New Yorker o poplavama na Balkanu: Zašto na Zapadu nikoga nije briga za tragediju?
New Yorker o poplavama na Balkanu: Zašto na Zapadu nikoga nije briga za tragediju?
Foto: Hina
ZBOG čega zapadnjačke medije nije briga za katastrofalne poplave na Balkanu? Pitanje je to kojim se u tekstu za časopis New Yorker pozabavila Tea Obreht, rođena kao Tea Bajraktarević, nagrađivana književnica i novinarka porijeklom iz bivše Jugoslavije.
Tea je 1985. godine rođena u Beogradu. Otac joj je bio iz Bosne, a majka iz Slovenije. Devedesetih godina s obitelji je od rata pobjegla najprije u Cipar, a prije nego se nastanila u SAD-u živjeli su i u Egiptu. S ovakvom biografijom, jasno je da je Obreht pomno pratila što se događa u njenoj bivšoj domovini, u kojoj i dalje ima članove obitelji. U zapadnim je medijima, međutim, teško dolazila do informacija o kataklizmi koja je zbog svojih razmjera zaslužila da o njoj izvještavaju i najugledniji svjetski mediji.
"Trebat će vremena da se procjene socio-ekonomske posljedice poplava, ali već sada se procjenjuje da je šteta koju su poplave izazvale veća od one koji su nastali u ratovima u kojima se raspala Jugoslavija. No, pitanje je: koga briga? Očito nikoga - barem ne u vodećim medijima", piše Obreht.
Zapad pere ruke od bivše Jugoslavije
Zapadni svijet je, piše Obreht, poplave BiH, Srbiji i istočnoj Hrvatskoj u potpunosti ignorirao sve dok im pozornost na njih nisu skrenuli međunarodno poznati sportaši poput Novaka Đokovića i Luke Modrića. No, vodena katastrofa koja je zahvatila bivšu Jugoslaviju ni nakon toga u zapadnjačkim medijima nije popraćena na adekvatan način.
"Kao Amerikanka rođena u Jugoslaviji i trenutno žiteljica New Yorka, nemoguće mi je u ovoj situaciji ne prisjetiti se uragana Sandy - detaljnog praćenja devastacije na istočnoj obali SAD-a, izlaska na teren 7400 članova nacionalne garde, globalnih izljeva sućuti, humanitarnog koncerta 12-12-12 nakrcanog glazbenim zvijezdama", piše Obreht, te dodaje kako brojni njeni kolege i prijatelji, koji aktivno prate vijesti i stalno su prisutni na društvenim mrežama, pojma nisu imali što se u Srbiji, BiH i Hrvatskoj događa. Tek tjednima kasnije su je, kaže, pitali jesu li članovi njene obitelji dobro i ispričaveli se zbog toga što o poplavama nisu znali baš ništa.
"Tišina upućuje na tužnu realnost: nonšalancija prema poplavama samo je najnoviji primjer kako zapad pere ruke od Balkana", piše Obreht, te napominje da napuštanje i omalovažavanje ove regije od strane zapada, koje je započelo devedesetih godina, traje još i danas.
Divljaci, seljaci i zgodni, ali sirovi emigranti
"Bivša Jugoslavija nikad nije bila naročito u modi. Njene zemlje su 'tamo negdje' u zadnjem redu Europe, skrivene između poželjnih prazničkih odredišta Italije i Grčke", piše Obreht. New Yorkerova autorica ističe da se slika Balkana u SAD-u donekle jeste promijenila pa su danas u svijetu poznati sportaši iz Hrvatske, Srbije i BiH, Hvar i novosadski Exit postali su sinonim za dobru zabavu, Dubrovnik i Beograd privlače sve više turista...
No, prostor bivše Jugoslavije, kaže Obreht, zapadnjaci i dalje prepoznaju prvenstveno po ratnim stradanjima devedesetih.
"Kada čuju da ste iz tih krajeva, ljudi vam kažu 'bio sam tamo 1973. i bilo je predivno, grozno je to što se u ratu dogodilo', dok vi kimate glavom i pripremate se za neizbježan nastavak rečenice: 'poboljšava li se situacija?'. Onda im objasnite da se često vraćate, da je Twitter popularan i na Balkanu, da je sada sasvim sigurno tamo putovati - osim možda, kao i u drugim dijelovima svijeta zaraženim nogometom, kada igraju veliki rivali ili za vrijeme kvalifikacijskih utakmica za Svjetsko prvenstvo. Ako ste, poput mene, miješanog porijekla, objasnite im da je vaša obitelj puna Bosanaca i Slovenaca i Srba pa potpuno izvrnete naopačke one nepotpune činjenice koje ljudi u svojim glavama koriste kako bi shvatili regiju: da su Srbi nacionalistički divljaci, Bosanci od boga zaboravljeni seljaci, a Hrvati zgodni, ali pomalo sirovi emigranti s kojima je vaša frizerka neobavezno hodala u svojim ranim dvadesetima".
Zapad kažnjava Balkan
Godinama se, kaže Obreht, u zapadnim medijima stvarala slika o Balkanu kao zemlji bez nade, kojoj se više ne može nikako pomoći. I to je dovelo do tihe pretpostavke da je bilo koja nevolja koja zadesi ovu regiju neizbježna, čak i karmička, cinično primjećuje Obreht: "Jer, ako ste zaboravili, narodi bivše Jugoslavije, zbog razlika u imenima koja se teško izgovaraju i plemenskih krvnih zavada, koje civilizirane nacije ne mogu shvatiti, nisu uspjeli pokazati dovoljno samokontrole da se suzdrže od neobjašnjivog, šokantnog i brutalnog građanskog rata na europskom tlu. Sami su si krivi".
Takav stav prema bivšoj Jugoslaviji postojao je još devedesetih, zbog čega nikakva humanitarna pomoć regiji nije stigla dok nije bilo prekasno. Ista stvar događa se i danas, piše Obreht. Za poplave na Balkanu prosječni američki konzument vijesti saznat će tek ako negdje primijeti informaciju da je Angelina Jolie donirala Bosni 50.000 dolara. A i dalje ga neće biti briga.
"Zapadni svijet i dalje drži Balkan na distanci, kao da su nacije ove regije skupina zločeste djece koja ne može sjediti za stolom s odraslima sve dok su i dalje u kazni", ističe Obreht. Napominje, međutim, da svrha njenog teksta u New Yorkeru nije da prosječnom čitatelju nabije krivnju i natjera ga na pomaganje zemljama pogođenim poplavom. Upravo suprotno.
"Pitanje ovdje nije je li zapad devedesetih iznevjerio zemlje bivše Jugoslavije. Jeste. Ali bivša Jugoslavija je iznevjerila i sebe samu. No, zapadni svijet sada ne smije iznevjeriti Balkan. Svijetlo osjećaja ljudskosti prema Balkanu davno je ugašeno, a godine namjernog ignoriranja takvim su ga i održavali. Nije li sada vrijeme da se to svijetlo ponovo upali?".
Obama brka europske institucije, Cameron: Dobrodošli u klub
Obama brka europske institucije, Cameron: Dobrodošli u klub
Foto: Hina
AMERIČKI predsjednik Barack Obama priznao je u četvrtak da ponekad brka razne europske institucije, a podršku mu je pružio britanski premijer David Cameron na konferenciji za novinare u Bruxellesu.
"U pet i pol godina naučio sam dvije-tri stvari o Europskoj komisiji, Vijeću i Parlamentu, ali ponekad se u tome izgubim", rekao je Obama nakon sastanka G7 u Bruxellesu.
"Dobrodošli u klub", odgovorio mu je Cameron koji neprestano zahtijeva reformu Europske unije.
"EU je postala prevelika i pretjerano autoritativna", rekao je Cameron, dodajući da je rezultat europskih izbora, obilježenih velikim uspjehom euroskeptičnih stranaka, "jasna poruka koju ne možemo ignorirati i nastaviti kao prije".
Čeka li isto i Hrvatsku? Kako se uništava besplatno zdravstvo bez kojeg su milijuni umirali
/**/
var cb=new Date().getTime();
var r_img_8165=new Image(); r_img_8165.src='http://www.index.hr/indexrotator/step2.ashx?idcategory=2&idsize=114&guid=9EAA2292-F42F-4732-AD5C-C1AC3BAA65C0&cachebust=' + cb;
/*--*//*]]>*/
Čeka li isto i Hrvatsku? Kako se uništava besplatno zdravstvo bez kojeg su milijuni umirali
Foto: Guliver Image/Getty Images
BRITANSKI nacionalni zdravstveni sustav najstariji je i najveći sistem koji se financira novcem poreznih obveznika. Ustanovljen 1948. godine bio je stub poslijeratne socijalne države blagostanja. Danas se taj sustav suočava sa sve bržom privatizacijom što dovodi do toga da si samo oni najbogatiji mogu priuštiti kvalitetnu i pravovremenu zdravstvenu uslugu.
Ubrzo se ispostavilo da iza političara i stranaka koji zagovaraju privatizaciju zdravstvenog sustava stoje isti donatori koji financiraju i privatne zdravstvene ustanove, no oni u tome ne vide ništa sporno, jer će privatizacija, kako tvrde, dovesti do velikih ušteda i veće učinkovitosti zdravstvenog sustava. Privatizacija nacionalnih zdravstvenih sustava nije pitanje koje muči samo Veliku Britaniju, već i sve ostale suvremene zemlje poput Hrvatske koje pokušavajući krpati rupe u nacionalnim proračunima zbog vlastite nesposobnosti, udaraju po najslabijima - siromašnima i bolesnima.
Britanski The Guardian donosi odličnu analizu i usporedbu britanskog zdravstvenog sustava prije i poslije uvođenja svima dostupnog besplatnog zdravstva. Potresnu priču iz osobnog života iznio je Harry Leslie Smith, 91-godišnji autor knjige "Harry's Last Stand" koji vrlo emotivno opisuje život i prava ljudi prije i poslije Drugog svjetskog rata i koja bi današnjoj generaciji, a posebno političarima, trebala pokazati što nas povijest može naučiti i kako danas utjecati na bolje sutra.
U tekstu za The Guardian posebno se osvrnuo na nacionalni zdravstveni sustav koji se nakon toliko godina vraća u grozna vremena njegove mladosti.
Siromašni su umirali u teškim mukama jer nisu imali novca za lijekove
Harry Smith rođen je 1923. godine u Engleskoj. Njegov otac bio je rudar pa je čitava njegova obitelj živjela u velikom siromaštvu u Barnsleyu. U doba velike ekonomske krize bili su okruženi jednako tako gladnim ljudima, a gradom su vladali nemiri i prljavština. Bilo je čudo što je uopće doživio svoj treći rođendan kad nije bilo bolesti koja ga zaobišla - od gripe, kolika, raznih upala i infekcija. U to doba zdravstveni sustav nije postojao za siromašne građane. Doktore i liječenje si nisu mogli priuštiti jer su jedva imali za krov nad glavom. Život tada nije bio lagan, nakon rata pojavila se španjolska gripa koja je ubila sto milijuna ljudi.
U trošnoj i tijesnoj kući živjela je i Harryjeva najstarija sestra Marion koja je već s četiri godine oboljela od tuberkuloze, tada vrlo česta bolest među najsiromašnijim stanovništvom. Marion se razboljela jer su njihovi roditelji bili prisiljeni zajedno s obitelji živjeti u rudarskom naselju prepunom različitih bolesti nakon Prvog svjetskog rata. Iako su kasnije preselili, za Marion je bilo prekasno. Tuberkuloza je napredovala do njezine kralježnice zbog čega je postala paraplegičar.
Posljednjih 12 mjeseci njezinog života, u potpunosti je ovisila o majci koja ju je morala hraniti, kupati i oblačiti. Tada nije postojao nacionalni zdravstveni sustav - ili imaš novac za platiti si lijek ili ga nemaš i boriš se da se izliječiš bez ičega. Jedina nada za ikakvu medicinsku njegu bila je ustanova za siromašne pacijente.
Iako je Marion trpjela ogromne bolove, bila je tiha, kao da je čekala smrt. Imala je samo deset godina, a osuđena na vječno nepomično ležanje u krevetu i bolove. Njezino stanje postajalo je sve gore, a bolovi sve jači. Tresla se i plakala, a u najtežim danima morali su je i vezati. Roditelji su na kraju bili prisiljeni Marion odvesti u lokalnu ubožnicu. U tim ustanovama bili su smješteni ljudi koji se nisu mogli uzdržavati, siročad i teško bolesni ljudi. U neljudskim uvjetima samo su čekali smrt. No i ti uvjeti bili su bolji od uvjeta koji su joj mogli pružiti roditelji.
Harry nije znao da će 1926. zadnji put vidjeti svoju sestru dok su je odvozili u tu ustanovu. Mjesec dana kasnije Marion je umrla. Njezino mrtvo tijelo zakopano je u jamu s neoznačenim grobom, zajedno s još desetak drugih zaboravljenih žrtava neimaštine. Njezini roditelji nisu imali ni sliku svoje kćeri, a kamoli dovoljno sredstava za dostojanstven pokop. Za ostatak svijeta kao da nije ni postojala, ali za Harryjevu obitelj veliki ožiljak na srcu. Njihov otac više nikad nije spomenuo njezino ime jer je samog sebe krivio za njezinu smrt, a majka je često zazivala njezino ime govoreći da ih sve čeka slična smrt ako se nešto ne promijeni.
Privatizacija zdravstvenog sustava vraća nas stotinu godina unazad
Dvadeset godina kasnije, 1948. formiran je britanski nacionalni zdravstveni sustav kada je Harry po prvi put u životu otišao kod doktora koji mu je dao antibiotike čime se izliječio od bronhitisa. Besplatno.
Besplatni nacionalni zdravstveni sustav bio je transformacijski pomak prema boljitku čitavog društva. Za Harryja bio je to prvi korak na putu socijalne države blagostanja. Zbog toga je danas teško slušati političare, ponosne vlasnike zdravstvenog osiguranja i dionica u privatnim klinikama, koji tvrde da zdravstveni sustav treba reformu. Oni su baš poput nekadašnjih kradljivaca iz engleskih rudnika. Ta reforma uništit će zdravstvo, a zagovaraju je političari koji od toga imaju osobnu korist.
Prijedlozi idu toliko daleko da čak zagovaraju kupnju višem mjesta na listama čekanja, sve pod okriljem nacionalnog zdravstveno sustava. Političke stranke koje se zalažu za privatizaciju zdravstvenog sustava financiraju isti oni ljudi koji financiraju privatne klinike. Gdje je tome kraj? Hoće li si ponovo samo oni dovoljno bogati moći priuštiti zdravstvenu uslugu, a siromašni umirati jer nemaju novca? Hoćemo li ponovo kupovati zdravlje?
"Ponekad zamišljam kako bih svojoj sestrici Marion objasnio da smo izgradili predivni socijalni sustav koji štiti siromašne, osigurava na poslu, čuva njihovo zdravlje, podržava ih kad im sreća okrene leđa - sve kako bi ih jednog dana gledao kako ubrzano uništavaju što je naše društvo gradilo generacijama. Zamišljam što bih rekao, ali ne mogu pronaći prave riječi", zaključuje Harry.
Boko Haram ubio najmanje 45 ljudi na sjeveroistoku Nigerije
Boko Haram ubio najmanje 45 ljudi na sjeveroistoku Nigerije
Screenshot: YouTube
NAORUŽANE osobe koje navodno pripadaju skupini Boko Haram, ubile su 45 osoba nedaleko od grada Maidugurija, uporišta te islamističke skupine na sjeveroistoku Nigerije, rekli su stanovnici, prenosi AFP.
Napad je izveden u srijedu navečer u selu pokraj Maidugurija, kolijevke islamističke pobune u državi Borno i bio je usmjeren na skupinu seljana okupljenih prigodom dolaska navodnih propovjednika.
Putujući propovjednici su česti na sjeveru Nigerije, većinski muslimanke, a ovi lažni redovnici su trebali okupiti stanovnike kako bi im pokazali "pravi put", rekli su svjedoci.
Jedan preživjeli je rekao da je izbrojao 45 tijela kada su napadači otišli iz sela.
Jedan drugi preživjeli je rekao da su upali u zamku koju su im postavili napadači odjeveni poput propovjednika.
Islamistička skupina koja je pokrenula krvavu pobunu 2009. sve češće izvodi napade, posebice na sjeveroistoku zemlje.
Od početka godine u takvim napadima je ubijeno više od 2.000 ljudi. Prema podacima mjesnih dužnosnika i stanovnika u jednom drugom napadu na četiri sela, također u državi Borno, u utorak je ubijeno nekoliko stotina ljudi, ali ta izvješća zasad nisu potvrđena.
Marine Le Pen: Uništit ću Europsku uniju!
/**/
var cb=new Date().getTime();
var r_img_8165=new Image(); r_img_8165.src='http://www.index.hr/indexrotator/step2.ashx?idcategory=2&idsize=114&guid=16EBB9E0-AF1A-46E7-954E-F2B2E810437A&cachebust=' + cb;
/*--*//*]]>*/
Marine Le Pen: Uništit ću Europsku uniju!
Foto: Guliver Image/Getty Images
LIDERICA francuske Nacionalne fronte i pobjednica europskih izbora u Francuskoj Marine Le Pen u svom velikom intervjuu za njemački tjednik Der Spiegel izjavila je da joj je cilj uništiti Europsku uniju ili kako ju ona naziva, Europsku Sovjetsku Uniju. Osim te bombastične izjave otkrila je i planove svoje stranke za Europski parlament te objasnila kako gleda na uspjeh svoje stranke u Francuskoj.
"Želim uništiti Europsku uniju, a ne Europu! Vjerujem u Europu nacionalnih država. Vjerujem u Airbus i Ariane, u Europu zasnovanu na suradnji. Ali ne želim Europsku Sovjetsku uniju", jasno je poručila Le Pen te dodala da ne vjeruje u mirovni projekt Europske unije.
"Ne. Europa je rat. Ekonomski rat. Povećalo se neprijateljstvo među zemljama. Nijemce se ponižava opisom da su okrutni, Grke da su prevaranti, a Francuze da su lijenčine. Gospođa Merkel ne može otputovati niti u jednu europsku državu bez osiguranja stotine policajaca. To nije bratstvo".
Le Pen Europsku uniju vidi kao štetno, birokratsko i antidemokratsko čudovište. To čudovište želi spriječiti da se još više udeblja, nastavi disati i grabiti sve oko sebe te širiti svoje krakove u svim područjima nacionalnih zakonodavstava.
"Milijuni su umrli na putu slavne francuske prošlosti kako bi naša zemlja ostala slobodna. Danas jednostavno dozvoljavamo da nam pravo na samoodređenje bude ukradeno", smatra Le Pen.
"Budite oprezni gospođo Merkel! Njemačka politika će dovesti do eksplozije EU"
Liderica Nacionalne fronte optužila je sadašnjeg i bivšeg francuskog predsjednika, Francoisa Hollandea i Nicolasa Sarkozyja, da su doveli Francusku do ovako loše situacije zbog toga što se bespogovorno drže europskih propisa koji većinom promiču njemačke interese, ali su slabi kad trebaju obraniti francuske interese.
"Ne možete kriviti Njemačku što štiti svoje interese. Ne mogu kriviti gospođu Merkel što želi jak Euro. Krivim naše lidere koji ne brane naše interese. Jak Euro uništava našu ekonomiju", rekla je Le Pen i dodala da je Euro stvorila Njemačka za Njemačku. Smatra kako se Francuska treba vratiti staroj valuti te da to ne bi dovelo do ekonomske katastrofe.
Le Pen je ipak izrazila i poštovanje prema njemačkoj kancelarki Angeli Merkel jer brani interese svoje zemlje.
"Njezina je politika pozitivna za Njemačku, ali nažalost negativna za ostale zemlje. Moje upozorenje glasi: 'Budite oprezni gospođo Merkel. Ako ne vidite patnju koja je nametnuta ostalim europskim narodima, Njemačka će postati predmet mržnje'. Ona vjeruje da je moguće nametnuti politiku u drugim zemljama protiv volje tih naroda. To nikad ne bi napravila u Njemačkoj. To će dovesti do eksplozije Europske unije".
Le Pen se ipak pohvalila kako su njezina 24 zastupnika četvrta po veličini skupina u Europskom parlamentu, nakon njemačkog CDU-a, talijanskih i njemačkih socijaldemokrata. Naglasila je kako već ima dogovor s Nizozemcem Wildersom, austrijskom Slobodarskom strankom, talijanskom Sjevernom ligom, belgijskim Vlaams Belangom. Održat će i niz sastanaka na temu uključivanja još nekih euroskeptika u frakciju, među njima i britanski UKIP Nigela Faragea, kako bi pokušala osnovati frakciju za koju joj je potrebno 25 zastupnika iz sedam zemalja.
Ne mrzim nikoga, ali dodatno useljavanje treba zaustaviti!
Le Pen ima oštre stavove i o slobodnom tržištu u Europi koje želi ukinuti te uvesti odgovarajuće carine. Tema od velikog interesa joj je i ograničavanje useljavanja.
"Zalažemo se za ukidanje useljavanja i to nije ksenofobija. Ksenofobija je mržnja prema strancima. Ja ne mrzim nikoga. Nema nikakvog smisla što smo primili 10 milijuna stranaca u proteklih 30 godina. Imamo milijune nezaposlenih i ne možemo si priuštiti dodatna useljavanja. Od čega bi oni trebali živjeti? To nije održivo" tvrdi Le Pen.
Le Pen je rekla i da ne podržava Putina protiv Europe već da podržava federalističko uređenje Ukrajine. Europska unija je dolila ulje na vatru kada je predložila ekonomsku suradnju zemlji za koju je poznato da polovično gleda prema istoku, a polovično prema Zapadu.
"Imam određenu dozu divljenja Vladimiru Putinu jer ne dopušta da mu odluke nameću druge zemlje. Mislim da se prvenstveno fokusira na ono što je dobro za Ruse. Zbog toga s poštovanjem gledam i na Putina kao i na Angelu Merkel".
Smatra da bi Europa trebala prestati gledati američkim naočalama i napokon razviti svoj vlastiti stav. Ne možemo Rusiji dijeliti lekcije ako istovremeno stavljamo crveni tepih za Katar, Saudijsku Arabiju i Kinu.
Kontroverzna francuska političarka najavila je i svoju kandidaturu na francuskim predsjedničkim izborima 2017. godine na kojima se nada da će ući u drugi krug. Svoj intervju završila je rečenicom: "Ne treba težiti tome da se nekome bude gospodar, ali niti da se ikome bude rob".
Egipatski tužitelj traži drakonske kazne za novinare Al Jazeere
Egipatski tužitelj traži drakonske kazne za novinare Al Jazeere
Screenshot: YouTube/Al Jazeera
EGIPATSKI državni odvjetnik zatražio je u četvrtak najstrože zatvorske kazne od 15 do 25 godina za 20 novinara i zaposlenika Al-Jazeere, među kojima su i četiri stranca, optuženih da podupiru Muslimansko bratstvo predsjednika Mursija, kojega je svrgnula vojska.
Na suđenju izvjestiteljima katarske postaje, koje je osudila međunarodna zajednica, devetorici zatvorenika sudi se u Kairu, a budući da jedanaestero njih nije dostupno egipatskom pravosuđu, sudi im se u odsutnosti.
Šesnaest Egipćana optuženo je za pripadnost "terorističkoj organizaciji" - Muslimanskom bratstvu predsjednika Muhameda Mursija, a četvero stranaca za emitiranje "lažnih vijesti" s namjerom pružanja potpore islamističkom bratstvu. Među njima je Australac Peter Greste, koji je zajedno s egipatskim Kanađaninom Mohamedom Fadelom Fahmijem već pet mjeseci u zatvoru.
Fahmiju, voditelju ureda Al-Džazire do njegova zatvaranja, sudi se kao Egipćaninu jer je pravosuđe sustavno odbijalo priznati dvostruko državljanstvo svakoj osobi protiv koje je podignuta optužnica na egipatskom teritoriju.
Preostalo troje stranih novinara, dvojica Britanaca i jedna Nizozemka, koji su povremeno radili za katarsku informativnu postaju, pobjeglo je iz Egipta ubrzo nakon prvih uhapšenja.
Katalonija ne odustaje od neovisnosti
Katalonija ne odustaje od neovisnosti
Foto: Guliver image/Getty images
KATALONSKI predsjednik Artur Mas poručio je da njegov narod ima pravo izjasniti se o neovisnosti od Španjolske i da ostaje pri svojim planovima da 9. studenoga organizira glasovanje o tom pitanju iako se španjolska vlada tomu protivi.
Mas, vođa sedam milijuna Katalonaca, rekao je u intervjuu za Reuters da traži pravno rješenje za neobvezujuće glasovanje o neovisnosti premda španjolski premijer Mariano Rajoy tvrdi da bi bilo kakvo jednostrano izjašnjavanje o neovisnosti bilo nezakonito.
Mas (58), predsjednik Katalonije od 2010., istaknuo je da ne postoji ništa što bi mu Rajoy mogao ponuditi što bi moglo obeshrabriti pokret za neovisnost i uvjeriti ga da odustane od glasovanja, koje naziva "konzultacijom naroda".
"Središnja vlada morat će na kraju odustati od svoje političke kratkovidnosti i ostaviti Kataloniju na miru da provede konzultacije", rekao je.
Referendum o neovisnosti Katalonije trebao bi se održati 9. studenoga, gotovo dva mjeseca nakon referenduma o neovisnosti Škotske. No škotski referendum je zakonit i Velika Britanija će ga priznati, dok je španjolski parlament početkom travnja odbacio Masov prijedlog da organizira referendum o neovisnosti.
Mas ističe da postoje još neke zakonske mogućnosti i najavljuje da će katalonski parlament uskoro donijeti zakon koji će definirati pravila za održavanje konzultacije naroda.
To će biti neobvezujuće glasovanje koje neće dovesti do jednostranog proglašenja neovisnosti. No, Mas tvrdi da će mu dati mandat da traži nove odnose sa Španjolskom, uključujući veće ovlasti u poreznoj politici, socijalnoj skrbi, policiji, infrastrukturi i obrazovanju.
Referendum podržava 73 posto Katalonaca
Kataloncima u studenom Mas planira postaviti dva pitanja: treba li Katalonija biti posebna država i treba li ta država biti neovisna.
On očekuje da će središnja vlada odmah zatražiti od ustavnog suda da blokira te konzultacije i u tom slučaju namjerava raspisati prijevremene izbore za regionalni parlament koji će biti prilika za neizravno glasovanje o neovisnosti.
"Španjolska vlada mora prihvatiti konzultacije (o neovisnosti) i učiniti ono što radi britanska vlada sa Škotima, odnosno uvjeriti Katalonce da bi trebali ostati Španjolci", rekao je, dodajući da bi pozitivan ishod škotskog referenduma bio jako dobar za Kataloniju. Ankete, međutim, pokazuju da Škoti najvjerojatnije neće podržati neovisnost.
Katalonija, jedna od 17 španjolskih autonomnih regija koja stvara petinu nacionalnog bogatstva, ima vlastiti jezični i kulturni identitet i dugo se bori za veću autonomiju. No u zadnje tri godine rezanje javne potrošnje zbog recesije, nezadovoljstvo zbog porezne politike središnje vlasti i ograničenja korištenja katalonskog u školama potaknuli su jačanje separatističkih težnji.
Održavanje referenduma o neovisnosti podržava 73 posto Katalonaca, po ispitivanju Feedbacka za list La Vanguardia iz svibnja. Neovisnost želi 43 posto Katalonaca, isto toliko je protiv, a ostali su neodlučni, pokazalo je ispitivanje.
Ako Mas ne bude smio provesti konzultacije i ako sazove prijevremene izbore, ankete pokazuju da će njegova koalicija desnog centra CiU izgubiti u korist radikalne separatističke stranke Republikanska ljevica Katalonije pa Mas ne isključuje mogućnost da će s njima u budućnosti surađivati.
Mas ističe da bi samostalna Katalonija imala 15 milijardi eura veće porezne prihode na godinu. Rajoy to opovrgava, napominjući da to ne uzima u obzir koristi koje Katalonija ima od španjolske vojske, monarhije i drugih institucija.
Europska komisija smatra da bi neovisna Katalonija morala ponovno aplicirati za članstvo u EU-u.
