Utorak 24.10.2017 7:57:1

Tuzlarije - slike, priče... 
Vijesti 
Tuzlanke i Tuzlaci 
Naše bebe 

Tuzlanski dosje 
Info Servis 
Mapa Tuzle 
Vremenska prognoza 
Kulturologija 
Sportarije 

Bilten rada Općine Tuzla 
Tuzla u slikama 
Baza slika 
Vremeplov 
Stare slike pričaju 
Mali oglasi 
Tuzlanska ikona - Meša 
Znanjem protiv droge 
Kapija (25.05.1995.) 
Srebrenica (1995-2006) 


Top vijesti 
Vijesti iz minute u minutu 
Vijesti domaćih medija 
Foto priče 
Dosjei 
Feljtoni 

Tuzlarije Forum 
Tuzlarije Chat 
Ankete 
Čestitke-želje-pozdravi 

Zanimljivosti 
Showbusiness 
Taze vicevi 
Neobične fotke 
Horoskop 
Web igrice 

Erotske zanimljivosti 
Djevojka dana 
Momak dana 
 

Kursna lista 
Telefonski imenik FBiH 
Zakoni 
TV programi 
 

Vizitke 
Marketing 




Čavrljajte uživo
Users in Chat
TUZLARIJE CHAT


VRIJEME U TUZLI
Rain
Temperatura: 8 C°
Stvarni osjećaj: 3 C°
Vlažnost: 100%
Pritisak: 1012.00 mb
Vjetar:
Smjer: SZ
Vidljivost: 6 km
Oblačnost: 100%
UV index: 0
Vremenska prognoza


Rezultati

STARE ANKETE

KAPIJA

25-05-1995





RAZBIBRIGA

Ana Gruica pokazala kako njeno tijelo izgleda nakon 12 godina vjeĹľbanja: "Nekom lijepo, nekom ne"

FOTO Prelijepa Bosanka postala Miss Australije, zatucani pojedinci je napali: "Oduzmite joj krunu"

Damir Kedžo potresen gubitkom: "Oprosti za moju ludu glavu koja se nije mogla smiriti"

FOTO Anja iz "Ljubav je na selu" pokazala novu frizuru i nepoznatog frajera

VIDEO Cijeli žiri odmah im je htio pritisnuti X, no vrlo brzo ostali su bez riječi

FOTO Guzata Stanija se uvukla u crveni lateks - prizor je fenomenalan

VIDEO To je zbog ove haljine: Pogledajte kako Maju Šuput obasipaju novčanicama u svadbi

FOTO Kada se ova prelijepa cura skine, muškarci bježe glavom bez obzira, evo i zašto

Ako pronađete ženu na ovoj fotografiji, vi ste genijalac

Ovo je jedino pitanje koje može začepiti usta svim protivnicima prava na abortus

FOTO Nećete se uopće iznenaditi kad vidite što Kolinda lajka na društvenim mrežama

FOTO Danijela Martinović promijenila imidž i izazvala podijeljene reakcije: "Ljepša si bila prije"

FOTO Bila je najseksi žena u Jugoslaviji, zavela Al Pacina, a i danas je mačka i pol

Uz njegovu glazbu odrastale su generacije, a onda je postao prva HIV pozitivna osoba u Jugoslaviji

FOTO Internet preplavile bizarne fotke mačke s ljudskim licem, evo o čemu se radi

McDonalds objavio optičku iluziju, ljudi tvrde da ih bole oči, vidite li skrivenu poruku?

Kontakt mail
tuzlarije@tuzlarije.net


FELJTONI

UVOD

«Križarski ratovi, krišćani protiv muslimana», Laurent Vissière

Križarski ratovi protiv opšteprihvaćenih ideja

Nekada davno, u jednoj zemlji...

SVIJET 1095. GODINE

Svijet 1095. godine

«Podijeljeni Istok je spreman na pad», Dominique Valérian

«Zapad uzima pričest», Jean Chélini

«Vizantija između Latina i Turaka», Mikaël Nichanian

JUNAČKA DJELA

«Prvenstveno vitezovi», Claire Lemy

«Križni put seljaka», Jean Verdon

Put k Jerusalemu

«Križarska vojska, neskladna vojska», Xavier Hélary

«Jerusalem, svetište nagovještenog masakra», Laurent Vissière

POSLJEDICE

«Zajedno... ali svako za sebe», Marie-Adélaide Nielen

«Kultura u dijeljenju», Anne Bernet

«Istok ostaje posmatran kao prijeteća kultura»

SAVREMENOSTI

Američka verzija «Carstva nebeskog», François Quenin

«Među stranicama», Véronique Dumas

«Križari na Internetu», Jonathan Wyplosz

 

Zajedno...  ali svako za sebe 

            Čitajući neke od križarskih svjedočenja možemo vidjeti da je proces prilagođavanja bio uspješan.  Ipak, ukrštavanje stanovništva ostaje na margini.  Svaka je od zajednica sačuvala svoje zakone i običaje relativno poštujući vjeru drugoga. 
Svakako da se tu radilo o suživotu, ali bez ikakve stvarne integracije.

Marie-Adelaďde Nielen

         Nakon što preživljavaju sve strahote putovanja i bitaka, određeni broj križara se odlučuje da će i ostati na teritoriji Svete zemlje.  Tako se jednako (ne)uspješno organizuju u novom društvu gdje počinju suživot sa lokalnim stanovništvom.  Među lokalnim stanovništvom se nalazi veliki broj muslimana, (vrlo mali broj) Jevreja i krišćana s Istoka (Melkiti, Jakobiti, Armejci i Sirijaci), od kojih došljaci, uz veliko zaprepaštenje, otkrivaju različite vjerske običaje i procese.  Iako svi krišćani, oni, istinu govoreći, žive zajedno, ali se ne miješaju među sobom:  dolazi do stvaranja vrlo pregrađenog društva kome za osnovu služi konfesionalna pripadnost koja isto tako dobija i etničke razmjere.

            Društvo križara je također prilično stratificirano.  Na vrhu društvene ljestvice su feudalni velikaši i baroni koji vladaju ostatkom stanovništva koje sačinjavaju seljaci, buržoazija i zanatlije.  Oni u Svetu zemlju donose kraljevsku dinastiju baronskog porijekla, viteško društvo potpuno identično onom iz njihovih rodnih zemalja, njihovu Crkvu i stanovništvo, svakako malobrojnije od lokalnog, koje se ipak nastanjuje u gradovima i brdima.  Oni se u većini slučajeva slažu sa domicilnim stanovništvom i ne traže načina ni da ih eliminiraju (uz izuzetak muslimanske aristokratije nastanjene u utvrđenim gradovima kojima uzimaju mjesto), ni da ih asimiliraju.  Međutim, oni se tokom prvih dana po osvajanju ipak susreću sa različitim situacijama.

Kontekst stalnog ratovanja je vrlo malo naklonjen kulturnim razmjenama

            «Nevjernici» koji su izbjegli masakr u Jerusalemu na dan zauzeća grada 15. jula 1099. godine se sistematski protjeruju.  U drugim netom zauzetim gradovima muslimani su dijelom prinuđeni na odlazak ne bi li se i tako osigurala bezbjednost nad osvojenim teritorijama.  Ipak, nakon stabilizacije vojne situacije, mnogi među njima ostaju gdje su bili, mnogi se svojom voljom i vraćaju.  Ovo traje jedno određeno vrijeme:  Jerusalem, koga su Egipćani ispraznili njegovog krišćanskog stanovništva, a križari jevrejskog i muslimanskog, se opisuje kao skoro avetinjski prazan grad gdje vlada nesigurnost.  Planinsko stanovništvo krišćanske i muslimanske vjeroispovijesti, uz izmjenu gospodara, ostaje gdje je i bilo.

            Većina ovih grupacija ostvaruju suživot, ali se međusobno ne miješaju.  Njihovo svakodnevno susretanje nije neminovno i neprijateljsko.  Brojni tekstovi prenose da neki križarski velikaši uče arapski (Renaud de Châtillon, Baudouin d'Ibelin) time prestajući da se naslanjaju na pomoć prevodilaca, takozvanih «drogmana», koji  su tradicionalno istočnjački krišćani.  Oni isto tako primaju neke od istočnjačkih običaja života:  nose bogatu i šarenu odjeću, često se kupaju (hammam), jedu začinjenu hranu.

            Ova raskoš iznenađuje, ali ponekad i razdražuje, zapadnjačke putnike.  Oko 1180. godine se jerusalemskom patrijarhu Heraklijusu zamjera što koristi parfem i što se presvečano oblači.  Wilbrand Oldenbourgški 1211. godine opisuje palaču Jean d'Ibelina u Bejrutu rekavši da je ista snabdjevena tuševima, mozaicima i slikama na kojima su radile hiljade grčkih, sirijačkih i muslimanskih zanatlija, stručnjaka u tehnici «trompe l'oeil» (vizuelna varka).  Drugi, kao što je akreški opat Jacques de Vitry, nalaze da je Istok «poženskario» Franke te ih učinio pretolerantnima prema "nevjernicima", te svoje dojučerašnje sunarodnjake optužuje za zatvaranje njihovih žena na isti način kao što to čine Sirijaci i muslimani.  Promjene se dešavaju i na polju ratovanja:  vitezovi shvataju da moraju da počnu modificirati svoje oklope jer im u njima na Bliskom Istoku postaje prevruće, te svoje šljemove ukrašuju ogromnim pamučnim maramama po primjeru na muslimane koji, u zamjenu, uče da, pri pravljenju mačeva, imitiraju postojanost franačkih mačeva.

            Muslimani, kao i krišćani s Istoka, dobijaju pravo da zadrže svoje običaje i zakone:  kada se tiče svjedočenja, Saraceni, Armejci, Sirijaci, Melkiti ili Franci, se zaklinju svako prema svom zakonu i u sklopu svoje sudske oblasti; postoji tu i par miješanih sudskih oblasti, gdje muslimani svjedoče zaklinjući se na Kur'an.  Muslimanska sela su uspjela sačuvati svog poglavara, raisa, i, iako mnoge džamije bivaju preinačene u crkve, na sceni vlada sloboda vjerskog izražavanja pa tako dolazi do vrlo malo pokušaja pokrštenja «nevjernika».  Emira Ousamu, poslatog u Jerusalem u svojstvu ambasadora, Templari pozivaju da se dođe zajedno s njima moliti u džamiji Al-Aqsa koja je preinačena u crkvu.  Lokalno stanovništvo koje služi u vojsci su krišćani, a Franci ne pokušavaju da traže usluge muslimanske vojske pod njihovom dominacijom.

            Dvije decenije nakon zauzimanja Jerusalema, oko 1120. godine, kapelan jerusalemskog kralja Baudoina I i očevidac prvog križarskog pohoda, Foucher de Chartres, evocira uspješnost zapadnjačke «integracije» u istočnjačko društvo:  «Mi koji bijasmo Zapadnjaci, postadosmo Istočnjaci.  Onaj koji na ovoj zemlji bijaše Rimljanin ili Frank postade Palestinac ili Galilejac.  Onaj koji dođe iz Reimsa ili Chartresa je sad iz Tyra ili Antioha.  Već zaboravismo mjesta našeg rođenja te oni, za većinu nas, postadoše nepoznati ili strani.  Jedan dođe u posjedništvo kuća koje mu u potpunosti pripadahu i kao porodično i kao nasljedno dobro, a drugi oženi ne ženu iz njegove domovine, nego Sirijakinju ili Armenku ili čak Sarecenku koja dobi milost pokrštenja.  

 

Treći dade krov nad glavom svom zetu, snahi, puncu i punici i kumu, pa se okruži unucima, a neki i praunucima.  Ovaj ovdje zaposjedova vinogradima, a onaj tamo usjevima.  Priča se par jezika naizmjenično, kako godi i jednima i drugima.  Različita narječja postadoše razumljiva svim nacijama, a međusobno povjerenje zbliži ljude među kojima više ne bi nadmoćnosti [...].  Onaj koji bijaše stranac, sad je domaći [...].  Naši srodnici i roditelji iz bivših zemalja nam se pridružavahu iz dana u dan napuštajući i udaljavajući se od svega što imadoše.  Oni koji tamo bijahu siromasi, Bog ih ovdje učini bogatima.  Oni koji tamo imadoše malo para, ovdje više ne mogahu prebrojati srebrnjake, a oni koji tamo ne imadoše kuću, ovdje, voljom božjom, dobiše čitav grad.  Zašto bi se onda onaj koji na Istoku pronađe takvu milost uopšte i vratio na Zapad?»

Neki franački velikaši uče arapski

            U ovom tekstu Foucher de Chartres nam priča o miješanim brakovima sklopljenim među pripadnicima različitih grupacija.  Ovo kulturološko miješanje je rodilo jedno novo društvo, franko-sirijačko, čiji se pripadnici nazivaju «pulenima», što je naziv ironičnog podteksta kojemu se ne zna tačno porijeklo.  Ovi «puleni» koji zauzimaju superiorni stav u odnosu na muslimane, ali i na krišćane, nisu ništa popustljiviji prema pridošlicama sa Zapada čijoj se netoleranciji podsmjehuju, ne hajući za one koji se nazivaju «Hernaudovi sinovi» koji im se potpuno predaju ne znajući pritom ništa o Istoku.  «Hernaudovi sinovi» su šokirani postojanjem seksualnih veza između Franaka i Istočnjaka.  Još su više šokirani formiranjem vojnih savezništava između jerusalemskog kralja i nekih muslimanskih vođa u borbi protiv svojih suboraca, ili složenosti odnosa koje s Beduinima stvara Renaud de Châtillon, mirnodobni pljačkaš karavana...

            U stvarnosti i ne dolazi tako često do sklapanja miješanih brakova, a posebice ne sa muslimanima.  Za razliku od krišćanskih zarobljenika koji često postaju nečije vlasništvo, muslimani su, prema navodima jednog historičara koji nakon pada Cezareje 1104. godine upoznaje njihovo društvo, više praktikovali domaće robstvo:  «I lijepe i ružne moraju da idu okretati žrvanj».  Postati zarobljenikom zbog svoje vjere se dešava na dva načina:  nakon bitke na Hattinu 1187. godine, Saladin zarobljava toliko franačkih zarobljenika da cijena robova na Istoku znatno pada.

            Ukrštanje, kada do njega i dođe se dešava između Franaka i krišćana s Istoka, posebice Grka pravoslavaca sa vizantijskim princezama i nadasve sa Armejkama.  Tako su rođene kraljica Melisenda, kćerka zapadnjačkog kralja Baudouina II, i armenska princeza Morfija.  Njene sestre, Aliks i Hodierna, donose antioškoj kneževskoj i tripolijskoj grofovskoj dinastiji miješanu krv.

            Ipak, usprkos ovim malobrojnim brakovima, iskustvo na terenu nas uči da ovo «pulensko» društvo, posebice velikaši, nisu istinski «poistočnjačeni»:  oni nastavljaju da njeguju osjećaj pripadnosti viteškom društvu (koje simbolizira hrabrost i vjernost), ukus za lijepu književnost i velikaške zabave (turniri, sokolarstvo).

Turskim vojnicima je rađe pokrštenje nego smrt

            Samo par ljudi od pera, kao što je Guillaume, tyrški arhiepiskop, se koriste arapskim izvorima ne bi li uredili svoja djela.  «Istočnjački egzotizam» koji voli opisivati netom pokrštene svjetovne prinčeve ili muslimanske heroje kao Saladin koji je predstavljen za modela svjetovnog viteza se počinje rađati u Europi, a ne u Svetoj zemlji.

            Uza sve, prelaženje sa jedne vjere na drugu ostaje prilično rijetko:  1181. godine sobar kralja Badouina IV je pokršteni musliman koji je s pokrštenjem primio kraljevo prezime koji mu je, u znak odobravanja, postao i kum.  Većina ovih pokrštenih ljudi su turski vojnici, zarobljeni na bojnom polju koji radije prelaze na drugu vjeru nego da budu ubijeni:  oni formiraju korpus «turkopla», te se bore rame uz rame sa Francima.  Ovo je razlog zbog kojih ih je Saladin, nakon bitke na Hattinu 1187. godine, bez ikakvog okolišanja, pobio kao izdajnike.

            Većina franačke populacije, vjerovatno usljed neprestanog priliva hodočasnika sa Zapada i svog prirodnog osjećaja superiornosti nad ostalim stanovništvom, ostaje duboko zapadnizirana.  Osim Franaka koji ne znaju kako prisvojiti dobre osobine muslimanske kulture što bi im omogućilo da sačuvaju inače prijateljski i bogat odnos sa «nevjernicima», treba reći da situacija stalnog rata koja hara Latinskim državama na Istoku, nije previše pogodna za kulturne razmjene.  Uznemiravani prekaljenim muslimanskim trupama koje dobro poznaju teren, terorizirani «ciljanim» atentatima šiitskih Asasina, križari bivaju prinuđeni da se povuku u sebe i zauzmu odbrambeni stav.

            Teritorijalna, vojna i demografska privremenost, po svemu sudeći, ne dopušta stvaranje plurikulturnog društva kao što se desilo u Španiji ili na Siciliji.  Za uzvrat, Francima bi barem trebalo priznati da su, u pauzama između grabljenja vlasti, svojim nefranačkim subjektima dozvolili da sačuvaju svoje običaje, religije i zakone.

 

Feudalno društvo biva uvoženo na Istok  

Godefroi de Bouillom presjeda prvim sjednicama u Jerusalemu 1100. godine.  Prema franačkim običajima, velikaši mu se dolaze zakleti na vjernost.

Neovisno sudstvo 

Usprkos franačkoj «kolonizaciji» muslimansko društvo uspijeva da sačuva svoj pravni sistem.  Procesima predvodi kadija koji je zadužen za provođenje građanskih, sudskih i vjerskih funkcija.

Križanka na tronu 

Kraljica Jerusalema Melisenda, kćerka Baudouina II i armenske princeze Morfije, od 1131. godine supruga Foulquesa Anžujskog.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Asasin

Od arapske riječi «hashshashiin» što doslovce znači «onaj koji puši hašiš».  Tokom križarskog rata, mali broj vojnika sekte Asasin koju je osnovao Iranac Hassan bin Sabbah, poduzimaju «svete misije» tako što ubijaju prinčeve ne bi li time osigurali svoju nezavisnost.