Itekako svjestan raspona svog intelekta, zbog čega se u javnim nastupima ponekad doimao bahato i pretenciozno, Hitchens nikad nije težio grandioznosti. Nije mu trebala potvrda akademske zajednice, "intelektualne elite", od koje se ionako u više navrata distancirao.
Posebno jer bi njegova osobna lista najvećih umova današnjice izgledala znatno drugačije. Hitchens je ipak bio "samo pisac"; znanstvenici i veliki umjetnici, hrabri lideri i revolucionari, ljudi koji istinski čine svijet boljim mjestom, u njegovoj su glavi bili ti koji su zaslužili najveća društvena priznanja.
Kompleksna ličnost, kakva je prerano preminuli Hitch bio, zaslužuje kompleksan opis. Socijalist, marksist, esejist, alkoholičar, provokator, velemajstor debate, antiteist, zagriženi antitotalitarist... Sve su to pojmovi koji su se, u ovom ili onom trenutku njegova života, vezivali uz Hitchensa. I da ne zaboravimo, iznad svega - Novinar.
Oženjen za pisanje. Do same smrti.
Pisanje za Hitchensa nije bilo stvar izbora. Tipkovnica je, čak i u posljednjim trenucima Hitchensova života, bila tek produžetak njegovih prstiju. Do zadnjeg trena bio je, kako je to u izjavi za BBC sročio Hitchensov veliki prijatelj, britanski književnik Ian McEwan, "oženjen za pisanje".
"Sve do samoga kraja, čak i kad je bio najslabiji i nije se više mogao boriti s rakom, inzistirao je na pisaćem stolu uz prozor u svojoj bolničkoj sobi. Moj sin i ja morali smo ga zajedno posjesti u tu stolicu, dok mu je iz tijela virilo osam cjevčica. I tako je Hitch, čovjek kojem je ostalo još samo nekoliko dana života, ispisao tri hiljade riječi i ispunio rok za predaju teksta", opisuje McEwan.
Iskušenje volje
Zadnji tekst kojeg je Hitchens iza sebe ostavio objavljen je u Vanity Fairu pod naslovom "Iskušenje volje". U njemu Hitch propituje (ne)istinitost Nietzscheove maksime: "Što me ne ubije, to me ojača". Borba s rakom jednjaka, argumentira Hitchens, ne samo da ga nije ojačala, ni fizički ni psihički, već je u njemu probudila iskonski strah - ne od smrti, već od vegetativnog života, od nemogućnosti pisanja.
"Pišem ovo nakon što sam primio injekciju da mi olakša bol u rukama, dlanovima i prstima. Glavna nuspojava ove boli je utrnutost udova, koja me ispunjava ne-iracionalnim strahom da ću izgubiti sposobnost pisanja. Bez te sposobnosti, siguran sam, moja će 'volja za životom' biti uvelike oslabljena. Vrlo često sam važno znao reći da pisanje nije samo moje zanimanje i moj kruh, već čitav moj život, i to je istina. Baš kao što je bilo i u slučaju gubitka sposobnosti govora, koju trenutno olakšavaju injekcije koje sam primio u glasnice, osjećam kako moj identitet nestaje dok kontempliram o mrtvim rukama i gubitku 'odašiljača' koji me povezuju s pisanjem i razmišljanjem".
Borac do samog kraja
Ne bi, međutim, bilo u Hitchensovom stilu da se od svojih čitatelja oprostio u ovom, samosažaljevajućem tonu. Baš poput svog heroja Georgea Orwella, kojem je posvetio knjigu "Why Orwell Matters", Hitch je iznad svega cijenio hrabrost. U smrti, kao i u životu, ona ostaje njegov vrhunski ideal.
"Odlučio sam da ću podnijeti sve čime me moja bolest može udariti, da ću ostati borben čak i u trenucima kada se pripremam za svoje neizbježno propadanje. Ista je to stvar koju čini i zdrava osoba, samo u manjoj brzini. Smrt je naša zajednička sudbina. No, u svakom sam slučaju spreman raskrstiti s plitkim maksimama koje ne ispunjavaju svoja obećanja".
Rastužio i obožavatelje i mrzitelje
Ovakav Hitchensov oproštaj od života podjednako je rastužio one koji ga vole i one koji ga mrze. Mi koji smo uživali u Hitchevom radu sada moramo prihvatiti činjenicu da nas više neće razveseljavati i inspirirati tekstovi "najboljeg publicista na engleskom govornom području", kako ga naziva njegov bivši urednik u Atlanticu Benjamin Schwarz.
No, puno je teže ovima drugima, pripadnicima religijom zadojenog stada čije je ideale Hitchens raskrinkavao, a koji su do zadnjeg trena bili uvjereni da će bliski susret sa smrću Hitcha natjerati da se "pokaje" i prihvati "jedinog pravog boga". Ma koji god to bio. Samo za njih Hitch je u travnju ove godine, kada je već bilo izvjesno da mu se bliži konačni čas, imao oproštajnu poruku: "Mogućnost iskupljenja i nadnaravnog spasa sada mi se čini čak i više isprazna i umjetna nego prije".
Umro Christopher Hitchens, jedan od četiri jahača apokalipse
Foto: Wikipedia/Flickr/enseptico
CHRISTOPHER HITCHENS, oštroumni i provokativni britansko-američki novinar, pisac i književni kritičar, umro je u četvrtak, u dobi od 62 godine, od upale pluća, komplikacije raka jednjaka. Svoju je bolest opisao kao "nešto toliko predvidivo i banalno da je dosadno čak i njemu". Vijest o njegovoj smrti prvi je objavio Vanity Fair, časopis za koji je Hitchens pisao.
Hitchens je rođen u Engleskoj, ali je od 1982. živio u Americi u Washingtonu, stoga je smatran jednim od najznačajnijih britanskih autora, ali i američkim autorom. Uz Richarda Dawkinsa, Daniela Dennetta i Sama Harrisa nazivan je jednim od četiri jahača apokalipse.
Kritizirao Kissingera i Majku Terezu
Hitchens je bio hvaljena i kontroverzna ličnost, koja je oštro kritizirala Henryja Kissingera nazivajući ga ratnim zločincem, Billa i Hillary Clinton te Majku Terezu. Pisao je kolumne za Vanity Fair, The Times Literary Supplement, the Daily Express, the London Evening Standard, Newsday i The Atlantic.
Hitchens je bio poznat i kao jedan od vodećih glasova sekularizma od 2007. godine kada je izdao knjigu, bestseler, u kojoj osporava postojanje Boga. Tu antivjersku polemiku nazvao je "Bog nije velik", a za sebe je govorio da je antiteist, objašnjavajući kako taj termin opisuje osobu koja zna da ne postoje dokazi za tvrdnju da Bog postoji. Njegovi pristaše ga hvale kao istinoljubivog književnog majstora. Pisac Christopher Buckley svojedobno ga je nazvao "najvećim živućim esejistom na engleskom govornom području".
Poistovjećivali ga s Orwellom
Njegovi protivnici smatrali su Hitchensa bezbožnim nezadovoljnikom. Radilo se o čovjeku pomalo odrpanog izgleda koji je stalno pušio i pio, ali uspijevao ispunjavati sve obaveze frenetičnog profesionalnog i društvenog rasporeda. Poistovjećivali su ga često s britanskim književnikom, autorom "1984." i "Životinjske farme", Georgeom Orwellom, također poznatim ateistom.
Hitchens je svake godine posjećivao barem jednu zemlju koju je smatrao "manje sretnom od svoje". Tako je svjedočio trzajima revolucije u Portugalu i Poljskoj, kao i kontrarevoluciji u Argentini, rušenju grčke vojne hunte 1973., nakon čega su slijedile ekspedicije u Rumunjsku, Nikaragvu, Maleziju... Putovao je u poslijeratni Irak 2006., Ugandu 2007. i Venecuelu 2008.
Tuđman mu bio jednako mrzak kao i Milošević
Dosta je pisao i o ratu na ovim prostorima. Tada je kritizirao mnoge svoje kolege jer su podržavali režim Slobodana Miloševića. "Nisam očekivao da će moji kolege biti tako indiferentni ili čak zauzeti stranu fašista", kazao je ni sam ne vjerujući da u Europi gleda masovna ubojstva, mučenja ljudi, silovanja. Hitchensu je Franjo Tuđman bio jednako mrzak kao i Milošević.
Podupirao je i rat u Iraku držeći da će to spriječiti Sadama Huseina da koristi svoju zemlju kao prostor za mučenje. Mnogi mu ljevičari to zamjeraju, ali je njegovo protivljenje onome što je nazivao "fašizam s islamskim licem" počelo davno prije 11. rujna, s fetvom kojom je ajatolah Homeini osudio njegovog prijatelja, britanskog književnika Salmana Rushdija zbog famoznih "Sotonskih stihova", na smrt.
EU za pomoć u očuvanju logora Auschwitz izdvojila četiri milijuna eura
Foto: Wikimedia
EUROPSKA komisija donirala je četiri milijuna eura kako bi pomogla u očuvanju kampa smrti iz razdoblja Drugog svjetskog rata, javile su vlasti iz Auschwitza.
U svom priopćenju vlasti su navele kako će se novac iskoristiti za očuvanje ženskih baraka u dijelu kampa Birkenau. Također iskoristit će se i za pojačanje i poboljšanje osiguranja zgrade arhiva, te za proširenje baze podataka i modernizaciju izložbe prtljage koja je pripadala zatvorenicima, javlja agencija AP.
Novac je Auschwitzu ponuđen kao rezultat razgovora između predsjednika europske komisije Jose Manuela Barrosoa i francuskog premijera Francoisa Fillona.
U razdoblju između 1940. i 1945. godine nacisti su u tom koncentracijskom logoru ubili više od milijun ljudi, uglavnom Židova.