Upozorenje: Neke zagađujuće materije mogu uzrokovati zdravstvene probleme osobama koje su veoma osjetljive na zagađenje zraka.
Takve osobe trebaju izbjegavati boravak vani i smanjiti naprezanje tokom boravka vani.
Je li budućnost auto industrije u Kini ili Europi?
Je li budućnost autoindustrije u Kini?
T.L.P.
Foto: EPA
IAKO je Europa svijetu podarila brojne velike proizvođače automobila, čini se da je Kina pretječe u pogledu definiranja budućnosti automobilske industrije, piše CNN.
Kina predstavlja pokretačku snagu u industriji akumulatora za električna vozila, što europski vođe smatraju neophodnim za budućnost automobilske industrije, koja zapošljava milijune ljudi diljem kontinenta.
Čini se da bi moglo biti prekasno da Europa sustigne Kinu.
Iz Europe u Kinu
"Moguće je da će europski proizvođači automobila u budućnosti svoju proizvodnju masovno početi prebacivati u Kinu. To predstavlja ogroman rizik za kontinent na kojem su se pojavili proizvođači poput Volkswagena, BMW-a, Mercedes-Benza i Renaulta", tvrdi Simone Tagliapietra, energetski analitičar iz zaklade Eni Enrico Mattei.
Proizvodnja električnih automobila u Kini za proizvođače ima smisla zato što se tamo nalazi većina klijenata, pa im je tako moguće izbjeći ogromne tarife za uvezena vozila. Osim toga, proizvodni su im pogoni tako bliži lancu opskrbe za akumulatore.
Kina proizvodi oko dvije trećine svjetskih litij-ionskih akumulatora, najčešće korištenih akumulatora za električna vozila. Procjenjuje se da Europa drži samo 1 posto tržišta.
Ogromno kinesko tržište
Kina predstavlja najveće svjetsko tržište za električna vozila te je zaslužna za 50 posto svjetske prodaje, a međunarodni proizvođači automobila naveliko ulažu u kinesko tržište.
Volkswagen je prošle godine najavio da će uložiti 12 milijardi dolara u proizvodnju električnih vozila u Kini. Tesla gradi proizvodni pogon u Šangaju u kojem će se proizvoditi 500.000 električnih auta godišnje. Čak se i nove europske tvrtke za proizvodnju akumulatora odlučuju na investiranje u Kini, a ne u Europi.
Čini se da je u Kini infrastruktura jednostavnija i da je lakše dobiti dozvolu za izgradnju pogona, dok je u Europi za sve to potrebno mnogo više vremena.
Europska unija to pokušava promijeniti. Europska je komisija ove godine pokrenula akcijski plan čiji je cilj potaknuti tvrtke da više investiraju u akumulatore.
Je li prekasno za Europu?
Analitičari tvrde da je jedan od glavnih razloga zbog kojih Europa kaska za Kinom po pitanju akumulatora činjenica da su europski proizvođači bili spori u proizvodnji električnih vozila.
"Električna vozila nisu shvatili ozbiljno zato što im se nisu svidjela. Većina je velikih igrača donedavno svoje resurse usmjeravala uglavnom na automobile na benzin", ističe Viktor Irle, suosnivač švedske istraživačke tvrtke EV-Volumes.
Kineska je industrija električnih vozila u međuvremenu procvjetala preko tvrtki kao što su BYD i Geely. Europa, s druge strane, ipak pokazuje znakove napretka. Švedska tvrtka za proizvodnju akumulatora Northvolt obećala je da će tokom sljedećih šest godina izgraditi najveću europsku tvornicu za litij-ionske akumulatore.
Međutim, neki analitičari tvrde da se taj projekt već susreće s problemima vezanima za financiranje. "Za europske je tvrtke već prekasno da postanu veliki igrači na tržištu litij-ionskih akumulatora", tvrdi Irle.
S druge strane, neki analitičari vjeruju da bi zadnju nadu za Europu mogao predstavljati pristup usvojen u slučaju Airbusa u zrakoplovnoj industriji. Ta je tvrtka za proizvodnju zrakoplova nastala spajanjem više postojećih kompanija, a sad predstavlja jedinog ozbiljnog konkurenta Boeingu u SAD-u.
Isti bi pristup za europsku autoindustriju mogao predstavljati veliku promjenu.
0 ( + )
*
Što je Europska unija bez Angele Merkel?
Što je Europa bez Angele Merkel?
Petar Stošić
Foto: EPA
KAD je u pitanju duga (po svemu sudeći preduga) i burna vladavina Angele Merkel Njemačkom i, posredno, Europskom unijom, nekoliko sličica ističu se kao posebno upečatljive i po mnogo čemu simbolične.
Jedna je zasigurno njen posjet ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, jedinom suvremenom europskom lideru čija vladavina je duža od njene (s ključnom razlikom što su Njemačka i ostale zemlje EU demokracije, dok Rusija to definitivno nije), kada je ovaj bivši KGB-ovac u pravoj špijunskoj maniri saznao za njenu fobiju od pasa i doveo ogromnog labradora sa sobom na susret u Sočiju 2007.
"Mutti" Merkel kao prva žena na čelu Njemačke i Europe
Očito ju je htio zastrašiti ili barem uznemiriti, ali ovaj “nestašluk” ruskog diktatora dobra je ilustracija mačističke predrasude da jedna žena, sa svojim iracionalnim slabostima i osjetljivostima, ne može biti učinkovit vladar ni ravnopravan akter na međunarodnoj sceni. I inače je jedno od glavnih retoričkih sredstava koje desničarski kritičari zapadne demokracije i ljubitelji istočnjačkih tiranija koriste je ono da su zapadne vlasti previše “feminizirane” i stoga - podrazumijeva se - slabe ili nestabilne.
No upravo suprotno, Merkel se u svojih 13 godina na čelu Njemačke nametnula kao eminentni europski i svjetski igrač, mudra i staložena “mutti” (kako joj Nijemci, ironično ili ne, tepaju) čija je riječ zadnja ili bez čijeg pristanka barem nema pomaka u rješavanju gorućih pitanja.
Druga je epizoda ona kada se, pri susretu sa srednjoškolskim učenicima u Rostocku, suočila s djevojčicom iz Palestine koja je izbjegla u Njemačku, ali njoj i njenoj obitelji je prijetila deportacija u Libanon, gdje su živjeli u izbjegličkom kampu.
Merkel i izbjeglice: Prvo "mi to ne možemo"...
"Razumijem to (što govoriš), ali politika je ponekad vrlo teška… Kada stojiš ispred mene, ti si vrlo simpatična djevojčica , ali znaš da su u palestinskim izbjegličkim kampovima u Libanonu hiljade i hiljade ljudi. I ako sada kažemo: ‘Svi vi možete doći i možete svi doći iz Afrike i možete svi doći (iz cijelog svijeta)... Mi to jednostavno ne možemo sve zbrinuti. A sad smo u toj situaciji i jedini odgovor je: ’Nemojte da traje predugo prije nego odlučimo. Ali neki ljudi će se morati vratiti natrag’", rekla je Merkel djevojčici.
Mlada Palestinka je na to počela neutješno plakati, shvaćajući da joj ni njemačka kancelarka ne može ili ne želi pomoći. Merkel je na to došla do nje, zagrlila je i pokušala je utješiti, no samo je učinila stvari još gorima. “Obavila si dobar posao”, rekla joj je Merkel, kao da se radilo o razgovoru za posao, ispadajući samo još više prijetvorna i hladna.
Maska blage i empatične “mutti” pune razumijevanja na trenutak je pala. Kao što je spala i ranije iste godine, kada su Merkel i njen ministar financija Wolfgang Schauble imali ključnu ulogu u bezobzirnom obračunu EU s neodrživo zaduženom Grčkom. “Nema alternative”, rekla je jednako hladno Merkel, pravdajući odluku da spasi njemačke i francuske banke koje su neoprezno davale kredite Ateni na račun osiromašenih grčkih umirovljenika i radnika, na čija leđa se svalio sav teret mjera štednje. Oprost duga kroz suvereni bankrot ili neki drugi način nije dolazio u obzir.
Grčku je, kako je tadašnji grčki ministar financija Janis Varufakis primijetio, trebalo slomiti i natjerati na bezuvjetnu kapitulaciju, za primjer drugim zaduženim državama europskog juga. Temeljni uzroci krize eura koja je tresla Europu od 2009., koji prije svega proizlaze iz činjenice da eurozona ima zajedničku valutu i Središnju banku, ali ne i proračun, odnosno javni dug, europske elite na čelu s Merkel jednostavno su izignorirale, ponajprije jer su ovakva pravila igre išla izravno Njemačkoj u korist, čineći njenu ekonomiju konkurentnijom od ostatka EU-a. Do neke sljedeće financijske krize koja će EU gurnuti još bliže raspadu.
...Pa onda "mi to možemo"
Epizoda s palestinskom djevojčicom možda i ne bi bila toliko znakovita da se nije dogodila u srpnju 2015. I da samo mjesec dana kasnije nije uslijedila druga, u zapanjujućem i gotovo neshvatljivom kontrastu s ovom. Suočena s golemim, neviđenim valom izbjeglica i migranata koji su krenuli u Europu iz Sirije i ostatka Bliskog istoka preko Turske i Grčke, a koji je u tom trenutku bio na svom vrhuncu, Merkel je u govoru rekla nešto po čemu će ostati možda i najbolje upamćena jednom kad ode s čela Njemačke: “Mi to možemo.”
Dakle, dijametralno suprotno od svog hladnog odgovora Palestinki, Merkel je tada, u prividnom naletu optimizma, ustvrdila da Njemačka može podnijeti priljev više od milijuna izbjeglica i migranata s Bliskog istoka. Nije vrijedilo što je Merkel mislila samo na izbjeglice iz ratom opustošene Sirije, iz koje su milijuni ljudi pobjegli pred dvostranim terorom džihadističke Islamske države i vojske Bašara al-Asada i njegovih ruskih i iranskih saveznika. I oni koji su podržali iznenađujuću odluku Merkel, okupljeni pod motom “Refugees welcome”, i oni koji su je osudili zbog toga, shvatili su ovu odluku kao otvaranje vrata svim stotinama hiljada koje su krenule za Njemačku.
U konačnici, namjere i motivi Merkel nisu ni bili bitni, jer je rezultat bio upravo takav. Više od milijun ljudi došlo je u Njemačku, većinom iz ratnih zona u Siriji, Afganistanu i Iraku, ali i iz drugih ratom nezahvaćenih zemalja, bez praktički ikakve kontrole, bez adekvatne pripreme, bez plana i programa njihova smještaja, skrbi i, možda najvažnije, integracije u njemačko društvo, kulturno potpuno različito od njihovih domovina.
Ovo je bila posljedica, baš kao i s krizom eura, pravila igre koja su išli na korist Njemačke, a na štetu nejednako razvijenog europskog juga. Prema Dublinskoj regulativi, zemlje EU u koje izbjeglice prve stupe nogom - u praksi, Grčka, Italija i Španjolska - imale su dužnost dati im azil i zbrinuti ih. Drugim riječima, to nije bio problem Njemačke, sve dok u ljeto 2015. nije postao, kada je EU brana dramatično pukla.
Dovedena pred zid nakon dugogodišnjeg otezanja
Merkel se tada našla u nezavidnoj poziciji u koju se dobrim dijelom sama dovela, svojom poslovičnom neodlučnošću i beskrajnim oklijevanjem i kalkuliranjem i podilaženjem svim stranama koji su je održali na vlasti svih ovih godina, ali učinili i najkontroverznijim liderom u suvremenoj europskoj povijesti. Kada su stvari izmakle kontroli, Merkel je mogla ili tražiti zaustavljanje više od milijuna ljudi pod svaku cijenu - žilet-žicom, pendrecima i, ako treba, mecima, kao što su desničari tih dana tražili - ili otvoriti vrata i brinuti se za sve financijske i sigurnosne posljedice ovako stihijskog i, mnogi će reći, naivnog rješenja kasnije. Merkel je izabrala, po njenom, ali i po mišljenju većine Nijemaca, sudeći po tadašnjim anketama, manje zlo.
No nakon niza terorističkih napada, silovanja i ubojstava koja su počinili tražitelji azila koji su od 2015. došli u zemlju, nakon što ni tri godine kasnije priljev migranata (među kojima su izbjeglice iz Sirije, Iraka i Afganistana sve manje zastupljene) ne prestaje, već samo mijenja rute, nakon dramatičnog uzleta ekstremno desne Alternativne za Njemačku (koja je dobila ime upravo kao odgovor na Merkeličin slogan da alternative nema), sada druge najjače stranke u Njemačkoj, na valu antiimigrantske tjeskobe i ogorčenosti, i nakon jednako dramatičnog potopa vladajućih stranaka desnog (CDU) i lijevog centra (SPD), sve više Nijemaca i Europljana pita se je li ovo zaista bio najmanje loš izbor.
Posljednja epizoda iz mandata Angele Merkel koju valja spomenuti je ona iz svibnja prošle godine. Nakon što se na G7 summitu očito morala suočiti sa stvarnošću da Njemačka i Europa u američkom predsjedniku Donaldu Trumpu imaju suštinski nepredvidivog, nesuradljivog, pa i neprijateljski raspoloženog sugovornika, Merkel je na stranačkom skupu svog CDU-a u Muenchenu rezignirano zaključila: "Vremena u kojima smo se mogli u potpunosti osloniti na druge su dobrim dijelom iza nas. To sam sama doživjela posljednjih dana. Mi Europljani moramo svoju sudbinu zaista uzeti u vlastite ruke.”
Iako nije imenovala ni Trumpa ni SAD, ključnog i neizostavnog saveznika SAD-a posljednjih 70 godina, poruka je bila jasna. Njemačka i Europa se više ne mogu oslanjati na “ujaka Sama”, u eri Trumpa, moraju se sami pobrinuti za sebe, bilo kad je riječ o svom sigurnosnom i vojnom aparatu, zaštiti vanjskih granica ili općenito o očuvanju liberalnog međunarodnog poretka nastalog nakon Drugog svjetskog rata. To se potvrdilo i na G7 summitu ove godine, gdje je slika Merkel koja bezuspješno pokušava urazumiti Trumpa rekla više od hiljadu riječi.
Angela Merkel's office has released this photo taken today at the G7, which tells you a lot about how things went. pic.twitter.com/IXX6K3ayys
Merkel je u toj nezavidnoj misiji tada dobila važnog saveznika - gorljivog eurooptimista, liberala i zagovornika daljnje europske reforme i integracije, francuskog predsjednika Emmanuela Macrona. Ali Merkel je i tu povijesnu priliku potratila: što zbog vlastite tragične inertnosti, što zbog otpora i sabotaže populista koji su u međuvremenu zavladali dobrim dijelom Europe, uvelike predvođenih dugogodišnjim mađarskim predsjednikom i samoproglašenim zaštitnikom europske kršćanske civilizacije od muslimanske ugroze, Viktorom Orbanom. Orban se na europskoj sceni postavio kao antipod Merkel, stoga nije nimalo iznenađujuća anegdota koju je ispričao jedan neimenovani europski premijer: Kada Merkel napusti prostoriju u kojoj su okupljeni europski lideri, Orban je taj koji preuzima glavnu riječ.
Orbanov model žilet-žice, nepovjerenje pa i okrutnosti prema izbjeglicama, paranoje oko civilnog društva, unutarnjih i vanjskih neprijatelja europske civilizacije poput demoniziranog Georgea Sorosa, licemjernog huškanja protiv Bruxellesa i sabotaže bilo kakvih zajedničkih europskih rješenja koja navodno ugrožavaju nacionalni suverenitet, dok se u isto vrijeme obilato služi izdašnim EU fondovima i drugim blagodatima europske integracije, sve više nadjačava Merkeličin model koji se, nažalost, pokazao neučinkovitim i besciljnim. Ni Macron, vjerojatno razočaran Merkeličinom pasivnošću i pogođen vlastitom nepopularnošću u Francuskoj, više ne zagovara tako glasno nastavak europske integracije.
Kraj Merkel je prilika da EU preispita svoj smisao
Želi li Berlin više Europe ili ne? Kako misli riješiti očiti problem da milijuni migranata, i onih koji imaju pravo na azil i onih koji ga nemaju, žele pod svaku cijenu doseliti u Njemačku, privučeni njenom sigurnošću, prosperitetom, ali i više nego izdašnom socijalnom državom? Kako misli riješiti problem sustavne ekonomske nejednakosti Njemačke i zapadne Europe općenito naspram istočne Europe, koja se sve više prazni? Kako misli izaći na kraj s nepredvidivim Trumpovim SAD-u s jedne strane i sve opasnijoj i agresivnijoj Putinovoj Rusiji s druge? Želi li uopće biti europski, a zajedno s ostatkom EU i svjetski lider, ili će se po uzoru na Trumpa, Orbana i ostale populiste okrenuti načelu: “Njemačka prvo”?
Na sva ova pitanja odgovor će morati dati nasljednik Merkel, ma tko on bio i kad god stupio na scenu - za nekoliko mjeseci ako se njena klimava koalicijska vlada raspadne, ili 2021. Kada joj istječe ovaj posljednji kancelarski mandat. Kada je s Trumpom postalo jasno da SAD više ne misli predvoditi savez liberalno demokratskih zapadnih zemalja, Merkel je među mnogim liberalnim i progresivnim analitičarima i političarima figurirala kao novi vođa “slobodnog svijeta”.
To se očekivanje, nažalost, pokazalo naivnim. Niti Njemačka ima moć neprikosnovene svjetske velesila kakva je Amerika, niti Merkel ima takvu principijelnost i, još važnije, takav liderski kapacitet. Kada god ode, gotovo je sigurno da će Europu, barem djelomično i vlastitom krivicom, ostaviti razjedinjenijom, nestabilnijom i nesigurnijom u vlastitu sudbinu i mjesto u svijetu nego kad je došla na čelo Njemačke prije 13 godina. Percepcija Merkel kao faktor stabilnosti pokazala se više kao privid nego kao stvarnost, uza sve njene pozitivne osobine i zasluge, prvenstveno kao glasa razuma, odmjerenosti i dostojanstva u sve vulgarnijoj i nezrelijoj političkoj atmosferi, među galamdžijama i populistima poput Trumpa, Putina, Orbana i Erdogana. Pa opet, i ovaj kraj bi mogao biti korisni novi početak i prilika da i njemački i europski establišment temeljito preispitaju za što se zapravo zalažu i što imaju za ponuditi razočaranim i frustriranim glasačima.
0 ( + )
*
Tanzanija formirala anti-gej skupinu. Cilj im je loviti LGBT ljude
Tanzanija formirala anti-gej skupinu. Cilj im je loviti LGBT ljude
R.I.
Ilustracija: EPA
TANZANIJSKA gej zajednica živi u strahu nakon što je guverner Dar es Salaama, najnaseljenijeg grada u Tanzaniji, pozvao građane da prijave gej ljude i objavio da će ih anti-gej skupinu koja će ih loviti gej ljude po društvenim mrežama, javlja Russia Today.
Guverner Paul Makonda formiranje anti-gej skupine od 17 članova objavio je na ovotjednoj press konferenciji uz obećanje da će ta skupina pohvatati pripadnike LGBT zajednice.
Guverner: Dajte mi imena homoseksualaca
"Ti homoseksualci bujaju na društvenim mrežama", rekao je Makonda, a prenosi AFP.
"Dajte mi njihova imena", još je poručio.
Makonda tvrdi da je do utorka stiglo 5,763 prijava građana i da je prikupljeno više od 100 imena.
Tanzanijski zakon iz 1998. godine propisuje da je homoseksualnost ilegalna i kažnjiva s do 30 godina zatvora.
Još bizarnije, u Tanzaniji primjenjuju prisilne analne preglede kojima, tvrde, mogu otkriti homoseksualnost.
0 ( + )
*
Trump uvodi nove sankcije Venezueli ciljajući izvoz zlata
SAD uveo nove teške sankcije Venezueli
HINA
Foto: EPA
BIJELA kuća je uvela nove teške sankcije Venezueli, optuženoj da s Kubom i Nikaragvom sačinjava "tiransku trojku" u Latinskoj Americi.
Te sankcije su posebice usmjerene na izvoz zlata, a pojačane su i mjere protiv Havane, objavio je John Bolton, savjetnik za nacionalnu sigurnost američkog predsjednika Donalda Trumpa, prema tekstu govora održanog u Miamiju.
"Nasilnička trojka"
On se obrušio na tiransku trojku od Havane, preko Caracasa do Managve, i na tu trojicu tirana koji misle da su "čelnici i revolucionari, ali su ustvari bijedni klaunovi".
"Nasilnička trojka na tom kontinentu neće vječno trajati. Kao i svi nasilnički režimi i ideologije, nestat će", inzistirao je i poručio čelnicima Venezuele Nicolasu Maduru, Kube Miguelu Diaz-Caneu i Nikaragve Danielu Ortegi neka se boje moći njihovih naroda.
Predsjednik i cijela njegova administracija će podržati borce za slobodu, rekao je John Bolton u Miamiju, domu brojnih kubanskih Amerikanaca i drugih Hispanika iz drugih režima Latinske Amerike.
Odlučni u korištenju sankcija
U borbi protiv tri režima optuženih da izazivaju nebrojene ljudske patnje i ogromnu regionalnu nestabilnost i za zaštitu pravne države slobode i minimalnog ljudskog dostojanstva, američka vlada je odlučna i dalje koristiti sankcije.
Nakon što je sankcionirao 70 osoba u Venezueli, među kojima i predsjednika Madura i njegove supruge, Trump je potpisao predsjedničku uredbu o novim sankcijama protiv te zemlje, objasnio je Bolton.
Nove sankcije su usmjerene protiv mreža korumpiranog venezuelskog gospodarskog sektora, i posebice sektora zlata. Niti jedan Amerikanac neće moći poslovati s Venezuelom u tom sektoru koji režim koristi za financiranje njegovih ilegalnih aktivnosti, ispunjavati svoje blagajne i podržavati zločinačke skupine, rekao je Bolton.
0 ( + )
*
Marokanski ministar: Dok god se Europa bude zatvarala, dolazit će migranti
Marokanski ministar: Dok god se Europa bude zatvarala, dolazit će migranti
HINA
Foto: EPA
MAROKANSKI ministar vanjskih poslova Nasser Bourita je pozvao Europu da se ne pretvori u utvrdu zbog problema s migracijama i da ne prebacuje sav pritisak na zemlje tranzita.
"Sve dok se Europa bude zatvarala, to će poticati ilegalnu imigraciju. Europa se pretvara u utvrdu, ali postoje drugi način zaobilaženja svih kontrola koje Europa može poduzeti", ocijenio je Bourita u razgovoru za agenciju France Presse.
"Ne bi smio sav pritisak biti na zemljama tranzita. Svako mora preuzeti svoje odgovornosti", dodao je.
Maroko, kamo bez viza dolaze državljani brojnih afričkih zemljama, postao je glavna putanja migranata cijelog kontinenta prema Europskoj uniji.
Prema Međunarodnoj organizaciji za migracije (OIM) oko 42.500 migranata je stiglo morem u Španjolsku od početka godine, tri puta više nego tokom 2017.
Od postupnog zatvaranja istočnih puteva (Turska i Grčka) i središnjeg preko Libije ili Tunisa i Italije, u Maroku je sve više mreža krijumčara migranata.
Maroko je pozvao svoje europske partnere da udruže napore u borbi protiv mreža krijumčara u Sredozemlju. Neki analitičari ocjenjuju da kraljevstvo koristi migracijski argument kako bi dobilo financijsku pomoć Europe ili podršku u pitanju zapadne Sahare, teritorija čiji status nije riješen od završetka španjolske kolonizacije.
Nedavno je jedna analitičarka European Council on Foreign Relations, Chloe Teevan, ocijenila da bi Maroko morao povećani broj migranata u zemlju upotrijebiti u strategiji senzibiliziranja Europske unije i isticanju svoje važnosti da dobije veću financijsku pomoć.
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan je takvom strategijom upozoravao Europu na važnost Turske u upravljanju priljevom migranata. EU je s Ankarom potpisao sporni sporazum o 3 milijarde eura za zaustavljanje priljeva migranata.
Ali marokanski ministar vanjskih poslova tvrdi da je Maroko od siječnja do kraja augusta spriječio 54.000 pokušaja prelaska prema Europi i da ne traži ništa zauzvrat te da o tome ne želi pregovarati.
0 ( + )
*
Erdogan i Trump telefonski razgovarali o sudbini Sirije
Erdogan i Trump telefonski razgovarali o sudbini Sirije
HINA
Foto: EPA
PREDSJEDNICI Turske Recep Tayyip Erdogan i Sjedinjenih Država Donald Trump telefonski su u četvrtak razgovarali o Siriji, dok traje eskalacija između Ankare i sirijske milicije koju podržava Washington, reklo je tursko predsjedništvo.
Objava tog razgovora je stigla nekoliko sati nakon početka zajedničkih tursko-američkih ophodnji u Manbidžu, gradu na sjeveru Sirije kojim dominira kurdska milicija koju Turska smatra terorističkom, a koja je saveznica Sjedinjenih Država.
Dvojica predsjednika su razgovarala o sirijskom pitanju, posebice o Manbidžu i pitanju Idliba, posljednjeg velikog uporišta pobunjenika u zemlji gdje je demilitarizirana zona uvedena na temelju tursko-ruskog sporazuma, preciziralo je tursko predsjedništvo u priopćenju.
Erdogan i Trump su dogovorili da će ostati u bliskom kontaktu u vezi regionalnih i bilateralnih pitanja, dodaje se u priopćenju. Oni su inzistirali na tome da su odlučni poduzeti mjere jačanja bilateralnih odnosa.
Odnosi dviju zemalja, saveznica u NATO-u, posljednjih su godina sve napetiji, posebice zbog podrške koju Washington daje Postrojbama narodne zaštite (YPG) kurdske milicije koju Ankara smatra terorističkom.
Kako bi ublažili napetosti, Ankara i Washington su u lipnju dogovorili smjernice koje predviđaju povlačenje YPG iz Manbidža i zajedničke ophodnje koje su krenule u četvrtak.
Turska je međutim posljednjih dana sporadično bombardirala položaje YPG na sjeveru Sirije.
Međunarodna antidžihadistička koalicija koju predvode Sjedinjene Države je najavila u četvrtak da radi na smirivanju na sjeveru Sirije između Turske i YPG, dok je predsjednik Erdogan u utorak zaprijetio novom ofenzivom na kurdsku miliciju u Siriji.
0 ( + )
*
Češki premijer želi da Češka napusti sporazum o migraciji
Češki premijer želi da Češka napusti sporazum o migraciji
HINA
Foto: EPA
PREMIJER Andrej Babiš rekao je da želi da se Češka povuče iz sporazuma UN-a o migraciji i o tome će razgovarati s koalicijskim partnerom, objavljeno je na internetskoj stranici idnes.cz.
On je to izjavio dan nakon što je Austrija rekla da će slijediti SAD i Mađarsku koje se povlače iz UN-ova sporazuma zbog zabrinutosti da će on zamagliti liniju između legalne i ilegalne migracije.
Ministar u poljskoj ultrakonzervativnoj vladi također je preporučio svojoj zemlji da napusti sporazum.
Protuimigrantski stav
Globalni sporazum o migraciji prihvatilo je u srpnju svih 193 članica UN-a osim administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa, koja se iz sporazuma povukla prošle godine.
Babiš je rekao zastupnicima u parlamentu da mu se sporazum ne sviđa, prenosi idnes, te da će koalicijskom partneru Socijaldemokratima predložiti povlačenje iz sporazuma.
Češka se svrstala uz srednjoeuropske susjede poput Mađarske i Poljske u zadržavanju tvrdoga protuimigrantskog stava dok se Europska unija bori da zaustavi priljev izbjeglica koji bježe od rata i oskudice, pogotovo na Bliskom istoku i u Africi.
Srednjoeuropske zemlje odbile su podržati briselski sustav kvota prema kojemu bi se podijelili tražitelji azila među svim članicama Europske unije, plan koji je odbačen ranije ove godine.