Danas je točno 100 godina od Oktobarske revolucije, jeste li znali da su komunizam stvarali i Hrvati?
Danas je točno 100 godina od Oktobarske revolucije, jeste li znali da su komunizam stvarali i Hrvati?
Foto: Privatni albumi/Flickr
U PROPAGANDNOM remek-djelu velikog ruskog režisera Sergeja Eisensteina ''Oktobar'' iz 1928. napad na Zimsku palaču u Petrogradu u noći 7. studenog 1917. izgledao je spektakularno. Bila je to izvrsno režirana masovna scena, juriš revolucionarnih snaga koje unatoč grčevitom otporu vojnika starog režima osvajaju ključnu lokaciju u tada glavnom gradu Rusije. Osvajanje impozantne Zimske palače, izgrađene u prvoj polovici 18. stoljeća kao simbol ruske imperijalne moći, uzima se kao službeni početak Oktobarske revolucije pod vodstvom Vladimira Iljiča Lenjina, nešto poput komunističkog ekvivalenta juriša na Bastilju u Francuskoj revoluciji.
Ali, baš kao i kod juriša na Bastilju, iz koje su francuski revolucionari oslobodili nekoliko kriminalaca i ništa više, tako je i realnost boljševičkog preuzimanja vlasti od raspadajuće privremene vlade pod vodstvom Aleksandra Kerenskog bila prozaičnija od mita koji je kasnije nastao. Boljševičke snage su zapravo ušetale u Zimsku palaču, čuvanu od nekoliko maloljetnih kadeta koji nisu ispalili ni jedan metak. To je zapravo bio konačni pokazatelj slabosti i nesposobnosti privremene vlade, koja se u trenutku vlastite propasti nije bila u stanju braniti ni pro forma.
U Rusiji se vrijeme tada još računalo po julijanskom kalendaru
Njezina zadnja ofenziva protiv njemačkih snaga je doživjela debakl, sudjelovanje Rusije u Prvom svjetskom ratu bilo je duboko nepopularno u narodu i uslijedio je velik val dezertiranja s fronte, ekonomska situacija je bila katastrofalna, a Petrograd je bio pun gladnih ljudi koji su očekivali više od vlasti koja je naslijedila caristički apsolutizam dinastije Romanov i posljednjeg ruskog cara Nikolaja II., svrgnutog u prvoj revoluciji u februaru 1917.
U odnosu na ostale velike sile tog vremena, Rusija je bila strašno zaostala zemlja s većinskim seljačkim i nepismenim stanovništvom, u kojoj se nije dogodila industrijska revolucija, od suvremenosti izolirana i korištenjem julijanskog kalendara. Tako je, uostalom, nastao naziv Oktobarska revolucija, jer ona se po julijanskom kalendaru odigrala 25. i 26. oktobara tj. oktobra, dok se po zapadnom računanju vremena dogodila zapravo 7. i 8. studenog.
Prvi svjetski rat pripremio je teren za revoluciju
Prvi svjetski rat je imao ključnu ulogu u pripremi terena za svrgavanje cara u Rusiji, a onda i Oktobarsku revoluciju. Sukob europskih sila je odnio milijune života i diljem kontinenta izazvao ekonomsku krizu, te jednom zauvijek uništio stare fame o plemenitosti ratovanja. Nakon masovnih klaonica na zapadnom frontu u kojem se u rovovskom ratu žrtvovalo milijune u jednoj bitki da bi se osvojilo parsto četvornih metara teritorija većina je izgubila iluzije o tome da se treba žrtvovati za čast kraljeva i careva. Fanatični, visokointeligentni i vrlo sposobni profesionalni revolucionar Lenjin je većinu Prvog svjetskog rata proveo u egzilu u Švicarskoj, a u Rusiju se vratio nakon svrgavanja Romanovih i uz pomoć Njemačke, koja se nadala da bi dolazak boljševika na vlast mogao završiti rat na istočnom frontu. U Petrogradu je započela njegova suradnja s Lavom Trockim, drugom ključnom figurom Oktobarske revolucije, briljantnim esejistom i govornikom, vještim organizatorom i kasnijim osnivačem moćne Crvene armije.
Tih ''deset dana koji su uzdrmali svijet'' - kako glasi naslov poznate knjige o revoluciji američkog ljevičarskog novinara Johna Reeda - ostvarili su, u svakom slučaju, trajan utjecaj na ostatak 20. stoljeća i svijet u kojem danas živimo, i u pozitivnom i u negativnom kontekstu. Stoga smo se obratili dvojici povjesničara - Damiru Agičiću i Branimiru Jankoviću - da za Index prokomentiraju Oktobarsku revoluciju i njezino značenje te objasne kako je revolucija koja je započela kao veliki emancipacijski projekt završila u zločinačkom staljinizmu.
''Većina naroda je željela prekid rata''
Viši asistent na Odsjeku za povijest zagrebačkog Filozofskog fakulteta dr. Branimir Janković u posljednje se vrijeme bavi baš proučavanjem Oktobarske revolucije te vodi i jedan kolegij posvećen historiografiji o revoluciji, a i suradnik je zanimljivog portala Oktobarika, ''web-platforme pokrenute povodom obilježavanja stogodišnjice Ruske revolucije''.
“Danas dobrim dijelom dominira pogled na Oktobarsku revoluciju kroz perspektivu terora i totalitarizma što, međutim, ne može objasniti zašto je revolucija izbila. Nakon liberalno-demokratske Februarske revolucije 1917. kojom je srušen autokratski carski režim, Privremena vlada željela je nastaviti sudjelovanje Rusije u krvavom Prvom svjetskom ratu i nije rješavala goruće agrarno pitanje. S obzirom na to da je golema većina naroda željela prekid rata i raspodjelu zemlje, šira potpora boljševicima (koji su se usmjerili upravo na to) sve je više rasla. O tome svjedoči i masovno povećanje broja njihovih članova s oko 10 hiljada u ožujku do oko 400 hiljada u oktobaru 1917. Prvi potezi boljševika bili su zato Dekret o miru i Dekret o zemlji. Njihov neupitan cilj bila je revolucija i izgradnja prvog socijalističkog društva. No emancipacijska obilježja njihova projekta u ime obespravljenih (dokidanje nejednakosti i eksploatacije, jednaka dostupnost obrazovanja i zdravstva, rada i stanovanja, ravnopravnost žena) provođena su u obliku zaoštrene klasne borbe u kojoj su počeli stradavati ne samo protivnici nego i podupiratelji. Nasilje i teror revolucije treba međutim gledati, među ostalim, i kao dio kontrarevolucije i građanskog rata u kojem su i Crveni i Bijeli bili jednako brutalni. Isto tako, unutar samih revolucionara postojala je lijeva opozicija koja se protivila tolikom intenzitetu crvenog terora i partijske diktature. S druge strane, Lenjin i boljševici smatrali su da bez toga revolucija neće uspjeti i da će biti poražena te da zato ne smiju imati milosti. To je onda Staljin potencirao na još veću razinu”, objašnjava Janković za Index.
O Lenjinu i Trockom
Dvije ključne osobe Oktobarske revolucije bile su Lenjin i Trocki, no Janković upozorava da ''revoluciju nije moguće svoditi samo na imena Lenjina, Trockog i Staljina'' te da je ''iza njih bilo nepregledno mnoštvo revolucionara s različitim motivacijama, idejama i sudbinama''.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Ipak, zanima nas kako bi definirao uloge koje su u revoluciji odigrali Lenjin i Trocki te kakav je bio njihov odnos.
“Dok je Lenjin predvodio revoluciju i upravljao njome, Trocki ju je provodio na terenu. Organizirao je Crvenu armiju, išao u svom famoznom vojnom vlaku s fronta na front, imao važnu ulogu u pobjedi u građanskom ratu. Na paradama na Crvenom trgu Lenjin je bio u jednostavnom civilnom odijelu, Trocki u vojničkoj uniformi. Obojica su bili strastveni i energični revolucionari, ali i iznimno nemilosrdni prema protivnicima (čak i prema svojim pobunjenim kronštatskim mornarima), čvrsto zagovarajući 'crveni teror'. Tadašnjim revolucionarima su izgledom djelovali jednostavno i skromno, posebno Lenjin, koji se zapadnim izaslanicima uživo činio čak suviše običnim nasuprot uloge koju je imao u izbijanju revolucije. Neki su isticali da je Trocki bio mnogo bolji govornik od Lenjina (koji se i u tome držao jednostavnih i izravnih formula), ali i da je imao znatno izraženiju autoritarnu crtu. Imali su vrlo različite poglede na niz važnih teorijskih i praktičnih pitanja o revoluciji i često su se u mnogo čemu razilazili. Zbog toga je Lenjin u svojoj političkoj oporuci isticao organizacijske sposobnosti Trockog, ali i prigovarao sklonost birokratskim rješenjima. Lenjin je nakon smrti kanoniziran, dok je Trockog Staljin najprije simbolički izbacio iz povijesti Oktobarske revolucije, a zatim doslovno likvidirao. 'Trockizam' postaje službeno najgora moguća optužba, ali i privlači dio lijeve opozicije”, kaže Janković.
Pročelnik Odjela za povijest FFZG-a dr. Damir Agičić pak skicira društveno-politički kontekst vremena pred revoluciju i tumači je li lenjinizam nužno vodio do u međuvremenu svima dobro poznatih užasa staljinizma.
''Početni principi Oktobarske revolucije uopće nisu bili demokratski''
''Rusija se tokom Prvog svjetskog rata našla u velikim problemima. Imala je manjkavu demokratsku tradiciju - tek je 1905. uveden parlamentarni sustav i započeo nešto slobodniji politički život, osnovale se i djelovale prve legalne stranke. Carsko samodržavlje uzdrmano je, ali nije nestalo. Kriza carističke vlasti vrhunac je doživjela na početku 1917. kada je Februarskom revolucijom srušen car Nikola II. i uvedena Privremena vlada. Činilo se da postoje šanse za daljnju demokratizaciju Rusije, napose nakon što rat završi. No onda je u jesen 1917. došlo do novoga prevrata i rušenja ionako slabašnih demokratskih institucija. Oktobarska je revolucija onemogućila razvoj Rusije kao demokratske države - uvedena je diktatura proletarijata, a zapravo uske skupine vodstva boljševičke partije. Ne mislim da su Lenjin, Trocki i ostali vođe revolucije računali na to da će s ikim podijeliti vlast koju su zapravo oteli iz ruku Kerenskoga, koji je bio socijalist, i drugih političara u kratkotrajnom postcarskom razdoblju. Dakle, početni principi Oktobarske revolucije uopće nisu bili demokratski, pa onda i Staljin i strahovlada koju je uveo znači tek nastavak, odnosno eskalaciju obračuna s neistomišljenicima. Staljin je i svoje dojučerašnje suradnike, čak i prijatelje, pretvarao u neprijatelje i s njima se obračunavao još surovije nego što su to činili boljševički vođe prije njega'', objašnjava Agičić.
Janković je prema Lenjinu blagonakloniji, iako i dalje kritičan u svojoj interpretaciji: ''Mnogo se raspravljalo o tome je li lenjinizam nužno vodio u staljinizam. Povijesna situacija u kojoj je djelovao Lenjin potpuno je različita od one u kojoj je vladao Staljin. Osim toga u povijesti nema nužnosti i netko drugi na Staljinovom mjestu činio bi drugačije. Zbog toga su neki žalili što Lenjin nije dulje poživio ili ga nije naslijedio Trocki ili Buharin. No Lenjin je, iako u mnogo čemu suprotnost Staljinu, postavio određene osnove koje je Staljin iskoristio i poveo u svom smjeru. Lenjin je uspostavio apsolutni monopol boljševičke vlasti, ukinuo slobodu tiska, eliminirao opoziciju… Staljin je sve to intenzivirao. Ne međutim samo kao osobnu diktaturu, teror i strah, nego i s ciljem kojem je sve podredio - bez obzira na cijenu i žrtve - kolektivizacije zemlje i brze industrijalizacije. To je moderniziralo prethodno agrarnu zemlju i mnogima osiguralo uspon od siromašnog i nepismenog seljaka do egzistencijalno osiguranog radnika ili pak pilota, odnosno astronauta. No mnogi seljaci su također bili žrtve otpora kolektivizaciji, a staljinizam je značio progone i smrt i za brojne posvećene revolucionare. Neki tumači su u Staljinu vidjeli rezultat ruske političke kulture čija linija autoritarnosti ide od carizma do putinizma. Iako kod svakog od navedenih ima određenih povijesnih specifičnosti i razlika, zasigurno ima argumenata i za takve tvrdnje.”
''Ponovno su na dnevnom redu sve velike postrevolucionarne teme 1920-ih i 1930-ih''
Što danas znači Oktobarska revolucija, pitamo obojicu povjesničara.
Janković ovako odgovara: ''Kao socijalistička revolucija koja je odgovarala na tada goruće socijalno pitanje, Oktobarska revolucija je navela i fašističke pokrete da se tome posvete (naziv nacističke stranke glasio je Nacionalsocijalistička njemačka radnička stranka). I zapadnoeuropske države okretale su se tokom 20. stoljeća formiranju socijalne države kako bi izbjegle revoluciju u vlastitim zemljama. Razgradnja tako uspostavljene socijalne države traje međutim već desetljećima. Neki ističu da neoliberalni kapitalizam od raspada socijalističkih režima nema više tu vrstu konkurencije koja bi ga tjerala na regulaciju i redistribuciju. Nejednakosti se vraćaju na razine kakve su postojale u 19. stoljeću. S druge strane je demokracija suočena s udarima koji dolaze s različitih strana. Danas smo zbog Oktobarske i drugih dvadesetostoljetnih revolucija svjesnih njihovih velikih ljudskih cijena pa se umjesto revolucije zagovaraju društvene promjene. Naučili smo isto tako da pozivanje na socijalizam mora značiti pozivanje na demokratski socijalizam. Čini se da se nalazimo u - prema naslovu Hobsbawmove knjige - 'Zanimljivim vremenima', u kojima su - jasno, u drugačijim oblicima - ponovno na dnevnom redu sve velike postrevolucionarne teme 1920-ih i 1930-ih godina: demokracija, nacionalizam, fašizam, socijalizam… Iz Oktobarske revolucije mnogi će izvlačiti različite lekcije. Jedna od njih svakako je da zanemarivanje socijalnog pitanja može imati nesagledive posljedice. Bez urgentnog socijalnog pitanja ne bi se boljševici mogli pozivati na revoluciju, niti bi toliki pristajali uz nju. Značenje Oktobarske revolucije danas trebalo bi stoga biti preispitivanje iskustva socijalne revolucije.''
Agičić ističe da je ''nekima Oktobarska revolucija danas očito zanimljiva ne samo kao povijesni događaj'', te dodaje: ''Možemo je promatrati kao poticaj za razmišljanje o tome kako spriječiti da u kriznim povijesnim trenucima situacija sklizne u krvavu diktaturu. Pogrešno je na nju gledati kao na dobru formulu promjene suvremenih društvenih odnosa. To nije dobar pristup. Bio bih sretniji kad bi se na tu revoluciju gledalo kao na jedno razdoblje ruske povijesti, potom i europske i svjetske, jedan fenomen u kojem je možda bilo dobrih načelnih ideja o ravnopravnosti ljudi, ukidanju socijalnih razlika, poboljšanju života radništva i sl. No to se nije dogodilo! Boljševici su zloporabili takve ideje i uveli jedan nedemokratski politički poredak u kojem je uska partijska elita čvrstom rukom upravljala golemom ruskom državom, nemilosrdno se obračunavajući sa svima koji su predstavljali makar malu prijetnju. Ne smatram da je dobro da se neki na lijevom političkom spektru danas pozivaju na tradicije Oktobarske revolucije kao događaja koji je trebao pomoći da se radnici spase od izrabljivanja 'opakih' kapitalista.''
Hrvati u Oktobarskoj revoluciji
Oktobarska revolucija imala je utjecaj i na Hrvate i tadašnju Hrvatsku, koja je u tom trenutku bila dio umiruće Austro-Ugarske. Damir Agičić ističe da bi se sudjelovanje Hrvata u revoluciji tek trebalo detaljno istražiti, ali i da već postoje neki znani primjeri.
''Hrvati su sudjelovali u Prvome svjetskom ratu kao podanici Austro-Ugarske u sastavu austro-ugarske vojske, pa je mnogobrojne zapalo zarobljeništvo na istočnom frontu od strane ruske vojske. Kada je u jesen 1917. došlo do revolucije, mnogi od njih nisu imali previše izbora nego se uključiti u nju i spašavati živu glavu. Neki su, naravno, prihvatili ideje što ih je revolucionarna vrhuška propagirala pa su ostali u Rusiji i sudjelovali u građanskom ratu koji je uslijedio nakon revolucije. Pojedinci su se, poput Alekse Dundića i Gustava Barabaša, istaknuli u Crvenoj armiji. Mnogi su ostali u Sovjetskom Savezu, a dosta ih je kasnije stradalo u staljinističkim čistkama'', govori povjesničar Agičić.
Janković navodi da tu ''ima nevjerojatnih sudbina'', te spominje primjer Nikole Pupavca iz Okučana: ''On je bio ratni zarobljenik u Rusiji, izbijanjem revolucije i građanskog rata borio se na strani Crvenih, zatim upućen sa zadatkom natrag u Jugoslaviju, onda isključen iz KPJ-a, uhapšen kasnije od ustaša i zatočen u logoru Stara Gradiška te deportiran u Auschwitz gdje ga je oslobodila (njegova) Crvena armija, zatvarajući tako krug.''
*
VIDEO U Sredozemnom moru pronađena tijela 26 tinejdžerica
VIDEO U Sredozemnom moru pronađena tijela 26 tinejdžerica
Screenshot: YouTube/Ruptly
TALIJANSKE vlasti pokrenule su istragu o uzroku smrti 26 tinejdžerica čija su tijela u nedjelju pronađena u Sredozemnom moru.
Vjeruje se da su djevojčice, dobi između 14 i 18 godina, bile migrantice iz Nigera i Nigerije koje su preko Libije pokušavale doći u Europu. Njihova tijela su u ponedjeljak prebačena u talijanski grad Salerno.
Sumnje na seksualno zlostavljanje i ubojstva
Šefica policije u Salernu izjavila je za CNN da će obdukcije tijela biti obavljene u utorak tokom dana, a mrtvozornici će, zbog sumnji da su ubijene tokom puta u Sredozemnom moru, istraživati jesu li djevojke bile mučene ili seksualno zlostavljane.
Spasilačke službe izjavile su da su nakon brodoloma u Sredozemnom moru pronašle preživjele kako se drže za ostatke broda, a tijela tinejdžerica plutala su oko njih. Petorica migranata su na ispitivanju u Salernu.
*
Todorić mora nositi sigurnosnu narukvicu, o čemu se zapravo radi?
Todorić mora nositi sigurnosnu narukvicu, o čemu se zapravo radi?
Foto: Hina/123rf
BJEGUNCU i posrnulom tajkunu Ivici Todoriću danas je na sudu u Londonu, osim što mu je oduzeta putovnica, određena i obveza nošenja sigurnosne narukvice.
Budući da naše pravosuđe ne predviđa ovakvu mjeru opreza za osobe protiv kojih se vodi kazneni postupak, mnogi čitatelji vjerojatno se pitaju - što je točno sigurnosna narukvica i što znači nalog za njenim nošenjem?
Stoga donosimo objašnjenje sa stranica britanske vlade, pod sekcijom "Kriminal, pravosuđe i zakon: zatvor i uvjetno puštanje na slobodu".
"Tagging" nadzire poštuje li optuženik kućni pritvor
"Elektronički nadzor (poznat kao 'tagging') koristi se u Engleskoj i Walesu kako bi se nadziralo policijski sat i uvjete sudske ili zatvorske odredbe. Ako ste dobili 'tag' (narukvicu), obično će biti pričvršćen na vaš gležanj. Narukvica će slati podatke o vašoj lokaciji 'kućnoj bazi' navedenoj u vašoj sudskoj ili zatvorskoj odredbi (obično u vašem domu).
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Bazna stanica neprestano provjerava jeste li prisutni za vrijeme vašeg policijskog sata. Poslat će alarm vašem centru za nadzor ako niste.
Elektronski nadziran policijski sat i ograničenja ovise o vašoj sudskoj ili zatvorskoj odredbi ili o uvjetima vaše jamčevine", navodi se na stranici gov.uk. BBC je prošle godine snimio i reportažu na tu temu.
Todorić dobio zabranu napuštanja kućne adrese
Todorić je navodno zaista dobio zabranu napuštanja svoje londonske adrese, sve do sljedećeg sudskog ročišta, pri čemu sigurnosna narukvica očito služi kako bi se provođenje te mjere i osiguralo.
Sigurnosna narukvica, inače, može funkcionirati na principu GPS ili radio-frekvencijske (RF) tehnologije, a prati lokaciju korisnika 24 sata na dan. Ova se mjera opreza posljednjih godina sve više koristi u Velikoj Britaniji prilikom puštanja na slobodu uz jamčevinu ili uvjetne kazne zatvora. Optuženiku, odnosno osuđeniku, može biti određen stalni ili pak povremeni kućni pritvor, odnosno policijski sat za vrijeme kojeg ne smije napuštati dom. Osim policije, za sigurnosne narukvice mogu biti zadužene i privatne sigurnosne tvrtke.
*
Trump: Da su zakoni o oružju stroži, u teksaškoj crkvi poginule bi još stotine ljudi
Trump: Da su zakoni o oružju stroži, u teksaškoj crkvi poginule bi još stotine ljudi
Foto: Hina
AMERIČKI predsjednik Donald Trump izjavio je da bi "još stotine" ljudi poginule u pucnjavi u teksaškoj crkvi da su američki zakoni o oružju stroži, javlja BBC.
Da napadača nisu zaustavili ljudi koji su također bili naoružani, stvari su mogle biti puno gore, rekao je predsjednik Trump novinarima u Seulu, jednoj od etapa njegove azijske turneje. Stotine su mogle biti ubijene, a ne 26, kazao je Trump.
"Stotine mrtvih"
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Predsjednik je kazao da naoružani prolaznik Stephen Willeford, koji je ubio napadača svojim oružjem, možda ne bi mogao "neutralizirati" Kelleyja da su na snazi stroži zakoni o oružju.
"Da on (Willeford) nije imao oružje, umjesto 26 mrtvih bile bi ih još stotine", dodao je.
Trump je rekao novinarima da strože mjere "ne bi ništa promijenile" u napadu počinjenom u nedjelju u kojemu je ubijeno 26 ljudi, a 20 je ozlijeđeno.
Na pitanje američkog novinara bi li se strože provjere trebale odnositi i na one koji kupuju oružje, kao i na imigrante koji žele ući u SAD, Trump je reagirao nervozno uz opasku da domaće stvari nije pristojno rješavati u "srcu Južne Koreje".
*
Napadač na crkvu u Teksasu je prije nekoliko godina pobjegao iz ludnice
Napadač na crkvu u Teksasu je prije nekoliko godina pobjegao iz ludnice
Foto: Hina
NAPADAČ kojeg se sumnjiči da je u crkvi u Teksasu ubio 26 i ranio 20 osoba 2012. je pobjegao iz psihijatrijske ustanove, stoji u izvještaju o tom incidentu koji je objavila teksaška televizijska postaja.
Devin Patrick Kelley pobjegao je iz umobolnice u susjednu saveznu državu New Mexico, stoji u tom izvještaju koji je policija napisala u El Pasu u Teksasu nakon što je dobila informaciju o bijegu 7. lipnja 2012. godine.
Opasan za okolinu
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
U dokumentu ga se opisuje kao opasnog za sebe i okolinu. Dodaje se kako je prijetio smrću svojim nadređenima u vojsci i da je ulovljen pri unošenju oružja u zračnu bazu Holloman u New Mexicu gdje je bio stacioniran.
Osim toga, objavljene su i informacije da je Kelley već prije bio osuđen za nasilje u obitelji, što nije prijavljeno, pa je mogao legalno nabaviti oružje.
Kelleyja je vojni sud prije pet godina osudio zbog napada na ženu i posinka, no iz Američkih zračnih snaga priopćili su da to nije prijavljeno u Nacionalnu bazu podataka o počinjenim zločinima koju nadzire FBI. Kelley je bio osuđen na 12 mjeseci zatvora i oslobođen je 2014. godine te je nečasno otpušten iz vojske.
Prema američkom federalnom zakonu, temeljem te presude nije imao pravo kupiti ni posjedovati oružje, objasnila je glasnogovornica, piše AFP.
*
Svjetski mediji o hapšenju Todorića: "On je simbol hrvatskog kapitalizma"
Svjetski mediji o hapšenju Todorića: "On je simbol hrvatskog kapitalizma"
Screenshot: Le Monde/AFP/Financial Times/Reuters/Index/Hina
VIJEST o hapšenju Ivice Todorića prenijeli su i svjetski mediji i novinske agencije poput Agence France-Pressea, Reutersa, Le Mondea i Financial Timesa.
Financial Times tako ima članak pod naslovom “Hrvatski biznismen uhapšen u Londonu usred istrage o dužničkoj krizi Agrokora”. Todorića se u članku opisuje kao” jednog od najbogatijih ljudi u Hrvatskoj”, navodeći kako je uhapšen nakon što se predao policiji u Londonu dok vlasti u Zagrebu istražuju dužničku krizu u “maloprodajnom i prehrambenom gigantu Agrokor” koji je on osnovao.
Agrokor nagomilao 5.7 milijardi eura duga
Dodaje se da će se 66-godišnji Todorić pojaviti pred sudom u Westminsteru te da su britanska i hrvatska policija potvrdile da je uhapšen temeljem Europskog uhidbenog naloga, nakon što je hrvatska policija prošlog mjeseca izvršila pretres njegovog doma i domova 14 njegovih suradnika. FT prenosi i navod DORH-a da je osumnjičen za “”kaznena djela protiv gospodarstva i prevaru” vezana uz Agrokor, najveću hrvatsku privatnu tvrtku s više od 60.000 zaposlenika diljem Balkana.
FT također prenosi kako vlasnik Agrokora poriče bilo kakva nedjela od strane njega ili njegovih suradnika te optužuje hrvatske dužnosnike da vode politički motiviranu kampanju protiv njega. Tzv. Lex Agrokor u članku se opisuje kao posebno izglasani zakon koji je donesen nakon što je Agrokor nagomilao 3.5 milijardi eura kreditorima i 2.2 milijarde eura duga dobavljačima u svojoj strategiji ekspanzije temeljenoj na zaduživanju.
"Odbjegli hrvatski tajkun uhapšen"
Yahoo News preko Agence France-Pressea u naslovu piše da je “odbjegli hrvatski tajkun Todorić uhapšen u Londonu”, navodeći dalje u tekstu da ga se tereti za “krivotvorenje izvješća radi prikrivanja golemih dugova svoje krizom pogođene tvrtke”. Također se navodi kako ga danas čeka saslušanje pred sucem, ali i da se s još 14 drugih osoba, uključujući njegovu dvojicu sinova, sumnjiči za zlouporabu ovlasti, krivotvorenje službenih dokumenata i neispravno vođenje poslovnih knjiga.
AFP navodi kako se dug Agrokora procjenjuje na 5.4 milijardi eura te da je ovaj koncern za gospodarstvo naše zemlje gotovo jednako važan kao i turizam, s prihodima jednakima 15 % BDP-a i 60.000 zaposlenika, kao i mrežom dobavljača koji znače da su još deseci hiljada radnih mjesta u regiji ugroženi.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
"Gazdu" se u početku gledalo kao na uzor oporavka gospodarstva
Također se spominje Todorićev nadimak “Gazda”, kao i njegov blog u kojem “opetovano optužuje vladu za zlouporabu moći i ilegalno preuzimanje njegove kompanije” te tvrdi da je “žrtva političkog progona”. Daje se i kratak pregled povijesti Agrokora, koji je “osnovan neposredno prije nego što se komunistička Jugoslavija raspala u devedesetima, što je dovelo do privatizacije državnih tvrtki”.
Todorića se, piše AFP, u početku gledalo kao na “uzor koji je pomogao oporavku hrvatskog postratnog gospodarstva sa svojim uspješnim poslovnim carstvom”. Postao je jedan od “najbogatijih i najutjecajnijih ljudi na Balkanu, ali kritičari ga optužuju da je zloupotrijebio svoju monopolsku poziciju i postao nedodirljiv”. Agrokor, koji se zaduživao agresivnom ekspanzijom, naći će se u stečaju ako procedura restrukturiranja ne bude uspješna do srpnja iduće godine, zaključuje se.
"Simbol hrvatskog kapitalizma"
Reuters kratko izvještava da je vlasnik prehrambenog koncerna Agrokor uhapšen danas temeljem Europskog uhidbenog naloga i prenosi priopćenje hrvatske policije da je Todorić pozvan da se preda u policijskoj postaji Charring Cross, gdje je potom i uhapšen.
Le Monde je u svom članku također izvijestio o uhapšenju i saslušanju pred sudom, pozivajući se na britanski Scotland Yard, ali i opisao Agrokor kao “simbol hrvatskog kapitalizma, koncern koji je nagomilao dugove, prvenstveno prema ruskim bankama”. Agrokor je, prema izvješćima objavljenima prošlog tjedna, imao gubitke od 1.5 milijardi eura u 2016., navodi se. I Le Monde opisuje Todorića kao najvećeg poslodavca u Hrvatskoj.
*
Američki glasači izlaze na prve izbore nakon Trumpove pobjede
Američki glasači izlaze na prve izbore nakon Trumpove pobjede
Foto:Hina
AMERIČKI predsjednik Donald Trump podržao je republikanskog kandidata za guvernera Virginije na izborima koje obje velike američke stranke smatraju ključnim ispitom njihove popularnosti, godinu dana nakon izbora Trumpa za američkog predsjednika.
Ankete pokazuju da republikanac Ed Gillespie smanjuje zaostatak za demokratom Ralphom Northamom koji uoči glasanja ima malu prednost.
Prvi testovi za stranke
"Ralph Northam će dopustiti da u Virginiji buja kriminal. On je blag prema kriminalu, ne poštuje naše veterane, protivnik je drugog amandmana i grozan je oko gospodarstva Virginije. Glasajte za @EdWGillespie", napisao je Trump na svom Twitter profilu.
Virginija i New Jersey dvije su savezne države koje ove godine biraju guvernere, a ti izbori privlače pažnju jer su prvi testovi za stranke otkad je Trump prošle godine stupio na funkciju predsjednika.
Diljem Sjedinjenih Država održavaju se i lokalni izbori, uključujući New York u kojem je favorit trenutni gradonačelnik Bill de Blasio iz redova demokrata.
Virginija je u prošlosti bila uporište republikanaca, no na posljednjim predsjedničkim izborima podržala je demokrate. Birači te savezne države podržali su Baracka Obamu i 2008. i 2012. godine, a 2016. su se odlučili za Hillary Clinton, zbog čega se demokrati nadaju da će zadržati guvernera u trenutku kada Trumpu pada popularnost.
Utrka za guvernera
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Gillespie je dugogodišnji republikanski strateg povezan s vodećim strukturama stranke koji nije prigrlio Trumpa i nije tražio njegovu pomoć u svojoj kampanji, no ipak govori o nekim od najdražih tema američkog predsjednika poput ilegalne imigracije i borbe protiv kriminala.
Očekuje ga težak zadatak. Na birališta mora privući Trumpove glasače, no u isto vrijeme ne smije otjerati one koji još nisu donijeli konačnu odluku.
Northam i demokrati pokušavaju povezati Gillespieja i Trumpa, te ga prikazuju kao člana zatvorenog vošingtonskog kruga koji je udaljen od svakodnevnih briga birača.
Ankete pokazuju da u utrci za mjesto guvernera New Jerseya, na kojem je trenutno kronično nepopularan republikanac Chris Christie, vodi demokrat Phil Murphy pred republikankom Kim Guadagno koja je Christiejeva zamjenica.
Demokrat Bill de Blasio se u New Yorku bori protiv republikanke Nicole Malliotakis, neovisnog konzervativca Richarda "Boa" Dietla te Mikea Tolkina i Sala Albanesea, dvojice demokrata koji su poraženi u stranačkim predizborima, no koji su se svejedno odlučili natjecati kao neovisni kandidati.
Što kažu ankete?
De Blasio ima podršku donatora i sindikata, a na stranačkim izborima u rujnu je dobio 75 posto glasova. Usprkos tome što je nepopularan u javnosti – više od polovice ispitanih smatra da svoj posao obavlja loše ili jako loše – sve ankete pokazuju da će ipak odnijeti pobjedu, velikim dijelom i zbog sretne okolnosti da se među protukandidatima još nije pojavio dostojni protivnik.
Njujorški gradonačelnik imao je dobrih poteza, poput osiguravanja besplatnog predškolskog programa za sve četverogodišnjake, no u prošloj je kampanji iznio niz obećanja koje nije održao - broj beskućnika je narastao, stanova s prihvatljivom cijenom sve je manje, a kočije koje vuku konji i koje je htio zabraniti i dalje se voze Central parkom.