Malezijski ministar postao "junak" pornografskog DVD-a
MALEZIJSKI ministar zdravstva Chua Soi Lek je postao protagonistom dva DVD-a za koje mnogi drže da će biti najgledaniji u povijesti Malezije, i to zahvaljujući snimkama sigurnosnih kamera napravljenih u sobi jednog hotela.
Malaysia Star javlja kako su se DVD-ovi prvi put pojavili u Muaru, gradu koji se nalazi u Johoru, ministrovoj rodnoj državi. Nepoznata osoba ili osobe su ih poslale na cijeli niz adresa, a isto tako ostavili na niz lokacija, omogućivši slučajnim namjernicima da ih pokupe.
Ubrzo se ispostavilo da snimke, od kojih jedna traje preko sat vremena, sadrže spolni odnos muškarca, za kojeg se ispostavilo da je 60-godišnji Chua, i žene za koju se ispostavilo da mu nije supruga.
Ministar je odmah nakon objavljivanja članka u Malaysia Staru nazvao redakciju i potvrdio da je upravo on na snimci, a da mu je mlada žena "osobna prijateljica". Također je rekao da ni na koji način nije sudjelovao u izradi i distribuciji DVD-ova.
Choa je novinarima rekao da je o svemu izvijestio premijera Abdullaha Badawija kome se ispričao, kao i vodećim članovima vladajuće stranke. Također je rekao da se ispričao ženi i djeci koja su prihvatila njegovu ispriku, te da neće podnijeti ostavku.
Cijeloj priči ironičnu dimenziju daje činjenica da se Chua kao ministar zdravstva zalagao za podjelu besplatnih kondoma u svrhu borbe protiv AIDS-a, što je izazvalo brojne proteste u toj pretežno muslimanskoj državi.
D.A.
Više od 30 Kenijaca živi spaljeni u crkvi
NAJMANJE 30 ljudi, uključujući žene i djecu, živi su spaljeni u crkvi u zapadnom kenijskom gradu Eldoretu gdje su se bili sklonili pred sve krvavijim neredima koji potresaju Keniju nakon kontroverznih predsjedničkih izbora.
Policija i svjedoci tvrde da je crkvu, u kojoj se sklonilo nekoliko stotina ljudi, uglavnom pripadnika naroda Kikuyu, napala svjetina.
Napad se zbio oko 10 sati po hrvatskom vremenu, a svjetina je pretukla ljude koji su unesrećenima pokušali pomoći.
Grad Eldoret se nalazi u području Kenije gdje je posljednjih dana zabilježen veliki broj napada na Kikuyue, kojima pripada i predsjednik Mwai Kibaki, koji je u četvrtak izabran na način koji promatrači smatraju "netransparentnim". Oporbeni kandidat Raila Odinga i njegove pristaše, od kojih veliki dio pripada narodu Luo, drže da je takav rezultat namješten, a već danima traju protesti u sirotinjskim četvrtima gdje žive Odingine pristaše.
Sukobi, koji sve više primaju etničku dimenziju, su doveli do izbjeglištva 70.000 ljudi u područjima oko Eldoreta, uglavnom pripadnika naroda Kikuyu. Oni iz svojih domova utočište traže u školama, crkvama, upravnim zgradama i policijskim postajama.
D.A.
Anno Domini 2007: Što se stvari više mijenjaju, to više ostaju iste
AKO se kaotičnoj nakupini najvažnijih ili - što je možda i znakovitije - u medijima najeksponiranijih događaja međunarodne politike mora staviti nekakav kronološki okvir od jedne godine, a nakon toga i pokušati dati nekakav zajednički nazivnik, moralo bi se zaključiti kako je 2007. godina bilo razdoblje gdje je status quo u pravilu trijumfirao nad promjenama.
Stoga bi se moglo reći da birači Hrvatske svojom odlukom na izborima u studenom zapravo i nisu previše skretali sa svjetskih trendova, odnosno da time što su u anketama tražili promjene, a ostankom kod kuće iste onemogućili zapravo ne predstavljaju izuzetak od svjetskih pravila, odnosno načela koje najbolje oslikavala francuska poslovica "Plus ça change, plus c'est la même chose" ("Što se stvari više mijenjaju, to više ostaju iste").
Da su hrvatski birači svoju želju za promjenom potvrdili djelom, vjerojatno bi se danas osjećali isto kao i birači u SAD nakon izbora u jesen 2006. godine. Ono što se "nije" dogodilo nakon izbornog trijumfa je možda najvažniji događaj prošle godine u svijetu. Kada je trebalo dolaziti na vlast i koristiti opravdani gnjev američke javnosti beskrajnim nasiljem u Iraku, američkim demokratima su bila puna usta toga da će zatvaranjem proračunske pipe zaustaviti rat, a neki su čak izglednim čili smjenjivanje Busha preko impeachmenta.
Kada je tvrdoglavi Bush učinio suprotno - povećao broj vojnika u Iraku - i tako djelomično popravio vojnu situaciju na terenu, nedostatak serije katastrofalnih vijesti na TV-ekranima je demokratima bio dovoljan razlog da potpuno zaborave na riječ "Irak" i preorijentiraju se na visoke cijene goriva i druga prozaična ekonomska pitanja. Pri tome, dakako, ne treba zaboraviti ni predsjedničku kampanju koja bi nakon 2009. godine Hillary Clinton trebala omogućiti da u Bijeloj kući iračku kampanju proglasi pobjedom isto kao što ju je donedavno nazivala porazom.
Sarkozy naslijedio Chiraca
Lijep primjer spektakla koji završava status quoom su bili i naizgled neizvjesni i medijski izuzetno praćeni francuski predsjednički izbori. Umjesto Segolene Royal kao prve žene, i to moderne samohrane neudane majke, na čelu francuske države potrošenog Jacquesa Chiraca je zamijenio njegov bivši ministar unutarnjih poslova Nicolas Sarkozy, koji, ako se zanemare određene generacijske i karakterne razlike, u mnogo čemu predstavlja kontinuitet s dosadašnjom francuskom politikom.
Francuzi su nešto kasnije svoju sklonost status quou iskazali i tako što su po prvi put nakon 1978. godine propustili priliku na parlamentarnim izborima promijeniti većinu u parlamentu, te tako Sarkozyja, barem privremeno, poštedili problema vezanih uz kohabitaciju.
Izbori u Rusiji
Ipak, najspektakularniji primjer održanja status quoa predstavljaju parlamentarni izbori u Rusiji, kao i s njima povezana bura u čaši vode vezana uz modalitet na koji će Vladimir Putin ostati na čelu Kremlja nakon što mu formalno istekne predsjednički mandat. Nitko, zapravo, nije bio iznenađen trijumfom Putinove stranke kao i praktičkim nestankom ruske oporbe, s obzirom da u Rusiji već duže vrijeme sazrijeva mišljenje da je liberalna demokracija zapadnog tipa biljčica koja slabo uspijeva na ruskom tlu te da je toj državi od nekakvih demokratskih ideala važnija ekonomska i politička stabilnost, odnosno poredak u kome se zna čija je posljednja i svatko zna svoje mjesto. Što je važnije, mnogi u Rusiji drže da jedino takva Rusija može i drugim državama jasno govoriti koje je njihovo mjesto, čak i po cijenu povratka na retoriku i situacije za koje se mislilo da su nestale s padom berlinskog zida.
Kosovska priča
Takvi su trendovi za posljedicu ove godine imali, makar privremeno, očuvanje status quoa u priči o Kosovu. Proces koji je konačno trebao zaokružiti raspad Jugoslavije i tako omogućiti da balkanske nacije neopterećene repovima mračne prošlosti započnu bratski suživot u obitelji europskih država još neće završiti, a to odgađanje eventualne posljedice čini sve gorim i gorim, uključujući one koje bi nastupile nakon rasplitanja frankenštajnskog ustavnog ustroja u Bosni i Hercegovini. Pri tome su želje kosovskih Albanaca, teritorijalni integritet Srbije ili interesi konstitutivnih naroda BiH najmanje važne, a nove države i stari entiteti služe kao "moneta za potkusurivanje" velikih sila, pri čemu SAD preko Kosova nastoji poniziti Rusiju, a Rusija pokazati kako je ponovno važan faktor europske politike.
Ono što je trebalo biti najvažnijim faktorom europske politike - Europska Unija - u svemu tome se našla izgubljenom. Organizacija koja pretendira biti budućom svjetskom supersilom se danas svela na vojnički i politički nemoćnu "drugu violinu" američke vanjske politike, dok se sva njena kreativna energija troši na vlastito proširenje koje je samo sebi postalo svrhom, odnosno postizanje konsenzusa koje je sa svakim budućim proširenjem sve teže postići.
EU, koja je prošle godine obilježavala pola stoljeća postojanja, imala je malo razloga za slavlje, a najveće dostignuće joj je bilo u tome da je uskrsla propali Ustav kojeg će pod nazivom međunarodnog ugovora i bez rizika od nekakvih referenduma ponovno pokušati nametnuti svojim građanima. Taj, kao i drugi dokumenti, teško da će biti u stanju riješiti brojne europske probleme, djelomično uzrokovane i kulturnim jazom koji je možda najvidljiviji na natjecanjima za Pjesmu Eurovizije.
Blair otišao s mjesta britanskog premijera
Impotenciju europske politike možda najbolje ilustrira smjena na čelu britanske vlade kada je nakon deset godina zbog rata u Iraku omrznutog Tonyja Blaira zamijenio njegov manje karizmatski, ali zato nekompromitirani Gordon Brown. Slavljen kao spasitelj države i stranke, Brown je u samo nekoliko mjeseci suočen s nizom afera i gafova, pa će i Britanci, a i ostatak svijeta s vremenom shvatiti da se promjenom stanara u Downing Streetu zapravo nije promijenilo ništa.
Maleni apetit za promjene su, pak, pokazali i grčki birači, usprkos kataklizmičkih požara koji su im opustošili veći dio zemlje i izazvali nezapamćenu tragediju. Tuga i gnjev zbog desetina hiljada kvadratnih kilometara spaljene zemlje i desetina izgubljenih života, odnosno kritike na račun vlade premijera Konstantina Karamanlisa, se na kraju ipak nije kanalizirala u želju za smjenom iste na izborima.
S druge strane se ne bi moglo reći da je baš svuda i svaki put u svijetu pobjeđivao status quo. U Australiji je tako porazom desničarske vlade Johna Howarda i dolaskom laburista na vlast završila jedna, a počela nova era. U Poljskoj je krah konzervativne vlade Jaroslawa Kaczynskog i pobjeda liberala na čelu s Donaldom Tuskom pokazala kako čak i tradiciji skloni Poljaci ipak ne vole da im se kotač povijesti previše vraća unatrag.
Oteta Maddie McCain, pokolj na virdžinijskom sveučilištu
Možda je nesklonost svijeta za promjenama posljedica toga što je ovo medijski svijet, odnosno što suštinske promjene nečije ekonomije, politike i kulture traju godinama i desetljeća, te ih je teško uokviriti u trideset sekundi najave vijesti u udarnom TV-terminu. Mnogo je lakše baviti se svakodnevnim izljevima bezumlja poput pokolja na sveučilištu Virginia Tech ili pojedinačnim tragedijama poput sage o nestaloj maloj Britanki Madeline McCann.
Ubojstvo Benazir Bhutto
Da se događaji u svijetu 2007. godine ipak ne mogu tako lako svesti na zajednički nazivnik pred sam kraj godine su dokazali nepoznati atentator ili atentatori koji su usred izborne kampanje na spektakularni način likvidirali Benazir Bhutto, karizmatsku pakistansku političarku čijoj je stranci smiješila pobjeda na izborima. Nagli nestanak jedne od institucija politike je uistinu predstavljao spektakularnu promjenu nakon koje će slijediti veliko miješanje karata, a krvavi neredi u nuklearnim oružjem opremljenoj i kronični nestabilnoj državi su mnoge nagnale da strahuju od kataklizmičkog raspleta cijele priče.
Nakon par dana i nekoliko desetaka mrtvih stvari su se počele vraćati na svoje mjesto - Benazir Bhutto je naslijedili njen fotogenični sin i udovac zvan "gospodin deset posto" te, nadajući se iskoristiti simpatije javnosti, odustali od svake priče o bojkotu izbora, slično kao i većina drugih pakistanskih stranaka. Nekih velikih promjena u Pakistanu, barem na kraći rok, po svemu sudeći neće biti.
Na kraju ove godine možda i ne treba biti previše nezadovoljan time što nije bilo nekih velikih povijesnih prekretnica. Bit će razloga za zadovoljstvo ukoliko godina 2008. bude slična 2007. Povijest - a i tragedija u Pakistanu prije nekoliko dana - nas uči da velike promjene ne moraju uvijek biti promjene na bolje, a da je nekad i dobro da stvari "ostaju iste".
Dragan Antulov
Sin Benazir Bhutto kaže da je "demokracija najbolja osveta"
KAO što se i očekivalo, vodstvo Pakistanske narodne stranke (PPP) je na svom zatvorenom sastanku odlučilo da novi vođa stranke postane Bilawal Zardari, 19-godišnji sin u četvrtak ubijene čelnice Benazir Bhutto.
Mladi Bilawal će funkciju vođe PPP obavljati samo simbolički, s obzirom da je tek upisao studij političkih znanosti na Oxfordu. Umjesto toga će operativno vođenje stranke kao vršitelj preuzeti Asif Ali Zardari, njegov otac i suprug i ubijene Benazir Bhutto.
Mladi Zardari je o svemu izvijestio novinare na tiskovnoj konferenciji, te citirao svoju majku i njene riječi da je "demokracija najbolja osveta".
Stari Zardari je, pak, na istoj konferenciji zatražio da se provede međunarodna istraga o smrti njegove supruge. Tijekom današnjeg dana je pakistanski predsjednik Pervez Musharraf, razgovarajući preko telefona s britanskim premijerom Gordonom Brownom, rekao kako pakistanske vlasti ne isključuju tu mogućnost.
PPP je, objavljeno je na današnjoj konferenciji, ipak sudjelovati na izborima zakazanima za 8. januar. Već ranije je PML-N, konzervativna stranka bivšeg premijera i nekadašnjeg ljutog protivnika Benazir Bhutto, najavila kako odustaje od bojkota.
Izborno povjerenstvo Pakistana je, pak, za sutra najavilo sastanak na kojem će odlučiti o eventualnoj odgodi izbora.
SAD i druge zapadne zemlje inzistiraju da se u Pakistanu provedu izbori. Bushova administracija se nada kako bi eventualna podjela vlasti, odnosno savez između čvrstorukaškog generala Musharrafa i liberalne stranke PPP bio ključ za poraz Al Qaede i islamističkih militanata koji su dosta ojačali u Pakistanu posljednjih godina i ozbiljno ugrozili američke ratne napore u Afganistanu. Sljedeći tjedan bi Pakistan trebao posjetiti i francuski ministar vanjskih poslova Bernard Kouchner.
Neredi izazvani smrću Benazir Bhutto su se u nedjelju počeli smirivati, a dosadašnje bilance govore o 44 mrtve osobe, kao i velikom broju spaljenih i opljačkanih trgovina, banaka i ureda državne uprave.
D.A.
Predsjednik Kibaki imenovan pobjednikom izbora u Keniji
IZBORNO povjerenstvo Kenije je, usprkos žestokim protestima oporbe koja tvrdi da je riječ o namještanju rezultata, objavila kako je predsjednik Mwai Kibaki pobijedio na u četvrtak održanim predsjedničkim izborima u toj afričkoj državi.
Samuel Kivuitu, predsjednik povjerenstva, je objavio kako je Kibaki osvojio 4,584.721 glas, odnosno 230.000 glasova više od Raile Odinge, kandidata oporbenog Narančastog demokratskog pokreta (ODM) osvojio. Na trećem mjestu se nalazi kandidat Kalonzo Musyoka koji je osvojio oko 890.000 glasova.
Kivuitu je rezultate objavio pred kamerama državne televizije kojoj je jedino bio dozvoljen pristup zgradi izbornog povjerenstva u Nairobiju. Prije toga je pokušaj objave rezultata izazvao negodovanje promatrača oporbenih stranaka i kandidata koji su vikali kako je riječ o lažiranim izborima.
Samo pet minuta nakon objave rezultata je predsjednik Kibaki položio zakletvu i otpočeo drugi po redu predsjednički mandat.
Objava rezultata je izazvala nerede širom Kenije, pogotovo u Kiberi, velikoj sirotinjskoj četvrti koja slovi kao glavno uporište Odinge.
Odinga je, inače, uvjerljivo vodio na samom početku prebrojavanja glasova, ali su se sumnje u lažiranje pojavile zbog odgode objave rezultata iz ruralnih izbornih jedinica koje slove kao uporište predsjednika Kibakija.
Do sada je širom Kenije u protestima i sukobima Odinginih i Kibakijevih pristalica poginulo najmanje 15 ljudi. Sukob osim političke ima i etničku dimenziju jer Kibakija podržava pleme Kikuyu, dok Odingu podržava narod Luo.
D.A.