NA BLOGU ugledne London School of Economics (LSE) posvećenom odnosu religije i društva prije nekoliko dana objavljena je zanimljiva analiza aktualne situacije u Hrvatskoj u kontekstu otpora ratifikaciji Istanbulske konvencije, koju potpisuju doktorandica na Kent Law School Josipa Šarić i doktorand na odsjeku antropologije LSE-a Miguel Alcalde. Potonji se upravo bavi istraživanjima religijskih praksi među katolicima u Hrvatskoj, što je tema njegovog doktorata, dok se Šarić specijalizirala ze tematiku roda, nacionalizma i reparacija žrtvama seksualnog nasilja u ratu.

 

Njihova je analiza naslovljena Obratiti pažnju na tjeskobu u intersekciji vjere i politike, te se fokusira na tematiku otpora vjernika političkim potezima - poput ratifikacije Istanbulske konvencije - koje smatraju suprotnim svojim vjerskim uvjerenjima. Riječ je o umjereno formuliranom tekstu u kojemu se pokušava dati objektivan pregled dosadašnje javne rasprave u Hrvatskoj o Istanbulskoj konvenciji, te objasniti religijski motivirano protivljenje ratifikaciji europske konvencije koja je usmjerena na borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Znakovito je da dvoje autora ''rodnu ideologiju'' u svojem tekstu pišu u navodnicima, i dodaju joj i epitet ''takozvana'', no s druge strane apeliraju da vladajući na ozbiljan način stupe u dijalog s protivnicima ratifikacije i prepoznaju razloge njihove zabrinutosti.

 

 

Ističu da u brojnim katoličkim organizacijama ratifikacija IK izaziva veliku zabrinutost, te da se mnogo diskutira o ''percipiranim opasnostima Konvencije''. Naglašavaju da naročitu zabrinutost izaziva mogućnost ''normalizacije, u zakonodavstvu i školskom programu, oblika rodnog identiteta koji su u konfliktu s njihovim vjerskim uvjerenjima'', te smatraju da bi to bilo ''štetno i za društvo i za pojedinca''. 

 

S obzirom na to da je rasprava o IK u hrvatskom društvu izazvala veliku podijeljenost, zanimljivo je pročitati i jedan pokušaj staloženijeg pristupa temi, pa smo se autorima analize koja je objavljena na blogu LSE-a obratili za neka pojašnjenja. 

 

Za početak nas je zanimalo što Josipa Šarić i Miguel Alcalde misle o IK, jesu li za ili protiv? Oboje su odgovorili sljedeće: ''Dio svrhe našeg članka bio je iskorak izvan snažne polarizacije koja obilježava raspravu oko Istanbulske konvencije, kao i mnogih drugih političkih pitanja u Hrvatskoj. Činjenica da se većina mišljenja izražava u potpunosti za ili u potpunosti protiv, i da se ljudi nastoje pridržavati svoje strane, upravo je ono što pojačava ovu polarizaciju i sprječava smislen i produktivan dijalog koji smatramo neophodnim. Stoga, željeli bismo govoriti o našim opažanjima i analizi s nepristranog stajališta, neovisno o našim osobnim stavovima.''

 

 

Kada je pak riječ o ''percipiranim opasnostima'' koje u IK vide protivnici ratifikacije iz katoličkih organizacija, Alcalde objašnjava da su oni ''posebno zabrinuti oko uvođenja u pravni i obrazovni sustav RH ideja o rodu koje se protive njihovim uvjerenjima. Drugim riječima, čini se da oni nalaze opasnost u procesu ugrađivanja obrazovnih sadržaja i uspostave normativnih okvira koji idu protiv onoga što smatraju istinitim, što smatraju prirodnim zakonima.''

 

''Rodna ideologija'' je pak bojni poklič protivnika IK, pa smo pitali što pod tim pojmom misle oni koji ga koriste kao neupitan. ''Ovo nije jednostavno pitanje. Nije da postoji opće prihvaćena i konkretna definicija koje se svi pridržavaju. Općenito, izraz 'rodna ideologija' koristi se za svrstavanje ideja vezanih za društvenu konstrukciju roda, neovisnost između roda i biološkog spola te potencijalnih posljedica koje bi, po njihovom mišljenju, proizašle iz tih ideja'', objašnjava antropolog Alcalde.On pledira da se pokaže više razumijevanja za brige roditelja koji se opiru ''oblicima rodnog identiteta koji su u konfliktu s njihovim vjerskim uvjerenijima'', te postavlja pitanje: ''Ne biste li i Vi bili zabrinuti kada bi netko pokušavao podučiti vašu djecu o idejama koje smatrate netočnim i protivnim prirodnom poretku stvari? Što ako pokušaju postaviti zakone na temelju tih ideja?'' Dodaje: ''Bez obzira na to što ostali misle o njihovim uvjerenjima, njihove zabrinutosti i tjeskobe su stvarne te zaslužuju pozornost.''

 

No kako bi to bilo ugrožavajuće za društvo da se normalizira stav o tome kako su neki ljudi transrodni, pitali smo Alcaldea, koji odgovara: ''Nije specifično riječ o transrodnim ljudima. Opet, ovo pitanje ima veze s normalizacijom ideja koje oni smatraju netočnim i situacijama koje oni ne smatraju normalnim ili poželjnim. U tehničkom smislu, oni imaju cis-heteronormativni pogled na društvo. Za njih su nuklearne obitelji, sastavljene od muža, žene i njihove djece i donekle konzervativnih rodnih uloga, prirodan poredak društva. Stoga će se svako odstupanje od ovog stajališta vjerojatno smatrati problematičnim.''

Ne svoditi društvo na političke stranke i etablirane nevladine udruge

 

U svojoj analizi Josipa Šarić i Miguel Alcalde su predložili i neka rješenja, konkretno da ''vlada i međunarodne organizacije adresiraju postojeću zabrinutost na odgovarajući i značajan način'', što bi se moglo postići ''kroz implementaciju mehanizama direktnog angažmana prema javnosti koji društvo ne svode na političke stranke i etablirane nevladine organizacije''. Što to konkretno znači, pitali smo, a Šarić pojašnjava: ''Predlažemo da izravni angažman s javnošću mora nadilaziti angažman samo s političkim strankama i uspostavljenim nevladinim organizacijama. Poanta je razviti politiku na temelju zajedničkih značenja i povećati osjećaj vlasništva među širom javnošću. Istraživanje mehanizama koji bi se mogli upotrijebiti za to bilo je izvan opsega našeg članka.''

 

Kako to da u svojem članku nisu uopće spomenuli brojne dezinformacije koje u javni prostor plasiraju protivnici ratifikacije, zanimalo nas je. ''Dio cilja članka bio je iskoračiti izvan polarizacije. Optužbe o pogrešnim informacijama i skrivenim planovima koje dolaze s obiju strana rasprave dio su ovog polariziranog okruženja. Važno je napomenuti, procjena točnosti poruka koje proizvode raznovrsne skupine, političke stranke i nevladine organizacije uključene u raspravu su izvan opsega naše analize'', odgovara Šarić.

"Pojam percepcija ne podrazumijeva nikakve pretpostavke o točnosti stavova"

 

Zato su naglasili da pišu o percepcijama te se ta riječ u raznim oblicima više puta ponavlja u tekstu. Stoga nas je zanimalo kako su te percepcije, primjerice ona o tome da IK i transrodni ljudi predstavljaju ''prijetnju fundamentalnim vjerskim uvjerenjima'' hrvatskih katolika, zapravo nastale. Josipa Šarić odgovara: ''U članku govorimo o percepciji jer želimo istaknuti stavove određene skupine ljudi. Pojam percepcija ne podrazumijeva nikakve pretpostavke o podrijetlu ili točnosti tih stavova. Kako su ljudi došli do ovakvog doživljaja stvari, to je pitanje koje bi zahtijevalo mnogo detaljniju analizu. Općenito, to su složeni procesi koji se ne mogu svesti na jedan faktor kao što je, primjerice, kampanja propagande.''

 

Ima li pak kakve povezanosti s vjerskim uvjerenjima protivnika IK to što se na zagrebačkom prosvjedu protiv ratifikacije skandiralo ''Izdaja!'' i ''Vukovar!'', pitali smo za kraj.

Josipa Šarić to objašnjava ovako: ''Prosvjed u Zagrebu bio je vrlo velik i raznolik. Prikupio je niz skupina koje se protive ratifikaciji iz niza različitih razloga. Na primjer, osim prigovora na osnovi vjerskih razloga, bilo je i mnogo ljudi koji se osjećaju iznevjereno od strane izabranih predstavnika, drugi vide Konvenciju kao prijetnju hrvatskom suverenitetu. Stoga ne možemo pretpostaviti da prikazane i otpjevane poruke na prosvjedu predstavljaju jedinstvenu i homogenu grupu. Postoji opsežna literatura o povezanosti religije i nacionalnog identiteta u Hrvatskoj, i neke od tih veza su se očitovale tokom prosvjeda. Međutim, veza je prilično složena i zahtijevala bi detaljnu analizu.''