Četvrtak 19.10.2017 21:51:9

Tuzlarije - slike, priče... 
Vijesti 
Tuzlanke i Tuzlaci 
Naše bebe 

Tuzlanski dosje 
Info Servis 
Mapa Tuzle 
Vremenska prognoza 
Kulturologija 
Sportarije 

Bilten rada Općine Tuzla 
Tuzla u slikama 
Baza slika 
Vremeplov 
Stare slike pričaju 
Mali oglasi 
Tuzlanska ikona - Meša 
Znanjem protiv droge 
Kapija (25.05.1995.) 
Srebrenica (1995-2006) 


Top vijesti 
Vijesti iz minute u minutu 
Vijesti domaćih medija 
Foto priče 
Dosjei 
Feljtoni 

Tuzlarije Forum 
Tuzlarije Chat 
Ankete 
Čestitke-želje-pozdravi 

Zanimljivosti 
Showbusiness 
Taze vicevi 
Neobične fotke 
Horoskop 
Web igrice 

Erotske zanimljivosti 
Djevojka dana 
Momak dana 
 

Kursna lista 
Telefonski imenik FBiH 
Zakoni 
TV programi 
 

Vizitke 
Marketing 




Čavrljajte uživo
Users in Chat
TUZLARIJE CHAT


VRIJEME U TUZLI
Clear
Temperatura: 10 C°
Stvarni osjećaj: 11 C°
Vlažnost: 87%
Pritisak: 1017.00 mb
Vjetar:
Smjer: S
Vidljivost: 16 km
Oblačnost: 0%
UV index: 0
Vremenska prognoza


Rezultati

STARE ANKETE

KAPIJA

25-05-1995





RAZBIBRIGA

FOTO Kolinda kod Putina stigla u odijelu koje suĹľava struk, no rezultat nije bio najbolji

Slaven Bilić upoznao princa Williama i Kate pa ih oduševio poklonom

Todorićeva kći preko boce Jane mužu poručila: "Samo me zagrli i budi tiho"

Davor im je stisnuo zlatni gumb, a pola sata prije nastupa saznale su za smrt prijateljice

VIDEO Skupio je 20 cura i fotkao im izraze lica dok su svršavale

Tinejdžerica htjela prodati nevinost kako bi kupila iPhone, u hotelskoj sobi dočekao je šok

Iznenadit će vas kako današnji djevci i djevice zamišljaju seks

Rozga nakon prekida sa Hauserom i glasina da ima novog dečka: "Istina uvijek izađe na vidjelo"

VIDEO Zlatko Pejaković o Oliveru: "Po čemu je on legenda?"

Liječnik seksualno zlostavljao cijelu reprezentaciju: "Gurnuo mi je prste u vaginu..."

Šprajc Plenkoviću poklonio košaru namirnica protiv anemije, evo kako je Plenković reagirao

Pink mrtva pijana napisala Eminemu da ga voli, on joj odgovorio samo jednu riječ

Ovako je govorila Milica Mihajlović: "Pametnija sam, poštenija, imam više stila i jako sam cool"

Tko je Martina Todorić, missica koja napušta brod koji tone

Todorića ovo neće razveseliti: "Iznajmljuje se dvorac u Šestinama, vlasnik je morao žurno u London"

Otkriven sramotan razlog zašto sve manje muškaraca koristi kondome

Kontakt mail
tuzlarije@tuzlarije.net


FELJTONI

UVOD

«Križarski ratovi, krišćani protiv muslimana», Laurent Vissière

Križarski ratovi protiv opšteprihvaćenih ideja

Nekada davno, u jednoj zemlji...

SVIJET 1095. GODINE

Svijet 1095. godine

«Podijeljeni Istok je spreman na pad», Dominique Valérian

«Zapad uzima pričest», Jean Chélini

«Vizantija između Latina i Turaka», Mikaël Nichanian

JUNAČKA DJELA

«Prvenstveno vitezovi», Claire Lemy

«Križni put seljaka», Jean Verdon

Put k Jerusalemu

«Križarska vojska, neskladna vojska», Xavier Hélary

«Jerusalem, svetište nagovještenog masakra», Laurent Vissière

POSLJEDICE

«Zajedno... ali svako za sebe», Marie-Adélaide Nielen

«Kultura u dijeljenju», Anne Bernet

«Istok ostaje posmatran kao prijeteća kultura»

SAVREMENOSTI

Američka verzija «Carstva nebeskog», François Quenin

«Među stranicama», Véronique Dumas

«Križari na Internetu», Jonathan Wyplosz

 

Prvenstveno vitezovi

         Koliko ih je položilo zakletvu da će osloboditi Jerusalem:  4 000, 7 000, 15 000?  I kojih su pobuda krenuli:  zbog spasa duše ili potrage za slavom? 

Ono što je izvjesno je da su mnogi rasprodali svu svoju imovinu da bi učestovovali na ovim pohodima.

 

Claire Lamy

            Naglašavajući dvije teme koje će zasigurno zainteresovati vitezove Zapada, papa održava govor u Clermontu.  Sa jedne strane, on ih podstrekuje da krenu u pomoć krišćanima s Istoka koje opisuje kao muslimanske žrtve, a sa  druge strane im nalaže da iz muslimanskih ruku oslobode Jerusalem i Kristov grob.  Papa dolazi iz poznate vojne porodice, te vrlo dobro poznaje mentalitet ovih ljudi.  Vrlo dobro poznaje da će se vitezovi itekako odazvati na njegov poziv ukoliko spomene Jerusalem.  Uistinu, Kristov grad je privilegovana destinacija hodočasnika u potrazi za odriješenjem njihovih grijehova.  Od X stoljeća, ova forma poklonjenja doživljava rastući uspjeh na Zapadu:  grof od Anjoua, Foulques Nerra (972-1040), da bi iskajao svoje grijehe, preduzima tri hodočašća u Jerusalem (1002-1003., 1008. i 1039. godine). 

            Pozivajući ratnike da se bore protiv muslimana i za Jeruslem, Urban II pogađa ravno u cilj jer ih time poziva na spasenje njihove duše:  križarski rat, prema onome što za njih predstavlja, je poziv na oružje protiv ne-krišćana, što ga potpuno opravdava, dok ga njegov krajnji cilj, Jerusalem, čini svetim.  Isto kako hodočašće k Jerusalemu omogućava okajanje grijeha, križarski rat sve do Svetih mjesta, što je sve u svemu i tvrdio papa Urban II, omogućava potpuno otpuštenje svih grijeha.  Papa vitezovima ovime omogućava spasenje koje se ne može postići pokrštenjem u manastiru ili odricanjem od oružja.  Upravo obrnuto:  ovo spasenje se može postići samo i jedino podizanjem oružja u ime Gospodinovo.  Ovo što Urban II nudi nije samo po sebi novina, jer se na Istoku pojavljuju druge teritorije sučeljavanja krišćana i muslimana prije ovog križarskog rata :  na Siciliji ratuju Normani, na iberijskom poluostrvu se održava ono što u današnjoj historiji nazivamo ponovno osvajanje i na tim je lokacijama papinstvo oduvijek podržavalo ratove gdje su se vitezovi borili i sticali slavu i renome, kao što je i champenoaški velikaš Ebles de Roucy 1070. godina. 

            Pouzdani izvori tvrde da je ovaj pokret masivan, što potvrđuje hroničar Prvog križarskog rata, Robert le Moine:  «Ah, koliko samo muškaraca različitih godina, koliko običnih domaćinstava i velikaša ponovno posežu za križem te kreću na put k Svetoj grobniciOni čitavom zemljom šire ideje časnog koncila [iz Clermonta] i tako te časne ideje stižu do ušiju kraljeva i prinčeva;  ciljevi koncila se sviđaju svima, te više od tri stotine hiljada ljudi se obavezuju da će krenuti na ovaj put, te se, svako na svoj način od Boga mu dat, priprema da ispuni taj zavjet».  Sva svjedočanstva iz onog vremena se naprosto takmiče da bi dokazali kako se odgovor na poziv izvršava ushićenjem.  Ali kako odgonetnuti ovaj fenomen?  Treba li vjerovati ovom broju od 300 000 ljudi koji kreću pod tim istim Robertom de Moineom, ili drugim jednako prenapuhanim brojkama ostalih hroničara? 

Nakon što su se obavezali da će se krenuti boriti, neki odbijaju

            Izvjesno je da je barem par hiljada vitezova krenulo u križarski pohod, a ovom broju treba dodati i pješake, kao i obične nenaoružane muškarce i žene.  Ovaj broj ostavlja veliki dojam na sestru vizantijskog cara, Anu Komnenu, koja ih gleda kako se skupljaju na zidinama Konstantinopola:  «Tu je čitav Zapad,» kliče ona na stranicama «Aleksijade», «sve što je poniklo iz ovog barbarskog svijeta [...], cjelokupne porodice, sve je krenulo na put k Aziji, sjatili su se iz čitave Evrope krečući s jednog njenog kraja na drugi.»  Historičari nagađaju njihov broj.  Stephen Runciman predlaže da je križarski rat okupio 4 200 do 4 500 vitezova, što predstavlja, ukoliko ovom broju dodamo pješake koji se broje u razmjeru sedmorica na jednog viteza, konačan broj od 35 000 ljudi.  Nedavno je Jean Flori izvršio porastajuću reviziju ovog broja te je predložio broj od 12 000 do 15 000 vitezova koji kreću iz Konstantinopola, što daje konačan broj od 120 000 duša, uključujući pješake.  Jonathan Riley-Smith predlaže umjerenu estimaciju ovog broja predlažući 70 000 ljudi, odnosno 7 000 vitezova.

            Kako razumjeti jačinu reakcije vitezova s Zapada na papin poziv?  Da li vitezovi koji odgovaraju na njegov poziv to čine iz sktriktno duhovnih pobuda?  Križarski rat, ovim ljudima mučenim njihov statusom koji prijeti skorim dolaskom Sudnjeg dana, predstavlja jednu novu priliku da spasu svoju dušu.  Uostalom, on predstavlja ogromnu priliku koja se ne smije tek tako napustiti.  Angažman je svečan, te je obilježen zavjetom na potpunu odanost jerusalemskoj stvari; križ koji ušivaju na odjeći predstavlja vidljivi znak njihovog predanja.  Ne učestvuju svi da bi okajali grijehe ili zločin.  Neki među njima, kao Foulques le Réchin (1043-1109) grof od Anjoua, kako je promijenio mišljenje o križarskim ratovima uopšte i ne učestvuju (zatvara svog brata zbog toga što mu se dočepao grofovije).  Odluka o učestvovanju u križarskim ratovima, dakle, uopšte ne zavisi jedinstveno o vjerskim razlozima.

            I druge pobude bi mogle ponukati narod da krene u križarski rat.  Povelje pisane od strane sveštenstva radi transakcija (prodaja ili stavljanje pod jamstvo materijalnih dobara) koje će finansirati njihov odlazak, govore o svijetloj budućnosti borbe protiv «neznabožaca», «nevjernika».  Ovi dokumenti jasno daju prednost vojnom aspektu ovog pohoda:  križari, dakle, kreću da bi ratovali!  Pape i eparhije iz Clermonta nisu opšte zbunjeni ovim ciljem križarskih ratova što potvrđuje i tekst Dekreta broj 9 koji kaže:  «Ko god krene na put k Jerusalemu da bi oslobodio crkvu božju, a da nije pješak i da nije krenuo za svoje materijalno dobro ili novac, ovaj put će mu se brojati kao pokajanje.»  Papa pri tome, također sasvim dobro shvata da bi vitezovi također mogli krenuti u križarski rat u nadi za slavom i bogatstvom.

            Pri svemu ovome, viteška žeđ za slavom ne isključuje njihovu nadu za spasenjem.  Duhovne motivacije bi se mogle pomiješati sa potpuno materijalnim razlozima te potraga za slavom i nada za dobijanje ratnog plijena, postaje dio tog mentaliteta kojim vitezovi kreću u pohod.  Istok i Zapad su svjetovi koji se, usprkos svemu, dobro poznaju, te počinju da kruže glasine o bogatsvu Istoka:   hodočasnici koji su već poduzeli hodočašće su kroz čitavo XI stoljeće prenosili opise tog područja, a plaćenici odavno učestvovuju u vizantijskim vojskama, Normani se borili protiv Cara. 

            Ipak, niko nije u stanju posvjedočiti odluke vitezova koje govore o direktnim razlozima zbog koji se ovi odlučuju da krenu na to putovanje.  Sva dokumentacija ukazuje na sveštenike, sa izuzetkom «Anonimnog načina prvog križarskog rata» čiji je autor vjerovatno normanski vitez sa juga Italije.  Ovaj ne daje direktan prikaz svih aspekata križarskog rata, ali se kroz njegovo čitavo djelo prožima tema o obogaćivanju.  Ne smijemo nijekati iskrenost koja je dočekala papin poziv, niti činjenicu da su određeni ljudi iskreno taknuti opisima nepravdi koje trpe krišćani s Istoka i grada Jerusalema, kao što se navodi u izvještaju monaha Orderica Vitala.  Naprotiv, ovo su potvrđena svjedočenja o motivima polaska, ali ova svjedočanstva također govore i o mijenjanju pobuda koje, s progresom putovanja, postaju ličnije, a manje duhovne, što će, na kraju, rezultirati u uspostavi onoga što u historiji nazivamo «Latinske države Orijenta».

Križari  svim srcem kreću u rat

            Motivi za odlazak u križarski rat su složeni i miješaju nadu za spasenjem i potragu za slavom.  I ostali uticaji tjeraju vitezove sa Zapada ili da krenu ili da ostanu:  veze među velikašima i vazalima, porodični uticaji, političke motivacije, sve je to moglo uticati na odluku pojedinca da krene ili da ostane.

            Monah Guibert de Nogent nas uči da «je grupa manjih velikaša gledala na se kao da su jednaki sa velikim velikašima, da se svaki od prinčeva nadao proširiti svoju teritoriju van njenih granica».  Velikaši kreću na pohod praćeni grupama svojih naoružanih vazala kojima su predhodno nabavili naoružanje.  Oni bez sumnje svojim primjerom nadahnjuju i vitezove da će put pred njima biti ogromna pustolovina.  Ipak, ovaj pustolovni efekat bi im se mogao na neki način i obiti od glavu.  Zar ne poznajemo vitezove koji su krenuli sa Guillaumeom, opatom it Saint-Florenta de Saumura, koji je krenuo u križarski rat, a koji je, u isto vrijeme, bio u vrlo neprijateljskim odnosima sa papom Urbanom II koji ga je na sve načine nastojao spriječiti da ne krene u križarski rat? 

            Veza među feudalacima je izmiješana i političkim motivacijama.  Na kraju krajeva, političke motivacije tjeraju grofa od Mainea, Héliea de la Flčchea, nakon što se predhodno obavezao da će krenuti u pohod, da ipak ostane na Zapadu.  On odbija da krene nakon što saznaje da Vilijem, kralj Engleske, želi da zapovijedanje nad grofovijom u Normandiji obezbijedi za svog brata Roberta Courteheusea:  Hélie se boji za cjelovitost svoje grofovije.  Na kraju krajeva, možemo pogledati i porodične uticaje na odluku da li krenuti ili ne.  Porodica de Roucy, do tada jak pristalica papinske vlasti i siguran saveznik u borbama na iberijskom poluostvu, na Istok ne šalje niti jednog člana svoje porodice.  Za razliku od njih, des Montlhérijevi, koji su svi bili očevi djeci približno istih godina, šalju 28 križarskih vitezova, što predstavlja izuzetan primjer.  Prema historičaru Robertu Riley-Smithu, četiri sestre Montlhéri, kćerke Guya i njegove supruge Hodierne, igraju glavnu ulogu u slanju svog muža, sina ili ujaka u križarski rat.

            Rijetki opisi rastavljanja porodica opisuju srceparajuće scene.  Orderic Vital kaže da su supruge «jecale» na samu pomisao da bi njihovi muževi mogli krenuti u križarski rat.  Ipak, one ne samo plaču i mole svoje supruge da ne idu u rat, one ih ponekad i guraju da krenu.  Tako je Adela, grofica iz Bloisa, kćerka Viljema Osvajača, 1101. godine ohrabrivala svog muža Etiennea da krene u križarski pohod k Svetoj zemlji.  Ovaj je krenuo i stigao na pola puta, na opsadu grada Antioha, te se vratio ne dovršavajući svoj zavjet, jer nije stigao u Jerusalem.

Križarski ratovi su skupo preduzetništvo:  neke familije osiromašavaju

            Ovi primjeri nam pokazuju da nisu samo besposleni kadeti i ljudi koji su ostali bez zemljišta ti koji su krenuli u potrazi za pustolovinom.  Pored učešća skromnih vitezova također nalazimo i učešće renomiranih velikaša, prinčeva i grofova.  Kako predvidjeti njihovo odsustvovanje od kuće koje će trajati od 1096. do 1099-1100. godine?  Da li odlazak hiljada vitezova naviknutih na susjedske ratove obećava faktor mira na Istoku?  Šta rade porodice, posebice supruge, u odsustvu križara?

            Pitanje mira se i ovdje, još jednom, naslanja na Urbanov poziv na križarski rat.  Papa apeluje na vitezove da čuvaju mir među njima na Istoku i da se krenu boriti za oslobodjenje Jerusalema.  U tom pogledu, koncil iz Clermonta je nasljednik svih predhodnih koncila Božjeg mira koji su se održavali u Francuskoj od kraja X stoljeća koje je nedavno obradio i Dominique Barthélemy.  Ovaj poziv cilja da izbjegne međusobne konflikte vitezova, a posebice ukoliko su upereni protiv dobara crkve.  Pri svemu tome, ne izgleda baš da će odlazak vitezova na Istok u bitnome promjeniti situaciju na Istoku, jer, odsutnost velikaša bi mogla biti pogodna za stvaranje novih problema na domaćem terenu.  Grofica iz Flandrea, Clémence se, u odsutnosti svog muža Baudoina, mora suočiti sa nasilnim revoltom grada Brugesa.  Nasuprot njoj, grofica regije Blois-Champagne, Adela energično vodi svoje vlastelinstvo te nastoji i uspijeva da održi mir.  Ostali velikaši, prije nego što krenu u križarski pohod preduzimaju niz mjera da bi osigurali mir u njihovom odsutstvu.  Godine 1096., Hugues d'Amboise predaje svoj velikaški posjed svom susjedu i rođaku Robertu, velikašu od Rochecorbona.  Dodajemo da su upravo u ovim zadnjim godinama XI stoljeća, Kapeti, Phillipe I, pomognut svojim sinom budućim kraljem Louisom I, nastojeći da iskoriste odsutnost vitezova, pokrenuli seriju kampanja protiv vlastodržaca na Ile-de-France [današnja teritorija Pariza].  Ratovi i sukobi interesa se nastavljaju i u doba križarskih ratova, pa priče o povratku vitezova govore o tome da je njihov povratak bio očekivan i priželjkivan, jer je povratak vitezova smatran sinonimom sa vraćanjem mira.

            Na kraju krajeva, odlazak vitezova je mogao i na druge načine pritiskati njihove porodice.  Krenuti na križarski pohod je vrlo skup događaj, o čemu nam svjedoče crkvene arhive koje zabilježavaju brojne prodaje i stavljanje u zakup imovine križara da bi mogli da krenu na put.  U principu, križari se obraćaju velikim monaškim zavodima od kojih traže novac za odlazak, opremu ili konje.  Godine 1095. Achard de Montmerle, velikaš iz Burgonje «želeći da na put krene dobro naoružan», prema nađenim dokumentima, u zakup stavlja svoja tri posjeda te ih povjerava opatiji Cluny, koji mu za njih daju 2000 zlatnika lionskog novca i četiri magarca.  Achard umire pri opsadi Antioha, a njegova imovina time dospijeva u crkvene ruke.  Veliki broj drugih križara se dovodi u situaciju da mora nekako da vrati posuđeni novac nakon povratka ili da potpuno ostane bez svoje imovine.  Križarski pohod bi mogao, na ovaj način, doprinijeti osiromašenju stanovništva, posebice ukoliko je dolazilo do učestalih odlazaka pojedinaca.  Kako predlaže historičar Jonathan Riley-Smith, ovi ogromni finansijski troškovi su razlozi zbog kojih dolazi do ograničenog odlaska članova jedne porodice u križarski pohod.

            Poziv pape Urbana II, prenesen na stanovništvo propovjednicima, igra veliku ulogu za mobilizaciju na križarski rat.  Obećanje spasenja duše koje je njime dato, svakako podmazuje kretanje na oslobađanje krišćanskih zemalja i Jerusalema, ali, odluka da li krenuti ili ne, je donijeta ili u htijenju da se napokon «rasčisti» s nevjernicima i tako se renomira i dosegne slava, ili zbog porodičnih, feudalnih ili političkih motivacija koje, sasvim sigurno, variraju od slučaja do slučaja.  Većina križara kreću na pohod sa idejom da će se i vratiti, bez želje da se trajno nastane na Istoku.  Činjenica je da, nakon zauzimanja Jerusalema, samo njih par ostaje na Istoku.  Ostali se vraćaju istim putem kojim su i došli, neki ginu na povratku, a svi su ovjekovječeni slavom, punog duha zbog preduzetih vojnih pohoda koje će na dvorovima, nakon njihovog povratka, opjevati truveri i trubaduri.

 

Potrošna društvena klasa

Kada ne ratuju, ratnici se odlikuju epikurizmom i izraženim ukusom za velike bankete.

 

...  koju troše nježne dame

Trubaduri posvećuju pjesme nježnijem polu.  Ponosni i arogantni vitezovi, vode turnire u čast lijepih dama.  Onda kada crkva optuži žene za izvor svih grijehova, viteštvo ih uzdiže kao svetice..

 

Cijena spasa 

U nedostatku računovođe koji bi finansirao njihov odlazak, vitezovi stavljaju svoj posjed u zakup crkvenim ustanovama.  Imali su također opciju da posude pare od buržoazije ili trgovaca.

 

Kristov sluga

Ratnik na putu za Jerusalem dobiva križ iz ruku jednog monaha.  Odlazak prate crkvene procesije gdje se vojnik posipa svetom vodicom i posvećuje postavljanjem znaka za zaštitu na odjeći.

 

Kada žene upravljaju u odsustvu svojih muževa 

Putovanje velikaša u Svetu zemlju predstavlja teško iskustvo za njegovu suprugu koja počinje da se stara o posjedu.  Ranjiva, ona se suočava sa mnogim revoltima seljaka ili žudnjama moćnih.