Pierre l'Ermite začetnik?

 

                      Život Pierra l'Ermita je obavijen legendom.  Rođen je u amienskoj eparhiji i čini se da je skromnog porijekla i kulture.  Ipak, postaje prilično poznat zahvaljujući svojim oratorskim sposobnostima.  Par izvora pominje hodočašće u Svetu zemlju koje je Pierre preduzeo prije početka prvog križarskog rata.

                      Guillaume de Tyr (1130-1184) popunjuje praznine u priči o Pierru.  Pierre, prilično omršav, ali isto tako i prilično pričljiv, dolazi u Jerusalem gdje upoznaje patrijarha Simeona koji mu prenosi priču o patnjama vjernika.  Pierre ga savjetuje da o tome piše papi i prinčevima sa Zapada, te se sam nudi da će prenijeti njegovu zabrinutost i da će od njih tražiti pomoć u njegovo ime.  

                      Ono što slijedi je molitva u crkvi Svete grobnice gdje mu se, usred molitve, prikazuje Krist koji mu savjetuje da uradi ono što mu je Patrijarh naredio.  Pierre se, po povratku u Italiju, odmah susreće sa papom Urbanom II.  Tako se, prema nekim autorima, Pierra meće u žarište organizacije križarskih pohoda.  Francuski hroničari, međutim, u žarište započinjanja i organizacije križarskih pohoda meću samo papu Urbana II.  Prema navodima historičara Jeana Florija, ove dvije verzije događaja nisu proturiječne.  Ukoliko je Pierru povjerena misija, ili ukoliko se pretvarao da mu je povjerena misija, on je mogao da o njoj propovijeda i prije koncila u Clermonu u Italiji, Provansi, kontinentalnoj Francuskoj, a zatim krenuti na skupljanje ljudstva na sjeveru Francuske.  U svakom slučaju, izgleda da je Pierre svakako uspio da pokrene široke narodne mase, sastavljene većinom od seljaka.  On pobuđuje jedno takvo ushićenje u ljudima da ga, prema navodima Guiberta de Nogenta, ljudi  počinju brijati na licu mjesta ne bi li od njegovih dlaka napravili svete relikvije!

                    Tokom prvog križarskog rata, sve do njihovog masakra, Pierrovi postupci se ne razlikuju od postupaka njegovih «trupa» kojima komanduje.  Nakon zaposijedanja Jerusalema 15. jula 1099. godine, Pierre l'Ermit odigrava svoju najbitniju ulogu.  Saznavši da se egipatska vojska bliži gradu, Godefroi de Bouillon i Patrijarh mu povjeravaju organizaciju procesija, to jeste molitava oko jerusalemskih zidinaNedugo zatim Godefroi napušta grad da bi obavio izviđanje situacije, te zahtijeva od križara da dođu po njega.  Pierre im se pridružuje.  U Ybelainovom taboru, 11. augusta, on se pridružuje zajedničkoj molitvi na kojoj učestvuju i ostali velikaši sa tog pohoda, a 12. augusta križari pobjeđuju u bitkama u Ascalonu.  Historija gubi trag Pierru l'Ermitu.  Ulazimo u domen legende.  Prije nego što se zamonašio, Pierre je mogao osnovati opatiju Neufmoustier u Huyu, između Namura i Ličgea.