«Njihovo ponašanje karakterizira neviđena drskost, te oni sa zemljom sravnjuju palače i pale javne zgrade; vandaliziraju krovove crkava napravljene od olova i zatim to isto olovo prodaju Grcima.  Iritiran takvim kriminalnim ponašanjem, Car zahtijeva od stranih trupa da bez ikakvih odlaganja pređu bosforski prolaz.  Kada se nađu na drugoj strani prolaza, ove trupe se i tamo ponašaju kako su se ponašali na ovoj strani:  ovi ljudi koji su dali zavjet da će se boriti protiv neznabožaca, započinju barbarski rat protiv ljudi svoje vjere te,  da bi se dokopali krišćanskog blaga, ruše sve crkve na njihovom putu.  Kako na svojoj koži nisu osjetili strogost kralja čija je pravda pokazala da im je spreman oprostiti počinjeno, kako više nisu imali poštovanja za božji zakon [...] sami su sebe doveli do propasti [...]