DOK JE požar uništavao učionicu, molbe 56 djevojaka koje su bile zaključane u prostoriji počele su jenjavati. Većina njih već je bila u nesvijesti ili nešto još gore, a sablasna je tišina zamijenila njihove panične krike. Policajci koji su čuvali vrata odbili su ih otključati unatoč kricima. Čekali su devet minuta prije nego što su ušli. Morali su vodom hladiti užarenu kvaku. Unutra je više desetaka djevojaka, povjerenih na brigu gvatemalskoj vladi, ležalo na pougljenjenom podu. Četrdeset i jedna djevojka je umrla.
Bila je to jedna od najvećih tragedija u Gvatemali od kraja građanskog rata prije nekoliko desetljeća, a dogodila se u državnom domu za ugroženu mladež, koja je navodno radi vlastitog dobra trebala biti pod nadzorom vlasti, podsjetio je The New York Times.
Počelo suđenje
Prije nekoliko tjedana, gotovo dvije godine nakon tragedije, počela su suđenja javnim dužnosnicima koji nisu spriječili stradanje djevojaka. Međutim, uvidom u dvadesetak slučajeva žrtava i preživjelih, kao i nakon razgovora s članovima njihovih obitelji, zaposlenicima doma i dužnosnicima, otkriva se fizičko, psihološko i seksualno zlostavljanje koje se ondje događalo godinama.
Šestero djece umrlo je u državnim domovima od 2012. do 2015. godine, uglavnom zbog zdravstvenih problema koji su se mogli spriječiti, kažu dužnosnici. Vlasti razmatraju i 25 slučajeva zlostavljanja prijavljenih godinu dana prije požara. Osim toga, nekoliko je djevojaka svojim rođacima reklo kako su prije tragedije bile prisiljene na seks sa starijim strancima.
”Kad sam je došla posjetiti mjesec dana prije požara, preklinjala me da je odvedem iz doma. Rekla je da je ozljeđuju. Ispričala mi je kako usred noći odvode po nekoliko djevojaka, okupaju ih, odjenu i prisiljavaju na seks sa strancima”, kaže Estelita de Jesus Chutan Urrias, sestra jedne od djevojaka koje su stradale u požaru.
Imaju jednu od najviših stopa dječje trudnoće, a stopa ubojstava žena među najvišima je na svijetu
Ova stradanja odraz su okrutnog ulaska u odraslu dob za mnoge mlade djevojke u Gvatemali. Njihov je put često obilježen siromaštvom, nasiljem i očajem. Ova nacija ima jednu od najviših stopa dječje trudnoće, a stopa ubojstava žena među najvišima je na svijetu.
”Rizično je biti djevojka u Gvatemali, tako je to već generacijama. To je neuspjeh naših institucija. Da budem iskren, to se nije dogodilo slučajno, to je strašna posljedica godina zanemarivanja problema”, objašnjava Marwin Bautista, podtajnik u Ministarstvu socijalne skrbi zadužen za domove.
Katastrofa je počela pokušajem bijega. Gotovo 100 djece u državnom domu, poznatom kao Virgin de Asuncion Hogar Seguro, odlučilo se na masovan bijeg. No zaposlenici su ih zaustavili i zaključali unutar objekta, dječake u veliku dvoranu, a djevojčice u malu učionicu, u koju stane tek nekoliko ljudi. Nakon nekoliko sati ovog pritvora, tokom kojeg djevojke nisu smjele koristiti zahode, netko je zapalio šibicu misleći da će tako prisiliti policiju da ih pusti.
Umjesto toga, većina djevojaka umrla je dok se desetak policajaca prepiralo oko toga treba li njihova nadređena, koja je stajala nekoliko metara dalje, otključati vrata ključevima koji su joj visjeli za pojasom. U isto vrijeme požar se širio jeftinim polistirenskim madracima, koje su tinejdžerice dobile kako bi spavale na njima, palivši pritom njihovo meso i gušivši ih štetnim dimom.
Bile su izložene seksualnom zlostavljanju, nasilju ili su bile napuštene
Djevojke koje nisu prekršile nijedan zakon i nisu predstavljale prijetnju za društvo, bile su žrtve i prije požara. Kao osobe koje su bile izložene seksualnom zlostavljanju, nasilju ili su bile napuštene, često su počinitelji bili iz njihovih obitelji, smještene su u državne institucije radi vlastite sigurnosti. U teoriji, vanjski svijet njima je predstavljao najveću prijetnju.
”Te su djevojke zlostavljali, ponekad i silovali članovi njihovih obitelji. Te su djevojke bile u domu zbog svoje zaštite”, kaže Norma Cruz, ravnateljica Preživjelih, skupine koja predstavlja obitelji dvadesetak žrtava.
Virgin de Asuncion Hogar Seguro namijenjen je djeci koja nisu imala kamo otići. Otvoren je 2010. godine i u njemu su na zatvorenim odjelima na rubu glavnog grada Ciudada Guatemale bili smješteni dječaci i djevojčice do 17 godina. Bijeg je bio stalna tema unutar doma. Samo od rujna do studenoga 2016. više od 90 mladih je pobjeglo, naveli su tužitelji u optužnici protiv desetak dužnosnika povezanih s požarom. Lokalni novinari iznose mučne izvještaje o zlostavljanju u domu još od 2013. godine. Spominju se pokvarena hrana, prljava posteljina koja uzrokuje kožne bolesti te nasilni zaposlenici.
U februaru 2017. još jedna skupina djece počela je planirati bijeg. Počelo je na Valentinovo, kad je djeci bilo dopušteno da se druže. Skupine dječaka i djevojčica dogovorile su se oko dana bijega, no informacije o tome počele su se širiti. Otprilike u vrijeme ručka 7. ožujka, dvije djevojke inscenirale su tučnjavu u kantini privukavši pažnju redara. Ostali su počeli trčati.
Stotinjak djece popelo se na vanjske zidove i doskočilo na nizbrdicu, a neki su se pritom i ozlijedili. Potom su prešli potok i krenuli i raznim smjerovima. Oko 14:30 svi su pohvatani i dovedeni natrag u dom. Nekoliko sati stajali su na hladnoći dok su se zaposlenici dogovarali što treba učiniti. Prema protokolu, vodstvo doma moralo je sačekati dolazak sutkinje koja odlučuje o daljoj proceduri. No sutkinja se nikad nije pojavila, unatoč brojnim pozivima. Njeno je suđenje počelo ovaj tjedan.
Oko ponoći je odlučeno da se djeca zaključaju do dolaska sutkinje. Djevojaka je bilo 56, sve su bile nagurane u prostoriju od 46 četvornih metara, a dobile su i 23 polistirenska madraca. Jedna je djevojka tokom bijega slomila zdjelicu, druga je bila trudna, no u to vrijeme to nije znala ni ona, a ni službenici doma.
Pozvano je 15 policajki, koje su dobile ključeve i zapovijed da nikoga ne puštaju iz zaključane učionice. U šest sati ujutro djevojke su se počele žaliti i tražiti da koriste kupaonice. Postavile su dva madraca kao ogradu i tako napravile improvizirani zahod. Sati su prolazili, a onda je jedna djevojka zapalila šibicu nadajući se da će to nagnati policiju da otvori vrata. Nadređena policajka kasnije je tužiteljima rekla kako je riskirala svoj život da bi spasila djecu. No zapisi s njenog mobitela pokazuju da je bila zauzeta pozivima, a svjedoci navode kako je odbacila apele svojih podređenih da se radi o hitnoj situaciji.
Sud je zaključio da će Indiri biti bolje u domu. Umrla je tamo
”Već su danas jednom pobjegle, neka pokušaju pobjeći još jednom ako su tako sposobne”, citiralo je njene riječi petero svjedoka.
Dječaci i djevojčice navikli su na okrutnost života na ulici, a mnoge od njih okrutnost je slijedila i u domu. Optužbe uključuju seksualno i fizičko zlostavljanje djece od strane zaposlenika te prenapučenost i nehigijenske uvjete. Odjel za ljudska prava ureda glavnog tužitelja istražuje 25 prijava zlostavljanja tokom 2016. i 2017., navodi Claudia Maselli, ravnateljica ureda. Međutim, te su istrage stavljene na stranu zbog požara, smrtonosne kulminacije mnogih problema u domu.
Gotovo sve djevojke bile su suočene s teškim siromaštvom i borbom za osnovne životne potrebe. Mnoge su pobjegle od kuće iz raznih razloga, ponekad i zbog fizičkog i seksualnog zlostavljanja u obitelji. Indira je bila žrtva još kao dijete, seksualno ju je zlostavljao vlastiti otac, koji je danas u zatvoru, a majka ju je zanemarivala. Kad joj je bilo 16, nekoliko je puta bježala od kuće, a sud je zaključio da će joj biti bolje u domu. Umjesto toga, u domu je umrla zbog udisanja dima, ležeći uz djevojke s kojima dijeli istu životnu priču.
Sestre od 12 i 14 trebale su se spasiti odlaskom u dom. I one su poginule
U požaru su stradale i dvije sestre od 12 i 14 godina. Kao i ostale, rođene su u siromaštvu, dijeleći jednosobni dom s roditeljima i još dvoje djece. Stalno su bile zajedno, jedna je bila tiha, a druga ekstrovertirana i razigrana. Škola im nije baš išla, ni u domu nisu uživale i zajedno su se odlučile na bijeg. Nasilje je bilo njihova svakodnevica, posebice nakon što ih je njihova obitelj pronašla, kažu odvjetnici. Uslijedio je niz sudskih intervencija sve dok nisu smještene u dom u kojem su zajedno umrle.
Tužitelji "posvojili" bebu djevojke ozlijeđene u požaru
Petnaest djevojaka preživjelo je požar, ali mnoge žive s dubokim fizičkim i emocionalnim ožiljcima povrh onih koje su imale otprije. Jednoj je djevojci spaljeno 95 posto tijela. Vatra joj je uništila kapke, usne i nos. Rijetko izlazi iz kuće kako bi izbjegla poglede i zadirkivanje ostale djece. Za neke postoji nada, posebice kad se uzme u obzir što su izdržale. Jedna je 14-godišnjakinja bila trudna kad je izbio požar, no ona toga nije bila svjesna. Preživjela je tragediju i njeno je dijete rođeno nekoliko mjeseci kasnije. Tužitelji koji vode njen slučaj postali su jedina obitelj njenom djetetu. Nekoliko ih je čak nazočilo i porođaju, donoseći osnovne potrepštine majci i novorođenčetu.
”Smjestili smo majku u privatnu kliniku kako bi imala najbolju moguću skrb. Svi smo posvojili njeno dijete”, kaže Edgar Gomet, tužitelj u ovom slučaju.
Danas je mlada 16-godišnja majka ponovno pod nadzorom države, zajedno sa svojom tek rođenom kćeri.