Srijeda 18.10.2017 16:38:32

Tuzlarije - slike, priče... 
Vijesti 
Tuzlanke i Tuzlaci 
Naše bebe 

Tuzlanski dosje 
Info Servis 
Mapa Tuzle 
Vremenska prognoza 
Kulturologija 
Sportarije 

Bilten rada Općine Tuzla 
Tuzla u slikama 
Baza slika 
Vremeplov 
Stare slike pričaju 
Mali oglasi 
Tuzlanska ikona - Meša 
Znanjem protiv droge 
Kapija (25.05.1995.) 
Srebrenica (1995-2006) 


Top vijesti 
Vijesti iz minute u minutu 
Vijesti domaćih medija 
Foto priče 
Dosjei 
Feljtoni 

Tuzlarije Forum 
Tuzlarije Chat 
Ankete 
Čestitke-želje-pozdravi 

Zanimljivosti 
Showbusiness 
Taze vicevi 
Neobične fotke 
Horoskop 
Web igrice 

Erotske zanimljivosti 
Djevojka dana 
Momak dana 
 

Kursna lista 
Telefonski imenik FBiH 
Zakoni 
TV programi 
 

Vizitke 
Marketing 




Čavrljajte uživo
Users in Chat
TUZLARIJE CHAT


VRIJEME U TUZLI
Sunny
Temperatura: 25 C°
Stvarni osjećaj: 26 C°
Vlažnost: 50%
Pritisak: 1017.00 mb ↓
Vjetar:
Smjer: S
Vidljivost: 16 km
Oblačnost: 20%
UV index: 1
Vremenska prognoza


Rezultati

STARE ANKETE

KAPIJA

25-05-1995





RAZBIBRIGA

Pink mrtva pijana napisala Eminemu da ga voli, on joj odgovorio samo jednu rijeÄŤ

Ovako je govorila Milica Mihajlović: "Pametnija sam, poštenija, imam više stila i jako sam cool"

Tko je Martina Todorić, missica koja napušta brod koji tone

Todorića ovo neće razveseliti: "Iznajmljuje se dvorac u Šestinama, vlasnik je morao žurno u London"

Otkriven sramotan razlog zašto sve manje muškaraca koristi kondome

FOTO Sandra Perković pozirala u vrućim hlačicama i mrežastim čarapama: "Sad si već premršava..."

Dok je policija odvodila Pirušku Canjugu, kroz vrata provirila njezina - sluškinja

VIDEO Mamić na sinovoj svadbi završio na podu: "Jebo sam vam majku svima"

Oskarovka otkrila: Morala sam stajati gola s drugim ženama, a on je rekao da sam savršena za jebanje

FOTO Prestat ćete se sprdati s blogerima kad vidite koliko ona zaradi od samo jedne objave

FOTO Dosjetljivi skupljač boca oduševio Zagrepčane kreativnom idejom

Hollywood tolerira silovatelje i pedofile: Silovao dječaka, ali i dalje snima filmove

Luka Modrić objavio prvu fotku svoje tek rođene kćeri i otkrio njeno prelijepo ime

"Pussycat Dolls samo su paravan za prostituciju, morale smo se seksati s kim god su nam rekli"

Sin žene koja je poginula dok je gola visjela iz auta završio u sirotištu, bogati otac želi ga izvući

Mario i Tia nisu štedjeli na svadbenoj sali, a na plesnom podiju napisali su stih turbofolk hita

Kontakt mail
tuzlarije@tuzlarije.net


FELJTONI

UVOD

«Križarski ratovi, krišćani protiv muslimana», Laurent Vissière

Križarski ratovi protiv opšteprihvaćenih ideja

Nekada davno, u jednoj zemlji...

SVIJET 1095. GODINE

Svijet 1095. godine

«Podijeljeni Istok je spreman na pad», Dominique Valérian

«Zapad uzima pričest», Jean Chélini

«Vizantija između Latina i Turaka», Mikaël Nichanian

JUNAČKA DJELA

«Prvenstveno vitezovi», Claire Lemy

«Križni put seljaka», Jean Verdon

Put k Jerusalemu

«Križarska vojska, neskladna vojska», Xavier Hélary

«Jerusalem, svetište nagovještenog masakra», Laurent Vissière

POSLJEDICE

«Zajedno... ali svako za sebe», Marie-Adélaide Nielen

«Kultura u dijeljenju», Anne Bernet

«Istok ostaje posmatran kao prijeteća kultura»

SAVREMENOSTI

Američka verzija «Carstva nebeskog», François Quenin

«Među stranicama», Véronique Dumas

«Križari na Internetu», Jonathan Wyplosz

 

Križni put seljaka

             Odgovarajući na poziv pape Urbana II, ali i još više na poziv propovjednika Pierra d'Ermita, vjernici ostavljaju  polja i kreću na put k Jerusalemu.  Većina ovih običnih ljudi će, zbog vojne neorganizacije, biti masakrirana na putu.

Jean Verdon

            Tokom održavanja crkvenog koncila novembra 1095. godine održanog u Clermontu, papa Urban II, obraćajući se masi naroda koju sačinjavaju velikaši i njihovi vazali, ih poziva da krenu pomoći krišćanima iz vizantijskih zemalja i da oslobode Svetu Grobnicu.  Ne treba plakati nad napuštanjem svojih dobara jer, «Krist naređuje» da se krene.  Povesti će se računa o tome da križari neće biti opljačkani u njihovoj odsutnosti:  u svakoj eparhiji će se odrediti episkop koji će povesti računa da im se njihova dobra vrate nakon njihovog povratka.  Ovo važi nadasve za velikaše, ali ipak postoji i mali broj seljaka koji ima vlasništvo nad svojom zemljom (alen), zbog kojih ih nazivaju alenaši.

            Poziv pape Urbana II se tiče velikaša, ali ipak, od 8. marta 1096. godine, u društvu ogromne mase ljudi sastavljene uglavnom od seljaka, u Jerusalem kreće i Pierre l'Ermite.  Pokrenuti isključivo vjerskim pobudama, seljaci potpuno zaboravljaju na dan žetve, ali problem hrane ubrzo postaje bitan te ih dovodi do toga da počinju da provode iznuđivanja od naroda.

            Odlazak seljaka, koje nakon par mjeseci slijede njihovi baroni, se odvija u atmosferi napunjenoj čudima, čudesnim događanjima i neobičnim znakovima.  Prema pisanjima jednog od hroničara tog vremena, mnogobrojna čuda se pojavljuju i na nebu i na zemlji, te potpuno prodrmavaju ukočenost u ljudima.  Ovi znakovi bivaju protumačeni kao božja volja, ali su, u stvarnosti, vjerovatno vezani za intenzivnu solarnu aktivnost.  Naime, 1096-1096. godine dolazi do dvije eklipse mjeseca, aprila 1095. godine jednog petka u noći, prema kazivanju historičara Orderica Vitala (XII stoljeće), sa neba počinju padati male vatre kao zvijezde nad čitavom teritorijom Apulije i tako se, dodaje on, sav narod Galije, a zatim i Italije, pokreće na marš k Gospodinovom grobu.  I tako je shvaćeno da ova kiša zvijezda zapravo označava polazak ljudi jer upravo ona označava početak migracije naroda.  Čak su i životinje zahvaćene ovim pokretom, jer neki tekstovi kazuju o migraciji žaba, riba, leptirova, ptica.

Kiša zvijezda predhodi pokretu naroda

            Pierre l'Ermite će sigurno potpuno iskoristiti uticaj ovih znakova.  Koja god da je njegova uloga u križarskim ratovima, njegov uticaj je znatan.  U ubjeđivanju naroda da krene na pohod, on uopšte ne preza da se služi pismima tobože «palim s neba».  Zahvaljujući njegovim oratorskim sposobnostima i atmosferi čuda u kojoj je djelovao, izgleda da je vrlo uspješno sprovodio svoju nakanu da ubjedi narod da krene k oslobađanju Jerusalema.  Tako  se «križarski pohod seljaka» pokreće na marš gdje se svaki od učesnika nada da će na neki način biti obilježen božjim znakom, jer popularna tradicija ne može zamisliti križara bez križa, njegovog simbola iskupljenja.  Kobno svjedočanstvo govori o Brindisijevom brodolomu:  prije nego što će krenuti na put morem, svjedoci su spazili golubicu koja nosi križ na krilima.

            Trupe Pierra l'Ermita ne čine samo seljaciDok moćnici rade na tome da očuvaju svoje bogatstvo i da se naoružaju, ova prva grupa također broji i par manjih velikaša.  Benediktinac Guibert de Nogent, autor djela «Božje junačke pjesme o Francima» opisuje obične ljude koji napuštaju svoje domove:  nakon što bi potkovali stoku, oni je uprežu u kola u koja stavljaju supruge i djecu.  Kako god koji grad dođe, oni upitaju «A jel ovo Jerusalem?», taj Jerusalem, koji je za njih, i božansko i svjetovno mjesto.

           Koliko ih ima?  Vrlo je poznato da Srednji vijek uopšte ne zanima tačnost brojeva, tako da je vrlo teško dati odgovor na ovo pitanje.  Albert d'Aix, Pierru l'Ermitu pripisuje 40 000 ljudi.  Prema istom autoru, iako je manji dio trupa masakriran, Gautier Sans Avoir, velikaš posjeda Ile-de-France, jedan od ljudi koji su vodili na pohod, posjeduje 25 000 pješaka i 5 000 vitezova.  U svakom slučaju, uspjeh kampanje Pierra l'Ermita je toliki da historičari drže vrlo vjerovatnim broj od 12 000 do 20 000 ljudi, ne ubrajajući tu mase ljudi koji se, ubjeđeni njihovim propovijedima, priklanjaju drugim vođama.  To je slučaj sa križarima koji kreću iz Njemačke pod sveštenikom Gottschalkom, vitezom-generalom Emich von Leisingenonom i jednim Folkmarom (ponekad se njegovo ime piše i kao Volkmar).

            Kako se ovaj «narodni» križarski pohod uopšte odvija?  Prvi elementi pokreta, pod vođstvom Gautiera Sans Avoira se pojavljuju u Konstantinopolu bez ikakvih znatnijih incidenata.  Oni koji slijede Pierra l'Ermita aprila i maja 1096. godine prelaze Njemačku.  U rhenanieji se počinjavaju prvi masakri nad Jevrejima.

            Na dan 5. juna 1096. godine, učesnici «narodnog križarskog pohoda» napadaju Semlin u Mađarskoj te vrše pokolj nad većinom stanovništva.  Uviđajući pun značaj ove pljačke, grof Niketas, zadužen za obezbjeđivanje vizantijskih granica, poražava križarsku vojsku što tjera Pierra da bolje kontrolira svoju vojsku, te da ih primorava da se ne zadržavaju na jednom mjestu.  Pierre dolazi pod zidine Konstantinopola gdje susreće ostale hodočasnike.  Ana Komnena, kćerka vizantijskog cara, konstatuje da se «iza keltskih ratnika vidi rulja naroda sve sa njihovim suprugama i djecom, i da svi na ramenu nose crveni križ».  Car Aleksije I nastoji da spriječi Pierra l'Ermita da prijeđe Bosfor prije nego što stignu obične trupe, ali njegovi križari ipak počinju sa pljačkanjem.  Car je, dakle, prinuđen da ove nepoželjne elemente prebaci na obale Azije 7. augusta 1096. godine.  Što se tiče nekontrolisanih bandi Folkmara i Gottschalka, prve masakriraju Turci, a drugi se raspadaju već u Njemačkoj.

            Odlučujući da neće oklijevati u reagovanju, kontingent Pierra l'Ermita i Gautiera Sans Avoira se utvrđuju u Civitotu (od 11. augusta do polovine septembra 1096. godine), na samoj granici sa muslimanskim zemljama.  Ljudi Pierra l'Ermita počinju sa pustošenjem turske teritorije, a ljudi Gautiera Sans Avoira se probijaju sve do Xerigordona u blizini Nikeje, gdje bivaju opkoljeni i masakrirani.  Križari koji ostaju u Civitotu također uskoro bivaju pobijeni.  Na dan 21. i 22. oktobra 1096. godine, car Aleksije I u Konstantinopolu prima Pierrea l'Ermita, te ga poziva u pomoć.

            Masakr u Civitotu je skoro potpuno uništio «narodni križarski pohod».  Naredne godine, Foucher de Chartres koji se sa svojim regularnim trupama nalazi na putu k Nikomediji u Nikeji, izvještava da je tu vidio naslagu kostiju izbijeljenu od sunca.  Prema Ani Komnenoj, 1101. godine se posvećuje «ne znam koje brdo ili brežuljak ili uzvišenje, ali kao jedna povelika hrpa kostiju koja je zacijelo zaslužila da se na neki način posveti».  Učesnici u narodnom križarskom ratu će ući u legendu od XII stoljeća dajući materijala svakakvim vrstama književnosti, a Pierre l'Ermit će postati najčešći junak junačkih pjesama.  Vrlo je vjerovatno da se velika većina njegovih preživjelih pratilaca priklonila drugim velikašima.  Što se tiče Pierra, on počinje da ima samo moralni autoritet koji biva potkopan njegovim «bijegom» pred nadolaskom sultanove vojske u doba vršenja priprema za ponovno kretanje na Jerusalem oko 1098. godine.  Prema navodima Jeana Florija, priča o njegovom bijegu je sumnjivog porijekla.  Ljudi su ga htjeli ocrniti, te su njegovo ime i reputaciju zamijenili za ime pravog bjegunca, jedne renormirane osobe koja je bila pod njegovom komandom.  Osim toga, Pierre je zadnjih dana ekspedicije dobro brinuo za svoj integritet pred križarima.  Kao dokaz toga, 27. juna 1098. godine, šalje izaslanika pred muslimanskog komandanta Karbuqu, vladara Mosula, koji je došao pomoći Turcima opkoljenim u Antiohu.  Siromašni narod, bolje bi bilo reći siromasi, igraju veliku ulogu tokom prvog križarskog rata.  Njihov angažman u vojnim operacijama je svakako vrijedan sažaljenja, ali njihovo prisustvo ovoj ekspediciji daje duhovnu dimenziju koju bez njih sigurno ne bi imala, jer su baroni bili previše zaokupljeni svojim interesima.

            Tokom druge polovine XII stoljeća, kada za Jerusalem kreće Pierre de Blois, on veliča učešće običnog naroda  jer, prema njemu «u očima Gospodina Boga, oni vrijede mnogo više nego velikaši koji su krenuli za svoje interese».  Između Uskrsa i Duhova 1212. godine, hiljade ljudi iz područja Cologne napuštaju svoje posjede i plugove, te ponovo kreću k Jerusalemu time dokazujući da križarski ratovi nisu rezervisani samo za velikaše.

 

Novembar 1095.

Ponovna sjednica koncila u Clermontu

8. mart 1096.

Polazak Pierra l'Ermita i «narodnog križarskog pohoda» za Jerusalem

1. august 1096.

Pierre dolazi u Konstantinopol

21. oktobar 1096.

Križari Pierra l'Ermita su masakrirani u Civitotu

 

 

 

 

 

 

Umjetnost retorike

Pierre l'Ermite poziva seljake u auvergnienskim planinama na prvi križarski pohod.  Ovaj popularni propovjednik, navodni Isusov poslanik na zemlji, se okorištava mizerijom naroda da bi napunio vojni kapacitet svojih trupa.

Pozdrav svojima 

 Muškarci kreću na put poklikom «Voljom božjom naprijed» ostavljajući svoje porodice u neizvjesnosti.

Smrt u pokajanju

Nedisciplinovane iznuđivače, križare sa sela masakriraju Turci.