Srijeda 18.10.2017 5:38:8

Tuzlarije - slike, priče... 
Vijesti 
Tuzlanke i Tuzlaci 
Naše bebe 

Tuzlanski dosje 
Info Servis 
Mapa Tuzle 
Vremenska prognoza 
Kulturologija 
Sportarije 

Bilten rada Općine Tuzla 
Tuzla u slikama 
Baza slika 
Vremeplov 
Stare slike pričaju 
Mali oglasi 
Tuzlanska ikona - Meša 
Znanjem protiv droge 
Kapija (25.05.1995.) 
Srebrenica (1995-2006) 


Top vijesti 
Vijesti iz minute u minutu 
Vijesti domaćih medija 
Foto priče 
Dosjei 
Feljtoni 

Tuzlarije Forum 
Tuzlarije Chat 
Ankete 
Čestitke-želje-pozdravi 

Zanimljivosti 
Showbusiness 
Taze vicevi 
Neobične fotke 
Horoskop 
Web igrice 

Erotske zanimljivosti 
Djevojka dana 
Momak dana 
 

Kursna lista 
Telefonski imenik FBiH 
Zakoni 
TV programi 
 

Vizitke 
Marketing 




Čavrljajte uživo
Users in Chat
TUZLARIJE CHAT


VRIJEME U TUZLI
Dense fog
Temperatura: 8 C°
Stvarni osjećaj: 9 C°
Vlažnost: 93%
Pritisak: 1021.00 mb
Vjetar:
Smjer: S
Vidljivost: 0 km
Oblačnost: 20%
UV index: 0
Vremenska prognoza


Rezultati

STARE ANKETE

KAPIJA

25-05-1995





RAZBIBRIGA

Todorića ovo neće razveseliti: "Iznajmljuje se dvorac u Šestinama, vlasnik je morao žurno u London"

Otkriven sramotan razlog zašto sve manje muškaraca koristi kondome

FOTO Sandra Perković pozirala u vrućim hlačicama i mrežastim čarapama: "Sad si već premršava..."

Dok je policija odvodila Pirušku Canjugu, kroz vrata provirila njezina - sluškinja

VIDEO Mamić na sinovoj svadbi završio na podu: "Jebo sam vam majku svima"

Oskarovka otkrila: Morala sam stajati gola s drugim ženama, a on je rekao da sam savršena za jebanje

FOTO Prestat ćete se sprdati s blogerima kad vidite koliko ona zaradi od samo jedne objave

FOTO Dosjetljivi skupljač boca oduševio Zagrepčane kreativnom idejom

Hollywood tolerira silovatelje i pedofile: Silovao dječaka, ali i dalje snima filmove

Luka Modrić objavio prvu fotku svoje tek rođene kćeri i otkrio njeno prelijepo ime

"Pussycat Dolls samo su paravan za prostituciju, morale smo se seksati s kim god su nam rekli"

Sin žene koja je poginula dok je gola visjela iz auta završio u sirotištu, bogati otac želi ga izvući

Mario i Tia nisu štedjeli na svadbenoj sali, a na plesnom podiju napisali su stih turbofolk hita

FOTO Društvene mreže gore od sprdnji na račun uhićenja Todorićevih ljudi: "Ivica i Marica - happy end"

FOTO Sinčić čestitao Pernaru rođendan pa ga napali zbog pozadine fotke

Zbog ovih je fotki seksi blogerica koja je fotkala i u Splitu izgubila tisuće muških pratitelja

Kontakt mail
tuzlarije@tuzlarije.net


FELJTONI

UVOD

«Križarski ratovi, krišćani protiv muslimana», Laurent Vissière

Križarski ratovi protiv opšteprihvaćenih ideja

Nekada davno, u jednoj zemlji...

SVIJET 1095. GODINE

Svijet 1095. godine

«Podijeljeni Istok je spreman na pad», Dominique Valérian

«Zapad uzima pričest», Jean Chélini

«Vizantija između Latina i Turaka», Mikaël Nichanian

JUNAČKA DJELA

«Prvenstveno vitezovi», Claire Lemy

«Križni put seljaka», Jean Verdon

Put k Jerusalemu

«Križarska vojska, neskladna vojska», Xavier Hélary

«Jerusalem, svetište nagovještenog masakra», Laurent Vissière

POSLJEDICE

«Zajedno... ali svako za sebe», Marie-Adélaide Nielen

«Kultura u dijeljenju», Anne Bernet

«Istok ostaje posmatran kao prijeteća kultura»

SAVREMENOSTI

Američka verzija «Carstva nebeskog», François Quenin

«Među stranicama», Véronique Dumas

«Križari na Internetu», Jonathan Wyplosz

 

Istok ostaje posmatran kao prijeteća kultura 

Razgovor vođen između Hakima Al-Ghissassija, direktora časopisa «Medina»,  i Erica Pincasa, novinara časopisa «Historia Thématique»

 

«Historia»: 

Da li je sjećanje na prvi križarski pohod  u kolektivnoj memoriji muslimanskog stanovništva s Istoka još uvijek jako kao što je u kolektivnoj memoriji krišćanske Europe?

Hakim Al-Ghissasi: 

Da.  Uostalom, kako uopšte sakriti invaziju prinčeva sa zapada u dobu kada je Islam na kraju svog zlatnog doba po administrativnom i vojnom pitanju, odnosno kulturnom i naučnom?  Pisanje arapskih hroničara s kraja XI stoljeća održava ovu kolektivnu memoriju.  Istina, oni ne pominju riječ «križar» ali pominju Franke (termin «križar» se neće pojaviti do XII stoljeća).

            Muslimanski je svijet sasvim u stanju odgraditi Franke od Vizantijaca na početku prvog križarskog pohoda, pa ih ova invazija iznenađuje, te među njima počinje da preovladava zbunjenost.  Kada «hodočasnici» jula 1099. godine ulaze u Jerusalem, oni vrše masakr nad ženama, djecom i starcima, a to su slike koje su potpuno suprotne ponašanju «čovjeka od Knjige».  Ovo ponašenje će potpuno istraumatizirati ljudski duh.  To je silovanje.  To priliči teritorijalnom silovanju.  Posljedice prvog križarskog pohoda se osjete kroz sva naredna stoljeća.  Čak i danas arapski svijet sa podozrenjem gleda na sve ono što dolazi iz zapadnog svijeta jer ga shvataju kao prijetnju.  Ljudi se uporno boje da će im opljačkati zemlju i napasti vjeru.  Velika većina stanovništva vidi u ovim postojanim napadima razloge zbog kojih je palo Otomansko carstvo ili razloge koji su doveli do stvaranja države Izrael.  Svaki politički postupak koji dolazi sa Zapada cilja da kontroliše arapske teritorije te se na njega gleda kao na agresiju ili kao na miješanje.  Upravo su ovo rizici sa kojima se suočava i američka politika na Bliskom Istoku.

«Historia»: 

            U čemu ovo kolektivno sjećanje još uvijek živi?

Hakim Al-Ghissasi: 

            Uzmite za primjer knjige izučavane u školama arapskog svijeta:  Saladin, muslimanski oslobodilac, je sveprisutan.  Njegov imidž je prisutan do te mjere da se, među narodom, čeka na pojavljivanje novog Saladina koji će biti u stanju zaštititi narod od mogućih invazija novih križara, američkih ili drugih.

«Historia»: 

            A u gledanju muslimanskih intelektualaca na zapadni svijet?

Hakim Al-Ghissasi:

            Veliki broj njih koji su studirali u Europi i u Sjedinjenim Državama potražuju, nakon povratka u rodne zemlje, da na neki način nahrane svoje rodne zemlje onim što je na Zapadu bolje ne bi li time njihova kultura i društvo u kojem žive uznapredovali.  Određeni političari i intelektualci, svjesni delikvencije u koju je zapao muslimanski svijet (nepismenost, socijalna i ekonomska regresija), su otvareni korisnim doprinosima zapadnog svijeta.  S druge strane, rigorozni vjerski milje odbacuje sve ono što dolazi sa Zapada.  Neosporno je da se u muslimanskom društvu gleda na Zapad na dva načina:  sa jedne strane imamo tradicionalno vjersko gledište koje se zasniva na selektivnom izučavanju historije koja, po njima, počinje Vjerovijesnikovim dolaskom.  Ovo tumačenje sprječava rješavanje trenutnih socijalnih problema koji, od svog samog početka, nastaju zbog međucivilizacijskih sukoba.  Druga strana, intelektualni i politički milje, je mnogo više otvorena razmjenama mišljenja i progresom.

«Historia»: 

            Ko su, za muslimane, križari XI stoljeća?  Da li ih oni smatraju za «božje budale» ili za turske neprijatelje koji su došli otvoriti put k Svetim mjestima?

Hakim Al-Ghissasi:

            Precizirajmo ono što želite da kažete tim pitanjem i recimo da se u XI stoljeću, na Turke prvenstveno gledalo kao na muslimane, a onda sve drugo.  Predominantna je ideja da je cjelokupni Islam napadnut.  Na križare se ne gleda kao na «božje budale», oni su osvajači koji se povode političkim i ekonomskim motivima.

«Historia»: 

            Često se čuje da su križarski pohodi preduzeti protiv Arapa, dok su oni, u stvarnosti, preduzeti protiv Turaka Seldžuka; zašto dolazi to jedne takve historijske rekonstrukcije?

Hakim Al-Ghissasi:

            Ako izučavamo poziv na križarski pohod koji je uputio Urban II, pročitaćemo da on priča o «braći krišćanima koje su napali Turci».  Papa Urban II ne spominje Arape niti u jednom kontekstu.  Ipak, Jerusalem se u XI stoljeću itekako smatra dijelom muslimanskog svijeta i to toliko da se i dan danas, na anahroničan način, svijet pokušava tumačiti prema onome što je u njemu bilo prije više od hiljadu godina.  Činjenica da Urban II pominje Turke odiše njegovim neznanjem o muslimanskom svijetu i načinu na koji je isti bio organiziran.  Kada Vizantijci apeluju na krišćane Zapada, oni to čine iz političkih i ekonomskih razloga.  Njihov postupak nije vjerskog opredjeljenja.  Ova vjerska dimenzija se i ne pojavljuje do XII stoljeća i Saladina koji potvrđuje da su križari došli u Svetu zemlju ni u čije drugo ime do u ime Boga. 

«Historia»: 

            Da li Vam se čini pravilnim danas porediti križarske pohode sa džihadom (svetim ratom)?

Hakim Al-Ghissasi:

            Ne.  Kada čitamo tekstove arapskih hroničara koji su pisali za vrijeme križarskih pohoda, čini se da preživjeli muslimani i nisu imali druge opcije do da prijeđu na krišćanstvo ne bi li time izbjegli smrt.  Po džihadu, zauzimanje određene teritorije se ne prati tako radikalnim mjerama:  stanovništvo pokorenih gradova ima izbor da li će prijeći na Islam ili će ostaviti svoju vjeru time postajući dhimmi, odnosno oni koje muslimanska vlast štiti u zamjenu za plaćanje poreza.

«Historia»:

            Termin «džihad», onime što on danas pretendira da jeste, se shvata kao poziv na sveti rat bez povlačenja.  Da li je to tumačenje koje je potkrijepljeno Kur'anom?

Hakim Al-Ghissasi:

            Svakako.  Kada muslimani osvoje teritoriju, moraju poštovati pravila Kur'ana ili Vjerovijesnikovu tradiciju:  poštedjeti žene, djecu i stare, pobrinuti se za ratne zarobljenike, itd.  Teroristički napadi, međutim, koji se prodaju pod imenom džihada, nemaju apsolutno nikakve veze sa islamskim vrijednostima, a isto važi i za uzimanje taoca u Iraku.  Prema Kur'anu, jedini onaj koji ubije krši vjerski zakon i izaziva da ga se osudi bez ikakvog prava na žalbu.

«Historia»: 

            Da li bismo trebali shvatiti vjerski prihvaćeno tumačenje džihada kao odgovor na križarski pohod?

Hakim Al-Ghissasi:

            «Džihad» je termin koji će se koristi ne bi li se otjerali križari iz Jerusalema i islamskih zemalja, taj termin, u biti, sam po sebi označava odbranu

            Ipak, u tradiciji razlikujemo mali džihad od velikog džihada.  Prvi se tiče širenja Vjerovijesnikovih riječi u novoosvojene teritorije i to je razlog zbog kojeg se osvajački ratovi opravdavaju, a posebice oni koji se preduzimaju poštujući vjersko pravo pokorenih naroda.  Veliki džihad se odnosi na unutarnji rast bića.   

«Historia»: 

            Da li Jerusalem predstavlja veliki ulog za muslimane XI stoljeća?

Hakim Al-Ghissasi:

            Bliski Istok je razdoren internim borbama posebice između Turaka Seldžuka i Fatimida, šiita i sunita.  Jerusalem, u to doba, predstavlja, pored Meke i Medine, treće sveto mjesto Islama.  Na početku Muhamedove vjerske poruke, Jerusalem predstavlja središte pravca molitve.  Jerusalem zauzima vrlo važno mjesto u muslimanskoj misli.

«Historia»: 

            Da li je križarski pohod igrao neku ulogu u napretku Islama?

Hakim Al-Ghissasi:

            Bez ikakve sumnje jeste.  Tokom čitavog XI stoljeća, muslimansko društvo, sa bogatom kulturnom, intelektualnom i naučnom zaostavštinom, se nalazi u skloništu od svake vrste nasilja, te mu križarski napad ukazuje na njegovu ranjivost.  Od tog vremena će se muslimani nastojati ujediniti da bi spriječili svaku buduću invaziju.  Otomansko carstvo, koje se stvara dva stoljeća nakon križarskih pohoda, postaje simbol te nove sile.

«Historia»:

            Već par godina se priča o razilaženju sjevera i juga.  Danas se priča o razilaženju Istoka i Zapada.  Da li je ova pukotina bitna? 

Hakim Al-Ghissasi:

            Postojala je «geostrategija» srednjeg vijeka, a ona postoji i danas.  Mislim da danas svako teži za time da smanji pukotine u duhu poštovanja identiteta i specifičnosti svakog od umiješanih.  Živimo u otvorenom svijetu koji nas gura da uspostavljamo međukulturološka poznanstva.  Ono što muslimani, sa svoje strane, treba da urade je da prestanu gledati na Zapad kao na svog upornog neprijatelja.

«Historia»: 

            Vaš je odgovor pun humanizma i prilično intelektualan; kako mislite da bi na naše pitanje odgovorili svakidašnji ljudi?

Hakim Al-Ghissasi:

            «Običan čovjek» na sve ovo gleda prilično ogorčeno.  Zapadnjaci se na Istoku još uvijek gledaju kao osvajači koji dolaze u arapski svijet da bi ga otuđili njegovih ekonomskih i intelektualnih resursa.  Da li je naša uloga da podržimo takvo shvatanje ili da pokušamo da promijenimo njihov mentalitet?  Trebalo bi okončati postavljanje klišeja koji vladaju sa obje strane Sredozemnog mora:  nisu svi muslimani moćne teroriste kao što nisu ni svi Zapadnjaci predatori.  Ono čega nedostaje danas je pedagoška potkovanost i politički rad koji će, svaki na svoj način, pomoći da se premosti jaz između ova dva svijeta.

«Historia»: 

            Ako kažemo da je terorizam rođen u pukotini između Istoka i Zapada, ne čini li vam se da je to prilično lagan argumenat?

Hakim Al-Ghissasi:

            Terorizam je rezultat frustracije i poniženja.  On također slijedi pravce politike, ekonomije i kulture u muslimanskim zemljama.  Ne bismo ga trebali sakrivati.  Arapski svijet ne poznaje ni demokratiju, ni razvoj.  Ekonomija se pozajmljuje više nego što je se razvija.  U centru muslimanske civilizacije možemo naći osobe koji će vam reći:  rješenje je stvaranje Islamske države i rat protiv dojučerašnjih osvajača, Zapadnjaka.

            Ekstremisti ne poznaju dovoljno ni njihovu vjeru ni vrijeme u kojem žive.  U njima prebiva mržnja koja se ispoljava kroz isfrustriranost njihovih djela.  Na svu sreću, oni su samo manjina koja je, paradoksalno, posredničkim putem našla svoju binu odakle drži političke govore.

            Kada uopšteno razmišljam o milijardama muslimana koji žive na svim krajevima svijeta, mislim na ljude koje Zapad vrijeba, a oni mu pokušavaju prilagoditi svoj život.

            U Maroku su zastupljeni svi elementi zapadnjaštva.  Marokansko društvo, na primjer, iako se hrani brojnim zapadnjačkim uticajima, ipak pokušava da sačuva svoju autentičnost.

«Historia»:

            Da  li je ova pukotina političkog, ekonomskog ili vjerskog karaktera? 

Hakim Al-Ghissasi:

            Možemo tu naći političke elemente zamaskirane vjerskim motivima.  Kada neko čuje «Bin Laden», zvuk tog imena se upisuje upravo u tu logiku:  njegov san je osnivanje globalne islamske države, ali, niko se ne pita šta narod misli o svemu tome.  Velika greška današnjice je što svako a priori odbija greške Zapada, iako i muslimanske zemlje moraju preispitati svoju svijest.

            Trebalo bi jednom za sva vremena završiti sa uvećavanjem historije Islama i muslimana, te se suočiti sa negativnim aspektima naše historije, sa vjerskim poučavanjem imama, ali i drugih predstavnika tradicionalnih religija, treba evoluirati ne bi li se moglo živjeti u ovom svijetu u kojem danas živimo, osvrnuti se na politički proces koji bi nas mogao dovesti do demokratije.  Ovo su odluke čije će donošenje, možda, jedan dan dozvoliti da se stavi tačka na sukob između Istoka i Zapada.