Američki proboj sarajevskog redatelja
Ako je i jedan film došao niotkud i oduševio kritiku i publiku na ovogodišnjim filmskim festivalima, onda je to "Ničija zemlja" (No Man´s Land) bosanskog redatelja Danisa Tanovića. Ovacije na premijerama, sjajne kritike u najčitanijim filmskim magazinima i brojne nagrade poput one za najbolji scenarij u Cannesu, nagrade publike u San Sebastianu, nagrada FIPRESCI u Motovunu te nagrada na festivalu u Sarajevu, donijele su Tanoviću slavu preko noći. Hrvatska premijera bit će 7. studenoga, a Tanović u Zagreb stiže iz Tokyja jer je "Ničija zemlja" prikazana u sklopu specijalnog programa tamošnjeg festivala. Ni to nije kraj Tanovićevih putovanja jer će se već 23. studenoga film prikazati na festivalu u španjolskom Gijonu. Tanović je rođen 1969. u Zenici a filmsku akademiju upisao je u Sarajevu. Kao student treće godine, 1993., snimao je tijekom rata propagandne videospotove za Armiju BiH. Godinu dana poslije, sasvim slučajno, upisao je četvrtu godinu na filmskoj akademiji u Bruxellesu.
Cijepao drva da bi preživio
Jedan njegov kratki film našao se u programu filmskog festivala u Montrealu gdje se upoznao s belgijskim ministrom kulture koji mu je, veli, "potezom pera" omogućio upis u bruxellesku filmsku školu. Sam je financirao svoje školovanje, kaže da je neko vrijeme čak cijepao drva kako bi preživio, snimao je kratke filmove a 1997. njegov dokumentarac "Portret umjetnika u ratu" bio je nagrađen na festivalu u Freiburgu.
Bilo je jasno da je snimanje prvijenca samo pitanje vremena, ali i novca. Stoga je film "Ničija zemlja" financiralo čak iz pet zemalja - Francuska s 30 posto, Britanija, Italija i Belgija s po 20 posto i Slovenija s 10 posto. Priča je ratna - nakon okršaja srpske i bosanske vojske u rovu na ničijoj zemlji našao se Čiki (Branko Đurić), vojnik Armije BiH, zajedno s ranjenim prijateljem Ćerom (Filip Šovagović). U rovu se, u potrazi za preživjelima, ubrzo nađe i srpski vojnik Nino (Rene Bitorajac) i njih trojica postaju problem koji ni međunarodna zajednica ne zna riješiti.
NACIONAL: Od premijere
"Ničije zemlja" u Cannesu činilo se prema reakcijama publike i kritike da
vam je nagrada neizbježna. Jeste li i vi imali takav
dojam?
Reakcije su zaista bile više nego dobre,
ali ne treba zaboraviti da nagradu ne daju ni publika ni filmski
kritičari. Često žiri posve drukčije vidi stvari. Ipak, moram priznati da
sam odmah nakon projekcije čuo da su i članovi žirija stajali na nogama i
pljeskali mada to ne bi smjeli. Čini mi se da svaki redatelj koji dođe u
Cannes sanja da dobije neku od nagrada, inače ne bi bio tu. Ja sam poput
svih ostalih želio nagradu, ali u takvoj konkurenciji nisam previše
sanjao. Bili su tu Lynch, Makhmalbaf, Coen, De Oliviera, Sokurov, Imamura.
Na kraju, svi su mi čestitali, a posebno Liv Ullmann koja me izgrlila i
izljubila izgovarajući u isto vrijeme jedan od najljepših komplimenata
koje sam ikada dobio.
Francuski uzor, američki novac
NACIONAL: Za vas i vaš film poslovni vrhunac bio je kad
je američka kompanija United Artists u velikoj borbi dobila prava za
prikazivanje vašeg filma u Americi. Koliko vam je važan komercijalan
uspjeh?
United Artists planiraju uložiti još dva
milijuna dolara za reklamu. Ja sam, naravno, presretan jer i film i
redatelj postoje samo ako publika vidi film. Čini mi se da mi je to
najveća nagrada za uloženi trud i dvije godine provedene na projektu.
Važno je i za producente jer im je tržišna vrijednost jako porasla. Ne
zaboravite da iza mene nisu stajale velike svjetske kompanije i da bi ovo
bio velik uspjeh i za njih. Dakle, možete zamisliti što sve ovo znači za
moje producente koji su ipak male nezavisne kompanije.
NACIONAL:
Nakon dobrog odjeka njihovih filmova u Americi, u Hollywoodu su završili
Milčo Mančevski i Srđan Dragojević. Mislite li da možete biti treći s
područja bivše Jugoslavije koji će biti
pozvan?
Sa mnom su već nakon prve projekcije
filma kontaktirali hollywoodski agenti, ali me u ovom trenutku odlazak u
Ameriku ne zanima. Mnogo više odgovara mi francuski odnos prema
kinematografiji, u kojem se cijeni umjetnička vrijednost filma, a manje
zarada, i u kojem redatelj ima zadnju riječ, a ne producent. Šefovi United
Artistsa žele da u suradnji s mojim sadašnjim francuskim producentima
sufinanciraju moj sljedeći projekt. Da skratim, američki novac da, Amerika
ne.
NACIONAL: Uz gomilu pohvala, jedan američki kritičar napisao je
da kasnite s takvom temom jer su filmovi o besmislenosti rata, primjerice
između Južne i Sjeverne Koreje, već snimljeni. Kako to
komentirate?
Nisam pročitao tu kritiku ali čini
se da ona više govori o kritičaru nego o mom filmu. Prema njegovu načinu
razmišljanja, ne bi više nikad trebalo snimiti film o temi koja je starija
od pet godina ili koja je već obrađena. Budući da su sve teme kojima se
bavi umjetnost (ljubav, rat, mržnja, prijateljstvo m itd.) stare koliko i
ljudi sami, najbolje je da prestanemo išta raditi jer je već sve rečeno.
Nevjerojatno je koliko ima polupismenih nihilista koji sebe smatraju
kritičarima.
Antiratni film
NACIONAL: "Ničija zemlja" još jednom pokušava objasniti
što se događalo u Bosni. Jeste li, odgovarajući na novinarska pitanja,
stekli dojam da svijet zna što se zbivalo u
Bosni?
Tko je želio doznati što se zbilo u Bosni,
doznao je odavno. Tko nije ili ne želi, to je njegov problem - ja mu ne
mogu a i ne želim pomoći. Kao što nikoga ne želim uvjeravati da su Nijemci
imali koncentracijske logore u II. svjetskom ratu u kojima su ubili više
od šest milijuna Židova, ne želim uvjeravati svijet da su Bošnjaci bili
žrtve u ratu u Bosni i Hercegovini. To je fakt. Ja nisam htio snimiti film
pamflet jer to nikomu ne treba, a Bošnjacima ponajmanje. S druge strane,
nemoguće je u jednom filmu obraditi sve aspekte tako složene teme i ja i
ne pretendiram da sam u tome uspio. Htio sam napraviti antiratni film i
tako najbolje predstaviti Bosnu i Hercegovinu. Nemojte zaboraviti da je
rat u Bosnu i Hercegovinu uvezen i da ga nijedan pravi Bosanac nije želio.
NACIONAL: Budući da ste sudjelovali u ratu u Bosni, jeste li se
bojali da ćete upasti u zamku emotivnog pristupa te da će stoga film
ispasti propagandno djelo?
Nisam, jer je ipak
prošlo pet godina od završetka rata. Osim toga, imao sam šansu da zadnje
godine provedem u Bruxellesu i Parizu tako da sam cijelu stvar gledao i
izvana, što je jako važno. Nisam siguran da bih isti film bio u stanju
snimiti 1996., ali danas ipak postoji vremenska distanca prema svemu što
se događalo, a vrijeme, kako kažu stari, liječi sve.
NACIONAL:
Budući da je inozemna publika izvrsno reagirala na duhovite prizore, kako
ste uspjeli da štosevi koje naoko može shvatiti samo domaća raja ipak
postanu internacionalni?
Već prije mnogo godina
uvjerio sam se da sarajevski duh prepoznaju ljudi diljem svijeta. Čini mi
se da bosanski humor ima mnogo sličnosti sa židovskim. To je zdrav smisao
za šalu u kojoj se najprije smijemo samima sebi, a potom cijelom svijetu.
Ljudi koji se uvijek smiju drugima a nikada sebi nisu zdravi. Humor je u
rata za nas bio ispušni ventil, jer kad prijeđete granicu boli i tragedije
koju možete podnijeti, ili poludite, ili zamrzite sve, ili nađete nešto da
"ispustite " sav teret koji vam leži na srcu. U našem slučaju to je bio
humor i veoma sam ponosan da sam uspio prenijeti taj sarajevski, bosanski
duh i u svoj film.
NACIONAL: Što mislite o međunarodnoj zajednici i
njenom ponašanju u ratu u BiH i zašto ste je izložili tolikoj
poruzi?
"Neutralnost ne postoji. Ništa ne učiniti
kad ste svjedok ubojstva jest izbor, a ne neutralnost." To su riječi
jednog od mojih likova u filmu, narednika Marchanda. Uloga međunarodne
zajednice bila je sramotna i činilo mi se da je bolje prikazati ih
smiješnima i žalosnima jer je istina previše bolna i za nas i za njih a da
bi im bila bačena ravno u lice. Nemojte zaboraviti da je međunarodna
zajednica četiri godine hranila osuđene na smrt govoreći da ne može
učiniti ništa više. Ili da su vojnici UN-a igrali nogomet sa srpskim
vojnicima u Srebrenici umjesto da brane "Zaštićenu zonu UN-a" i da su ih
pustili da pred njihovim očima poubijaju više od 8000 Bošnjaka. Onda su
1995. zaustavili rat za dva tjedna jer su ispali smiješni izgubivši bilo
kakav kredibilitet. Na kraju ne znam koga su spašavali - nas ili sebe. Da
ne spominjem daytonski sporazum kojim su izjednačili žrtve i agresora.
NACIONAL: Samo iznimno nadareni filmaši, osim režije i scenarija,
potpisuju i glazbu za svoje filmove. Imate li formalnu glazbenu
naobrazbu?
U mom filmu gotovo i nema muzike tako
da zadatak nije bio pretežak. Moja mama je profesorica glazbe i ja sam već
sa šest godina krenuo u glazbenu školu. Sviram klavir već 26 godina, a
dobro se snalazim i s još nekoliko instrumenata. Muzika je bila moja
stvarna prva ljubav i, evo, pružila mi se šansa koju sam iskoristio. Za
film je pjevala i izvrsna Alma Bandić koja izvodi staru
uspavanku-sevdalinku kojom počinjem i završavam film te grupa Sarr-e-Roma
koja za film svira anteriju, izvorno bošnjačko kolo.
NACIONAL: Gdje
vam žive roditelji, a gdje vi? Čujem da ste nedavno postali
otac.
Moji roditelji žive u Sarajevu, a ja u
Parizu, iako sam zadnjih godinu dana više proveo u Italiji, Belgiji i
Sloveniji nego kod kuće. Točno je da sam prije devet mjeseca postao tata.
Dobio sam kćerkicu koja je, čini mi se, najljepše što mi se dogodilo u
životu.
NACIONAL: "Ničija zemlja" snimljena je za 4 milijuna DEM.
Očekujete li da će vam biti odobreni veći novac za sljedeće
projekte?
"Ničija zemlja" već je zaradila više
nego što je koštala, a to potiče producente da ulože novac. Ne znam koliko
će koštati moj sljedeći film, niti me to zaokuplja. Bitno je napisati
dobar scenarij jer ste samo tada sigurni da ćete dobiti potreban novac.
`Nacionalnost´ filma
NACIONAL: "Ničiju zemlju" financiralo je pet zemalja, a
nakon što je postala uspješna, sve te zemlje počele su ga svojatati. Čiji
je to film?
Odgovor ćete dobiti kad odgovorite na
pitanje određuju li nacionalnost filma zemlje koje su uložile novac ili
pak nacionalnost redatelja, scenarista, kompozitora, glavnog glumca, teme,
jezika i još mnogo sporednih uloga i tehničara koji su radili na tom filmu
a koji nose bosanski predznak. Selektori filmskih festivala izabrali su
ovu drugu opciju i zbog toga sam veoma sretan. S druge strane, razumijem
da zemlje koje su uložile novac nastoje film predstaviti kao svoj. Recimo
stoga da je ovo jedan pravi europski film.
- Kada seks bomba postane muza
- Bilo je časno snimati Tolkiena
- Bernardo Bertolucci: ´Politika je pornografija´
- David Gulpilil, glumac iz divljine
- Oscar za životno djelo u prave ruke
- Prokleti brutalni žabar: Vincent Cassel
- Intervju: Zekoslav Mrkva, poznatiji kao Bugs Bunny
- Mickey Rourke: lice s ožiljcima
- Što je Ridley Scott promijenio u ´Alienu´?
- Halle Berry: ´Ne želim igrati samo superjunakinje!´
- Britanski šarm, kolektivno, o ljubavi i romantici
- Ovo nije ´Space Jam´: 007 umjesto 23!
- Kad ni ´Matrix´ više nije cool
- Što sluša cijeli svijet?
- Iza kulisa Zlatnog globusa
- Ahmed Imamović u Rimu
- Anthony Hopkins: Sve o psiho-trikovima
- Jedi bližnjega svoga na filmu
- Sarah Jessica Parker malo trača bivše
- Još jedan ´Harry Potter´?
- Intervju: Samuel L. Jackson
- Bruce Willis će opet umirati muški?
- Ne vole ih samo budale i konji
- Face u crnom
- ´Gospodar prstenova´ - najbolja filmska glazba svih vremena
- Paralelni intervju: Newman i Hanks
- Najbolji SF film svih vremena
- Službeno je: ´Indy 4´ stiže 2005.!
- Prve pukotine u velikom glumačkom prijateljstvu
- Tko je tko u ˝Ratovima zvijezda˝
- I ime filma život znači
- Steven Spielberg napokon diplomirao
- Jodie Foster, najmoćnija žena Hollywooda
- Halle Berry, cura koja je dobila ime po robnoj kući
- Nitko nije savršen? - Billy Wilder (1906-2002.)
- Dudley Moore (1935-2002.)
- Bili su Oscari, a na Oscarima...
- Bravo Tanoviću!
- ˝Ratovi zvijezda - epizoda 2: Napad klonova˝: prva recenzija cijelog filma
- Laki više nije nervozan: Danilo Bata Stojković (1934-2002.)
- Sve o filmu ˝Mulholland Drive˝
- ŽENA KOJU SMO SANJALI
- Svijet je i prije 11. septembra bio bolesno mjesto
- Filmske zvijezde bez \"dlake na jeziku\"
- Milius i Schwarzenegger pripremaju novog \"Conana\"
- Zlatni globus Tanovićevoj “Ničijoj zemlji”
- Špijunska igra
- Otkriven dokumentarni film o Charlieju Chaplinu
- \"Gospodar prstenova\" i četvrtu sedmicu zaredom najgledaniji film Sjeverne Amerike
- Bond dvadeseti put!
- \"A Beautiful Mind\" najbolji film u 2001.
- Udala se autorica Harryja Pottera
- Gaćice Bridget Jones - scena svih vremena?
- Gotovo prijateljstvo dvojice velikih oskarovaca
- Čuvaj se, Potteru, stiže \"Gospodar prstenova\"!
- \"Oceans´ Eleven\" gledaniji od \"Harryja Pottera\"
- Premijera prvog dijela trilogije \"Lord Of The Rings\"
- Tanoviću nagrada za najbolji scenario
- Nominovani Branko Đurić i Danis Tanović
- Američki proboj sarajevskog redatelja
- Leonardo DiCaprio kao Aleksandar Makedonski?
- Eho američke tragedije
- "Ratovi zvijezda" najbolji film svih vremena
- Zlatni lav indijskom filmu "Monsoon Wedding"
- Tom Cruise u sljedećem filmu "Austin Powers"?
- "Pearl Harbor" ipak prvi
- Cannes 2001. - "Stanza di Figlio" osvojio Zlatnu palmu
- Kanski festival
- "The Mummy Returns" otvorio američku kino sezonu
- Umro Anthony Quinn
- Tom Hanks najutjecajniji glumac Hollywooda
- Kidman vs. Cruise: beskrajna priča
- Upoznajte Simpsone
- Tommy Lee - ispovijed o usponima i padovima života s Pamelom
- Robert Altman: Film s kojim dignete veliku lovu u načelu je uvijek loš film
- Hugh Grant: Možda sam perverzan!
- Sandra Bullock - Cura sa zadatkom!
- Carmen Electra: Volim biti "na raspolaganju"!
- Intervju s Kevinom Costnerom
- Julia Roberts
- Harrison Ford, najskuplji hollywoodski glumac
- "Intimacy" s 35 minuta čistog seksa pobjednik festivala u Berlinu
- Objavljene nominacije za 73. dodjelu Oscara
- "Gladijator" osvojio dvije nagrade u dva dana
- George Clooney, osuđenik na smrt?!
- Ne skidajte se, molimo vas!
- Mliječni put, domaći film
- Najbolji i najgori filmovi 2000.
- "Odiseja" braće Coen
- Novi Hanksov film požnjeo velik uspjeh u SAD-u
- In memoriam: Jason Robards (1922.-2000.)
- Tuzlanska kina
|