Utorak 24.10.2017 9:42:12

Tuzlarije - slike, priče... 
Vijesti 
Tuzlanke i Tuzlaci 
Naše bebe 

Tuzlanski dosje 
Info Servis 
Mapa Tuzle 
Vremenska prognoza 
Kulturologija 
Sportarije 

Bilten rada Općine Tuzla 
Tuzla u slikama 
Baza slika 
Vremeplov 
Stare slike pričaju 
Mali oglasi 
Tuzlanska ikona - Meša 
Znanjem protiv droge 
Kapija (25.05.1995.) 
Srebrenica (1995-2006) 


Top vijesti 
Vijesti iz minute u minutu 
Vijesti domaćih medija 
Foto priče 
Dosjei 
Feljtoni 

Tuzlarije Forum 
Tuzlarije Chat 
Ankete 
Čestitke-želje-pozdravi 

Zanimljivosti 
Showbusiness 
Taze vicevi 
Neobične fotke 
Horoskop 
Web igrice 

Erotske zanimljivosti 
Djevojka dana 
Momak dana 
 

Kursna lista 
Telefonski imenik FBiH 
Zakoni 
TV programi 
 

Vizitke 
Marketing 




Čavrljajte uživo
Users in Chat
TUZLARIJE CHAT


VRIJEME U TUZLI
Rain
Temperatura: 9 C°
Stvarni osjećaj: 3 C°
Vlažnost: 93%
Pritisak: 1014.00 mb ↑
Vjetar:
Smjer: SSZ
Vidljivost: 10 km
Oblačnost: 100%
UV index: 0
Vremenska prognoza


Rezultati

STARE ANKETE

KAPIJA

25-05-1995





RAZBIBRIGA

Sinan Sakić se u bolnici bori za život

"Krešem se sa seksi bakom svoga sinčića, a sad mislim da sam se u nju i zaljubio"

VIDEO Stvarni ljudi pred kamerama isprobali seks poze iz časopisa, neke su bile totalno nemoguće

Život pun seksa, alkohola i lakih žena: Tko je bio čovjek kojeg cure masovno citiraju na Facebooku?

Ana Gruica pokazala kako njeno tijelo izgleda nakon 12 godina vježbanja: "Nekom lijepo, nekom ne"

FOTO Prelijepa Bosanka postala Miss Australije, zatucani pojedinci je napali: "Oduzmite joj krunu"

Damir Kedžo potresen gubitkom: "Oprosti za moju ludu glavu koja se nije mogla smiriti"

FOTO Anja iz "Ljubav je na selu" pokazala novu frizuru i nepoznatog frajera

VIDEO Cijeli žiri odmah im je htio pritisnuti X, no vrlo brzo ostali su bez riječi

FOTO Guzata Stanija se uvukla u crveni lateks - prizor je fenomenalan

VIDEO To je zbog ove haljine: Pogledajte kako Maju Šuput obasipaju novčanicama u svadbi

FOTO Kada se ova prelijepa cura skine, muškarci bježe glavom bez obzira, evo i zašto

Ako pronađete ženu na ovoj fotografiji, vi ste genijalac

Ovo je jedino pitanje koje može začepiti usta svim protivnicima prava na abortus

FOTO Nećete se uopće iznenaditi kad vidite što Kolinda lajka na društvenim mrežama

FOTO Danijela Martinović promijenila imidž i izazvala podijeljene reakcije: "Ljepša si bila prije"

Kontakt mail
tuzlarije@tuzlarije.net


FELJTONI

UVOD

«Križarski ratovi, krišćani protiv muslimana», Laurent Vissière

Križarski ratovi protiv opšteprihvaćenih ideja

Nekada davno, u jednoj zemlji...

SVIJET 1095. GODINE

Svijet 1095. godine

«Podijeljeni Istok je spreman na pad», Dominique Valérian

«Zapad uzima pričest», Jean Chélini

«Vizantija između Latina i Turaka», Mikaël Nichanian

JUNAČKA DJELA

«Prvenstveno vitezovi», Claire Lemy

«Križni put seljaka», Jean Verdon

Put k Jerusalemu

«Križarska vojska, neskladna vojska», Xavier Hélary

«Jerusalem, svetište nagovještenog masakra», Laurent Vissière

POSLJEDICE

«Zajedno... ali svako za sebe», Marie-Adélaide Nielen

«Kultura u dijeljenju», Anne Bernet

«Istok ostaje posmatran kao prijeteća kultura»

SAVREMENOSTI

Američka verzija «Carstva nebeskog», François Quenin

«Među stranicama», Véronique Dumas

«Križari na Internetu», Jonathan Wyplosz

 

Podijeljeni Istok je spreman na pad

 

 U momentu dolaska križara, Islam je duboko podijeljen između dvije vlasti:  vlast abasidskog kalifata u Bagdadu i fatimidskog kalifata u Kairu, ali je isto tako podijeljen i hrvanjem sa turskim i arapskim uticajima, te mu je malo potrebno za istinsko otvaranje franačkom vojskom.

 

Dominique Valérian

Hroničar Guillaume de Tyr (umro 1184. godine) ovako opisuje političku situaciju koju nadolazeći križari nalaze na ulazu u muslimansku teritoriju izlaskom iz Konstantinopola :  «Kako dobri hodočasnici ulaze u zemlje Istoka, uviđaju da je turska moć potpuno raskomadana, jer se u skoro svakom gradu nalaze velikaši koji se međusobom ne mogu podnijeti.  Ako bi neki među njima imao poteškoće u nečemu, ovi drugi mu ne bi dobrovoljno pritekli u pomoć.  Ovo, dakle, umnogome olakšava akciju podčinjavanja ovih sitnih prinčeva jednog za drugim».  Ibn Al-Athir (umro 1234. godine) nije drugačijeg mišljenja dok objašnjava razloge pada Jerusalema:  «Prinčevi se nisu međusobno slagali.  Upravo zbog toga su Franci brzo zagospodarili zemljom».

Krajem XI stoljeća Islam gubi političko jedinstvo koje je, davno nekada, bilo utjelovljeno u postojanju abasidskog kalifata u Bagdadu.  Dva se kalifata suprostavljaju jedan drugome od kraja X stoljeća i uspostavljanja fatimidskih šiita u Kairu (969. godine), a ta regija postaje potpuno rastrojena dolaskom Turaka Seldžuka s kraja 1040. godine.

Uspostavljanje grada Al-Qahira (Kairo) 969. godine od strane Fatimida je jedan od najznačajnijih događaja u historiji Bliskog istoka.  Do početka X stoljeća autoritet Abasida iz Bagdada biva ozbiljno poljuljan na svim njihovim teritorijama, a ponajviše usponom lokalnih dinastija.  Ipak, niti jedan od vođa tih lokalnih dinastija se nije usudio uzurpirati njihov status kalife, niti osporiti legitimnost njihovog postavljanja na čelo Umme, zajednice muslimana.  Ipak, 910. godine se u Maghrebu stvara jedan novi kalifat koji se suprostavlja Bagdadu.  Smatrajući se potomcima poslanika Muhameda preko njegove kćerke Fatime, Fatimidi brane ideje šiizma pred  abasidskim idejama sunizma.  Tu se, dakle, radi o dvostrukoj opoziciji, i političkoj i vjerskoj, što ih zatim tjera da odpočnu pohod na Dar Al-Islam, svijet Islama.  Njihovo uporište u Egiptu i stvaranje glavnog grada sa imperijalnim pretenzijama, u njihovim očima predstavlja samo početnu fazu ka realizaciji ujedinjenja svih muslimana pod njihovom dominacijom.

Dok autoritet Abasida definitivno slabi i u regiji i u samom Bagdadu, Fatimidi kreću na uspostavljanje njihove teritorijalne dominacije.  Iskrcavaju se na arabijskom poluostrvu, time uspostavljajući kontrolu nad svetim mjestima Islama, te otpočinju  pohod na Siriju i Palestinu:  osvajaju Jerusalem 969. godine, Damask 983. i Alep 1015. godine.  Grad Kairo koji dominira jednim dijelom Maghreba i Bliskog istoka postaje glavnim suparnikom Bagdadu te se puni spomenicima koji izražavaju moć i blistavilo nove dinastije.  Džamija Al-Azhar, izgrađena između 970. i 972. godine, postaje vena kucavica šiizma odakle, odastrijeti na sve strane podčinjene oružjem, kreću izaslanici sa samo jednom misijom, da muslimane pridobiju na fatimidsku stranu.

Da bi podržali ovu politiku, Fatimidi od Egipta prave ekonomsku moć koja postaje direktan rival Mezopotamiji.  Eksploataciji agrikulturnih bogatstava doline rijeke Nil, kojoj kalife posvećuju punu pažnju, se dodaje i razvitak međunarodne trgovine.  Smjernice puteva za uvoz luksuznih proizvoda iz Indije i Dalekog istoka zaobilaze Irak, te Crvenim morem i dolinom rijeke Nil, kreću ka Kairu; odatle zadobijaju Aleksandriju odakle kreću k ostatku Sredozemnog mora.  Do desetog stoljeća talijanski trgovci postaju česti posjetitelji egipatskih luka te se ne zaustavljaju tu, nego nastavljaju svoj put sve do Kaira gdje, većinom Amalfitanci, ali i Đenovljani, Mleci i Pizanci, sklapaju unosne poslove.  Oni dolaze u Egipat tražeći alun, proizvod koji se koristi u tekstilnoj industriji za prezervaciju boja, a kupuju ga od matdžara, organa koji je tijesno povezan sa egipatskom vlasti.  U zamjenu za alun, ovi trgovci se obavezuju da će donijeti drvnu sirovinu koje inače nema u Egiptu, a koja se planira koristiti za pojačanje fatimidskih vojnih utvrda.  Uz ovu vrstu trgovine, Egipat ostaje glavna tržnica za luksuzne proizvode lokalne proizvodnje kao što su tkanine, keramički proizvodi ili preprodaja dobara sa Istoka kao što su začini.

Regija je dezorganizovana širenjem Turaka Seldžuka

         Fatimidske kalife se početkom XI stoljeća ipak moraju suočiti sa brojnim teškoćama koje potresaju njihovo carstvo.  Oslabljeni svađama na dvoru, između 1025. i 1029. godine se suočavaju sa beduinskim ustancima i sa otcijepljenjem određenih pokrajina, kao što je ona u Alepu gdje se dinastija Mirdasida 1025. godine dokopala vlasti.  Uza sve to, Egipat se 1065. godine suočava i sa nestašicom hrane koja dolazi nakon niskog vodostaja rijeke Nil, ali i zbog vojnih nereda propraćenih pljačkom i masakrima.  U par godina, stanovništvo Egipta biva podijeljeno, vojska desetkovana, a moć znatno oslabljena.  U sklopu ovog nepovoljnog konteksta, Fatimidi se moraju suočiti i sa najezdom Turaka Seldžuka, koji su već 1040. godine pod svoju vlast podčinili jedan dio muslimanskog Istoka.

Dok seldžučka vojska razvija jedra po Bliskom istoku, Turci su odavno poznati u regionu gdje počinju igrati sve bitniju ulogu.  Oni se ispočetka koriste u svojstvu plaćenika ili robova u vojsci, te samim time dolaze na moćne pozicije unutar vojske:  osnivaju male lokalne dinastije kao što su Tulunidi u Egiptu, i, nadasve, Bujidi, šiiti koji bagdadskog abasidskog kalifa stavljaju pod svoje sužanjstvo već od sredine X stoljeća.  Ipak, ovi Turci su brojno slabiji od onih koji izbijaju početkom 1040. godine potpuno ispreturavajući postojeću vladu.  Ovi novi došljaci dolaze u velikim plemenima iz centralne Azije:  brojčano čine znatnu vojnu moć, ali izazivaju divljenje i svojom pokretnošću i umiješnošću konjanika i strijelaca; islamizirani od X stoljeća od strane trgovaca i misionara, oni se pozivaju na sunizam te se predstavljaju kao ghazije, ili borci za vjeru.  Pokrenuti ka zapadu pritiskom drugih naroda, posebice Mongola, privučeni nadom za ratni plijen i animirani pokretačkim vjerskim idealima, ne gube vrijeme nego sebi podčinjavaju ogromna prostranstva koja se protežu kroz centralnu Aziju i Bliski istok.

Oko 1040. godine se naseljavaju u Kurasanu, u centru Irana, te proširuju svoju dominaciju na istočne teritorije abasidskog kalifata.  Godine 1055. dolaze u Bagdad, te time stavljaju tačku na bujidsko prisustvo, postavljajući se kao zaštitnici kalife od šiitskih emira te se od tog dana svi njihovi ratni pohodi vode u abasidsko ime.  Oni su munjeviti, te dugo vremena održavaju tursku dominaciju nad Bliskim istokom.  Pod sultanima Alp Arslanom (1063-1072) i Malik Šahom (1072-1092) predvode sveti rat protiv dva velika rivala:  šiitskog kalifata sa sjedištem u Kairu i Vizantijskog carstva.  Profitirajući od krize u kojoj su se našli Fatimidi, dokopavaju se velikog dijela Sirije i Palestine:  Jerusalem pada 1071. godine, a Damask pet godina kasnije.  Iste godine turskog ulaska u Sveti grad, Vizantijci doživljavaju najveći poraz u svojoj historiji:  njihova vojska biva potpuno uništena u bici kod Mancikerta, a car biva zarobljen.  Od tada, čitava Anatolija biva otvorena napadima turskih bandi koje uživaju ogromnu autonomiju i koje, u manjoj ili većoj mjeri, kontrolira sultan.

Dugo se vremena smatralo da je ovaj seldžučki pohod jedan od glavnih razloga reakcije krišćanstva koja se ispoljila kroz križarske ratove.  Treba reći da je ovaj pohod svakako teško ugrozio prohod hodočasnika ka Jerusalemu kao i sam status krišćana na Istoku, ali je također neosporno da, stanje rata koje je obilježilo ove godine, nije uopšte bilo pogodno za prohod hodočasnika, posebice u Anatoliji.  Treba naglasiti da ove nedaće nisu bile novina:  već je 1064. godine jedna grupa hodočasnika morala da krene na put naoružana da bi se u Siriji i Palestini sukobila sa jednom bandom beduina koji su provodili anarhiju u regiji.

Historičari se slažu u mišljenju da su Seldžuci, završivši fazu pohoda, uspostavili čvrstu i relativno dobro organiziranu vlast koja je omogućila stabilnost na teritorijama pod njihovom kontrolom.  Hodočasnici su 1080. godine prinuđeni da uspore iz drugih razloga.  Što se tiče situacije u kojoj su se našli istočnjački krišćani, oni nisu puno patili pod novim gospodarima koji su primjenjivali kodeks dhimma, odnosno zaštitu manjinskog stanovništva pod dominantnom muslimanskom vladavinom.  Da bi se uvjerili u valjanost ovoga, dovoljno je čitati svjedočanstva armenijskog monaha Matije Edeškog koji je, pominjući ime sultana Malika Šaha, izjavio da je «njegovo srce ispunjeno blagošću, naklonošću i razumljivošću za krišćane».  Potonjima je draža muslimanska dominacija od vizantijske jer Vizantija slabo toleriše pravoslavne crkve koje smatra raskolničkim.

Turska moć se većinom oslanja na provođenje plemenskih zakona

 Situacija na Bliskom istoku koja je nastala smrću sultana Malik Šaha 1092. godine je mogla omogućiti dugi period moći i stabilnosti za seldžučku imperiju pred teško oslabljenim fatimidskim kalifatom.  Paradoks leži u tome da ta pozitivna situacija nije bila iskorišćena:  kada križari stižu u regiju bez problema savladavaju turske vojske koje su do tada smatrane nepobjedivim, a fatimidski Egipat im do kraja ostaje ljutit protivnik.  Zadnje godine XI stoljeća svjedoče o određenom preustrojavanju postojećih snaga ali će to samo dodatno oslabiti region.

Alp Arslan, a posebice Malik Šah, predpočinjeni od strane vezira Nizam Al-Mulka, uspjevaju da organiziraju svoju imperiju na taj način što se uglavnom oslanjaju na islamske i perzijske tradicije vladanja.  Ipak, funkcionisanje vlasti se uveliko zasniva na poštivanju postojećih turskih plemenskih pravila, koji djeluju na principu podjele osvojene teritorije među vladarevim članovima porodice, što oslabljava vladarevu moć, te raspaljuje svađe unutar klana.  Ovim nedaćama se pridružuje neovisnost emira smještenih u Anatoliji koji ne priznaju sultanov autoritet.

 Iz svega ovoga proizilazi komadanje seldžučkih teritorija.  U Anatoliji, koja je skoro potpuno izgubljena pred najezdom Vizantije, dominiraju dva moćna emirata:  jedan, smješten između Nikeje (Iznika) i Ikonijuma (Konja), je pod kontrolom Seldžuka iz Ruma, a drugi je pod vlašću Danišmendita iz Kapadoke.  Ipak, u isto vrijeme se primjećuje uspon mnogobrojnih manjih moći, kao što je ona emira iz Smirne (Izmir), ili ona  Mengudžekida skupljenih oko Erzindžana, ili, dalje na istok, Saltukida oko Erzuruma.  Na kraju, ovome komadanju valja pridodati i uspon krišćanske armenske kneževine Silicije.  Sirija je podijeljena između dva Malik Šahova nećaka, Ridvana u Alepu i Dukaka u Damasku, koji dopuštaju razvijanje autonomnih vlasti u Tripoliju, Homsu i Šajzaru.

Njihovo oslabljivanje postaje toliko preokupirajuće za Turke da oni ni ne primjećuju da se, za to isto vrijeme, fatimidska moć potpuno povratila.  Reformatorski potezi vezira Badr Al-Džamalija dopuštaju reorganizaciju reda u administraciji i ekonomiji.  Najviše od svega, on reorganizira vojsku i odbranu teritorije ograničene na Egipat.  Ovo, u mjesecima prije dolaska križara na Bliski istok, Fatimidima dopušta da ponovo zauzmu Jerusalem (1098. godine) i neka pripadajuća obalska područja, dok Damask biva prinuđen da ponovo prizna njihovu vrhovnu vlast.

Kako prelaze Bosfor, križari ulaze u izuzetno dezorganiziran Bliski istok, oslabljen godinama ratovanja, podijeljen i politički i vjerski.  Kneževine nastale pucanjem Seldžučke imperije nisu sposobne da se ujedine, dok povećano rivalstvo između sunita i šiita ne dozvoljava stvaranje ikakvih saveza, te tjera Fatimide da dozvole Francima da stvore tampon državu između njih i Seldžuka.  Neosporno je da je ova tampon država mnogotražena prilika prvog križarskog rata koja je omogućila njegov uspjeh.  Regija ipak još uvijek ima na raspolaganju ogroman vojni potencijal, koji je sposoban da ugrozi napredovanje križarskih vojski i da se, usprkos svemu, na vrijeme regrupiše i uzvrati na njihove udare kontraofanzivom.  Što se tiče fatimidske imperije, kako shvata da je njihovo doba sjaja u X stoljeću prošlo, oni se regrupišu oko Egipta gdje bivaju u stanju da dugo i efikasno odolijevaju svim napadima.

 

Kalifa 

Od arapske riječi khalifa ili (Muhamedov) nasljednik, a označava vrhovnog lidera muslimana.

Sultan

Osoba zadužena za očuvanje državnog autoriteta,

Emir

Od arapske riječi amir, što znači «onaj koji komanduje», odnosno princ, guverner, general.

 

 

 

 

 

969

Uspostavljanje grada Al-Qahira (Kairo)

1055

Turci Seldžuci osvajaju Bagdad

1071

Turci Seldžuci na Mancikertu pobjeđuju Vizantiju; Fatimidima ponovo uzimaju Jerusalem.

1092

Smrt seldžukidskog sultana Malik Šaha

1098

Fatimidi ponovno zauzimaju Jerusalem