Upozorenje: Neke zagađujuće materije mogu uzrokovati zdravstvene probleme osobama koje su veoma osjetljive na zagađenje zraka.
Takve osobe trebaju izbjegavati boravak vani i smanjiti naprezanje tokom boravka vani.
JAK tornado tokom poslijepodneva poharao je Rim, a prema prvim informacijama osim velike materijalne štete ima i mrtvih.
Talijanski portali pišu o dva smrtna slučaja koji su nastali kao posljedica urušavanja kuće na području Ladispolija.
Pogledajte senzacionalni dokumentarac DiCapria o klimatskim promjenama: Prije poplave
Pogledajte senzacionalni dokumentarac DiCapria o klimatskim promjenama: Prije poplave
Screenshot: YouTube/Nationa Geographic
PROŠLA godina je bila najtoplija otkako se mjeri temperatura na kopnu i moru, dijelom zahvaljujući djelovanju El Nina, globalnog atmosfersko-oceanskog fenomena, koji je prevladavao cijele godine, ali i topljenju leda koje je izazvalo najviše temperature mora do sada, objavljeno je u utorak u studiji temeljenoj na radu 450 znanstvenika diljem svijeta.
Rekordne vrućine zabilježene 2015. posljedica su djelovanja dugogodišnjeg globalnog zagrijavanja, a stručnjaci upozoravaju da bi klimatske promjene mogle do 2030. gurnuti u krajnje siromaštvo još 122 milijuna ljudi.
National Geographic objavio je dokumentarni film u kojem Leonardo DiCaprio, Oskarovac i UN-ov ambasador za mir, istražuje problem klimatskih promjena i otkriva što mora biti učinjeno kako bi se spriječilo katastrofalno uništavanje života na našem planetu.
Film je režirao Fisher Stevens, a sniman je tri godine kroz koje je kamera zabilježila osobna putovanja Leonarda DiCapria i njegove intervjue s pojedincima iz svih slojeva društva, kako u razvijenim tako i u nerazvijenim zemljama.
>> Pogledajte film:
Američki ministar obrane kaže da borba za Raqu neće biti laka
Američki ministar obrane kaže da borba za Raqu neće biti laka
Foto: FAH
AMERIČKI ministar obrane Ashton Carter upozorio je u nedjelju kako borba za Raqu, uporište Islamske države u Siriji, "neće biti laka".
"Pokušaji izolacije, te naposljetku oslobađanja Raqe su idući koraci u planu pohoda naše koalicije", saopštio je Carter.
"Kao i u Mosulu, borba neće biti laka i očekuje nas mnogo teškog rada, no to je potrebno za nestanak izmišljenog kalifata Islamske države (IS), te za onemogućavanje sposobnosti te skupine da izvodi napade protiv SAD-a, naših saveznika i partnera", istaknuo je američki ministar.
"Međunarodna koalicija će nastaviti činiti što može kako bi pomogla lokalnim snagama u Iraku i Siriji da IS-u nanesu trajan poraz koji zaslužuje", zaključio je Carter.
Njegovo priopćenje objavljeno je u vrijeme u kojem su kurdsko-arapske snage uz pomoć SAD-a pokrenule ofenzivu na Raqu, neslužbeni glavni grad IS-a. Time se želi stvoriti pritisak na džihadiste koji istovremeno od iračke vojske brane Mosul.
Početak napada Sirijskih demokratskih snaga (SDF) dogodio se paralelno s trećim danom borbi unutar Mosula između iračkih snaga i militanata IS-a.
Ta dva grada su posljednja velika uporišta pod kontrolom IS-a nakon što su džihadisti u protekloj godini doživjeli niz poraza diljem Iraka i Sirije.
Američka koalicija daje podršku objema operacijama, nadajući se da će to biti završni udarac samoprozvanom kalifatu kojeg je ta skupina proglasila sredinom 2014.
U operaciji započetoj kasno u subotu, nazvanoj "Gnjev Eufrata", uključeno je oko 30 hiljada boraca.
Dr. McClain Brown: Kako SAD bira predsjednika
Dr. McClain Brown: Kako SAD bira predsjednika
Foto: Index
IZBORNI PREDSJEDNIČKI SUSTAV Sjedinjenih Američkih Država bitno se razlikuje od svih drugih izbornih sustava i kako biste što ga bolje razumjeli, za čitatelje Indexa američki politolog dr. Cody McClain Brown pripremio je kratki vodič kroz američke izbore. Dr. Cody McClain Brown radi na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, splitski je zet, a široj hrvatskoj javnosti poznat je i kao autor bestselera „Propuh, papuče i punica - Vodič za preživljavanje“ u kojem duhovito i trpko, iz perspektive Amerikanca koji je odlučio živjeti u Hrvatskoj, uspoređuje život u SAD-u i Lijepoj našoj, propituje kulturološke razlike i razlike u mentalitetu. Danas čitateljima Indexa otkriva sve što su oduvijek željeli znati o američkim predsjedničkim izborima.
Zašto Amerikanci predsjednike uvijek biraju utorkom?
Razlog zbog kojeg se američki predsjednički izbori održavaju utorkom seže iz vremena kad su osnovane Sjedinjene Američke Države. U to doba SAD su bile agrarno društvo, većinu stanovništva činili su farmeri koji su morali odlaziti u grad na glasanje, a većina je redovno nedjeljom odlazila u crkvu.
Zbog toga nedjelja kao izborni dan nije dolazila u obzir jer je većina nedjeljom morala biti u crkvama. Ponedjeljak nije bio dobro rješenje jer su ljudi morali cijelog dana putovati do grada da bi glasali, pa je utorak bio jedino prihvatljivo rješenje za one koji su u to doba uopće imali pravo glasa - bijele zemljoposjednike.
Zašto se američki predsjednički izbori održavaju uvijek u studenom?
Predsjednički izbori održavaju se u studenom jer je to vrijeme kad je žetva već obavljena, nitko više ne mora raditi u poljima i pretpostavljalo se da u to doba godine ionako odlaze u gradove kako bi prodali ljetinu.
Običaj da se predsjednike bira u studenom zadržao se do danas jer bi trebao veliki napor da se to promijeni, a i Republikancima odgovara da tako i ostane, budući da su "plavi ovratnici" (fizički radnici) i stalno zaposleni manje skloni izlaziti na birališta tokom radnog dana.
Ako žele glasati, to moraju učiniti prije ili nakon posla. Stručnjaci, koji su skloniji Republikancima, mogu izići s posla kako bi glasali i usred radnog dana. Dakle, nema dovoljno poticaja da se sustav mijenja. Kad bi se promijenio, Demokrati bi pobjeđivali daleko češće na izborima, a Republikanci bi morali bitnije mijenjati svoje politike.
Što je i kako funkcionira elektorski sustav?
Amerikanci predsjednike biraju prema elektorskom sustavu u kojem svaka država ima određen broj elektorskih glasova prema broju zastupnika u Kongresu. Na primjer, Oklahoma, poput svih drugih država, ima dva senatora, ali ima samo pet zastupnika u Zastupničkom domu Kongresa što znači da ima sedam elektorskih glasova. Kalifornija ima najveći broj - 55 elektorskih glasova, a Havaji najmanji - samo tri.
Tko želi postati predsjednica ili predsjednik SAD-a, mora osvojiti najmanje 270 od ukupno 538 elektorskih glasova. Glasovi birača pribrajaju se kandidatkinji ili kandidatu za koje su glasali, ali ne direktno. Sustav je kompliciran i glup. Svaka država bira broj elektora koji su obvezni glasati za kandidate za koje su glasali birači u određenoj državi. Elektori se ove godine zapravo okupljaju tek 19. prosinca i predaju svoje glasove. Inače, pravilo je da se sastanci elektora održavaju u glavnim gradovima saveznih država prvog ponedjeljka nakon druge srijede u prosincu nakon predsjedničkih izbora.
Razlog zbog kojeg Elektorski kolegij uopće postoji krije se u strahu "očeva osnivača" SAD-a od direktne demokracije. Davanje prava glasa ljudima bila je nova ideja, ali su htjeli i imati "tampon" između glasa naroda i rezultata. Zašto se ta praksa nastavila narednih 240 godina i zbog čega i danas postoji, teško je reći. Bit će je jako teško promijeniti. Većina politologa i eksperata svjesna je da je sustav glup i da bio daleko jednostavniji kad bismo imali predsjednički izborni sustav poput hrvatskog. Ipak, SAD imaju tako malo tradicija da moramo čuvati one koje uopće i imamo.
Zašto nije presudan ukupan broj glasova birača?
Važnost Elektorskog kolegija jest u tome kako oblikuje kampanju te u utjecaju nekih saveznih država u izborima. Budući da su države poput Kalifornije pretežno sklone Demokratima, a države poput Oklahome Republikancima, samo nekoliko odlučujućih, tzv. država-klackalica, koje od izbora do izbora mijenjaju preferencije, biva zapravo važno u kampanji, ali na izborima. Floride ili Ohio su dva primjera takvih država koje su sklone mijenjati svoje preferencije i upravo zahvaljujući tim promjenama mogu odlučivati tko će pobijediti na predsjedničkim izborima. primjerice, Florida je 2000. i 2004. godine bila za Republikance, ali 2008. i 2012. birala je Demokrate.
Zbog elektorskog sustava glasovi u državama-klackalicama vrijede više nego u državama koje su tradicionalno sklone pojedinoj političkoj opciji. Na predsjedničkim izborima 2000. godine imali smo situaciju da je jedan od kandidata osvojio većinu ukupnih glasova birača, ali je izbore izgubio jer je imao manje elektorskih glasova. Al Gore je osvojio više glasova birača od Georgea W. Busha, ali su ti glasovi pristigli iz "pogrešnih" država. Za pobjedu, Al Gore je trebao pobijediti na Floridi. Nešto slično moglo bi se ponoviti i na ovim izborima.
Može li se dogoditi da ne budu izabrani ni Clinton ni Trump?
Zato, kad gledate ili čitate o američkim predsjedničkim izborima, obratite pozornost o kojim se državama govori, jer samo neke će odlučivati hoće li pobijediti Hillary Clinton ili Donald Trump.
U ovom trenutku, čini se kako će Florida, Sjeverna Karolina, Nevada, a možda čak i New Hampshire sa svoja četiri elektorska glasa, biti odlučujuće države. To najbolje govori koliko je ova izborna utrka tijesna.
Ako niti jedan kandidat ne osvoji potrebnih 270 elektorskih glasova, predsjednicu ili predsjednika bira Zastupnički dom Kongresa, pri čemu svaka savezna država ima jedan glas. No, takva situacija podrazumijevala bi da su izbori bili tijesni u smislu da su se glasovi rasuli ne na dva, nego na tri predsjednička kandidata. A pošto je američki sustav dvostranački, nije izgledno da bi treći kandidat mogao osvojiti dovoljno elektorskih glasova da spriječi kandidata jedne od vodećih dvaju stranaka u osvajanju potrebnih 270 glasova.
Renzi tvrdi da ga disidenti u njegovoj stranci pokušavaju izbaciti
Renzi tvrdi da ga disidenti u njegovoj stranci pokušavaju izbaciti
Foto: FAH
TALIJANSKI premijer Matteo Renzi u nedjelju je optužio nezadovoljnike u svojoj stranci lijevog centra da koriste nadolazeći referendum o ustavnoj reformi kako bi ga pokušali svrgnuti i ponovno preuzeti vlast.
U žestokom napadu na disidente u svojoj stranci, uključujući i bivšeg premijera Massima D'Alemu, Renzi ih je optužio da sputavaju Italiju zbog svojih osobnih probitaka. Ako ne prođu ustavne reforme na referendumu 4. prosinca, doći će do političkih problema, upozorava Renzi.
"4. prosinca je njihova posljednja prilika da se vrate u igru. O tome se radi", naglasio je Renzi u svojoj Firenzi na završetku godišnjeg okupljanja pobornika njegove Demokratske stranke (PD).
Renzi je najavio da će dati ostavku ako referendum ne prođe, te je izjavio kako bi nakon toga državu mogla preuzeti vlada demokratski neizabranih tehnokrata, kao što se to dogodilo 2011., tokom financijske krize.
"Iduća godina može biti teška, ali i divna godina", istaknuo je talijanski premijer, dodajući da je tehnokratska vlada posljednje što treba Italiji.
Od 33 anketa objavljenih prošlih tjedana, samo jedna tvrdi da Renzi neće izgubiti na nadolazećem referendumu. Protiv njega su se udružile sve velike opozicijske stranke, kao i disidenti iz njegovog PD-a.
Renzi je uvjeren kako su ankete u krivu, te brani svoju reformu, tvrdeći kako bi ona rezanjem moći gornjeg doma parlamenta i reformom zakonodavnog procesa Italiji donijela političku stabilnost.
Protivnici ustavnih promjena tvrde kako bi one zakomplicirale legislativni proces i reducirale ključne procese provjera i ravnoteže.
Pet elitnih članova ISIS-a zadalo ogroman udarac kalifatu
Pet elitnih članova ISIS-a zadalo ogroman udarac kalifatu
Foto: YouTube
IRAČKA televizija Al Sumaria objavila je da je ISIS krenuo u potragu za petoricom svojih istaknutih članova. Ukrali su, kako prenose tamošnji mediji, nekoliko milijuna dolara i bježe prema teritoriju pod nadzorom sirijskih vlasti.
Među njima je dužnosnik zadužen za državnu blagajnu Abu al-Bara al-Qahtani, a milijuni su nestali upravo iz državne riznice. Ako ih ISIS uhvati, bit će odmah pogubljeni.
Specijalne iračke snage su ponovo u subotu krenule u napad u istočnom dijelu Mosula, dan nakon prvog pokušaja protiv džihadista u njihovom posljednjem uporištu u Iraku.
Na drugoj fronti na jugu Mosula, vojska i savezna policija su pokrenuli napad na jedan od posljednjih važnih položaja još uvijek u rukama skupine Islamska država ( IS) u okolici drugog po veličini grada u Iraku, gdje polako napreduju.
Još nema masovnog pokreta više od milijun civila blokiranih u Mosulu, ali broj raseljenih koji bježe od sukoba i dalje raste od kada je 17. oktobara počela ofenziva iračkih snaga. Glasnogovornik elitnih protuterorističkih snaga CTS je rekao da njihove snage sudjeluju u žestokim borbama u istočnim četvrtima Mosula i da se vodi borba za svaku kuću. U petak su postrojbe CTS pokušale upasti u istočni dio Mosula, ali su ih džihadisti odbili neprekidnom vatrom.
Žestoki otpor džihadista je usporio napredovanje elitnih snaga.
Zašto ljudi ne vole Hillary Clinton?
Zašto ljudi ne vole Hillary Clinton?
Foto: FAH
POSTOJI grupa ljudi koja ne poznaje Hillary Clinton osobno, ali koja će je uvijek mrziti. Moguće je da su dio ''desne urote'' (kako ih je ona sama prozvala 1998. godine) ili samo konzervativci, no nema spora oko toga da postoje i da pokušavaju utjecati na to kako javnost percipira Hillary.
Čak i ako ljudi odbace teorije zavjere (ona je masovni ubojica, lezbijka koja je lažirala brak, članica Iluminata ili agentica Sotone), sva ta desetljetna mržnja utječe na to kako je svijet percipira, piše Megan Carpentier za Guardian.
Clinton možda nije omražena kao Trump, ali privlači pogrde od ljevice i desnice. Po rezultatima anketa građani redovito nemaju povjerenja u nju, a ju je Trump prozvao ''Pokvarena Hillary''.
Tijekom 2016. godine napadana je zbog povezanosti s Wall Streetom, izbrisanih e-mailova i navodne odgovornosti za napad na konzulat u Benghaziju. Ipak, korijeni agresivnosti prema njoj mnogo su dublji.
Reputacija militantne feministice
Kad je prvi put stigla u Washington DC kao prva dama, već je imala reputaciju ''militantne feministkinje s kojom je teško surađivati'', kaže Craig Shirley, biograf Ronalda Reagana. Kad je Bill Clinton postao guverner Arkansasa, Hillary je privukla negativne komentare time što je zadržala djevojačko prezime.
Kad je stigla na nacionalnu razinu 1991. godine, tadašnji novinari (još uvijek većinom muškarci) o njoj su imali predodžbu kao o potencijalnom utegu Billovoj političkoj karijeri, osobi čiji su feminizam i ambicija neprikladni.
Dala im je puno materijala za takvo mišljenje - komentar kako neće mirno sjediti i podržavati muža kad ju je reporter upitao imaju li ona i Bill nekakav dogovor oko njegove nevjere, ali i odgovor na napade kako je bila uspješna odvjetnica samo zato što joj je muž dovodio klijente. Tu su naravno i skandali – afera Whitewater, posao sa zemljom kojim su ilegalno upravljala dva njezina prijatelja te afera Travelgate, gdje je navodno naredila da se otpusti šef putnog ureda Bijele kuće.
Glavno pitanje oko Whitewatera i Travelgatea nije je li učinila nešto pogrešno, nego je li upotrijebila ilegalne metode kako bi spriječila da mediji to saznaju. Istraga koja je dovela do opoziva njenog supruga dokazala je da nije, ali tad je već imala čvrstu reputaciju osobe koja nije sklona medijima.
Hillary na udaru medija
Shirley je priznao da ju je ''tisak napadao'' u Arkansasu, pa kasnije u Washingtonu. Ali kaže da to nije ono što određuje stav ljudi prema njoj. ''Ima nešto u njenom ponašanju, personi, glasu, podsmijehu, što se jednostavno ne dopada mnogim ljudima. Ljudi ne vole da im se obraća svisoka, a ona ima tu groznu naviku, s tim podsmijehom''.
Elaine Kamarck, koja je bila suradnica u Clintonovoj administraciji misli da ona nije kriva što je ljudi ne vole. ''Percepcije su oblikovane od strane medija i od očekivanja samih ljudi. Ona apsolutno jest više dopadljiva od većine muških političara''. Iako, primijetila je da ljude Hillary Clinton podsjeća na ''učiteljicu koju nisu voljeli'' (tu je također i predodžba o njoj kao ''ženi koja prigovara'').
''Mislim da tu ima mizoginije'', kaže Kamarck. ''Prevladat ćemo to, ali sad je običaj da se kaže da su starci mudri i jaki, a za žene nismo toliko sigurni''.
