Njih je ama bas sve snaslo, zao mi je. Povremene akcije dobrih ljudi jesu dobre, ali nisu rjesenje. To se najbolje pokazuje na njihovom primjeru. Njima je potreban stalni donator, neko ko ce izdvajati novac svaki mjesec za njih i na to se treba fokusirati. Jedan nas forumas je to cinio godinu dana , pa je zavrseno.

Sace nakon objave po portalima, kao i ranijih godina, ljudi ih zatrpati hranom i pomoci, i onda kroz mjesec-dva ide sve po starom.

Rjesenje je stalni donator ili da drzava preuzme slucaj na sebe. Obzirom koliko godina sve to traje, sumnjam da ce drzava ista poduzeti po tom pitanju.

Muke porodice Delibegović - Klix.ba

Mirza, Ana i Robert oboljeli i gladni
Vešeraj na sedamnaestom spratu solitera u tuzlanskom naselju Irac mali je dom tročlane porodice Delibegović. Mirza, Ana i Robert u neuslovnoj prostoriji, u kojoj je ljeti nesnosna vrućina a zimi nepodnošljiva hladnoća, provode besane noći i neizvjesne dane.

Mirza Delibegović, koji je kao maloljetnik stupio u redove Armije R BiH, godinama traži svoje mjesto pod suncem. Godine prolaze, a život njegove porodice je sve teži i teži. Sin Robert je ovoga ljeta krenuo u školu. No, prvi školski dan za Delibegovićeve je bio “crni petak”. Robert je u školskoj klupi pao u nesvjest zbog povišenog šećera, a kolima hitne pomoći prevezen je u UKC Tuzla.

“Hranimo se u Narodnoj kuhinji, ali tokom vikenda nemamo obroka. Tada nam je najteže. Vjerujte da posljednjih dana jedva hodam, zbog povišenog šećera ne vidim na oči, a moram izaći na ulicu kako bih svom djetetu pronašao koru hljeba”, kaže Mirza Delibegović.

Delibegovići dobijaju 84 KM socijalne pomoći, a Mirza kao trajni invalid nije u mogućnosti da traži zaposlenje. Njegova supruga Ana, također, ne može raditi jer ima problema sa kičmom, a na prvom, drugom i trećem pršljenu su joj igrađeni implantanti.

“Pokušao sam da dobijem invalidsku penziju, ali ne ide. Imam brdo papira, traže mi radni staž. Uporno im govorim kako sam sa 16 godina otišao u Armiju R BiH i da nisam poslije toga mogao ništa raditi. Međutim, oni mi iznova traže nove dokaze, nove papire. Vjerujte da bi davno umrli od gladi da nije dobrih ljudi koji nam koliko – toliko pomažu”, govori Mirza.......





[Edited by bdirlija on 18-10-2012 at 09:33 GMT]

ja...
mislim da je dirlija trebao ovde prebaciti onaj tekst...
sta god da covjek kaze,nije pametno...
svastsa i napisa i obrisa,da ti srce pukne kad ih vidis...
a od tog oni nemaju nikake koristi...
ko sto vjerujem da su i donacije dobrodosle,al i one ne rjesavaju pitanje na duge staze...
problem je i posao ba...
jedino ta jebena uboga penzija, i dobri ljudi,a penzija je od drzave znaci...

Na osnovu cega trazi penziju? Mislim,razumijem situaciju u kojoj se nalazi,ali ne dobija se penzija za nekoliko mjeseci boravka u armiji BiH,?

Ovim ljudima se najbolje moze pomoci ,dajuci im neki posao,tipa nocni portir i slicno,jer penziju sigurno dobit nece!

Mislim da Mirza i Ana nisu sposobni za rad, kad ih vidiš dovoljno je. Stalni donator ili da drzava izdvaja vise. Druge ideje nemam. Ovih dana ce im dosta ljudi pomoci, a za par mjeseci vracamo se na isto.

upravo tako obadvoje i Mirza i Ana su invalidi 100% i zato ih niko prema Zoakonu ne može ni zaposliti. Ovdje bi ih država trebala uzeti pod svoje i to bez pitanja. Ali kad Mirza ode da pita samo mu kažu da nema ništa. Mislim da za neke ima a za neke nema. Neki dan mi je rekao da je išao u Civilnu zaštitu da pita da mu daju bar 1 deku. Radnici su ga uputili kod direktora i kaže Mirza kod čovjeka deka naredanih do plafona i on mu kaže da nema deka. OK, možda je to nešto raspoređeno, ali čovječe direktor si poturi malo leđa za sirotinju j***** te 1 deka.
Druga stvar je ta da su i Mirza i sin mu Robert šećeraši i ne mogu jesti svašta. A ljudi, naravno u najboljoj namjeri, donesu slatkiše i neku hranu koju ne smiju jesti.
Robert ide u OŠ Kreka, ali kako sam čuo tamo više nema užine. Znaći mora ponijet od kuće šta ima. A i da ima užine da li biona bila prilagođena njegovim zdravstvenim potrebama.
Država je ovdje zakazala na svim nivima, a Mirza ih je sve obišo. Mislim da samo do Sarajeva nije išao.
Evo dragi forumaši dajte neke ideje kako da se ljudima pomogne trajno. Ako ništa bar malom Robertu, jer ako ovako ostane zbog povečanog šećera oštetit će i ostale organe i jebiga onda. Hajde neka se svako raspita gdje i kako može šta bi se ovdje moglo uraditi.
Meni je jedna žena rekla, zašto ne daju dijete u Dom za nezbrinute? Iskreno ne znam i ne smijem pitat Mirzu, možda je čovjek pokušo a ne može ko će ga znat. Ali ona kaže da gore bar ima stalnu medicinsku njegu, hranu i topli krov nad glavom. NEki će reći da je gore možda loše, ne znam, ali evo dajte neke prijedloge da bar ovo dijete spasimo gore sudbine.
Pozdrav svima!

pozdrav svim forumašima,

samo da vam javim, mirza mi je bio maloprije i rekao mi je da mu je puno ljudi pomoglo nakon zadnjih objava na medijima. dobio je i novaca i materijalne pomoći. sigurno da će im to dobro doći u ove zimske dane. dobio je i radijator tako da mu je sad i toplo u stanu. mirza se zahvaljuje gospodinu (koji ima firmu u miladijama koja se bavi ovim materijalima), a zahvaljuje se i svim ostalim koji su pomogli na bilo koji naćin, pa i onima koji su samo nazvali da vide kako je i kako mogu pomoći. i ja se zahvaljujem također.
a iskreno se nadam da će neko mirzi ponudi neki posao kako bi mogao imati stalna primanja. sve je ovo odlićno što je sada dobio, ali i to će otići polako, a život ide dalje i najbolje bi bilo da čovjek ima neke stalan kolika tolika primanja. pa kao sto je cupo reko bar donatora za malog Roberta koji će mu pomoći bar oko nabavke lijekova.
dužan sam i jednu ispravku, rekao sam da je Ana (Mirzina žena) 100% invalid, a ona to nije, ona je 80% invalid. pa eto da ne bude neke lafine, nenamjerno naravno.
hvala svima još jednom i pozdrav!

Super vijesti @mux hvala sto si podijelio s nama