Kakva pustolovina

            I na moru i na zemlji križari se nalaze suočeni sa nepoznatim svijetom, ali će se ovo putovanje odraziti i na njihovo fizičko i duhovno izdanje.

Laure Verdon

            Preduzeti put k Svetoj zemlji je za ljude iz Srednjeg vijeka značilo preduzeti i fizički i duhovni test gdje su sredstva zahtijevala mnogo više nego cilj.  Odlučiti da će se krenuti na put je jedna vrsta pokajanja čiji se smisao poklapa sa vremenom hodočašća.  To znači prepremiti se za jedan dug i težak put, na putovanje bez skorog povratka, krenuti na duhovno prepolovljavanje, na presijecanje svih porodičnih veza, samo da bi se stiglo na nepoznatu lokaciju.  To znači prestati biti «prolaznik» i postati učesnik u vremenu širokih vremenskih i prostornih granica, znači nametnuti sam sebi «test života».  Krenimo zajedno stopama križara ne bismo li tako bolje razumjeli nedaće sa kojima su se susretali.  Kopneni put, na prvom mjestu ne priliči prelasku sa jedne na drugu obalu Sredozemnog mora iz pravca sjevera ka istoku Europe, i sam u sebi krije mnoge prepreke.  Tu se, prije svega, i pored opasnosti koje predstavlja putovanje rijekama (Dunav, Rona ili Rin), radi o planinskom reljefu jer treba preći alpske proplanke na putu k Marseju ili italijanskim lukama.  Da bi se hodočasnika podstaklo na njegovom putu i da bi se podržala njegova spremnost da prevali toliki put (jedino su prinčevi i velikaši išli na jahaćim životinjama), poseže se spominjanju biblijskih ličnosti od odlaska Abrahama iz Kaldeje do zarobljenika koji se vraćaju u Babilon.  Svraćanje u crkve, oratorije i kapelice koje obiluju na putu, podsjeća na duhovni aspekt putovanja.  More koje nas spaja sa Palestinom i Egiptom uopšte ne nudi bolje uvjete, naprotiv!  Opasnosti svuda vrebaju.  Ukoliko se ne radi o ljudskim potencijalima, gusarima koji primoravaju države da budu na njihovoj strani, onda se radi o prirodi i njenim dejstvima.

            Također je bilo potrebno prezimiti i sačekati proljeće u nekoj od velikih luka (Barselona, Marsej, Genes, Venecija, Piza, itd.).  Kada vjetrovi napokon postanu povoljni, brodski konvoj može zaploviti morem.  Tada dolazi do istinskog putovanja koje može trajati mjesecima i za vrijeme kojega glad i žeđ ne štete nikoga.  Izuzetno teški uslovi putovanja se podudaraju sa izuzetno teškom navigacijom morem koja se većinom drži kopnenih luka i koja se, ukoliko se želi prijeći Sredozemno more, kreće od ostrva do ostrva.  Ova pristaništa su neophodna za snabdijevanje životnim potrebštinama te se uz odmaranje obavlja i razmjena trgovačke robe talijanskih, frizonskih i flamanskih trgovaca koji komercijalnim putem prevoze križare. 

            Prijevoz ratnika predstavlja aktivnost nimalo drugačiju od bilo koje druge aktivnosti.  Najvažnije etape puta su na Siciliji, Kreti, Rodosu i Cipru.  Na svakom zaustavljanju se nada produžava za još samo malo dok se meteorološki uslovi pogoršavaju sve do proglašenja proljepšanja vremena koje dozvoljava nastavljanje puta.  Došavši u Svetu zemlju, križar se ni tu ne može odmoriti.  Oružano hodočašće zahtijeva predanje čitavog bića.  Ovo putovanja potpuno odgovara misiji koja je data velikašima na Zapadu tokom XI stoljeća:  boriti se da bi se obezbjedila sigurnost sviju i zaštitila Crkva.  Križarski pohod u sebi sadrži pustolovinu podržanu nadom za dobitak.  Početno lutanje k Istoku ipak uspijeva na kraju da nađe svoj zamišljeni i stvarni geografski cilj.

Pakao na zemlji:  Vođe križarskog pohoda i njihove trupe će se suočiti sa vrućinom, glađu i žeđi.