NJEMAČKI DOPISNIK IZ REGIJE ZA INDEX "Šokiran sam razmjerima podrške Praljku, vaš problem su svetinje"
NJEMAČKI DOPISNIK IZ REGIJE ZA INDEX "Šokiran sam razmjerima podrške Praljku, vaš problem su svetinje"
Foto: Screenshot ARD/Hina
NORBERT Mappes-Niediek jedan je od najcjenjenijih njemačkih dopisnika s područja bivše Jugoslavije, o kojemu je pisao za poznate novine poput tjednika Die Zeit i dnevnike Financial Times i Frankfurter Rundschau. Autor je i zapažene publicističke knjige “Kroatien” iz 2009. godine, u kojoj čitateljima njemačkog govornog područja nudi realan i detaljan prikaz društveno-političkog života u suvremenoj Hrvatskoj. Također je i autor hvaljene knjige "Balkan-Mafia" o balkanskoj mafiji.
Mappes-Niediek jedan je od najvažnijih novinara i publicista koji stvaraju percepciju Hrvatske u njemačkom javnom prostoru te je izvrsno upućen u događanja u regiji. Stoga smo ga zamolili da za Index prokomentira reakcije u Hrvatskoj na hašku presudu hercegovačkoj šestorki, samoubojstvo Slobodana Praljka i reputaciju Hrvatske u Europskoj uniji.
Kako komentirate samoubojstvo Slobodana Praljka u haškoj sudnici? Kako ste uopće saznali da se to dogodilo?
Saznao je to cijeli svijet, kao i ja, samo minut poslije. Dogodilo se za vrijeme prijenosa uživo u trenutku kada se cijeli svijet zanimao za zadnju presudu Haškog tribunala. Mislim da se Praljak nije bojao zatvora. Od 20 godina u presudi bi mu oprostili dvije trećine, i od ostalih trinaest on je već jedanaest proveo u istražnom pritvoru. Vjerujem da se Praljak, iz njegove perspektive, žrtvovao za svoj narod. Za vrijeme procesa branio se uvijek kao narodni lider koji je suočen sa sudnjim danom. Potpuno se identificirao s tom ulogom. Svi smo mi vidjeli njegovo uzbuđenje.
"Hrvatska je prije deset godina bila mnogo dalje na europskom putu"
Hrvatski nacionalisti ga sada proglašavaju mučenikom i smatraju da je nepravedno osuđen za ratne zločine. To zapravo i nije iznenađujuće, no što to govori o današnjem hrvatskom društvu?
Razmjeri te reakcije su me iznenadili i šokirali. Hrvatska je prije deset godina bila mnogo dalje na europskom putu. Hrvatima je tada bilo više ili manje jasno da je miješanje hrvatske države u bosanski rat bilo u najmanju ruku fatalna greška, ako ne i zločin. Sada svjedočimo koraku unatrag. Razumijem da su se mnogi Hrvati za vrijeme Domovinskog rata osjećali napušteni, da su se mentalno izolirali. Ali sada? Kao članica Europske unije? Kao europska zemlja s najvećim brojem stanovnika s rodbinom u inozemstvu? Mislim da je to pokazatelj da rat u glavama ljudi nije završen. “My country, right or wrong” - to je ratna deviza koja i dalje vlada u hrvatskom društvu.
Zanimljivo je primijetiti da su svjetski i hrvatski mediji (uz nekoliko izuzetaka) posve različito pisali o Praljku i haškoj presudi hercegovačkoj šestorki. Čini se da je u devedesetima, unatoč svim problemima i pritiscima, bilo više pluralizma u hrvatskom medijskom prostoru nego danas. Čemu pripisujete to da svijet na Praljka gleda kao na ratnog zločinca, a hrvatska javna televizija HTV proglašava ga herojem i pušta njegove filmove u programu?
Vi znate bolje od mene što se sve dogodilo u HTV-u proteklih godina. Ali nisu samo mediji krivi i nije stvar samo u pritisku na njih. Cijelo javno raspoloženje u Hrvatskoj se promijenilo na gore. U javnom mnijenju je sjećanje na rat zacementirano, i to iz donekle razumljivih razloga. Hrvatska još ne funkcionira kao nacija koja uključuje lijevo i desno, bogate i siromašne, svece i zločince. Funkcionira samo kao stranka. A stranka je uvijek u pravu, to je njena osnova. Stranci je potreban neprijatelj. Povijest kod vas nije polje za diskusiju nego skladište za identitet.
Reakcije u Europskoj uniji na Plenkovićeve izjave o Praljku
Premijer Andrej Plenković je presudu opisao kao “duboku moralnu nepravdu”. Kako je to odjeknulo u ostatku Europske unije? Sada premijer tvrdi da nije sve to tako mislio, no čini se da je šteta hrvatskoj reputaciji već učinjena…
Odmah nakon toga su me razne redakcije nazvale i pitale je li Hrvatska sada na istom putu kao Poljska i Mađarska, da li se odrekla od europskih vrijednosti. Prema svim istočnim zemljama prevladava određeno nepovjerenje što se tiče stabilnosti demokracije. Prema Hrvatskoj još više, i to ne vrijedi samo za zapadnoeuropsku ljevicu. U Njemačkoj ipak ima još dosta simpatije prema Hrvatskoj. Mnogi je poznaju kao zemlju za godišnji odmor, a neki se sjećaju i “Danke Deutschland“. Ali u Francuskoj ili u Nizozemskoj takve sentimentalnosti nema.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Još jedan važan aspekt haške presude je udruženi zločinački pothvat u kojem se spominje i Franjo Tuđman, odnosno njegova politika prema Bosni i Hercegovini. Dobro ste upućeni što se događalo na ovim prostorima, smatrate li da je nepravedno osuditi Tuđmanovu politiku prema BiH, odnosno je li onda doista bila samo benevolentna kako nas mnogi sada uvjeravaju?
Nije nepravedno i presuda nije nikakva senzacija. Pojam “udruženi zločinački pothvat“ u vezi Tuđmana i Šuška stoji u više optužnica Haškog tribunala, nije to ništa novo. Da je duže živio, i Tuđman bi završio u istražnom pritvoru u Haagu. Svi koji su se bavili ratom u BiH izvan Srbije i Hrvatske znaju vrlo dobro da su i Srbija i Hrvatska pokušale podijeliti tu zemlju. Podrška iz Beograda bosanskim Srbima bila je snažnija nego ona iz Hrvatske Hercegovcima. Ali vojna podrška iz Zagreba je istovremeno bila i otvorenija. Srbija se sakrila efikasnije. Nisu se regularne jedinice JNA borile u Bosni. Regularne jedinice HV-a jesu. Alija Izetbegović je to i javno rekao i žalio se zbog toga UN-u. Zanimljivo, nakon Washingtonskog sporazuma odjednom više nije bilo govora o tome.
Račanove i Milanovićeve pogreške
U svojoj knjizi o Hrvatskoj iz prošlog desetljeća zapravo ste upozoravali da postoji sjeme onoga što je proteklih godina postalo mainstream u hrvatskom društvu - ekstremni nacionalizam i nesposobnost suočavanja s prošlošću. Je li takav razvoj događaja bio udruženi zločinački pothvat? Koliko je u svemu ulogu imala dugotrajna ekonomska kriza?
Nije bio neizbježan. Najveća greška hrvatske ljevice bila je što je u devedesetim godinama ostavila moć definiranja hrvatstva isključivo desnici. Ivica Račan vjerovao je u bolja vremena, a u nacionalnim pitanjima sakrio se iza Zdravka Tomca. Za Račana je nacionalizam devedesetih bio kao neki val koji je sve ponio. Strpljenje je smatrao svojom najvećom vrlinom. Račan je mislio da će u jednom trenutku socijalna pitanja biti važnija od nacionalnih. U drugom periodu ljevičarske vlade, kada je na vlasti bila Kukuriku koalicija, bili su malo hrabriji, ali istovremeno je Zoran Milanović flertovao s ekstremnom desnicom. To je nešto što Račan nikada ne bi učinio. Pretpostavka za pošteno suočavanje s prošlošću Domovinskog rata bila je suočavanje s vlastitom prošlošću, što uključuje i komunizam. Ekonomska kriza je na kraju taj postojeći hrvatski nacionalizam samo još dodatno pojačala.
Danas je lako biti proglašen veleizdajnikom ili onim koji mrzi sve hrvatsko u Hrvatskoj. Dovoljno je kritički se izraziti samo o jednoj od brojnih “svetinja”, poput Domovinskog rata, Alojzija Stepinca itd. Vidite li vi neki način da se Hrvatska izvuče iz ove situacije i transformira u normalnu europsku liberalnu demokraciju? Ili pak očekujete da će se nacionalističko zaoštravanje nastaviti...
Nemam staklenu kuglu. Ali apsolutno ste u pravu. “Svetinje“ su najveći problem. Potrebna su kritička pitanja, hrabrost, trijezvenost, jasnoća. Nekada je dosta za promjenu stanja i uzvik malog djeteta kako je car gol. Sve te nacionalne legende ne moraju zauvijek postojati. Optimizam izvlačim prije svega iz činjenice da je Hrvatska europska zemlja, članica Europske unije, i da to želi i ostati. Hrvatska je mala i stoga se jednostavno ne može izolirati. Ali sve to znači istovremeno da moj optimizam prema budućnosti Hrvatske ovisi potpuno od optimizma u vezi Europske unije, koji u ovom trenutku - priznajem - nije vrlo snažan.
O Hrvatskoj se u europskim medijima piše kao o neuspješnoj članici Europske unije. Što bi bilo potrebno da se takav imidž preokrene?
Taj imidž može se promijeniti vrlo brzo. Pogledajte primjer Bugarske i Rumunjske. U Njemačkoj su prije deset godina mislili da je Bugarska u ekonomskom smislu na dobrom putu, a Rumunjska na krivom. Danas je obrnuto.
"Hrvatska se nije pozicionirala kao model za druge zemlje u regiji"
Iako je članica EU-a, Hrvatska nije ispunila svoj potencijal kao liderica regije koja će imati utjecaj na europski put Srbije i BiH. Hrvatska se u međuvremenu posvađala sa skoro svim susjednim državama. Što bi trebalo promijeniti u vanjskoj politici Hrvatske?
I to je kletva ratnog i stranačkog identiteta. Samopouzdanija Hrvatska mogla bi biti mnogo energičnija u vanjskoj politici. Ali Hrvatska se nije pozicionirala kao model za druge zemlje regije. Susjedi gledaju na Hrvatsku kao što i ona gleda na njih: kao na konkurente. Ne vjerujem da u tim odnosima vanjskopolitičke inicijative mogu biti uspješne. Osnovni slogan te politike je “oko za oko”.
Izgleda da je sve to otvorilo veliki prostor Srbiji, što je Aleksandar Vučić iskoristio. Kako komentirate aktualnu poziciju Srbije u regiji, ali i činjenicu da Europska unija nije baš pretjerano kritična prema njegovom autoritarnom stilu vladanja? Mnoge stvari koje EU nije tolerirala ni Zoranu Đinđiću sada su kod Vučića posve neproblematične…
Obrazac se okrenuo. U zemljama zapadnog Balkana mnoge vlade u zapadnoj Europi ne vide buduće članice EU-a nego savjetnike i namjesnike. Za njih Balkan je ponovno predziđe. Vidjeli smo to u Makedoniji u izbjegličkoj krizi 2014.-2015. godine i to onda znači da autoritarni predsjednik u Beogradu nije katastrofa. Na takve lidere unutar Unije gledaju na drugi način nego na one izvan. U paklu je vrag pozitivan lik.
*
Vodeći svjetski mediji zgroženi komemoracijom Praljku
Vodeći svjetski mediji zgroženi komemoracijom Praljku
Tako američki Washington Post prenosi članak Associated Pressa o komemoraciji Slobodanu Praljku pod naslovom "Hrvatski nacionalisti odali počast generalu osuđenom za ratne zločine".
Na samom početku članka ističe se da su na komemoraciji hrvatskom generalu, koji se ubio ispijanjem otrova nakon što mu je Haški sud potvrdio presudu za ratne zločine, bila i dva ministra aktualne hrvatske vlade.
"Novi uzlet nacionalizma"
Washington Post ističe kako su Praljkovi obožavatelji pristigli autobusima iz drugih hrvatskih gradova, ali i Bosne i Hercegovine te ispunili koncertnu dvoranu u glavnom gradu Hrvatske.
Okupljanje koje je organizirala udruga hrvatskih generala demonstrirala je novi uzlet nacionalizma u najnovijoj članici Europske unije, piše Post.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
"Slobodan Praljak nije htio ni jedne minute živjeti kao ratni zločinac jer on to nije bio. Njegova presuda je uvreda za pravdu", prenosi Post riječi Miroslava Tuđmana, sina pokojnog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.
Mnogi u Hrvatskoj smatraju Praljka herojem unatoč činjenici da je osuđen za ratne zločine koji uključuju ubojstva, progon i nehumani tretman muslimana u BiH početkom 90-ih godina.
Washington Post podsjeća da je na glavnom zagrebačkom trgu ljudi danima palili svijeće pod slikom Slobodana Praljka.
No, Post podsjeća i na jučerašnju akciju Inicijative mladih za ljudska prava, prilikom koje su jučer popodne u Zagrebu upaljene svijeće za žrtve rata u BiH te je zatražena osuda agresivne hrvatske politike iz tog vremena.
Deutsche Welle: Mnogi Hrvati smatraju Praljka ratnim herojem
Njemački Deutsche Welle u svom izvještaju s jučerašnje komemoracije u koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski ističe kako je Praljkova smrt "naljutila mnoge Hrvate koji njega i ostalu petoricu osuđenih smatraju ratnim herojima". U proteklim tjednima ljudi su širom Hrvatske i BiH ostavljali cvijeće i palili svijeće na gradskim trgovima kako bi odali počast Praljku.
DW podsjeća da su zagrebački gradski autobusi jučer besplatno razvozili Praljkove obožavatelje po gradu, ali i da su na komemoraciji Praljku bila prisutna dva vladina ministra, ali i niz visokih dužnosnika vladajućeg konzervativnog HDZ-a.
Radio Free Europe: Hrvati odali počast osuđenom ratnom zločincu
Radio Free Europe objavio je izvještaj s komemoracije Praljku pod naslovom "Hrvati odali počast osuđenom ratnom zločincu", u kojem navodi kako se na komemoraciji osuđenom bosansko-hercegovačkom Hrvatu osuđenom za ratne zločine pojavilo nekoliko hiljada ljudi.
RFE također ističe kako su se na komemoraciji pojavila dva ministra hrvatske vlade, pa podsjeća kako je hrvatski premijer Andrej Plenković prvotno oštro osudio "duboku moralnu nepravdu" haške presude hercegovačkoj šestorici, da bi kasnije reterirao i ustvrdio da Hrvatska, kao članica UN-a i Europske unije, poštuje presude Haškog suda.
*
Francuski gradonačelnik i bivši ministar na sudu zbog grupnog silovanja
Francuski gradonačelnik i bivši ministar na sudu zbog grupnog silovanja
Screenshot: YouTube
ZAPOČELO je suđenje Georgesu Tronu, bivšem francuskom ministru i gradonačelniku Draveila optuženom za grupno silovanje, javlja BBC.
Dvije bivše zaposlenice optužile su Trona (60) da ih je silovao u razdoblju između 2007. i 2010. godine, zajedno sa svojom vijećnicom Brigitte Gruel (60). Žrtve su navele da ih je par pozivao na masaže stopala, a zatim bi ih napao. Tron i Gruel poriču sve optužbe.
Tron je podnio ostavku na mjestu ministra za državnu upravu kada su optužbe protiv njega izašle u javnost u 2011. godini. Tronov branitelj je izjavio da su njegovi politički protivnici "iskoristili njegovo prakticiranje refleksologije kako bi ga prikazali kao fetišista i kriminalca".
Bivša zaposlenica pokušala počiniti samoubojstvo
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Tron i Gruel pojavili su se u utorak na sudu u Bobignyju zbog optužbi za grupno silovanje. Žene koje su ih optužile, Virginie Ettel i Eva Loubrieu, izjavile su da im je Tron prilikom zapošljavanja rekao da voli prakticirati refleksologiju. Kasnije bi ih prisilio na sudjelovanje u masažama stopala, koje bi dovele do seksualnog napastovanja i silovanja.
Le Monde je objavio da je Ettel dala otkaz u 2010. godini te pokušala počiniti samoubojstvo. Loubrieu je zaposlena u 2007. godini, ali je dobila otkaz dvije godine kasnije zbog navodne krađe. Ako budu osuđeni za silovanje, Tron i Gruel mogu dobiti kaznu od 20 godina zatvora.
*
UZNEMIRUJUĆA SNIMKA Najveća humanitarna kriza na svijetu postaje sve gora, a pomoći je sve manje
UZNEMIRUJUĆA SNIMKA Najveća humanitarna kriza na svijetu postaje sve gora, a pomoći je sve manje
Screenshot: YouTube
DJEČJI plač u Jemenu sve je glasniji, a lijekova i medicinske opreme je sve manje, upozorava Al Jazeera u novoj reportaži.
Al Jazeera je objavila potresnu video reportažu o najvećoj humanitarnoj krizi na svijetu, u kojoj milijunima ljudi prijeti umiranje od gladi i bolesti. Snimka prikazuje zaraženu djecu i pacijente u jednoj od bolnica, kojoj će uskoro ponestati lijekova i medicinskih potrepština.
Sve više bolesti, sve manje pomoći
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Kriza u Jemenu postaje sve gora. U medicinskim centrima diljem zemlje pojavili su se slučajevi malarije, denga groznice i difterije. Iako su saudijske vlasti pod međunarodnim pritiskom dopustile dostavu dijela humanitarne pomoći, volonteri su upozorili da im zbog blokade još uvijek nedostaju gorivo, hrana i lijekovi.
Saudijska Arabija blokirala je dostavu pomoći u Jemen nakon što su Huti u oktobaru ispalili raketu prema Rijadu. UN je pozvao sve strane umiješane u rat u Jemenu da dopuste kontinuiranu i neometanu dostavu humanitarne pomoći milijunima ljudi kojima prijeti glad i najgora zabilježena epidemija kolere u povijesti.
*
Sudac koji je preživio Auschwitz: "Sjevernokorejski logori užasni su kao i nacistički"
Sudac koji je preživio Auschwitz: "Sjevernokorejski logori užasni su kao i nacistički"
Foto: Sky News/Wikimedia Commons/Index
POLITIČKI zatvori u Sjevernoj Koreji su jednako loši kao i nacistički koncentracijski logori, ako ne i gori od njih, zaključio je renomirani sudac koji je sam preživio Auschwitz kao dijete.
Thomas Buergenthal, bivši sudac Međunarodnog suda pravde (ICC), nije donio ovaj sud napamet - Buergenthal je bio član komisije koja je provela istragu za Međunarodnu odvjetničku komoru, pri čemu je saslušala iskaze bivših sjevernokorejskih zatvorenika i zatvorskih čuvara, kao i eksperata, javlja Washington Post.
S njim su u komisiji bili i Navi Pillay, sutkinja iz Južne Afrike koja je bila predsjednica Međunarodnog kaznenog suda za Ruandu i potom visoka povjerenica za ljudska prava Ujedinjenih naroda, te Mark Harmon, američki sudac koji je bio tužitelj na suđenjima za ratne zločine u Kambodži, ali i Hrvatskoj, na Haškom sudu.
Komisija: Kim Jong-unov režim počinio 10 od 11 zločina protiv čovječnosti
U njihovom izvještaju, koji je objavljen danas, zaključuje se kako postoje više nego dovoljni dokazi da je režim Kim Jong-una kroz svoj sustav političkih zatvorskih logora počinio 10 od 11 međunarodno priznatih zločina protiv čovječnosti, uključujući ubojstvo, porobljivanje, mučenje i seksualno nasilje. Jedini takav zločin za koji nisu našli dokaze je aparthejd.
''Vjerujem da su uvjeti u sjevernokorejskim zatvorskim logorima jednako užasni, ako ne i gori od onih koje sam iskusio u svojoj mladosti u tim nacističkim logorima i u svojoj dugoj profesionalnoj karijeri na polju ljudskih prava'', rekao je Buergenthal, koji je kao dijete bio zatočen u koncentracijskim logorima u Auschwitzu i Sachsenhausenu, kao i u getu u mjestu Kielce u Poljskoj.
Pillay je također naglasila jedinstvenu brutalnost sjevernokorejskog sustava političkih logora: ''Ne postoji usporediva situacija nigdje na svijetu, u sadašnjosti ili u prošlosti. Ovo je zaista zvjerstvo na najvišem nivou, gdje je čitava populacija meta zastrašivanja.''
Cijela obitelj osuđenog šalje se u logore
Dinastija Kim već tri generacije, odnosno 70 godina, kontinuirano vlada Sjevernom Korejom, totalitarnom državom u kojoj sveobuhvatni kult ličnosti slavi vođe, živog i pokojne, kao božanstva. Svatko tko dovede u pitanje vođu ili vladajuću Radničku partiju, podložan je slanju u kazneni radni logor. Ne samo što je kazna često doživotna, nego se u pravilu i cijela obitelj osuđenog šalje s njim na odsluženje kazne - i to kako bi se eliminiralo ''sjeme neprijatelja države'', prema retorici režima.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Eksperti procjenjuju da je oko 130 hiljada Sjevernih Korejaca u svakom trenutku zatvoreno u četiri golema zatvorska logora gdje služe doživotnu kaznu uz težak rad, često u rudnicima, dok dobivaju vrlo male količine hrane, odjeće i grijanja. Kimov režim ima i više manjih, ''reedukacijskih'' logora, gdje su uvjeti za zatvorenike jednako brutalni, ali obično odslužuju fiksne zatvorske kazne.
Sustavno kršenje ljudskih prava opsežno je dokumentirano prvi put u izvještaju Komisije za istragu UN-a 2014., nakon čega je Međunarodna odvjetnička komora pokrenula vlastitu istragu koja se fokusirala na uvjete u logorima za političke zatvorenike. Troje sudaca u sklopu ove istrage pročitalo je iskaze i saslušalo svjedočanstva niza svjedoka iz perioda 1970.-2016.
Izgladnjele zatvorenike se strijelja ako traže hranu po smeću
Komisija je tako dobila iskaze o izgladnjelim zatvorenicima koji su streljani jer su kopali po smeću tražeći hranu i smrtima nebrojenih zatvorenika od gladi i premorenosti - smjene u rudnicima znale su trajati i 20 sati dnevno. Ženske zatvorenice su često silovane, a kada zatrudne, prisiljene su na pobačaj, od čega nerijetko umiru.
Jedan preživjeli zatvorenik logora, liječnik koji je osuđen jer je uhvaćen pri pokušaju bijega u Kinu, posvjedočio je o mučenju u logoru: skinulo bi ga se, objesilo naopako i mučilo vatrom, vodom ili mješavinom vode i ljutih papričica koja bi mu se ulijevala u nos i usta.
Zanimljivo je da je najsvježiji iskaz koji su suci pročitali iskaz Thae Yong-hoa, visokog sjevernokorejskog diplomata koji je pobjegao iz veleposlanstva te zemlje u Londonu prošle godine. Thae je naveo kako je osobno poznavao nekoliko režimskih dužnosnika koji su završili u političkim logorima nakon čistki koje je Kim proveo 2013., pri čemu je i dao pogubiti svog ujaka, Jang Song-thaeka.
Sjeverna Koreja: To su obični zatvori
Nema razloga vjerovati da politički logori i danas nisu u funkciji, poručili su suci. To dokazuju i satelitske snimke na kojima se i dalje mogu jasno vidjeti četiri glavna logora. ''S obzirom na strogo kontroliranu strukturu vodstva Sjeverne Koreje, Kim Jong-un i njegov uži krug zavrjeđuju optužnice po načelu zapovjedne odgovornosti'', zaključuje se u ovom izvješću.
Sjeverna Koreja pak odlučno negira postojanje radnih logora za političke zatvorenike. Njihov veleposlanik u UN-u Jang Il Hun tako je 2014. nakon izvješća Komisije za istragu UN-a na optužbe odgovorio da se radi o normalnim zatvorima i zaprijetio ''protumjerama'' za bilo kakav pokušaj podizanja optužnice protiv Kimova režima pred ICC-jem. Svi dosadašnji pokušaji podizanja optužnice propali su budući da je za nju potrebno odobrenje Vijeća sigurnosti UN-a, u kojem pet stalnih članica ima veto. Kina i Rusija jasno su dale do znanja da će uložiti veto na svaki ovakav pokušaj privođenja Kimova režima pravdi.
*
Oko 60 senatorica zahtijeva istragu protiv Trumpa zbog spolnog zlostavljanja: "Mene neće ušutkati"
Oko 60 senatorica zahtijeva istragu protiv Trumpa zbog spolnog zlostavljanja: "Mene neće ušutkati"
Foto: Hina
AMERIČKA senatorica Kirsten Gillibrand uzvratila je u utorak predsjedniku Donaldu Trumpu izjavivši da neće biti ušutkana nakon što ju je napao na Twitteru jer je pozvala na istragu optužbi protiv njega za seksualno zlostavljanje i nedolično ponašanje.
Šestoro američkih senatora, među kojima i Gillibrand, rekli su da Trump treba podnijeti ostavku.
"Učinila bi sve za priloge za kampanju"
Trump je oštro kritizirao Gillibrand na Twitteru u utorak. "Drugorazredna senatorica Kirsten Gillibrand, potrčko Chucka Schumera i netko tko je ne toliko davno dolazio u moj ured 'preklinjati' za priloge za kampanju (i tko bi sve učinio za njih), sada se u ringu bori protiv Trumpa", napisao je.
Schumer je čelnik demokrata u Senatu. Gillibrand, koja se spominjala kao moguća demokratska predsjednička kandidatkinja 2020., izjavila je da se neće povući.
"To je seksističko klevetanje i mene neće ušutkati"
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
"Riječ je o seksističkom klevetanju kojim me se pokušava ušutkati, ali ja neću biti ušutkana po tom pitanju", kazala je novinarima na tiskovnoj konferenciji.
Trump na kasnijem eventu u Bijeloj kući nije odgovorio na pitanje novinara kojega je zanimalo što je mislio tim tweetom. Druge demokratske zastupnice podržale su Gillibrand, a među njima i senatorica Elizabeth Warren, također moguća kandidatkinja na izborima 2020.
Oko 60 demokratskih zastupnica zatražilo istragu
Najmanje 16 žena optužuje Trumpa za spolno zlostavljanje u vrijeme prije nego što je ušao u politiku. Tri žene koje optužuju Trumpa za zlostavljanje održale su u ponedjeljak konferenciju za novinare na kojoj su zahtijevale od Kongresa da istraži slučaj te su ponovno iznijele svoje optužbe.
Trump odbacuje optužbe, a Bijela kuća kaže da žene lažu. Istragu je zatražilo i gotovo 60 zastupnica Demokratske stranke u pismu u ponedjeljak.
*
Umro gradonačelnik San Francisca
Umro gradonačelnik San Francisca
Foto: Hina
GRADONAČELNIK San Francisca Ed Lee, bivši odvjetnik za građanska prava koji je jednom tužio grad kojemu je došao na čelo kao prvi gradonačelnik kineskog podrijetla, umro je danas, rekli su dužnosnici.
Lee (65) je umro u bolnici od srčanog udara, izjavio je mrtvozornik San Francisca.
"U dubokoj tuzi i žalosti potvrđujemo da je preminuo gradonačelnik Edwin M. Lee", saopštio je ured gradonačelnika. "Naše misli i molitve su s njegovom suprugom Anitom, njegove dvije kćeri Briannom i Taniom, te njegovom obitelji."
Lee je 2011. izabran za 43. gradonačelnika San Francisca i bio je prvi gradonačelnik kineskog podrijetla. Imenovao ga je odbor supervizora, zatim je svoj prvi puni mandat osvojio kasnije iste godine, a ponovno je izabran 2015.