Cijepili ste se Pfizerom. Trebate li se brinuti da će vam imunitet nestati?
Cijepili ste se Pfizerom. Trebate li se brinuti da će vam imunitet nestati?
Petar Stošić
Foto: EPA
Tekst se nastavlja ispod oglasa
STUDIJA za studijom potvrđuje da imunitet na koronavirus stečen cijepljenjem s vremenom opada, i to već nekoliko mjeseci nakon cijepljenja drugom dozom.
Covid-skepticima i antivakserima podaci iz ovih studija i bjelodana činjenica da se i cijepljeni mogu zaraziti (iako mnogo rjeđe i s mnogo rjeđim teškim oblikom bolesti koji rezultira hospitalizacijom ili smrću) služi kao argument da je učinkovitost cjepiva u zaštiti od koronavirusa od početka preuveličana.
Iako zaštita od blažih i asimptomatskih infekcija koronavirusom s vremenom opada, cijepljenje dvjema dozama odobrenih cjepiva dokazano stvara snažan imunološki odgovor koji smanjuje rizik od teške bolesti za više od 90%.
Prošlog su tjedna još dvije studije pružile dokaze za postupno opadanje imuniteta od Pfizerovog cjepiva. Jedno istraživanje iz Izraela, objavljeno u New England Journal of Medicine, obuhvatilo je 4800 zdravstvenih radnika i pokazalo je da se razina neutralizirajućih protutijela brzo smanjuje već nakon dva mjeseca od primitka druge doze cjepiva - "posebno među muškarcima, među osobama starijim od 65 godina i među osobama s imunosupresijom".
Nova istraživanja pokazuju da razina antitijela od Pfizerovog cjepiva opada s vremenom
Druga studija iz Katara pokazala je da je zaštita od cjepiva Pfizer dosegla najvišu razinu već u prvom mjesecu nakon cijepljenja drugom dozom, a zatim počela opadati.
"Imunitet stvoren cjepivom naglo raste nakon prve doze, dostiže najvišu razinu u prvom mjesecu nakon primitka druge doze, a zatim se postepeno snižava narednih mjeseci. Opadanje antitijela ubrzava se u četvrtom mjesecu od primitka druge doze te dostiže razinu od otprilike 20% narednih mjeseci", zaključili su istraživači iz medicinskog centra Weill Cornell Medicine-Qatar u radu koji je također objavljen u New England Journal of Medicine.
"Ovi nalazi ukazuju na to da bi veliki dio cijepljene populacije u sljedećim mjesecima mogao izgubiti zaštitu od infekcije, što bi možda povećalo potencijal za nove epidemijske valove", dodali su istraživači.
Ipak, njihovo je istraživanje također utvrdilo da je zaštita od težeg oboljenja i hospitalizacije ostala na 90% ili više i 6 mjeseci od primitka druge doze.
Još jedno istraživanje provedeno u Kaliforniji, jedno od najvećih i najduljih po trajanju, o učinkovitosti cjepiva kod Amerikanaca, ustvrdilo je da je zaštita od infekcije 88 posto u prvom mjesecu nakon cijepljenja cjepivom Pfizer/BioNTecha, ali pet mjeseci nakon njega pada na samo 47 posto.
Zaštita od hospitalizacije ipak ostaje na oko 90%
Ipak, i prema ovom istraživanju objavljenom u časopisu Lancet, učinkovitost cjepiva u sprječavanju hospitalizacije je šest mjeseci nakon cijepljenja i dalje gotovo 90 posto. Još važnije, to se odnosi na sve dobne skupine i na znatno zarazniju delta varijantu, od koje se čini da cjepiva štite slabije nego od ranijih sojeva.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Stoga ne čudi da je Pfizer zatražio i krajem rujna dobio odobrenje američke Administracije za hranu i lijekove (FDA) za treću dozu, tzv. booster, za starije od 65 godina i one koji su zbog zdravstvenog stanja ili izloženosti koronavirusu na radnom mjestu posebno rizični, ali tek šest mjeseci od cijepljenja.
I Europska agencija za lijekove (EMA) početkom ovog mjeseca odobrila je treću dozu Pfizerovog i Moderninog cjepiva za imunokompromitirane osobe i to najmanje 28 dana nakon druge doze, uz mogućnost primanja treće doze za sve odrasle s normalnim imunitetom oko šest mjeseci nakon druge doze, ali to prepušta zemljama članicama na izbor.
U svakom slučaju, mnogi koji su primili dvije doze Pfizerovog ili nekog drugog cjepiva (jednu u slučaju Johnson&Johnsona), ovih se dana vjerojatno pitaju - trebaju li se cijepiti booster-dozom ako nemaju neke ozbiljne komorbiditete i nisu stariji od 65 godina? I trebaju li se brinuti ako se ne cijepe tom famoznom booster-dozom?
Ann Falsey: Sva cjepiva prilično se dobro drže protiv teške bolesti
"Mislim da očekujemo da će imunitet s vremenom polako opadati, ali to nije razlog za paniku. Nije kao da ćete jednog dana odjednom biti potpuno podložni kao što ste bili prije cijepljenja", komentirala je za CNN dr. Ann Falsey, specijalistkinja za virusne respiratorne bolesti na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Rochester.
"Sva cjepiva prilično se dobro drže - Pfizer, Moderna i Johnson & Johnson - protiv teške bolesti. To ne znači da na kraju možda nećemo doći do točke u kojoj ljudi zaista trebaju dobiti boostere za sprječavanje težih bolesti. Ali, zaista većina probojnih infekcija su prehlade, možda bolesti slične gripi - a ne zastrašujuće bolesti s kojima smo se prije suočavali. Dakle, moja glavna poruka je, nemojte paničariti. Bit ćete dobro", dodala je Falsey, koja pomaže u vođenju kliničkih ispitivanja cjepiva protiv covida-19.
Unatoč tome, u prvom tjednu oktobara više je ljudi dobilo booster-dozu nego što ih je dobilo prvu dozu cjepiva protiv koronavirusa. Više od 9 milijuna Amerikanaca dosad je dobilo treću dozu cjepiva. U daleko manjem Izraelu, gdje se booster sad dozvoljava svima starijima od 12 godina 5 mjeseci nakon druge doze, već je više od 3.8 milijuna ljudi primilo treću dozu.
Carsten Watzl: Razina antitijela oko deset puta veća nakon treće doze
Carsten Watzl, glavni tajnik Njemačkog društva za imunologiju, rekao je da se otprije zna kako je razina antitijela oko deset puta veća nakon treće doze cjepiva nego nakon samo dvije. Istaknuo je, također, da ne preporučuje booster-dozu za mlađe osobe, već za sve starije od 80 godina i za one starije od 60 godina koji već boluju od nekih kroničnih bolesti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
I u Njemačkoj se osobama starijim od 80 godina i osobama s imunodeficijencijom već nudi treća doza. I Francuzi su počeli docjepljivanje starije populacije pola godine nakon cijepljenja drugom dozom, budući da se novi val izazvan delta sojem ne zaustavlja. Češka pak nudi treću dozu svima koji su primili drugu prije najmanje osam mjeseci.
I u Hrvatskoj je od ovog tjedna treća doza dostupna za sve starije od 18 godina šest mjeseci nakon druge doze i konzultacije s liječnikom, a preporučuje se imunokompromitiranima i još nekim skupinama, poput korisnika i zaposlenika domova za starije i nemoćne osobe te zdravstvenih radnika.
Ali kako zaštita može oslabjeti od blage ili asimptomatske infekcije, a da pritom ostane jaka protiv teškog oblika bolesti? Odgovor leži u složenosti imunološkog sustava. Antitijela čine prvu liniju obrane organizma i sprječavaju ulazak virusa u neke stanice u tijelu. Ovo je zaštita koja se s vremenom počinje trošiti.
Osim zaštite antitijelima, postoji i stanični imunitet
No postoji i druga linija obrane - stanični imunitet. Stanicama zvanim B-stanice i T-stanice može biti potrebno duže vrijeme za stvaranje od antitijela, ali one pružaju dugovječniju, širu obranu od infekcije i odgovorne su za smanjenje ozbiljnih infekcija. Dakle, iako su ljudi nakon cijepljenja možda ranjivi na zarazu i blagu simptomatsku infekciju, mnogo je manje vjerojatno da će se zaista razboljeti, završiti u bolnici ili umrijeti.
"No postoji mnogo razloga zašto se ljudi ne žele razboljeti. Ne žele je prenijeti na voljene osobe. Ljudi je ne žele prenijeti maloj djeci koja se još ne mogu cijepiti", rekla je dr. Falsey za CNN.
Zbog toga američki CDC već mjesecima upozorava da čak i potpuno cijepljeni ljudi moraju nastaviti poduzimati mjere opreza protiv infekcije - nositi maske kada je u blizini mnogo drugih ljudi za koje ne znamo jesu li cijepljeni, osobito u zatvorenom prostoru, i provjeriti jesu li sobe dobro prozračene.
FDA kasnije ovog mjeseca razmatra zahtjeve Moderne i Johnson & Johnsona za odobrenje pojačanih doza svojih cjepiva. Dr. Anthony Fauci, direktor Nacionalnog instituta za alergije i zarazne bolesti, rekao je kako misli da će treća doza cjepiva postati dio standardnog režima za covid-19.
Anthony Fauci: Ne trebate primiti treću dozu ako nije prošlo bar 6 mjeseci od druge
No ako niste stariji od 65 godina, izloženi riziku od teške bolesti ili na radnom mjestu ili u životnim uvjetima koji vas izlažu većem riziku zaraze od prosječnog, vjerojatno nema potrebe za trećom dozom, barem zasad.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
"Jednostavno ne trebaju jurišati na ljekarne i paničariti", zaključila je Falsey za takve osobe.
I glavni medicinski savjetnik američkog predsjednika Joea Bidena dr. Anthony Fauci naveo je na brifingu u Bijeloj kući prošlog mjeseca da ne treba primiti treću dozu Pfizera ako nije prošlo šest mjeseci od posljednje doze, jer nećete dobiti najbolji imunološki odgovor.
Takav razmak, naime, pomaže da tijelo stvori snažniji imunološki odgovor, baš kao i dulji razmak između prve dvije doze. Stanice imunološkog sustava koje pomažu u vraćanju oslabljenog imuniteta snažnije reagiraju ako im se omogući odlazak u stanje mirovanja nakon prvog kruga cijepljenja.
Ipak, većina ljudi bi s vremenom vjerojatno trebala dobiti booster, istaknula je Falsey.
"Vjerojatno će to biti istina za bilo koje od cjepiva, ne samo za Pfizer - imat ćemo koristi od jačanja imuniteta. To nije isto što i reći da je (booster) kritično potreban", objasnila je ova stručnjakinja.
A iako ljudi koji su se oporavili od koronavirusa imaju snažnu zaštitu, i oni su još zaštićeniji ako se cijepe.
"Nikada ne bih ovisila samo o svom prirodnom imunitetu da bih nadvladala ovaj virus", dodala je Falsey i zaključila da se radi o "ruskom ruletu".
0 ( + )
*
U Ženevi održan prvi razgovor vlasti i oporbe o izradi novog ustava Sirije
U Ženevi održan prvi razgovor vlasti i oporbe o izradi novog ustava Sirije
Hina
Na slici je UN-ov izaslanik Geir PedersenFoto: EPA
Tekst se nastavlja ispod oglasa
PREDSTAVNICI sirijskog režima i sirijske oporbe prvi put su se sastali i pod pokroviteljstvom UN-ovog izaslanika za Siriju Geira Pedersena u nedjelju u Ženevi suglasili početi proces izrade novog ustava.
"Prvi put sam se sastao s dvojicom supredsjednika, jednoga je imenovala sirijska vlada, a drugog oporba, na sadržajnom i iskrenom razgovoru kako nastaviti ustavnu reformu", objasnio je Pedersen na kratkoj konferenciji za novinare, prenosi agencija France presse.
Desetljeće dugi rat u Siriji izrastao iz pobune protiv režima predsjednika Bašara al-Asada izazvao je najveću izbjegličku krizu. Siriji susjedne zemlje primile su 5,6 milijuna izbjeglica, a europske zemlje više od milijun.
Zahvaljujući podršci svoje saveznice Rusije, Asad je uspio pod vlast režima vratiti glavninu sirijskog teritorija koji su preuzele raznličite pobunjeničke frakcije, no veliki dijelovi ipak su izvan njegova dosega, pa su turske snage raspoređene u velikom dijelu sjevera i sjeverozapada, a američke snage u područjima s većinskim kurdskim stanovništvom na istoku i sjeveroistoku.
Sirijske strane nastavit će od ponedjeljka cijeli tjedan razgovore o ustavu od pokroviteljstvom UN-a, ukupno 45 izaslanika, po 15 iz oporbe, režima i civilnog društva.
Proces pregovora pokrenut prije dvije godine
Proces pregovora pokrenut je prije dvije godine no potpuno je zapeo i nije ostvaren nikakav napredak u ispunjavanju njegova mandata, priznao je Pedersen na informativnom sastanku Vijeća sigurnosti krajem rujna.
U siječnju je Pedersen, prekaljeni norveški diplomat, rekao da su Asadovi predstavnici odbacili prijedloge sirijske oporbe te njegove vlastite ideje o pokretanju procesa.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
"Od tada sam devet mjeseci pregovarao između strana, pokušavajući uspostaviti konsenzus kako pokrenuti stvari. I zadovoljan sam što smo postigli suglasje", rekao je u nedjelju, kako citira Reuters.
Zapadni diplomati kažu da je Rusija pozvala Damask posljednjih tjedana da pokaže više fleksibilnosti u razgovoru, a sam Pedesern dvaput je putovao u Moskvu proteklih mjeseci.
U zemlji od ožujka traje "relativan mir iako svakodnevno ima ubijenih i ranjenih civila", a humanitarna i gospodarska situacija je krajnje teška.
Više od 13 milijuna Sirijca treba humanitarnu pomoć i preko 90 posto ih živi ispod praga siromaštva", objasnio je Pedersen.
Pritom je priznao da je to tek mali korak jer "iako je proces ustavne reforme važan, on neće biti dovoljan za rješenje sirijske krize".
0 ( + )
*
Gdje su danas izbjeglice i migranti koji su 2015. masovno išli u Njemačku?
Gdje su danas izbjeglice i migranti koji su 2015. masovno išli u Njemačku?
Gordan Duhaček
Foto: Reuters
Tekst se nastavlja ispod oglasa
PRIJE šest godina njemačka kancelarka Angela Merkel, koja je u tom trenutku obnašala svoj treći mandat na čelu vlade, donijela je jednu od najdalekosežnijih odluka svoje političke karijere.
Merkel je odlučila otvoriti njemačke granice za izbjeglice koje je režim Viktora Orbana u Mađarskoj tretirao nehumano. Bio je to svojevrsni preokret u izbjegličkoj krizi, koja je već više godina ključala na granicama Europske unije, da bi se u ljeto 2015., i pod utjecajem razornog rata u Siriji, počela prelijevati i u EU.
Ulazak više od milijun izbjeglica u Njemačku
Ta Merkeličina humanitarna akcija završila je na proljeće 2016. godine zatvaranjem - pokazat će se privremenim - balkanske rute u režiji tadašnjeg austrijskog ministra vanjskih poslova Sebastiana Kurza te dogovorom Merkel-Erdogan, po kojemu je Europska unija obećala mnogo više pomoći Turskoj, u kojoj se već godinama nalaze milijuni sirijskih izbjeglica.
Njemačka je u 2015. i 2016. godini primila više od milijun izbjeglica i migranata, što je izazvalo velike prijepore u njemačkom društvu, a na antimigrantskoj platformi je dotad marginalna nova stranka Alternativa za Njemačku (AfD) postala parlamentarna.
Merkel je tada izgovorila jednu rečenicu po kojoj će definitivno biti zapamćena: "Wir schaffen das." ("Mi to možemo.") Mnogi su tvrdili da je time počinila veliku političku pogrešku, čak su i članovi njene stranke CDU tražili da je povuče.
No, nakon šest godina se pokazuje da sada već odlazeća njemačka kancelarka, koja odrađuje posljednje tjedne u Kanzleramtu (Ured kancelarke), nije bila u krivu.
Gubitak kontrole
Prema službenim podacima, gotovo pola milijuna ljudi podnijelo je zahtjev za azil u Njemačkoj 2015., a sljedeće godine 750.000. Tadašnji ministar unutarnjih poslova Thomas de Maiziere priznao je sredinom augusta prošle godine za javnu televiziju ARD da je bilo "trenutaka kada je kontrola bila izgubljena". Njegov nasljednik, Horst Seehofer, tadašnji premijer Bavarske, svojevremeno je situaciju 2015. nazvao "vladavinom nepravde".
Doista, trebalo je vremena i kadrovskih promjena da se počne zadovoljavajuće raditi s izbjeglicama na integraciji, da se sve izbjeglice smjeste, da se organiziraju edukacijski programi, da se uspostavi veza između izbjeglica i njemačkog gospodarstva, kojemu očajnički trebaju radnici itd.
Pritom je često politička opozicija imala više razumijevanja za Merkel nego njezina stranka. Irene Mihalic iz Zelenih tako je komentirala da je "bilo ispravno što kancelarka tada nije zatvorila granice, jer bi alternativa bili kaotični uvjeti u srcu Europe, s nesagledivim potencijalom za sukob."
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Pola izbjeglica je u međuvremenu dobilo posao
Koliko je tih ljudi u međuvremenu integrirano u njemačko društvo?
Prema službenim podacima, migranti su i dalje puno rjeđe zaposleni od prosječnog Nijemca. Polovica ljudi koji su došli u Njemačku od 2013. godine, dobila je zaposlenje, pokazala je studija Instituta za istraživanje zapošljavanja (IAB) iz 2020. Uzlazni trend zapošljavanja izbjeglica poništila je i pandemija koronavirusa jer se otpuštao velik broj onih koji su pobjegli iz svojih domovina u Njemačku, pokazalo je istraživanje.
Poteškoće na tržištu rada također su isprva utjecale na porast kriminala. Prema godišnjem izvještaju o kriminalu u kontekstu useljavanja koje je izdala njemačka policija, useljenici su bili nerazmjerno umiješani u nasilne zločine, uključujući ubojstva, ubojstva iz nehaja, napade i silovanja. No to je djelomično i zato što su mnogi useljenici mladići koji su skloniji češćim krivnjama za takva djela.
Porast pa pad kriminala
Njemački Savezni ured za kriminalističke istrage bilježio je porast kaznenih djela, uključujući nasilne zločine, u razdoblju između 2014. i 2016. godine, povezujući trend s prilivom migracija.
Postotak tražitelja azila koji su proglašeni krivim za takve zločine također se udvostručio u istom razdoblju. Međutim, većina tih kaznenih djela bila je u skloništima za izbjeglice u kojima su u početku bili smješteni izbjeglice i migranti. Do 2017. godine broj ukupno evidentiranih zločina se smanjivao. Pretprošle je godine kriminal u Njemačkoj pao na najniži nivo u zadnjih 18 godina.
Njemačko društvo i dalje je podijeljeno oko imigracijske politike. Oko 60 posto Nijemaca vjeruje da se zemlja može dobro nositi s izbjeglicama, dok 40 posto vjeruje u suprotno, pokazala su relevantna istraživanja. Politolog Herfried MĂĽnkler rekao je za Deutsche Welle da je 2015. "otkrila rascjep u njemačkom društvu" i radikalizirala politiku. "Napuštena je tendencija prema političkom centru, koju smo ranije imali", upozorio je.
Uzlet ekstremne desnice
Ipak, nakon početnog uzleta ekstremno desna stranka AfD na ovim je izborima za Bundestag izgubila glasove u odnosu na prije četiri godine, većinom u istočnim dijelovima zemlje.
Merkeličinu odluku naročito su kritizirali razni desničarski populisti. Američki predsjednik Donald Trump je u siječnju 2017. izjavio da je puštanje izbjeglica u Njemačku "katastrofalna pogreška". "Najgora odluka koju je europski čelnik donio u moderno doba", rekao je svojedobno Nigel Farage za Fox News. "Gotova je", izjavio je u vezi Merkel, koja je nakon toga dobila četvrte izbore za redom i četvrti put postala kancelarka.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Nadalje, bauk džihadističkog terorizma, za koji su se neki bojali da će kroz izbjegličku krizu ući u srce srednje Europe, posljednjih je godina nestao s vidika. Nakon niza od sedam napada s islamističkim motivom u Njemačkoj 2016. godine, koji su kulminirali kamionom koji je tog prosinca uletio na berlinsku božićnu tržnicu na Breitscheidplatzu, zemlja nije vidjela daljnje napade vrijedne spomena u proteklih nekoliko godina.
No, zato se pojačalo nasilje u režiji ekstremne desnice. Događaji iz ljeta 2015. očito su mobilizirali i dodatno radikalizirali njemačke desničarske ekstremističke krugove, koji su organizirano ciljali skloništa za azil podmetanjem požara ili ubijali političare s proimigrantskim stavovima, poput zastupnika Waltera LĂĽbckea iz CDU-a. Nijedna druga država u Europi nije doživjela toliko teškog i fatalnog desničarskog nasilja 2019. godine kao Njemačka.
Pohvale UNESCO-a
Više od 10.000 ljudi koji su kao izbjeglice stigli u Njemačku od 2015. godine do danas savladalo je njemački jezik dovoljno za upis na njemačko sveučilište. Više od polovice onih koji su došli rade i plaćaju porez. Među izbjegličkom djecom i tinejdžerima više od 80 posto kaže da imaju snažan osjećaj pripadnosti svojim njemačkim školama i da su prihvaćeni među svojim vršnjacima, otkrila su relevantna istraživanja.
UNESCO je u izvještaju iz 2018. godine naročito pohvalio Njemačku kada je riječ o ulaganjima u integraciju izbjeglica i migranata, osobito u području obrazovanja. Kao izrazito pozitivni izdvajali su se sljedeći potezi. 1. povećanje investicija u besplatne tečajeve njemačkog jezika za izbjeglice, što uključuje i vrtiće te se tako s integracijom počinje od malih nogu; 2. pojednostavljenje procedura za priznavanje postojećih profesionalnih kvalifikacija izbjeglica; 3. programi podrške integraciji, u koje su uključeni i njemački građani, koji tako pomažu useljenicima da se brže i bolje snađu u novoj sredini.
Merkel nije bila u krivu
U svakom slučaju, uz velike napore njemačke države i društva, danas se može reći da je integracija izbjeglica koji su došli 2015. i 2016. većinom bila uspješna. Sve to je donijelo i velike promjene u njemačkom društvu, ali je i pomoglo ekonomskoj stabilnosti Njemačke. Bilo je i negativnih posljedica, koje su u međuvremenu sve manje.
Je li Markel bila u pravu kada je izjavila da Njemačka može odgovoriti na izazov integracije milijun izbjeglica? Svatko će imati svoj odgovor na pitanje, no dosadašnja iskustva i relevantni podaci pokazuju da Merkel nije bila u krivu.
0 ( + )
*
Kako je "najopasniji ÄŤovjek na svijetu" umaknuo Mossadu i CIA-i da bi umro od korone
Kako je "najopasniji čovjek na svijetu" umaknuo Mossadu i CIA-i da bi umro od korone
Petar Stošić
Foto: EPA
Tekst se nastavlja ispod oglasa
ABDUL Kadir Kan, poznat kao "otac pakistanske atomske bombe", umro je 10. rujna od covida-19 u 86. godini. Pakistanski premijer Imran Kan tom je prilikom rekao da je zemlja izgubila "nacionalnu ikonu".
"Naša ga je nacija voljela zbog njegovog kritičnog doprinosa u stvaranju nuklearno naoružane države", napisao je premijer na Twitteru.
Kan je u islamskom svijetu slavljen kao najzaslužniji za transformaciju svoje zemlje u prvu islamsku nuklearnu silu, ali bio je mnogo više od toga. Najpoznatiji, odnosno najzloglasniji je bio po tome što je pakistanske nuklearne tajne krijumčario drugim zemljama još opasnijih namjera - Sjevernoj Koreji, Iranu i Libiji.
Zbog toga se Kan, kako piše izraelski Haaretz, može nazvati i kumom nesuđenog izraelskog nuklearnog programa
Kan je u svakom slučaju bio jedna od najznačajnijih osoba na području globalne sigurnosti u posljednjih pola stoljeća, u središtu bitke oko najopasnije svjetske tehnologije - bitke vođene između onih koji je posjeduju i onih koji je žele.
Bivši direktor CIA -e George Tenet opisao je Kana kao "barem jednako opasnog kao i Osama bin Laden", bivši vođa zloglasne Al Kaide i arhitekt najvećeg terorističkog napada na SAD u povijesti.
To što su ga zapadni špijuni opisivali kao jednog od najopasnijih ljudi na svijetu, a u svojoj domovini je bio hvaljen kao heroj, dovoljno govori ne samo o složenosti njegovog lika i djela već i o fenomenu nuklearnog oružja.
Otišao na rad na nuklearnoj tehnologiji u Nizozemsku pa ukrao tajne dizajne
Kan, koji je rođen u Indiji 1936. i s obitelji se preselio u tek utemeljeni Pakistan 1952. godine, poslan je 1972., u dobi od 36 godina, na specijalizaciju u nizozemski laboratorij koji je bio dio europskog konzorcija URENCO i gradio centrifuge za obogaćivanje urana.
Kan nije došao u Europu kao nuklearni špijun, ali je to ubrzo postao. Radio je u Nizozemskoj u vrijeme kad je Pakistan razmišljao o projektu stvaranja atomske bombe nakon poraza u ratu s Indijom 1971. godine, pogotovo zato što je Indija još 1967. počela s vlastitim nuklearnim programom koji je i rezultirao prvom testnom detonacijom nuklearnog oružja 1974.
Obogaćeni uran se, naravno, može koristiti za dobivanje nuklearne energije ili, ako je dovoljno obogaćen, za bombu. Kan je uspio jednostavno kopirati najnaprednije dizajne centrifuga.Kad su ga 1975. razotkrili nizozemski obavještajci, uspio se vratiti u Pakistan i donijeti sa sobom ukradene dizajne. Tamo je nagovorio nevoljnog premijera Pakistana Zulfiqara Ali Bhutta da započne nuklearni program koji bi bio odgovor indijskom nuklearnom oružju.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Pakistanski nuklearni program kao odgovor na indijski
Pakistanski nuklearni program započeo je još 1972. godine, a prva testna detonacija atomske bombe izvedena je 1998. Zemlja je izvela ukupno šest nuklearnih testova, a danas se njen arsenal procjenjuje na 165 nuklearnih bojevih glava - otprilike jednako koliko ima šest puta mnogoljudnija Indija.
Iako je često opisivan kao "otac pakistanske nuklearne bombe", u stvarnosti je bio samo jedna od niza ključnih osoba u tom projektu. No pažljivo je njegovao mit oko svog lika i djela koji ga je učinio nacionalnim herojem, za kojeg se smatra da je osigurao Pakistan od nuklearne prijetnje Indije po dobrom starom načelu uzajamno osiguranog (nuklearnog) uništenja u slučaju potpunog rata.
No ono što je učinio sljedeće učinilo ga je junakom vlastite zemlje i zlikovcem za velik dio svijeta. Okrenuo je svoju nuklearnu mrežu od uvoza na izvoz i postao svjetski značajan igrač u nabavci nuklearne tehnologije za zemlje koje Zapad smatra odmetnutim državama (rogue states).
Naime, nakon dovršetka rada na pakistanskom nuklearnom projektu preselio se u Dubai i odatle formirao i vodio zamršenu i tajnovitu globalnu mrežu pomagača, inženjera, izvođača i financijera, uključujući beskrupulozne europske biznismene, koja je drugim državama nudila svoje nuklearno znanje, zanate, tehnologiju i opremu. Mreža je unajmila radionice, tvornice, urede i računalne centre u nekoliko zemalja, uključujući Maleziju, Sjevernu Koreju i Švicarsku.
Nudio svoje usluge diljem islamskog svijeta
Krajem 80-ih i početkom 90-ih putovao je po Bliskom istoku, nudeći svoje usluge. Egipat, Saudijska Arabija, Alžir, pa čak i Sirija odbacili su njegov plaćenički pristup atomske bombe za dolare. Iran i Libija su ipak prihvatili, ali su promijenili uvjete i opseg ponude.
Iran, ponosna nacija s već relativno naprednim nuklearnim programom, razvijenim za vrijeme vladavine šaha koji je svrgnut u Islamskoj revoluciji 1979. i dobrim sveučilištima i znanstvenicima koji su studirali na Zapadu, odabrao je vlastiti put. Iranski režim je od Kana kupio nacrte i planove pakistanskih centrifuga poznatih kao P1 i P2. Iranski znanstvenici, predvođeni dr. Mohsenom Fahrizadehom, kojeg je nedavno likvidirao egzekutorski tim izraelske vanjskoobavještajne službe Mossad, izgradili su vlastite centrifuge, preimenovavši ih u Ir-1 i Ir-2, prema stranim izvješćima.
Iranski program nuklearne centrifuge u Natanzu, žarišna točka spora između Irana i dijela međunarodne zajednice koji je zamalo završio vojnim sukobom, izgrađen je značajnim dijelom zahvaljujući dizajnu i materijalu koji je prvi isporučio AQ Kan. Na jednom sastanku Kanovi su predstavnici u osnovi ponudili meni s priloženim cjenikom s kojeg su Iranci mogli naručiti.
Šef Mossada: Da smo znali što radi, ubili bismo ga
Tadašnji šef Mossada Šabtai Šavit priznao je novinaru Haaretza da u početku nije znao što Kan zapravo radi. Dodao je da bi, da su on i njegovi kolege ispravno protumačili Kanove namjere, razmislio o tome da pošalje tim da ga ubije i na taj način "promijeni tijek povijesti", barem u kontekstu izraelsko-iranskih odnosa.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Kan i njegova mreža razotkriveni su kad su krenuli u suradnju s Libijom.
Kan je također posjetio Sjevernu Koreju više od deset puta, a vjeruje se da je svrha tih posjeta bila upravo razmjena pakistanske nuklearne tehnologije za sjevernokorejsku raketnu tehnologiju.
Jedan od ključnih misterija u Kanovom raspačavanju nuklearne tehnologije uvijek je bio u kojoj je mjeri ovaj znanstvenik djelovao sam, a u kojoj po nalogu svoje vlade. Međutim, brojni znakovi upućuju na to da su pakistanske vlasti bile ne samo svjesne već i uvelike uključene u njegovu misiju, pogotovo u Sjevernoj Koreji.
Ponekad se sugeriralo da je Kan naprosto bio motiviran novcem, ali nije to bilo tako jednostavno, piše BBC. Osim što je blisko surađivao s vodstvom svoje zemlje, želio je razbiti zapadni monopol nad nuklearnim oružjem. Zašto bi nekim zemljama trebalo dopustiti da zadrže oružje radi svoje sigurnosti, a drugima ne, pitao se Kan, kritizirajući ono što je smatrao zapadnim licemjerjem.
Kan: Zapad me optužuje jer sam im poremetio sve strateške planove
"Nisam luđak ni fanatik. Ne vole me i optužuju me za sve vrste neosnovanih i fabriciranih laži jer sam im poremetio sve strateške planove", rekao je jednom.
Međutim, kako Gordon Corera piše za BBC, Kanovi suradnici s kojima je razgovarao pišući knjigu o njemu zaista su se činili primarno vođeni financijskim motivima. Dogovor o nuklearnom transferu s libijskim režimom Moamera Gadafija bio je za Kanovu mrežu vrlo unosan, ali je značio i početak kraja za nju.
Britanska vanjsko-obavještajna agencija MI6 i američka CIA s vremenom su počele pratiti Kana, nadzirući njegova putovanja, prisluškujući njegove telefonske pozive i infiltrirajući se u njegovu mrežu, pri čemu su njenim članovima nudili ozbiljne svote novca (u nekim slučajevima preko milijun dolara) da postanu doušnici i izdaju Kanove tajne.
Obruč se počeo stezati oko njega nakon napada 11. rujna 2001. i početka rata protiv terora, kad su zapadne vlasti i obavještajne službe strahovale da bi se Al Kaida ili drugi islamistički teroristi mogli domoći nuklearnog ili nekog drugog oružja masovnog uništenja. Poznato je do čega je ovaj strah doveo - invazije u Iraku pod opravdanjem da se Sadam Husein ne želi odreći svog arsenala oružja za masovno uništenje koji na kraju nije pronađen.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Gadafi se nakon invazije odrekao nuklearnog programa i sve priznao CIA-i
Manje je, međutim, poznato da su Gadafija invazija Iraka i rušenje Huseinovog režima uvjerili da se odrekne vlastitog programa razvoja nuklearnog i drugog oružja za masovno uništenje. Libijski dužnosnici tada su priznali da je Libija "kupila nuklearne komponente od raznih dilera na crnom tržištu".
Gadafi je u pregovorima s CIA-om i MI6 otkrio kako je Kanova mreža gradila nuklearne pogone za njega, od kojih su neki bili prerušeni u peradarske farme. Mossad, međutim, nije bio uključen u pregovore i nije bio informiran o Kanovoj ulozi.
Mossad nije jedini kojem je Kan umaknuo. Haaretz piše da je CIA također imala priliku zaustaviti njegove opasne poslove mnogo ranije. Nekoliko godina nakon što je Kan pobjegao iz Nizozemske 1975., nizozemski premijer Ruud Lubbers otkrio je da je CIA već tada znala za njegovu umiješanost u pljačku nuklearne tehnologije, ali SAD je učinio vrlo malo da spriječi Pakistan da dobije nuklearno oružje, vjerojatno iz geopolitičkih razloga.
Kan nazvao pakistanskog predsjednika "velikim šefom" u dilanju nuklearnih tajni
A 11. prosinca 2003. grupa agenata CIA-e i MI6 trebala se, piše BBC, ukrcati u neoznačeni zrakoplov u Libiji kada im je uručena hrpa smeđih omotnica. Tim je bio na kraju tajne misije koja je uključivala napete pregovore s libijskim dužnosnicima. Kad su otvorili omotnice u avionu, otkrili su da su dobili posljednji dokaz koji im je trebao: unutra su bili nacrti za nuklearno oružje.Te je dizajne - kao i mnoge komponente za nuklearni program koji je već dostupan - isporučio nitko drugi nego Kan.
SAD je nakon dogovora s Libijom uspio izvršiti pritisak na Pakistan oko Kana, koji je 2004. završio u kućnom pritvoru, pa čak i bio prisiljen na televizijski emitirano priznanje da je prodavao nuklearne tajne. Ipak, tadašnji predsjednik Pervez Mušaraf ga je odmah pomilovao.
UN-ova Komisija za oružje za masovno uništenje (WMDC), na čelu s Hansom Blixom, zaključila je da Khan nije mogao djelovati sam "bez svijesti pakistanske vlade". Sam Kan je u intervjuu 2008. opisao Mušarafa, koji je te godine dao ostavku, kao "velikog šefa" u poslovima raspačavanja nuklearne tehnologije.
No Mušaraf je, baš kao i sam Kan, ostao na slobodi i trenutno je u egzilu u Dubaiju, iako ga je pakistanski sud u odsutnosti osudio zbog veleizdaje. A iako je Kan formalno bio na slobodi, dobio je, po svemu sudeći, zabranu putovanja van zemlje ili razgovora sa stranim novinarima. Tajnu o tome kako je i kome točno dilao nuklearne dizajne ponio je sa sobom u grob.
0 ( + )
*
Bill Clinton napustio bolnicu
Bill Clinton napustio bolnicu
Hina
Ilustracija: EPA
BIVŠI američki predsjednik Bill Clinton izašao je u nedjelju iz bolnice u južnoj Kaliforniji nakon što je prošlog tjedna primljen zbog urinarne infekcije, prenijeli su američki mediji.
Clinton (75) će se vratiti u New York i ostati na antibioticima, rekao je dr. Alpesh Amin, koji je nadzirao njegovu njegu u bolnici, prema izjavi koju je objavio Clintonov glasnogovornik.
Vrućica i broj bijelih krvnih stanica normalizirali su se, dodao je Amin.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Bivši predsjednik bio je u Kaliforniji na događaju koji je organizirala njegova zaklada, a liječen je na odjelu intenzivne njege zdravstvenog centra Irvine pri Kalifornijjskom sveučilištu, nakon što je zbog slabosti hospitaliziran u utorak.
Napustio je medicinski centar u pratnji supruge, bivše državne tajnice i demokratske predsjedničke kandidatkinje u 2016. Hillary Clinton.
Predsjednik u dva mandata, koji je već imao problema sa srcem, bio je u Bijeloj kući od 1993. do 2001. godine.
0 ( + )
*
Pucnjava u kampusu u SAD-u, najmanje jedna osoba ubijena
Pucnjava u kampusu u SAD-u, najmanje jedna osoba ubijena
Index Vijesti
Ilustracija: EPA
U NEDJELJU ujutro po lokalnom vremenu došlo je do pucnjave u kampusu sveučilišta u Louisiani.
Ubijena je najmanje jedna osoba, a nekoliko ih je ranjeno, piše CNN.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Do pucnjave je došlo oko 1:15 ujutro po lokalnom vremenu.
Ne zna se još tko je napadač.
Uskoro opširnije
0 ( + )
*
Cijepljeni vjernici u Velikoj dĹľamiji u Meki molili bez razmaka, ublaĹľene su mjere
Cijepljeni vjernici u Velikoj džamiji u Meki molili bez razmaka, ublažene su mjere
Hina
Foto: EPA
Tekst se nastavlja ispod oglasa
CIJEPLJENJI vjernici u nedjelju su, prvi put od izbijanja pandemije covida smjeli moliti rame uz rame u Velikoj džamiji u Meki, nakon što su vlasti Saudijske Arabije ukinule mjeru poštovanja obvezne fizičke distance.
Velika džamija u Meki najvažnije je sveto mjesto islama i prije početka pandemije (potkraj 2019.) u njoj su molili milijuni muslimanskih vjernika.
No potom su uvedene mjere kojima je pristup džamiji bio ograničen, a posljednjih nekoliko mjeseci mjere su postupno ublažavane, posebno za cijepljene vjernike.
"Prostor Velike džamije sada se može u potpunosti koristiti, no zaposlenici, vjernici i turisti moraju u svakome trenutku nositi zaštitne maske", stoji u priopćenju ministarstva unutarnjih poslova, a prenosi službena novinska agencije SPA.
Već od nedjelje odluka se primjenjuje za sve potpuno cijepljene protiv covida-19, dodaje se u priopćenju.
Punim će kapacitetom u cijeloj zemlji odsad moći raditi i javni prijevoz, restorani, kina..., a na otvorenom više nije obvezno nošenje zaštitnih maski.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
U Velikoj džamiji i oko nje uklonjene su linije iscrtane na tlu koje su označavale udaljenost što ju je trebalo poštovati pri ulasku u svetište. Kaba, crna kockasta građevina, glavno islamsko svetište i hodočasničko odredište u Meki vjernicima će i dalje ostati nedostupno.
Agencija SPA na Twitteru je objavila fotografije vjernika koji u Velikoj džamiji mole rame uz rame.
U uobičajenim vremenima, hadž i umra (malo hodočašće) Saudijskoj Arabiji godišnje donose zaradu od oko 10,2 milijarde eura.
Ova je država dosad službeno izvijestila o gotovo 548.000 evidentiranih slučajeva zaraze i o 8760 smrtnih slučajeva od posljedica covida.
Vlada je početkom augusta ubrzala kampanju cijepljenja nastojeći što prije ublažiti ograničenja, oživjeti turizam te potaknuti održavanje sportskih događaja i ostalih priredbi.