Foto: FAH

SIRIJSKI predsjednik Bašar al-Asad nije prvi liječnik koji je postao ubojica, ali ima nešto posebno jezivo u tome da netko tko je obučen da spašava živote umjesto toga oduzima živote.

Tako barem smatra Ranjana Srivastava, australska onkologinja, stipendistica prestižnog američkog Programa Fulbright i nagrađivana autorica knjiga o raku, u svom članku za Guardian.

U njemu Srivastava prepričava vlastiti razgovor s kćerkom u svom domu. Dok se na televiziji prikazuje posljednje u nizu zvjerstava Asadovog režima u Siriji, njena kćer je uz večeru pita: "Nije li i on doktor?"

"Je", odgovara ona, no kćer odmah uočava njeno oklijevanje: "Ne shvaćam, zar doktori ne bi trebali pomagati ljudima?"

Budući da je kasno da promijeni program, Srivastava odgovara nešto benigno, no njena kćer se ne da smesti i jezgrovito zaključuje: "Valjda svi doktori ipak ne spašavaju živote".

Kao student medicine i liječnik bio je skroman i ljubazan

Njen zaključak pogađa bit mog vlastitog očaja nad užasnom krizom u Siriji, piše Srivastava. Više od 400 hiljada ljudi je ubijeno, uključujući one u nedavnom napadu sarinom. Šest milijuna prognanika raseljeno je diljem zemlje. Pet milijuna izbjeglica nalazi se u drugim zemljama. Čitava zemlja je u mukama, i to zbog čovjeka koji je, prije nego je preuzeo vlast, bio liječnik. I to ne samo netko tko je diplomirao medicinu, nego netko tko je radio kao pravi liječnik.

Asad je prvo studirao na prestižnom Sveučilištu u Damasku, potom je upisao postdiplomski studij i zatim otišao u London na specijaliziranje u oftalmologiji, prestižnoj grani medicine. Nadređeni i kolege na studiju opisali su ga kao skromnog studenta i liječnika, a medicinske sestre kao uzornog u ohrabrivanju pacijenata kojima predstoji operacija oka.

Moguće da je Asad osigurao prijem na studij medicine zahvaljujući svom privilegiranom statusu sina dugogodišnjeg diktatora Hafeza al-Asada, ali činio se kao netko tko je spreman nositi se s odgovornostima liječničkog poziva. Nitko tko ga je poznavao nije mislio da će postati masovni ubojica.

Dok je njegov stariji brat Basel bio predodređen i pripreman za nasljednika, Bašar se držao podalje od politike, od koje je na neki način i pobjegao u London. No nakon što je ovaj poginuo u prometnoj nesreći, dužnost preuzimanja vlasti pala je na njega.

Čak i kad je postao predsjednik, pri povratku u London sa svojom glamuroznom suprugom Asmom, koja je i sama kćer kardiologa, s nostalgijom je posjetio svoje staro radno mjesto u očnoj klinici.

No uslijed "sirijskog proljeća", mirnih prosvjeda koji su prešli u oružanu pobunu u sklopu Arapskog proljeća, ljubazni liječnik Asad pretvorio se u jezivog ubojicu.

Od Mengelea preko Karadžića do Asada

Zgroženost zlostavljanjem koje su u prošlom stoljeću provodili nacistički liječnici, od kojih je Josef Mengele najzloglasniji, bilo je poticaj za donošenje Nurbernškog kodeksa o eksperimentiranju na ljudima. Bilo je još liječnika ubojica, naravno. Radovan Karadžić, koji je bio psihijatar i pjesnik prije nego što je postao ratni zločinac osuđen za genocid u Bosni i Hercegovini.

Britanski liječnik Harold Shipman ubrizgao je smrtonosni koktel lijekova dvjema stotinama svojih pacijenata. Američki kardiolog Conrad Murray osuđen je za ubojstvo slavnog pjevača Michaela Jacksona kojem je ubrizgao anestetik propofol kojim se ovaj predozirao.

Međutim, Asadovi zločini zapanjujući su po bilo kojim mjerilima. Od bombardiranja civila njegova je vojska ubrzo prešla na uništavanje čitavih bolnica, zajedno s pacijentima i osobljem. Više od 400 medicinskih ustanova u Siriji leži u ruševinama, pretežno kao posljedica bombardiranja režima i saveznika. Gotovo 800 liječnika i medicinskih sestara je ubijeno, a mnogi drugi su zatočeni i mučeni.

Uništavanje bolnica najefikasniji način da se slomi otpor

Čitavi gradovi ostali su bez prijeko potrebne medicinske skrbi, čime su izlječive ozljede pretvorene u smrtonosne. Stručnjaci Ujedinjenih naroda tvrde da nikad dosad nisu vidjeli ovakvu razinu namjernog i sustavnog ciljanja medicinskih ustanova i osoblja.

Koliko god bilo nevjerojatno, ima određene logike u tome da je liječnik poput Asada svjestan da je upravo uništavanje bolnica najefikasniji način da slomi otpor i nadu u život Sirijaca koji mu se protive. Samo liječnik može pojmiti očaj i rezignaciju ljudi koji su lišeni mogućnosti operacije zaglavljenog metka, antibiotika za zagnojenu ranu, gaze za obično krvarenje.

Možemo samo spekulirati zašto netko tko je prisegao spašavati živote sada tako okrutno uništava te iste živote. Možda se Asad želi dokazati svom mrtvom ocu, budući da sam nije bio prvi izbor za nasljednika.

Možda je, još strašnije,  liječnički poziv uvijek bio samo paravan za budućeg ubojicu koji je oduvijek bio svjestan svoje moći. Uostalom, medicinska obuka nužno otupi liječnike za patnju i bol pacijenata, inače ne bi mogli učinkovito obavljati svoj posao.

Liječnici diljem svijeta gledaju na Asadova zlodjela sa zaprepaštenjem i stravom. Mnogi od njih poznaju kolege koji su napustili to zvanje zbog liječničke greške i ne mogu zamisliti da netko tko je bio jedan od njih tako sustavno i okrutno ubija ljude.

Liječnici i spasioci u Siriji i dalje rade u nemogućim uvjetima

Asadovi zločini protiv čovječnosti čine se dalekima dok nisu personalizirani, u obličju nečijeg sina, majke, susjeda. Najlakša, ali pogrešna reakcija je ostati bespomoćan i šutjeti. Druga moguća reakcija je iskazati solidarnost s ljudima koji žive neopisivo teškim životom u dalekoj zemlji. Treća, najbolja opcija je financijska podrška hrabrim profesionalcima i organizacijama koje i dalje djeluju u Siriji unatoč opasnostima i nemogućim uvjetima za rad.

Doniranjem Crvenom križu, Liječnicima bez granica ili Bijelim kacigama, možemo poslati pomoć tamo gdje je najpotrebnija. Naša gesta može se činiti beznačajnom, ali možda će Sirijcima poslati poruku - ako je vaš liječnik-predsjednik digao ruke od vas, ostatak svijeta nije, zaključuje Srivastava.