Ima ljudi koji su razočarani u mene

edavno sam čuo sljedeći vic: "U vozu koji je putovao kroz Bosnu, u istom kupeu su bili Tito, Alija i Zlatko. Nakon određenog vremena, voz je stao. Mašinovođa je došao do kupea sa uglednim putnicima i objasnio da se dalje ne može jer više nema pruge. Tito je rekao da će on srediti stvar. Izdao je neku naredbu, odmah je postavljeno još šina i voz je nastavio putovanje. Nakon određenog vremena, voz je ponovo stao. Mašinovođa je ponovo obavijestio ugledne putnike da su stigli do kraja pruge. Alija je preuzeo na sebe da riješi problem. Izdao je naredbu i ubrzo je čitava kompozicija voza okrenuta u suprotnom smjeru i tako je putovanje nastavljeno. Nakon nekog vremena, voz je opet stao. Ponovo je mašinovođa saopćio da više nema pruge. Došao je red na Zlatka da stvar uzme u svoje ruke. Izdao je naredbu i ubrzo je stigla velika grupa ljudi koja je počela ljuljati vagone voza, stvarajući putnicima privid kretanja."

Ne mislim da je iz viceva moguće izvlačiti zaključke kakve mogu ponuditi ozbiljne analize učinaka vladara na ovim prostorima. No, simptomatičnim mi se čini Lagumdžijina reakcija iz navedenog vica. Njegov autor (stvarno, ko su ljudi koji smišljaju viceve?) rezultate Lagumdžijine vlasti ne ocjenjuje nazadovanjem, ali ni napretkom.

Lagumdžijin problem je u tome što su mnogi Bosanci i Hercegovci od njega očekivali više od "ljuljanja voza". Ima i onih koji vjeruju da je uspjeh i to što je zaustavio voz koji se kretao u smjeru suprotnom od evropskog okruženja. No, meni se pravim pitanjem čini to kako je Lagumdžiji u rekordno kratkom roku pošlo za rukom da protiv sebe okrene i SDP ogadi ogromnom broju uglednih ljudi, naročito u Sarajevu; onima koji su deset godina ukazivali na pogubnost učinaka prethodnih vlasti videći u SDP-u jedinu ozbiljnu alternativu; onima koji nisu imali nikakvih pretenzija na učešće u vlasti i koji su dali nemjerljiv doprinos stvaranju atmosfere koja je Lagumdžiju dovela na vlast.

Ja tačnijeg uzroka od njegove prirode, to jest stila koji svakodnevno demonstrira otkako je preuzeo vlast, ne znam. Svojim ponašanjem je niz svojih sjajnih kvaliteta - američko obrazovanje, iskustvo, perfektni engleski... - uspio pretvoriti u vlastite hendikepe. Svakodnevno konzumiranje vlasti u ogromnim količinama ostavilo je na njegov ego iste posljedice kao alkohol na jetru onoga koji dan započinje sa duplom ljutom: narastao je do veličine koja donosi sve ozbiljnije probleme. U Lagumdžijinom slučaju, oni se demonstriraju kroz nadmenost, cinizam, prepotentnost, samoljubivost i biranje poltrona koji udarnički hrane njegov ego. Nerazumljiva potreba da promijeni imidž sarajevskog japija u imidž sarajevskog jalijaša, čini ga smiješno nezgrapnim u očima i jednih i drugih. Njega muči to što mu je rođenje u uglednoj komunističkoj porodici osiguralo sve privilegije o kojima su oni kojima bi htio pripadati - sarajevski mahalaši - mogli samo sanjati. Paradoksalno je to da razloga za ovaj kompleks nema - da nije inteligentan, obrazovan, vrijedan i energičan; ni da je Titov sin, ne bi mogao postići to što mu je pošlo za rukom.

Zanimljivo je da sve ove osobine iščezavaju u prilikama kada Lagumdžija govori pred međunarodnim auditorijem - bilo pred najvažnijim državnicima današnjice, bilo pred stranim studentima. Svima onima kojima je Bosna na srcu ono bi bilo kao Trebević kada bi vidjeli takve istupe čovjeka koji je predstavlja. Ja sam svjedočio takvim prilikama i ovdje i u inostranstvu, i siguran sam da niko od političara ne može na bolji i ubjedljiviji način predstaviti Bosnu i Hercegovinu od Lagumdžije.

Unatoč preokupiranosti koju sobom nose obaveze predsjedavajućeg Vijeća ministara, ministra vanjskih poslova, predsjednika SDP-a, lidera Alijanse, direktora MIT centra i profesora na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, Lagumdžija se trudi da ne zapostavi svoju suprugu Aminu i sina Zlatka Salka. I pored činjenice da je intervju za Dane, čiji je drugi dio pred vama, trajao četiri sata, to je bilo prekratko vrijeme da bismo sa Lagumdžijom govorili o njegovoj porodici i temama koje nisu vezane za politiku. Više nego dobra kompenzacija za ovaj nedostatak bila je kamera u rukama mladog majstora Zijaha Gafića.

DANI: Gospodine Lagumdžija, prije izbora ste rekli: "Mene izborna retorika obavezuje u narednih 45 ili 145 godina." Ostajete li pri toj izjavi i danas?

LAGUMDŽIJA: Da.

DANI: Slušajte ovo: govoreći o vlasti SDA, rekli ste sljedeće: "Pazite dna koje su dotakli svojom niskosti - oni idu u privatizaciju tako da svjesno drže zakon o restituciji otvoren na nekoliko mjesta kako bi mogli kroz otvorenu priču o restituciji otjerati strance koji dolaze sa pravim parama i reći im: 'Neka, to je pod restitucijom!' Onda kad uzmu to njihovi politički puleni i ratni profiteri, onda će sve to pokriti certifikatima." Nisu li ove riječi dokaz Vaše predizborne demagogije, s obzirom na to da ni nakon godinu dana vlasti niste donijeli zakon o restituciji?

LAGUMDŽIJA: Sve zavisi od konteksta. To sam rekao povodom vrlo konkretnog slučaja. Radilo se u to doba o privatizaciji hotela "Bosna" koji su tada prodani, a nekretnine nisu bile u bilansu stanja. E sad, zakon o restituciji. Nacionalne stranke su obećale da će restituciju riješiti u roku od šest mjeseci još 1990. Poslije rata također su obećali da će to odmah riješiti, pa opet nisu. Dakle, 12 godina nakon svega, pitanje nije riješeno. SDP bi, da ima 51 posto glasova, sutra donio zakon o restituciji, i naša je pozicija tu čista k'o suza. Masa problema proizilazi iz činjenice što mi nemamo 51 posto vlasti. Ne postoji saglasnost na nivou Bosne i Hercegovine o zakonu o restituciji, jer treba prvo donijeti krovni zakon. Jedva smo se usaglasili sa predstavnicima međunarodne zajednice da se donese ipak krovni zakon. Ali, odgovorno tvrdim: SDP sa 51 posto akcija na parlamentarnoj vagi - zakon o restituciji, završen po hitnom postupku. Zahvaljujući našoj ovolikoj snazi, ne može se donijeti zakon o restituciji koji je suprotan stavovima SDP-a. I to je pomak.

DANI: Recite mi tri oblasti u kojima ste zadovoljni napretkom koji je ostvarila Alijansa otkako je preuzela vlast?

LAGUMDŽIJA: Tek smo na polovini mandata pa je rano za nekakvo podvlačenje crte. Ipak, izdvojit ću nekoliko najznačajnijih uspjeha koje nam priznaju i pristalice i opozicija. Na prvom mjestu to je jačanje centralnih institucija. Zatim, nesumnjivo smo uradili puno na ukidanju paralelizama kako u Federaciji, tako i na državnom nivou. Uostalom, sam je Jelavić priznao poraz "hrvatske samouprave". Na koncu, mislim da je BiH postala puno atraktivnija stranim investitorima. Prema posljednjim podacima, protekla godina je po visini direktnih stranih ulaganja najuspješnija do sada, a bit će nesumnjivo još bolja ako ovako nastavimo. Imamo šansu da naredne godine budu onakve kakve smo priželjkivali. Neuspjeh samouprave, jačanje institucija Bosne i Hercegovine i ukidanje velikog broja paralelizama, kako u BiH, tako i u Federaciji. I kao rezultat tog troga, ova zemlja postaje interesantna stranim investitorima.

DANI: Koje su tri oblasti u kojima ste najnezadovoljniji učincima Alijanse?

LAGUMDŽIJA: Borba protiv korupcije i kriminala, činjenica da su ključni ratni zločinci još slobodni i teška ekonomska situacija, s tim što ratne zločince stavljam na treće mjesto. Vjerujem da će se hvatanje ratnih zločinaca na čelu sa Karadžićem uskoro prebaciti u tri top uspjeha.

DANI: Molim Vas da mi konkretno odgovorite: smatrate li da bi gospodin Sefer Halilović trebalo da zadrži ministarsku poziciju u federalnoj Vladi?

LAGUMDŽIJA: Ne.

DANI: Kako će se završiti implementiranje odluka Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda? Postoje li uslovi pod kojima bi se SDP odrekao zahtjeva za uvođenjem Vijeća naroda u Narodnu skupštinu Republike Srpske?

LAGUMDŽIJA: Smatramo da treba naći rješenje koje će biti konzistentno, na nivou Bosne i Hercegovine i oba entiteta i simetrično. Trebaju se naći vrlo jasni, Ustavom definirani mehanizmi po kojima će se obezbijediti logička, a ne matematička ravnopravnost. Konstitutivnost je logička kategorija, kategorija 1/1, a ne 1/3 u našem slučaju. Vrlo je bitno da mehanizmi zaštite jednakopravnosti u oba entiteta budu isti. Postoji i drugi model o kojem se može razgovarati: transformacija Doma naroda BiH, tako da se tamo štite nacionalna prava u cjelini. Istina, i Dom naroda BiH u tom slučaju bi morao proći izvjesne promjene, i ne bi ga više činilo pet Bošnjaka, pet Hrvata iz Federacije i pet Srba iz RS-a, nego bi se sastojao od Bošnjaka, Srba i Hrvata na paritetnoj osnovi koji bi bili birani iz entiteta ili na neki drugi način, ali pod uvjetom da dolaze sa cijele teritorije BiH. Taj dom bi u tom slučaju mogao preuzeti ulogu doma u kojem će se čuvati vitalni nacionalni interesi za sve nivoe vlasti. To je jedan od mehanizama koji se zagovara u posljednje vrijeme, i ako bismo se tu složili, došlo bi do velikog pomaka ka sadržinskoj konstitutivnosti naroda u cijeloj BiH. S druge strane, ima zagovarača te teze sa nečasnim namjerama, da bi se izbjeglo provođenje odluke o konstitutivnosti, ali to neće moći proći.

DANI: Vaš zahtjev mi se čini potpuno opravdanim. No, čini mi se da ga prati Vaše vrlo licemjerno ponašanje u Federaciji. Zanima me šta Vas je sprečavalo da, ne čekajući rješenje u drugom entitetu, sami implementirate odluku Ustavnog suda u Parlamentu Federacije? Zar time ne biste imali puno jaču poziciju u sadašnjim natezanjima sa kolegama iz Republike Srpske?

LAGUMDŽIJA: Neki misle kako bi to bilo dobro rješenje, ali tu ću se opet pozvati na nepostojanje drugostepenog istorijskog organa. Zamislite da mi u Federaciji napravimo ustavne promjene, nema predsjednika, niti potpredsjednika, Vlada Federacije bude konstruirana po principu da nijednog naroda nema više od 50 posto, a nikoga manje od 20 posto, sudije Ustavnog suda budu postavljene na paritetnoj osnovi, isti broj Bošnjaka, Srba, Hrvata i rezervisana kvota za ostale, a u Republici Srpskoj to ne urade. Onda Visoki predstavnik proglasi u Republici Srpskoj nešto što je k'o slično, ali nije tako. Da li bi to bilo rješenje? Da li postoji garancija da bismo mi, ako to učinimo u Federaciji, dobili isto rješenje za dva mjeseca? Ne bismo dobili.

DANI: Time bi se u potpunosti ogolila pozicija Visokog predstavnika.

LAGUMDŽIJA: Kao da dosad nije ogoljena. Nemamo ništa od toga, jer on ide, novi Visoki predstavnik dolazi prvog maja, onaj je ogoljen, ali je otišao. A mi ostadosmo sa nakaradnim Ustavom. I sa CKSK SDA prekoputa, koji objašnjava kako je to ustvari pravi dokaz da Alijansa nije ništa drugo nego stvaranje multietničnosti samo u Sarajevu, pošto je poznato da je u Herceg-Bosni - oni to vole zvati Herceg-Bosnom - HDZ i dalje na vlasti, mada meni nije jasno kako, nakon što smo, poslije Hrvata, kao, ovdje doveli i Srbe. I ja njima da kažem da je Visoki predstavnik ogoljen do kraja. Da, to bi bilo tačno, samo bi čovjek u međuvremenu otišao u Švicarsku, a mi ostali sami sa još jednom ogoljenom pravdom.

DANI: Kako Vi tumačite parolu o "partnerstvu predstavnika međunarodne zajednice i domaćih vlasti?" Ne čini li se da on i Vas i sve one koji s razlogom zahtijevaju simetričnost rješenja u oba entiteta drži pomalo maloumnim pričom o potrebi pravljenja "kreativne i inteligentne simetričnosti", što je maska za podržavanje stavova poznatog "demokrate i humaniste" Dragana Kalinića?

LAGUMDŽIJA: Petritsch kao i Dragan Kalinić imaju pravo na svoj stav. Ne bih ulazio u raspravu o kreativnoj simetričnosti.

DANI: Bili ste na sastanku na kojem je on govorio o kreativnoj i inteligentnoj simetričnosti. Kako ste Vi to doživjeli?

LAGUMDŽIJA: Znate kako sam reagirao.

DANI: Pretpostavljam, ali možda ne važi isto i za sve naše čitaoce.

LAGUMDŽIJA: Bilo bi jako nepristojno da ispričam šta sam mu tada rekao, jer bi ljudi rekli: "Kakav je to diplomata i ministar vanjskih poslova!" Onda bi mi ostalo da kažem da sam to rekao u funkciji predsjedavajućeg Vijeća ministara, a vi biste me pitali šta misli lider Alijanse. Rekao bih vam da to ne postoji i da sam samo predsjednik SDP-a. Na kraju biste vi rekli: "Dobro, profesore, šta Vi onako ljudski mislite?" Zato je najbolje da budem diplomata i ostavim da se to zaključi koristeći logiku.

DANI: Nisam mogao vjerovati svojim očima kada sam pročitao da Vaša Alijansa u Federaciji čelna mjesta u javnim institucijama i organima rastaljuje prije svega po principu stranačkog plijena, a onda i u skladu sa proporcijom: Bošnjacima 66%, Hrvatima 33%. Je li ovo Vaša multietničnost i poziv Srbima i ostalima da u nju vjeruju?

LAGUMDŽIJA: Ako je to tačno, to je primitivno, neprincipijelno i protivno principima Alijanse. Ne znam za takav dogovor...

DANI: Ne vjerujem Vam da ne znate.

LAGUMDŽIJA: To još govori u prilog tome da ja nisam lider Alijanse. Postoji jedno koordinaciono tijelo koje se sastaje ponedjeljkom poslijepodne - ovog mjeseca Ibro Spahić je glavni - i tu se raspravlja, postoji i dnevni red. Ne sumnjam da je u nekom radnom materijalu neko predložio i takve stvari na nekom od tih sastanaka. Međutim, objektivno, politika Alijanse niti SDP-a ne može biti zasnovana na tome i mislim da je do sada napravljeno puno grešaka u kadrovskim kombinatorikama. Često smo zapadali u potpuno besmislene i bespotrebne situacije, koje su narušile ugled Alijanse. Žao mi je zbog toga, jer je time narušen i ugled SDP-a, jer jako puno ljudi sve dobro pripisuje Alijansi, a sve loše SDP-u. Slažem se s tim da je SDP kriv više nego drugi, zato što ima najveću odgovornost. Kriv za uspjehe kao i za neuspjehe. Mislim da je potpuno besprizorno da se na sastanku bilo kakvih partija, pa makar i pobjedničkih, može donijeti odluka ko će biti predsjednik, naprimjer, Komisije za vrijednosne papire! To je isto kao da smo donijeli odluku ko će biti predsjednik Ustavnog suda. Isto tako, mislim da je potpuno besprizorno da se na jednom takvom sastanku kaže: "Stranka XY će dobiti glavnog i odgovornog urednika novinske agencije." To je potpuno neprihvatljivo i u takvim se kategorijama ne može razgovarati. Ja znam za mnogo više propusta i mislim da je u jednom trenutku stvorena predodžba da Alijansa ne radi ništa drugo nego sjedi i dijeli fotelje.

DANI: Molim Vas da mi objasnite pripadaju li Mladen Ivanić i njegova stranka Vašoj Alijansi? Po mnogim njegovim stavovima ne vidim zašto onda ne biste u nju pozvali i Srpsku demokratsku stranku.

LAGUMDŽIJA: Pošto se ovo ponavlja, moram reći da ne postoji "moja Alijansa", Ivanićeva, kao ni Dodikova stranka, kao ni Lolićeva stranka, kao ni Radmanovićeva stranka, koje jesu sa nama u parlamentarnoj većini na nivou BiH, nisu članice Alijanse za promjene. Za razliku od intonacije tog pitanja, mislim da Ivanić i Kalinić nisu isti, a naročito mislim da je različit PDP i SDS. Ono što mislim jeste da niko od njih, ni SNSD, ni PDP, ni SDS, nije prešao Rubikon na način na koji je to učinio SDP i svi članovi SDP-a. Mislim da su i Bošnjaci i Srbi i Hrvati iz SDP-a prešli tu tanku crvenu liniju iza koje ne koketiramo sa nacionalistima iz vlastitog naroda. Svi oni to, ipak, još uvijek rade na jedan dnevnopolitičko-pragmatičan način. Čak i kad nisu nacionalisti.

DANI: Onda bih Vas zamolio da mi pomognete osobno u jednoj stvari. Ni ja ne mislim da su Ivanić i Kalinić isti, ali ne mogu sebi da rastumačim ponašanje Mladena Ivanića povodom nekih stavova koje uporno zastupa. S jedne strane, pretpostavljam da mogu reći da je Vaš prijatelj, a možda mogu reći da je i moj. Ali... ponekad ostajem prosto bez teksta.

LAGUMDŽIJA: I ja ponekad ostanem bez teksta. Različiti smo ljudi, on djeluje u drugačijim okolnostima i ja imam razumijevanja za njih. Imam razumijevanja, ali ne i opravdanja za sve što radi. Ja ne bih radio tako. Ja bih na isti način deportovao i teroriste iz Rusije kao i teroriste iz Alžira...

DANI: Razgovarate li s Ivanićem, ne kao političar, nego kao prijatelj...

LAGUMDŽIJA: Jedan naš zajednički poznanik iz RS-a, moj i vaš, također jaka politička ličnost, koji nije poznat kao nacionalista, kada je Mladen Ivanić formirao vlast, rekao je: "Ako Mladen bude pravio Ferhadiju, napast ću ga da je Ferhadija počela da se pravi tek kad je on došao. Ako je ne bude pravio, napast ću ga da je jedan primitivac koji laže strance da je Evropljanin!" Ovaj gest vrlo jasno govori koliko kod nas iza svega ima prizemne, politikantske logike, a ne nekih strašnih nacionalističkih motiva. Šta mislite ko je na sastancima na Mrakovici i na Marijin-Dvoru, na kojima smo razgovarali o ustavnim promjenama, insistirao da se u Ustavu Republike Srpske jezik ne može zvati bosanski?

DANI: Kalinić?

LAGUMDŽIJA: Niste pogodili. Vi sad razmišljajte da li je Dodik ili Ivanić, a ja vam neću reći ime, već samo da je to onaj od koga to manje očekujete.

DANI: Šta je sa mostarskim Aluminijem? Hoćete li podleći pritiscima i dozvoliti da najmanje pola milijarde maraka završi u Brajkovićevim i inim džepovima ili ćete insistirati na zakonima?

LAGUMDŽIJA: Odgovor na prvi dio pitanja je "ne", a na drugi dio "da".

DANI: Hoćete li reći nešto o njemačkim pritiscima u vezi sa Aluminijem?

LAGUMDŽIJA: Podsjećanja radi, 1997. godine je donesena odluka koja nas je 2001. dovela u bezizlaznu situaciju, jer je te 1997. godine Aluminij prebačen podijeljenoj kantonalnoj vlasti, podijeljenoj Direkciji za privatizaciju, kao dio tala između tadašnjeg vodstva SDA i HDZ-a, po principu: "Vi nama ostavite Aluminij, mi ćemo vama ostaviti Fabriku duhana, Holiday Inn, eto vam i Zenica." Jasno je da su Aluminij i Fabrika duhana blizanci. Prije pet godina je napravljeno nešto što je gotovo nepopravljivo ako hoćemo da zadovoljimo tri principa. Prvo, da revizijom pljačke koja je izvršena 1997. ne narušimo čitav koncept privatizacije; drugo, da se u toj reviziji stvar dovede do toga da je država većinski vlasnik, a procenat tog vlasništva uopće nije bitan, jer se 81 i 51 posto vlasništva, samo da je preko 50 posto, prodaju po istim principima i skoro za istu cijenu; i treće, bitno je da obeštećenje ljudi koje treba obeštetiti, ne narušavajući prvi princip zakonitosti, ne bude nacionalno diskriminirajuće, nego da na odgovarajući način budu obeštećeni radnici Aluminijuma koji su taj Aluminij pravili, ne samo od 1992. nego i do tada. Upravo iz tog razloga nismo prihvatili onaj sramni izvještaj OHR-ovog eksperta. Šta je sada potrebno uraditi? Sada smo u pregovorima sa Svjetskom bankom, koja je nosilac revizije čitavog procesa, ali i arbitraže zajedno sa OHR-om, koji će biti zasnovan na spomenutim principima. To bi moralo biti učinjeno do proljeća, a nakon toga bi se našao odgovarajući strateški partner na međunarodnom tenderu koji bi kupio vlasništvo države. Novac od prodaje išao bi u budžet Federacije i bio upotrijebljen kako za razvojnu funkciju tog kraja i tog regiona kao i Federacije, tako i elektroenergetskog sektora u cjelini. Strateški partner će se tražiti ne samo na temelju toga koliko će novca uložiti nego i šta će učiniti da Aluminij pređe u višu fazu obrade.

DANI: Mislim da se u primjeru Aluminija BiH prvi put sučeljava sa nečim što je uticaj i moć velikih multinacionalnih kompanija. Možete li reći nešto više o tome?

LAGUMDŽIJA: Ja sam se u Berlinu sreo sa vodstvom Daimler-Chryslera i mogu vam reći da nije bilo nikakvog pritiska kakav se u javnosti pokušao predstaviti.

DANI: Onda ispada da laže jedan od Vaših najbližih saradnika i jedan od najviših funkcionera Vaše vlasti.

LAGUMDŽIJA: Pretpostavljam da laže.

DANI: Ali znam da ne laže.

LAGUMDŽIJA: Onda na njega neko vrši pritisak. Vodio sam razgovore na najvišem nivou u Njemačkoj i odgovorno tvrdim da je njemačka vlada na čelu sa kancelarom Schröderom veliki prijatelj BiH, i da nema nikakvih ambicija da od nas uzme za tri marke nešto što košta pet. Veliki je uspjeh za nas ako ovdje dođe Daimler-Chrysler. Nije problem prodati Aluminij, ali je pitanje kome ga prodati, kakav je kredibilitet kupca i kakve su razvojne perspektive. Nije tajna da je moj sastanak sa ljudima iz Chryslera počeo tako što sam, odmah nakon njihovog uvodnog izlaganja, rekao: "Ne znam zašto imam osjećaj da prekoputa mene sjede ljudi koji djeluju kao advokati Mije Brajkovića. Želim, prije nego što nastavimo ovu priču, da znam da li ja razgovaram s vama ili sa sadašnjim menadžmentom Aluminija?" Naša delegacija, u kojoj su bili i ministar Domazet i ambasador Despotović, razbila je neke njihove predrasude. Strahujem od nečega što zovem "Agrokomerc 2". Sjećam se dobro tog skandala: nakon što su novine objavile da je Agrokomerc izdavao mjenice bez pokrića, ljudi su u Velikoj Kladuši dan nakon toga prestali hraniti purane. Još nije utvrđeno da li su te mjenice imale pokrića ili ne, ali niko u zadnjih deset godina nije nahranio purane u Kladuši. Sjećam se da je tih dana bankrotirala i jedna velika japanska korporacija: direktor se bacio sa četrdestog sprata, banke su preuzele firmu i niko se nije pomaknuo iz kancelarije, a kamoli šta drugo. Ne želim da Aluminij skonča kao Agrokomerc i da mi, gubeći vrijeme na rasprave čije je to, izgubimo iz vida da li to uopće postoji. Čelništvu Daimler-Chryslera sam objasnio da mi tu firmu želimo prodati kao država, a ne kao pojedinci, čime smo razbili jednu predrasudu, ali nećemo dopustiti jednom ili dvojici da je prodaju u ime nekakvog svog naroda. Morao sam im objasniti da mi nismo nikakva antinjemačka, neokomunistička vlast, a vjerujte mi da su oni u to ubjeđivani od strane lopova. Rekli smo im da nas ne zanima menadžment i da oni ako hoće, ako kupe fabriku, mogu zadržati sadašnji menadžment ili uspostaviti novi. To je stvar novog vlasnika. Mislim da je preokret nastupio onda kada sam direktoru Daimler-Chryslera, na pitanje da li postoji mogućnost da ljudi koji to sada vode unište postrojenja, odgovorio da ne vjerujem da će čovjek koji je bio biran kao menadžer godine dopustiti sebi da bude kreten dogodine, a onda potom zatvorenik naredne godine. Zaista ne vjerujem da bi sadašnji menadžment Aluminija mogao odlučiti da bude Al-Ka'ida tog Aluminija i da ga tretira kao Svjetski trgovinski centar. Ne mislim da ozbiljna država i ozbiljan strani partner mogu sebi dozvoliti luksuz da takve prijetnje uzimaju zaozbiljno, jer u protivnom i jedni i drugi postaju neozbiljni. To nije ništa drugo nego ekonomski terorizam. Kako Miji Brajkoviću uspijeva da već više mjeseci posluje pod blokadom, to ne znam, sigurno je da ima partnere preko kojih to radi, ali važnije od toga jeste da će se sve to razriješiti na proljeće, kako bi se što prije otvorile razvojne perspektive Aluminija i države u cjelini.

DANI: Sjećate li se kako smo se godinama zajednički stidjeli i podsmijavali kadrovima SDA koji BiH predstavljaju u svijetu iako čak ne govore ni engleski jezik? Zanima me kako sad komentirate činjenicu da bh. delegaciju u Vijeću Evrope predvode i sačinjavaju između ostalog i lideri Vaše stranke, također "pantomimičari"? Ili da je na čelu Ministarstva za euroatlantske integracije u Vijeću ministara gospodin Mikerević, koji također ne govori engleski jezik?

LAGUMDŽIJA: Prvo, nije na meni da govorim o parlamentarnoj delegaciji zato što parlament određuje delegaciju, a parlament je poslodavac Vijeću ministara.

DANI: Ali, Vaša stranka je delegirala te ljude!

LAGUMDŽIJA: Nije moja stranka delegirala te ljude, nego ih je delegirao parlament. Mi smo delegirali samo jednog člana.

DANI: Članovi Vaše stranke su izabrali vaše predstavnike.

LAGUMDŽIJA: Ne, nego parlament, koji broji 42 člana, uz 15 članova Doma naroda, i oni su izabrali zajedničku delegaciju po principu predstavnici dva doma, različitih stranaka, zatim Srbin, Hrvat, Bošnjak…

DANI: Kako je moguće da Vaša stranka radi ono što je radila SDA?

LAGUMDŽIJA: Sticajem okolnosti, mi tamo ne trebamo slati profesore engleskog jezika, nego političke ličnosti. Među vodećim ljudima iz SDP-a u parlamentu, nakon što je otišao Mirza Kušljugić za našeg ambasadora u UN, niko, nažalost, ne govori engleski.

DANI: Jeste li sada spremni da se izvinite Aliji Izetbegoviću, koji je u svijet slao ljude iz svoje stranke koji također nisu govorili engleski jezik?

LAGUMDŽIJA: Samo malo, nemojte mi priču o parlamentarnoj delegaciji izjednačavati sa izvinjenjem Izetbegoviću za sve incidente ove vrste. Mislim da je parlament trebao voditi računa o tome. Među ljudima koji su tamo mogli predstavljati SDP, niko ne govori engleski. Zašto je parlament sebi dozvolio da od pet ljudi niko ne govori engleski jezik, to je pitanje za parlament, ne za jednu stranku, a najmanje za nekoga kome je parlament poslodavac. Od mog dolaska na čelo Ministarstva vanjskih poslova, vani nije poslan niko ko ne govori odgovarajuće strane jezike. Porediti današnje ambasadore sa prethodnom garniturom nije ni umjesno ni moguće.

DANI: Baš me zanima Vaš komentar izjave Sejfudina Tokića po povratku iz Saudijske Arabije o tome da se susreo sa "potpredsjednikom saudijskog parlamenta".

LAGUMDŽIJA: Vjerovatno mu je prevodilac tako rekao!

DANI: Da li se sada kajete zato što je Vašim ultimatumom Glavnom odboru SDP-a Nijaz Duraković izbačen sa svih stranačkih lista za prethodne izbore.

LAGUMDŽIJA: Ne.

DANI: Nije li Vaš poraz činjenica da je Duraković sa veoma ubjedljivim brojem glasova na kongresu ponovo izabran za člana predsjedništva stranke?

LAGUMDŽIJA: Naprotiv. Da je meni uopće, na bilo koji način, palo na pamet da pravim izborni inžinjering i eliminiram nekoga iz rukovodstva, mogao sam to uraditi na način koji nije primjeren onome što želim da SDP bude i što SDP jeste. Mislim da rukovodstvo SDP-a, i svake stranke koja pretenduje da ima dvocifreni rezultat, treba da odražava, da tako kažem, ukupnu krvnu sliku te stranke. Sasvim je prirodno da u rukovodstvu velike stranke kao što je SDP trebaju biti ljudi koji predstavljaju čitav spektar unutar stranačkih opredjeljenja.

DANI: Ali, nije li paradoksalno da Nijaz Duraković nema mjesto ni na jednoj izbornoj listi Vaše stranke, a ima u predsjedništvu stranke?

LAGUMDŽIJA: Nije. Imate i šefove stranaka koji nisu ni na kakvoj listi. Mislim da je on preuzeo vrlo delikatan posao koji se tiče raspetljavanja kriminala, korupcije i netransparentne privatizacije FDS-a. Nije ništa manje važno da Nijaz sa svojim znanjima, poznanstvima, vezama i iskustvom radi jedan takav delikatan posao od toga da bude poslanik u, recimo, federalnom ili kantonalnom parlamentu.

DANI: Znam da ste bili veoma pogođeni njegovim izraženim javnim strahom od Vaših staljinističkih metoda u vođenju stranke. No, godinu dana kasnije pojavljuju se komentari nekih Vaših poteza koji svjedoče o utemeljenosti Durakovićevih strahova.

LAGUMDŽIJA: Ne bih rekao. Mi smo demokratska stranka i u stranci sigurno postoje ljudi koji drugačije misle o puno važnih stvari, naročito o konkretnim pitanjima. Vi znate, s obzirom na prirodu tog sukoba, da se Nijaz nije slagao sa strategijom čitavog našeg izbornog nastupa i sasvim je bilo logično da onaj koji ne vjeruje u takvu izbornu strategiju ne treba da učestvuje u izborima. Ima puno onih koji bezuspješno pokušavaju podgrijati i poticati navodni sukob Nijaza Durakovića i mene. Pretpostavljam da to najviše rade oni koji su razočarani zbog činjenice da je Duraković ostao u rukovodstvu SDP-a, što nije odmah nakon gubitka unutarstranačkih izbora za predsjednika stranke, održanih prije više od četiri godine, osnovao novu partiju. Ovdje, naime, "demokratska tradicija" nalaže da se u takvim slučajevima obavezno pravi nova partija. SDP i Duraković su "iznevjerili" tu tradiciju i to očito mnogima smeta. Inače, moja suradnja s Durakovićem je dobra, uprkos činjenici da o nekim pitanjima mislimo različito.

DANI: Kakav je Vaš stav o Selimu Bešlagiću? Uživa li on i dalje Vašu podršku?

LAGUMDŽIJA: Selim Bešlagić je član najužeg rukovodstva SDP-a i ni na koji način ne bih njega ili bilo koga drugog klasificirao kao ljude koji uživaju ili ne uživaju moju podršku. Svi članovi rukovodstva i SDP-a koji rade svoj posao treba da uživaju podršku ljudi sa kojima rade i organa u kojima djeluju te podršku biračkog tijela i skupštine kojoj oni odgovaraju.

DANI: Kako komentirate najave o povratku Harisa Silajdžića na čelo Stranke za BiH?

LAGUMDŽIJA: Haris Silajdžić je takva ličnost, koja, bez obzira da li se nalazi ili ne na čelu neke stranke, da li je kandidat za ovu ili onu funkciju, unosi jednu potpuno novu dinamiku i novu dimenziju u bh. političke događaje. Ali, moram priznati da o tome znam koliko i vi.

DANI: Osjećate li imalo nelagode pred činjenicom da je Vaša supruga dobila posao na vođenju jednog od ključnih sektora u Organizacionom komitetu kandidature Sarajeva za olimpijadu 2010. godine?

LAGUMDŽIJA: Moja supruga, odnosno njena firma, kako je pisalo i u vašoj novini, nije dobila posao marketinga i promocije olimpijade. Njena firma nema ništa sa Olimpijskim komitetom, sa Organizacionim odborom, Skupštinom grada ili sa bilo kim iz grada ili kantona ili iz bilo koje državne institucije! To, dakle, nije tačno. Drugo, ona je sa grupom svojih kolega i saradnika iz te i nekih drugih firmi preuzela na sebe da, bez radnog angažmana, pomogne i napravi odgovarajući marketing plan u okviru tih priprema, nakon što su tri vrlo velika ljubitelja ovoga grada i olimpijade, pojedinačno ili sa svojim firmama, odbili da to učine bez značajne nadoknade, pri čemu je jedan od njih tražio milion maraka za taj posao. Ona je sa velikim entuzijazmom okončala taj posao, i to je jednostavno jedan uspješan posao koji je iza nje. Moram reći da nikad nisam dozvoljavao, pošto sam i sâm, dok sam bio mlađi, često imao taj problem, jer je moj otac bio gradonačelnik, a majka osnivač i dekan Akademije scenskih umjetnosti, da neko moj dobije nešto samo zato što je moj, ali isto tako sam sebi dao obavezu da ne dozvolim da neko moj ima problem samo zato što je moj. U ovom konkretnom slučaju očigledno sam doveo svoju suprugu u situaciju da ona ima problem samo zato što je moja supruga, i što je htjela da pomogne plemenitu ideju i uradila nešto što drugi nisu htjeli. Uzgred budi rečeno, poslije svega, ona više nema ni želje ni vremena da na tome radi i to što je okončala čitav posao je njen doprinos kandidaturi grada u kojem je rođena.

DANI: Osobno mislim da Vas je vlast toliko promijenila i to na način toliko puta opisan i u domaćoj i u svjetskoj književnosti. Pretpostavljam da se ne slažete sa mojom ocjenom.

LAGUMDŽIJA: U domaćoj i svjetskoj književnosti svašta je pisalo o tome kako vlast mijenja ljude. Našao sam i ružnih, kao i lijepih primjera, tako da ne mogu da pretpostavim šta ste vi mislili.

DANI: Odgovor je jasan, ironija je obostrana. U predizbornom intervjuu Danima rekli ste: "Ako zaključim da ljudi vole političare koji idu na božićno-bajramske turnire u malom nogometu, to ne znači da pošto to raja voli, eto i mene na tom turniru." Ako se ne varam, počeli ste posjećivati ove turnire. Šta se promijenilo?

LAGUMDŽIJA: Opet je to stvar konteksta. Ja sam i prije išao na takve turnire i to je više bila metafora. I da budem vrlo pošten, na božićni turnir sam otišao jer sam već bio na bajramskom i zato što sam politička ličnost. Osim toga, sin mi je već toliko porastao da je on taj koji se pita idem li na neku utakmicu ili ne.

DANI: Šta nakon jednogodišnjeg iskustva u vlasti mislite o Aliji Izetbegoviću?

LAGUMDŽIJA: Jednogodišnje iskustvo u vlasti nije bitno promijenilo ono što mislim o Aliji Izetbegoviću.

DANI: Da preformuliram pitanje. Mnogi koji su bili žestoki kritičari Izetbegovićeve vlasti i koji su očekivali puno od tebe, sad kažu: "Pa nije ni onaj Alija bio loš kad vidimo kakav je Zlatko!"

LAGUMDŽIJA: Davno sam izgubio iluziju da je moguće svima biti dobar neovisno o tome kako pošteno i uspješno radiš. Zato mi je najvažnije ne iznevjeriti vlastita uvjerenja i biti čist pred samim sobom. Draže mi je izgubiti u bici za vlastita uvjerenja nego pobijediti u nečemu u što ne vjerujem. To mi, kao do sada, garantuje mirne snove. Sigurno je da ima ljudi koji su razočarani ovim što je Alijansa ili SDP uradio, ima i ljudi koji su razočarani u mene i koji su očekivali mnogo više. Ja to znam, ali to je cijena svega ovoga. S druge strane, vjerujem da ima ljudi koji su se, vjerovali ili ne, također iznenadili pa promijenili mišljenje u pozitivnom smislu.

DANI: Volio bih da me upoznate sa nekim od njih.

LAGUMDŽIJA: Nemate vi toliko vremena.

DANI: Za koga ćete glasati na narednim izborima?

LAGUMDŽIJA: Za SDP.

DANI: Za koga da glasaju oni koji su na prošlim izborima dali glas Vama i SDP-u?

LAGUMDŽIJA: Opet za SDP.

DANI: Kako će proći SDP na ovogodišnjim izborima u odnosu na rezultat ostvaren na prošlim?

LAGUMDŽIJA: Bit će ponovo partija broj jedan u BiH i proći će bolje nego prošli put.