Upozorenje: Oboljeli od bolesti organa za disanje i srca, zatim stari, trudnice i djeca trebali bi smanjiti produžena ili veća naprezanja tokom boravka vani. Svi ostali trebali bi ograničiti produžena ili veća naprezanja tokom boravka vani.
STUDENTI, sveučilišni profesori i obitelji nalaze se među 63 kanadske žrtve avionske nesreće koja se dogodila blizu Teherana i u kojoj je poginulo 176 putnika i članova posade.
Prema kanadskim medijima, tridesetak žrtava je s područja Edmontona, glavnog grada države Alberte na zapadu Kanade.
Među njima je par sveučilišnih profesora, Mojgan Daneshmand i Pedram Mousavi, te njihovo dvoje male djece.
"To je strašno, izgubili smo oko jedan posto naše zajednice na tom letu", rekao je Payman Parseyan, član iranske zajednice koja živi u Edmontonu.
Vjenčani par
Arash Pourzarabi (26) i Pouneh Gourji (25), studenti informatike na Sveučilištu Alberta, otišli su u Iran kako bi se vjenčali. Bili su u avionu sa četiri člana svoje svadbene povorke i još 24 iranska Kanađanina iz Edmontona, piše Reuters.
Kanadski premijer Justin Trudeau rekao je da će vlada osigurati da se nesreća detaljno istraži.
Poginulo i troje Britanaca i Nijemaca
Osim Kanađana, na letu 752 Boeinga 737 ukrajinske kompanije International Airlines bilo je 82 Iranaca, jedanaestero Ukrajinaca, od kojih devetero članova posade, desetero Šveđana, četvero Afganistanaca, troje Nijemaca i troje Britanaca.
Zrakoplov je posljednje redovito tehničko održavanje prošao 6. siječnja 2020., objavio je ukrajinski avioprijevoznik na Facebooku. Dodao je da su do daljnjeg suspendirani svi letovi do Teherana.
Avion se srušio nedaleko od Teherana
Zrakoplov je iz Teherana prema Kijevu poletio u 6:10 po mjesnom vremenu, a nekoliko minuta poslije nestao je s radara, srušivši se nedaleko od grada.
Ukrajinska kompanija je nudila letove po prihvatljivim cijenama između Toronta i Teherana, uz zaustavljanje u Kijevu.
Prema popisu iz 2016., u Kanadi živi najbrojnija iranska dijaspora u Sjevernoj Americi, s oko 210.000 Kanađana iranskog podrijetla.
Kanada je 2012. prekinula diplomatske odnose s Iranom.
0 ( + )
*
VIDEO Dijete u Španjolskoj hodalo po rubu 4. kata, roditelji se tuširali
VIDEO Dijete u Španjolskoj hodalo po rubu 4. kata, roditelji se tuširali
T.J.D.
Screenshot: YouTube/REALITY VIDEO
TURISTICA u Španjolskoj snimila je maleno dijete kako hoda po uskom rubu stambene zgrade na koji se popelo preko balkona na četvrtom katu.
Snimka je objavljena na Facebook stranici Volim Tenerife!, na kojoj piše da je otac turistice "potrčao prema zgradi kako bi nekoga obavijestio što se događa".
Roditelji se tuširali?
Incident se dogodio u subotu u gradu Playa Paraiso, koji se nalazi na jugozapadnoj obali najvećeg otoka Kanarskog otočja. Navodno se dijete popelo preko balkona dok su se "roditelji tuširali", navodi se u objavi na Facebooku, a prenosi Sky News.
Na videosnimci se vidi kako dijete hoda prema balkonu na četvrtom katu, a zatim se vraća putem kojim je krenulo.
0 ( + )
*
Rat s Iranom bio bi katastrofa. Evo kako bi izgledao
Rat s Iranom bio bi katastrofa. Evo kako bi izgledao
Petar Stošić
Foto: EPA
IRAN je sinoć, kao odgovor na ubojstvo svog generala Kasema Sulejmanija, izvršio napad na dvije vojne baze u Iraku u kojima su smješteni irački vojnici, iako bez potvrđenih žrtava. U ranijem napadu na iračku bazu, iranski paravojni saveznici ubili su jednog Amerikanca. SAD je pak, osim što je ubio Sulejmanija, u zračnim udarima na iranske saveznike u Iranu i Iraku ubio najmanje 25 boraca.
Je li ovo sve uvod u novi rat? Na to je pitanje praktički nemoguće odgovoriti. Nešto je lakše odgovoriti kako bi taj rat izgledao. Na kraju krajeva, imamo barem jednu, prilično manjkavu ali očitu analogiju - Irački rat.
SAD je prije 17 godina već ušao u jedan katastrofalni rat zahvaljujući nesmotrenosti, pogrešnim ili iskonstruiranim strahovima o oružju masovnog uništenja te naivnim pretpostavkama da će "biti dočekani kao osloboditelji". No taj bi se rat mogao, u usporedbi s eventualnim ratom protiv Irana, činiti kao "remek-djelo", pisao je još u svibnju, u jeku još jedne eskalacije između Amerike i Irana, kolumnist časopisa Atlantic David Frum.
SAD u ovom ratu ne bi imao saveznike, ne bi imao povod i ne bi imao nikakav plan
On je i sam bio jedan od zagovornika invazije na Irak, vjerujući da će rušenje režima Sadama Huseina otvoriti vrata za bolju, demokratsku budućnost Bliskog istoka, što bi koristilo i američkoj nacionalnoj sigurnosti nakon napada 11. rujna 2001. No rat je donio i SAD-u i Iraku goleme ljudske i ekonomske gubitke, a SAD-u i gubitak reputacije od kojeg se još uvijek nije oporavio, priznaje Frum. Što bi donio daleko veći rat protiv Irana, bez saveznika, bez opravdanja i bez plana, teško je i zamisliti.
Pritom je slaba utjeha što administracija Donalda Trumpa vjerojatno blefira u svojim prijetnjama Iranu, uključujući prijetnju napadima na kulturna dobra. Rat riječima i sporadičnim zračnim, raketnim ili gerilskim napadima svejedno može prerasti u pravi rat. U tom ratu SAD, dakle, ne bi imao odobrenje Kongresa, ne bi imao rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a na koje se može pozvati (iako mu rezolucija koja odobrava samu invaziju nije prošla), ne bi imao podršku američke javnosti, a ni "koaliciju voljnih" saveznika koje je imao kad je napao Irak. Jedini na koje bi mogao računati su Izrael i, eventualno, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati.
Iako se to često zaboravlja, budući da navodno oružje masovnog uništenja nije pronađeno nakon invazije, Irak je prije rata kontinuirano kršio rezolucije Vijeća sigurnosti, uvjete primirja nakon Prvog zaljevskog rata 1990., terorizirao vlastitu kurdsku manjinu, a 1996. je uhvaćen da i dalje razvija svoj program biološkog i kemijskog oružja.
Iran nije ni izoliran ni slab kao Sadamov Irak
Ne bi mogao računati ni na podršku iranskog naroda koji bi se, iako je pokrenuo velike prosvjede protiv islamističkog režima 2009., 2011., 2018. i 2019., vjerojatno ujedinio iza svojih vlasti, ma kako omražene bile, protiv vanjske agresije. Goleme pogrebne povorke za generala Sulejmanija u Teheranu i drugim iranskim gradovima svjedoče tome u prilog, iako je za pretpostaviti da je takvo okupljanje barem dijelom bilo prisilno.
Iran, uostalom, nije ni približno vojno slaba ni međunarodno izolirana država kao što je bio Irak. Teško je predvidjeti na koji način bi reagirala Rusija, najmoćniji iranski saveznik. No i sam Iran, zajedno s paravojnim snagama u regiji koje kontrolira, itekako ima kapaciteta odgovoriti na razoran način ako bude uvučen u totalni rat.
Primjerice, Iran unatoč embargu ima najveći i najraznolikiji raketni arsenal na Bliskom istoku, s hiljadama balističkih i krstarećih projektila kratkog, srednjeg i dugog dometa. Oni najdaleksežniji mogu pogoditi Izrael, pa čak i jugoistočnu Europu - uključujući, zanimljivo, i dio Hrvatske, koliko god bilo nevjerojatno da se Iran odluči napasti baš nas. U svakom slučaju, rat s Iranom bilo bi gotovo nemoguće zadržati unutar granica Irana, a moguće je i da bi se prelio izvan Bliskog istoka.
Iran bi učinio rat asimetričnim i proširio ga na cijelu regiju
Dapače, Iran bi učinio sve da sukob učini regionalnim i asimetričnim jer vrlo dobro zna da ne može pobijediti najveću svjetsku vojnu silu u konvencionalnom ratu "jedan na jedan".
"Ovo ne bi bio konvencionalni rat. Iran bi osigurao da se to raširi kroz regiju za maksimalni rizik i izloženost. Umjesto da se rat odvija u Iranu, Iranci bi proširili rat kroz cijeli Bliski istok", ocijenio je za portal Vice Trita Parsi, osnivač Nacionalnog iransko-američkog vijeća.
Zaljevske monarhije, pogotovo one manje poput Ujedinjenih Arapskih Emirata, također se boje razornih raketnih napada iz Irana. Na kraju krajeva, iranski napad dronovima i projektilima na saudijska naftna postrojenja u rujnu preko noći je prepolovio naftni kapacitet te zemlje. Kako je jedan neimenovani zaljevski dužnosnik rekao CNN-u, Iran sa svojim raketnim arsenalom ima "potencijal držati regiju za taoca". Jedan pogodak u aerodrom u Dubaiju, primjerice, potopio bi do daljnjega unosni turistički sektor te zemlje.
Još jedan iranski saveznik, moćna libanonska paravojska Hezbolah, na jugu Libanona ima čak 130 hiljada projektila usmjerenih prema Izraelu i spremnih za novi rat, po izraelskim procjenama. Neki od njih u stanju su doseći i Tel Aviv, a pitanje je koliku će zaštitu Izraelcima pružiti njihova Željezna kupola u slučaju takvog masovnog napada.
Pola milijuna vojnika, 350 hiljada rezervista i stotine hiljada savezničkih boraca u regiji
"Ovo je mnogo veća zemlja, mnogo moćnija zemlja, mnogo više strateški orijentirana zemlja s mnogo više saveznika. A mi smo u mnogo slabijoj poziciji kao nacija zbog našeg vlastitog kredibiliteta, jer smo napustili naše saveznike", komentirao je za Vice bivši američki zamjenik specijalnog izaslanika za izraelsko palestinske pregovore Hady Amr još u svibnju. Aludirao je na napuštanje Iranskog nuklearnog sporazuma, koji je Amerika potpisala 2015. pod Obamom zajedno s Velikom Britanijom, Francuskom, Njemačkom, Rusijom, Kinom i samim Iranom, a pod Trumpom raskinula.
Na kraju krajeva, Iran ima 82 milijuna stanovnika, više nego trostruko stanovnika nego što je imao Irak 2003. Njegov teritorij je trostruko veći, teren je pretežno brdovit, a zemlja ima strateški izlaz na Perzijski zaljev i Hormuški tjesnac. Njegova blokada, kojom je Iran već prijetio u više navrata, zaustavila bi preko noći čak petinu međunarodne trgovine naftom i popela cijenu tog vitalnog energenta na 100 ili 150 dolara po barelu.
Što se vojske tiče, posljednje procjene govore da Iran ima preko pola milijuna aktivnog vojnog osoblja: oko 350 hiljada u svojoj vojsci, mornarici, zrakoplovstvu i oko 150 hiljada u elitnoj Iranskoj revolucionarnoj gardi (IRGC), čiju Postrojbu Kuds je vodio upravo general Sulejmani. Trumpova administracija je nedavno čitavi IRGC proglasio terorističkom organizacijom. IRGC kontrolira i jedinicu Basidž, službenu paravojnu postrojbu koja može mobilizirati stotine hiljada članova.
Prvi svjetski rat bolja usporedba nego Irački rat
Tu je još 350 hiljada rezervista, prema stranici Global Firepower Index. Iranska Postrojba Kuds, za koju se procjenjuje da ima oko 5 hiljada pripadnika, mogla bi izvoditi i koordinirati gerilske operacije protiv američkih meta u Iraku, Siriji i drugim zemljama. Upravo bi ona, odnosno Sulejmanijev nasljednik Esmail Kani, koordinirala gerilskim napadima paravojnih postrojbi na američke položaje u Iraku i Siriji, a možda i na Izrael. Ni civilni ciljevi nisu isključeni - veleposlanstva, vladine zgrade u neprijateljskim državama, pa čak i populacijski centri.
Američki napad bio bi, naravno, prvenstveno u vidu zračnih i raketnih udara. Kopnena invazija zbog već navedenih razloga ne dolazi u obzir. Očite mete bile bi, među ostalim, strukture za zapovijedanje i kontrolu Korpusa Iranske revolucionarne garde (IRGC), protuzračna obrana, strateška komunikacijska središta i skladišta oružja. Mogli bi biti gađani i elementi ponovno odmrznutog iranskog nuklearnog programa. No Iran je sigurno svjestan toga i poduzet će, ili je već poduzeo, mjere da zaštiti ili sakrije takve mete, bilo da ih ukopa u planine ili postavi lažne mamce. U svakom slučaju, ratovanje iz zraka ima ograničene kapacitete i pitanje je koliko bi točno SAD na taj način postigao protiv ovakvog neprijatelja.
Možda je stoga bolja usporedba ne Irački rat, već Prvi svjetski rat. Tako smatra Robert Deitz, bivši savjetnik u američkoj Nacionalno-sigurnosnoj agenciji (NSA). "Svaki konflikt s Iranom mogao bi eskalirati brzo i nekontrolirano. Vrlo je opasno pretpostaviti da bi se konflikt bilo gdje na Bliskom istoku mogao održati lokalnim", smatra Deitz.
A da odvedemo ovu analogiju do kraja, upravo bi Kasem Sulejmani mogao odigrati ulogu Franje Ferdinanda našeg stoljeća. Osim ako trenutni američki i iranski lideri ne pokažu više mudrosti i samokontrole od tadašnjih careva i kraljeva.
0 ( + )
*
U Njemačkoj treću godinu zaredom sve manji broj izbjeglica
U Njemačkoj treću godinu zaredom sve manji broj izbjeglica
T.J.D.
Foto: Epa
BROJ ljudi koji traže azil u Njemačkoj u padu je već treću godinu zaredom, objavilo je njemačko Ministarstvo unutarnjih poslova, a prenosi The Independent.
U 2019. godini podneseno je 111.094 zahtjeva za azilom, priopćile su danas njemačke vlasti, što je 18.534 zahtjeva manje nego 2018., odnosno radi se o padu od 14,3 posto.
Na vrhuncu migrantske krize 2015. u toj je zemlji podneseno 890.000 zahtjeva za azilom.
0 ( + )
*
Mučenik ili terorist? Tko je zapravo bio moćni general Sulejmani
Mučenik ili terorist? Tko je zapravo bio moćni general Sulejmani
Petar Stošić
Foto: EPA
RIJETKO je čija smrt potresla ionako zapaljivi i ratom poharani Bliski istok kao američki atentat na iranskog generala Kasema Sulejmanija. On se može mjeriti sa smaknućem iračkog diktatora Sadama Huseina 2006. ili vođe ISIS-a Abu Bakr al-Bagdadija prošle godine, ali njegova smrt mogla bi imati još ozbiljnije posljedice - i na regiju i na svijet u cjelini.
Sulejmani je svoju vojnu karijeru počeo u brutalnom Iransko-iračkom ratu, u kojem su stotine hiljada iranskih vojnika poginule braneći se od invazije iz Iraka. Tadašnje snage Sadama Huseina naoružavao je nitko drugi nego SAD. Ironično, SAD je 20 godina kasnije napao Irak i srušio Huseina, koji se u međuvremenu odmetnuo, ali neprijateljstvo Irana i Amerike ostala je konstanta.
Još je veća ironija što je upravo američka okupacija Iraka otvorila prostor za iransko širenje dominacije u Iraku, zemlji koja ima šijitsku većinu, baš kao i Iran. Postrojba Kuds Iranske revolucionarne garde, tajnoviti odred za inozemne vojno-obavještajne operacije i "hibridno ratovanje" kojem je na čelu bio Sulejmani, počeo je naoružavati šijitske iračke pobunjenike protiv američke okupacije novim, razornim minama kojima su ovi ubili na stotine američkih vojnika i ranili ili osakatili još hiljade.
"Ubojiti iranski gospodar lutaka"
Američki general Stanley McChrystal, bivši zapovjednik Združenog stožera specijalnih operacija, opisao ga je u članku za Foreign Policy prije godinu dana kao "ubojitog iranskog gospodara lutaka". Tu je otkrio i da je i sam imao priliku likvidirati moćnog iranskog generala, ali od toga je ipak odustao.
"Trebate biti svjesni da ja, Kasim Sulejmani, kontroliram iransku politiku za Irak, Siriju, Libanon, Gazu i Afganistan", poručio je ovaj iranski general, koji je očito bio mnogo više od generala, još 2008. u pismu drugom američkom generalu, Davidu Petraeusu.
Sulejmani je zaista postao provoditelj iranskog plana o regionalnoj dominaciji, sve pod egidom međunarodne "osovine otpora" američkom imperijalizmu i obrane Islamske revolucije koja je 1979. srušila proameričkog šaha Muhameda Rezu Pahlavija. Ključni ciljevi u tom planu bili su geostrateški koridor od Crvenog do Sredozemnog mora - preko Iraka i Sirije do Libanona i Palestine, ali i do Jemena - i izbacivanje Amerikanaca iz regije.
Tu dolazimo do posljednje i najveće ironije: Sulejmani je u smrti došao puno bliže istjerivanju Amerikanaca iz regije, ili barem iz Iraka, nego za vrijeme života. Irački parlament već je izglasao rezoluciju, doduše neobvezujuću, kojom se traži izbacivanje američkih snaga iz zemlje.
No još prije dvije-tri godine, američke snage, saveznici i šijitske paravojske pod iranskom kontrolom borile su se u Iraku, u manjoj mjeri i u Siriji, protiv zajedničkog neprijatelja - Islamske države. Sulejmani je, kažu neki analitičari, bio ključan u organizaciji protuofenzive kad je iračka vojska bila potučena, a ISIS napredovao prema Bagdadu.
Borba protiv ISIS-a s jedne strane, sravnjivanje Alepa sa zemljom s druge
No za razliku od Iraka, u Siriji ISIS nije bio jedini, pa čak ni glavni neprijatelj Iranu i njegovim saveznicima. Glavna meta bila su im područja pod kontrolom antirežimskih pobunjenika. Među njima je, dakako, bio i znatan udio ekstremista. No znakovito je da je, dok su sirijska vojska, Rusija, Iran i libanonski Hezbolah uništavali Alep, drevna Palmira padala dvaput u ruke džihadista ISIS-a.
Nije nimalo slučajno što je u dijelovima Sirije, koje su snage Bašara al-Asada i njihovi saveznici, predvođeni upravo Sulejmanijem "oslobodili", došlo do egzodusa većinski sunitskog stanovništva. Stotine hiljada ubijenih i milijuni raseljenih civila bili su cijena takvog "oslobođenja", ali nema sumnje da je Sulejmani odigrao ključnu ulogu u spašavanju Asadova režima od izglednog pada.
Upravo je Sulejmani 2015., kad je sirijska vojska unatoč oružanoj nadmoći bila u rasulu, a pobunjenici u ofenzivi, otišao u Moskvu i nagovorio Vladimira Putina da izravno intervenira na strani Asada. I tada se kao cilj intervencije predstavljao ISIS, ali iransko-ruske snage udarile su prvenstveno na pobunjenike koji su se i sami prethodno borili protiv ISIS-a.
Demografske promjene, iako je to samo eufemizam za etničko čišćenje, na područjima Sirije i Iraka od strateške važnosti, poput Alepa i Mosula, u interesu su kako Asadu, koji pripada manjinskoj šijitskoj sekti zvanoj Aleviti, tako i samom Iranu, koji teško može držati svoj koridor na većinski sunitskim područjima.
Sulejmanijevi vazali ubili na stotine protestanata u Iraku
Sulejmanijev teror nije bio ograničen na rat. Kad su krajem prošle godine izbili veliki prosvjedi u Libanonu, a potom i Iraku, bili su dijelom usmjereni i na iransku dominaciju u tim zemljama. I dok su u Libanonu prošli uglavnom mirno, Sulejmaniju odane paravojske u Iraku odgovorile su otvarajući vatru i ubijajući na stotine protestanata, često upravo šijita. Baš kao što su i u Iranu Revolucionarna garda i druge snage režima također ubile na stotine protestanata. Nije ni čudno što su ti prosvjednici slavili prošlog tjedna kad su saznali za njegovu smrt.
Iraqis — Iraqis — dancing in the street for freedom; thankful that General Soleimani is no more. pic.twitter.com/huFcae3ap4
Sulejmani je u svojoj dugoj i burnoj vojnoj karijeri ostavio iza sebe Bliski istok prepun leševa. Ali na kraju ga je i samog snašao jednaki krvavi kraj. Njegova likvidacija, nakon niza međusobnih napada i protunapada Amerike i Irana koji su ipak bili daleko manjeg značaja, ostavila je iranski režim, ali i iransku i susjednu iračku naciju u šoku. Nitko nije očekivao da će Trump izaći iz okvira napada na sporedne mete i tek tako narediti, a američke snage provesti, likvidaciju drugog najmoćnijeg čovjeka iranskog režima.
Nažalost, vrlo je upitno je li Trump bio svjestan implikacija takvog poteza, koji bi se šahovskim rječnikom mogao nazvati uzimanjem kraljice. Sulejmani je zaista poput kraljice letio od jednog do drugog kraja bliskoistočne šahovske ploče. Sve što znamo o Trumpu i što su američki mediji u međuvremenu izvijestili upućuje da se prije radilo o impulzivnoj odluci, donesenoj bez ozbiljnih konzultacija sa stručnjacima i savjetnicima, nego strateškom potezu koji uzima u obzir moguće posljedice.
Američki dužnosnici već su uspoređivali Sulejmanijevu likvidaciju s ubojstvom Osame bin Ladena ili, nedavno, al-Bagdadija. Sulejmani zaista snosi odgovornost za nesmiljene ratne zločine i teror nad civilima koje su počinile paravojske pod njegovim patronatom u Siriji, Iraku i drugim zemljama.
SAD ga proglasio teroristom...
A SAD je Sulejmanija proglasio teroristom, baš kao i vođe Al-Kaide i Islamske države. Na neki način, američko proglašenje Iranske revolucionarne garde (IRGC) teorističko organizacijom prošle godine bilo je uveritra u Sulejmanijevu likvidaciju. No IRGC se ima daleko veće mogućnosti osvetiti za smrt svog zapovjednika nego podanici al-Bagdadija i bin Ladena. Dok je ubojstvo njih dvojice bio antiterorizam, eliminacija Sulejmanija puno je bliža ratnom djelovanju - čak i ako se radi o činu obrane.
Za takvu interpretaciju postoje dobri argumenti, koliko god izjave američkih dužnosnika izazivale skepsu, a njegove zgražanje i nevjericu. Iranske snage i njihovi posrednici posljednjih su tjedana prešli s napada na američke saveznike (sabotaža i otmica saudijskih, emiratskih, norveških, japanskih i britanskih tankera te raketnih napada na saudijska naftna postrojenja) ili na američke mete bez ljudskih žrtava (dron koji su oborili iznad Hormuškog tjesnaca) na same američke vojnike, smještene u iračkim bazama. Jedan vojni "kooperant", odnosno plaćenik je poginuo, a još nekoliko vojnika je ranjeno.
Prema obavještajnim podacima na koje se Washington poziva, Sulejmani je pripremao nove, još razornije napade. I motiv je tu bio - prilično očigledno - želja za odmazdom za sankcije koje je SAD nametnuo Iranu nakon što je Trump izašao iz nuklearnog sporazuma, ohrabrena dosadašnjom američkom suzdržanošću. Sulejmani je tu suzdržanost očito pogrešno shvatio kao vlastitu nedodirljivost.
...Iran mučenikom
Njegova likvidacija definitivno se čini kao neproporcionalna odmazda za drski, ali bezopasni prodor nenaoružanih protestanata na američko veleposlanstvo u Bagdadu. Legitimitet ovakvog napada na zapovjednika vojske suverene države upitan je, bilo da ga se tumači kao antiterorističko ili ratno djelovanje. Ne može se zanemariti ni argument da su američki vojnici, civili i njihovi saveznici u regiji danas ugroženiji nego prije tjedan dana.
Ali, predstavljati Sulejmanija isključivo kao neustrašivog vođu "osovine otpora" američkom imperiju znači spužvom ideologije izbrisati sve žrtve njegovog "otpora", kako Amerikance, tako i Sirijce, Iračane i same Irance u prosvjedima koje su Teheran i njegovi apologeti predstavljali kao inozemnu zavjeru radi smjene režima. Tu Sulejmanijevu ostavštinu režim, koji ga danas slavi kao mučenika, naravno, ne spominje.
0 ( + )
*
Putin i Erdogan pozivaju na prekid vatre u Libiji, sve jači angažman EU-a
Putin i Erdogan pozivaju na prekid vatre u Libiji, sve jači angažman EU-a
HINA
Foto: EPA, Index
RUSKI predsjednik Vladimir Putin i turski Recep Tayyip Erdogan pozvali su zaraćene strane da 12. siječnja prekinu vatru i proglase trajno primirje u Libiji, u čemu se sve snažnije angažiraju i čelnici Europske unije, prenose agencije.
"Pozivamo sve zaraćene strane u Libiji da prekinu neprijateljstva u ponoć 12. siječnja i proglase trajni prekid vatre" i pozivamo strane "da odmah počnu pregovore", objavilo je tursko predsjedništvo u Istanbulu.
Nakon pobune uz potporu NATO-a 2011., kojom je svrgnut libijski vođa Moamar Gadafi, ta sjevernoafrička država bogata naftom u kaosu je, razdirana sukobom između međunarodno priznate vlade nacionalnog jedinstva (GNA) i protivničkih snaga (LNA) koje vodi maršal Halifta Haftar.
Turska je u nedjelju objavila da je počela slati svoje vojnike u pomoć GNA-u koji podržava.
Moskva s druge strane opovrgava upletenost, no Ankara tvrdi da 2500 ruskih plaćenika pomaže suparniku, generalu Haftaru koji osim toga ima podršku Egipta, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Saudijske Arabije.
Posljednjih dana jačaju napori za okončanjem dugogodišnjeg sukoba u Libiji.
Erdogan i Putin u srijedu su izrazili podršku održavanju međunarodne konferencije o Libiji u siječnju u Berlinu pod okriljem Ujedinjenih naroda.
I europski diplomati ulažu sve više napora radi okončanja sukoba.
Njemački šef diplomacije Heiko Maas treba se u srijedu u Bruxellesu sastati s premijerom Fajezom al-Seradžom, čovjekom koji vodi međunarodno priznatu vladu, piše agencija dpa. Al-Seradž treba razgovarati i s predsjednikom Europskog parlamenta Davidom Sassolijem, dodaje njemačka agencija, a Reuters prenosi da su planirani i susreti Al-Seradža i Haftara s talijanskim premijerom.
Predsjednik Europskog vijeća Charles Michel putuje u subotu u Istanbul da s Erdoganom razgovara o stanju u Libiji.
Agencija Reuters piše da je kaos nastao nakon pada diktatora Moamera Gadafija poremetio proizvodnju nafte u Libiji, članici OPEC-a koja je postala država preko koje se migranti krijumčare u Europu, ali i prostor za islamističke ekstremiste.
Reuters prenosi iz Bengazija vijest da je Haftarov LNA u srijedu izveo zračne napade na cestu zapadno od grada Sirta, dan pošto je izgubio devet boraca u napadu protivničke GNA.
Haftarova vojska je u ponedjeljak objavila da je zauzela strateški obalni grad Sirt nakon brzog napredovanja. Sirt je za Haftara, koji od travnja pokušava zauzeti sjedište međunarodno priznate vlade nacionalnog jedinstva Tripoli, važan dobitak.
Foto: NASA/Screenshot: YouTube/ Storyful Rights Management
SATELITSKE snimke NASA-e prikazuju kako je u razornim požarima izgorjela trećina australskog Otoka klokana (eng. Kangaroo Island), poznatog utočišta za rijetke i ugrožene životinjske vrste.
Satelit Terra jučer je snimio stanje na ovome otoku te se na fotografiji jasno vidi koliko je opustošen. Smeđi dijelovi prikazuju uništeno područje, a crveni aktivne požare.
NASA procjenjuje da su požari progutali 155.000 hektara, nazvavši ovakvo razaranje "ekološkom tragedijom".
Uginulo 25.000 koala
Otok klokana smješten je pored južne obale Australije, a poznat je po svojoj netaknutoj divljini. Na njemu se nalaze zaštićeni prirodni rezervati prepuni lokalnih divljih životinja, poput morskih lavova, koala i raznolikih vrsta ptica.
Na Otoku prebiva i ugrožena vrsta sminthopsis aitkeni, maleni tobolčar koji živi samo na ovome otoku, i crni kakadu, koji se u posljednja dva desetljeća vratio s ruba izumiranja, piše CNN.
Ekolozi procjenjuju da je u požarima na Otoku klokana do sada uginulo oko 25.000 koala. Otok se smatrao sigurnim utočištem za koale jer tamošnja populacija nije bolovala od klamidije - bolesti koja može izazvati sljepoću, neplodnost i smrt, a koja prevladava među koalama na kopnu.
Na milijune mrtvih životinja
Razorni požari već mjesecima haraju Australijom, uništavajući kuće, ali i cijele gradove. Širom zemlje izgorjelo je više od 7,3 milijuna hektara zemlje; grmlje, šume i nacionalni parkovi.
Prema izvješću ekologa Christophera Dickmana sa Sveučilišta Sydney, gotovo pola milijarde životinja u državi Novi Južni Wales pogođeno je požarima, a na milijune je uginulo.