Upozorenje: Neke zagađujuće materije mogu uzrokovati zdravstvene probleme osobama koje su veoma osjetljive na zagađenje zraka.
Takve osobe trebaju izbjegavati boravak vani i smanjiti naprezanje tokom boravka vani.
Amerikanci traže 18 mjeseci zatvora za "rusku špijunku" Mariju Butinu
Amerikanci traže 18 mjeseci zatvora za "rusku špijunku" Mariju Butinu
HINA
Screenshot: CNN
AMERIČKI tužitelji su tražili 18-mjesečnu zatvorsku kaznu za Mariju Butinu, Ruskinju optuženu za veze u američkom političkom sustavu koja je priznala da je radila u korist Kremlja.
Otkada je u prosincu priznala krivicu, Butina je surađivala s američkim pravosuđem.
Nakon što je uhapšena u srpnju 2018., optužena je za urotu u svrhu promicanja ruskih interesa. Ona je prva Ruskinja kojoj je istragom potvrđena krivica za upletanje Moskve u predsjedničku kampanju u Sjedinjenim Državama 2016.
Moskva je američke optužbe nazvala "neutemeljenima i političkom inkvizicijom".
U dokumentima predanim sudu u Washingtonu u petak navečer, tužitelji su objasnili da predlažu 18-mjesečnu kaznu jer je surađivala sa snagama reda.
Njezini odvjetnici podsjećaju da je ona već provela 9 mjeseci u zatvoru i tražili su da nakon izricanja kazne bude poslana u Rusiju.
Tu mladu ženu podrijetlom iz Sibira primijetio je američki konzervativni lobi dok je bila aktivna za rusku organizaciju "Pravo na oružje".
Na društvenim mrežama ona je kritizirala stroga pravila držanja oružja u njezinoj zemlji i često je pozirala s pištoljem u ruci.
Tijekom putovanja u Sjedinjene Države 2015. se susrela s predstavnicima vodećeg američkog udruženja vlasnika oružja National Rifle Association (NRA) povezanim s republikanskom strankom.
Prema optužbi ona je radila zajedno s Aleksandrom Toršinom, ruskim bankarom i političarom bliskim ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu.
U Rusiji je krajem prosincu uhapšen Amerikanac Paul Whelan i optužen za špijunažu.
Neki promatrači drže da je njegovo hapšenje povezano s hapšenjem Marije Butine.
0 ( + )
*
Jordan Peterson i Slavoj Žižek: Debata stoljeća ili precijenjeni show?
Jordan Peterson i Slavoj Žižek: Debata stoljeća ili precijenjeni show?
Petar Stošić
Screenshot: YouTube
DEBATA stoljeća, kako su je neki nazvali, između slovenskog filozofa Slavoja Žižeka i kanadskog psihologa Jordana Petersona održana je noćas. Osim tri hiljade ljudi u dvorani u Torontu, debatu su uživo gledali i milijuni ljudi na live streamu diljem svijeta, unatoč cijeni od 15 dolara.
Možda i najveći problem debate postao je jasan i prije nego što je počela - njen format koji je umanjio priliku za žustru polemiku dvaju izrazito britkih umova. Uvodna izlaganja trajala su po čak 30 minuta, nakon čega je slijedila samo jedna replika od po 10 minuta za svakoga, a tek na kraju rasprava uz moderatora.
Peterson je na početku svog izlaganja dao do znanja da je pristupio ovoj temi na prilično doslovan način: budući da je (jedna od) tema debate marksizam, on se pripremio kritički iščitavajući Komunistički manifest Karla Marxa i Friedricha Engelsa. Svoje je uvodno izlaganje iskoristio da rastavi na proste faktore ovu 170 godina staru knjigu i ideje koje su rodonačelnici komunizma iznijeli u njoj. Da, u tome je manje-više uspio, ali čitav posao čini se pomalo izlišnim - ili bi barem bio izlišan kad toliki broj intelektualaca ne bi i dalje uzimao Marxove ideje zdravo za gotovo.
Peterson rastavio Marxov Komunistički manifest na proste faktore
“Rijetko sam pročitao traktat koji je napravio toliko konceptualnih pogrešaka po rečenici”, započeo je Peterson, naglašavajući važnost kritičkog mišljenja i analiziranja ideja pri iščitavanju ovakvih tekstova i nastavio s demontiranjem, blago rečeno, “nepouzdanih” postulata od kojih Marx i Engels polaze.
Povijest se ne može gledati kao puka klasna borba; hijerarhija i nejednakost su stariji od kapitalizma i samog čovječanstva; glavna prijetnja ljudima je priroda, ne društveni ustroj; u hijerarhiji se ne penjemo samo izrabljivanjem drugih; binarna podjela na “dobar” proletarijat i “lošu” buržoaziju vrlo je neodređena i podložna manipulacijama; koncept diktature proletarijata je recept za katastrofu jer polazi od pretpostavke da se ekonomijom može upravljati centralizirano i da novi proleterski vladari neće biti korumpirani takvom moći; kapitalisti također obavljaju bitan rad, a profit nije a priori negativan - naprotiv, nužan je za rast i kontrolu efikasnosti rada; produktivnost rada neće rasti samo po sebi kad proleteri preuzmu sredstva za proizvodnju; a komunistička utopija je sama po sebi neodrživa jer se ljudi neće automatski baviti kreativnim neutuđenim radom, a Marx i marksisti sami priznaju da 'nikad u povijesti svijeta nije postojao sustav proizvodnje koji je bio tako učinkovit u proizvodnji dobara kao kapitalizam' - ali ipak misle da mogu bolje od toga.
Marx jednostavno nije promislio do kraja svoju ekonomsku teoriju, nije je podvrgnuo istoj (samoj)kritici kojoj je podvrgnuo liberalnu ekonomsku teoriju, iako je otvoreno zagovarao nasilnu revoluciju", zaključio je Peterson.
“Nije očito, ni izbliza, da slobodnotržišne ekonomije Zapada imaju više nejednakosti nego manje slobodne ekonomije u ostatku svijeta. A jedna stvar koju možete reći o kapitalizmu je da, iako proizvodi nejednakost, također proizvodi bogatstvo. A svi drugi sustavi to ne rade. Samo proizvode nejednakost”, poentirao je Peterson, vičući kao da to pokušava utuviti u glavu tvrdoglavim marksistima. Za kraj je to potkrijepio s nekoliko nedvosmislenih statistika o ekonomskom rastu i smanjivanju siromaštva.
Žižekovo uvodno izlaganje otišlo je pak u potpuno drugom smjeru, što je za njega možda bilo i bolje, s obzirom na to da bi na ovako razornu argumentaciju bilo teško odgovoriti. Umjesto toga, počeo je pomirljivo, objašnjavajući kako njih dvojica imaju nešto zajedničko - obojica su zadnjih godina na udaru lijevih liberala.
“Da se vodeće figure iz tog polja pita mogu li ih ja zastupati (u debati), okrenuli bi se u grobu čak i ako su živi”, nabacio je Žižek prvu u nizu svojih sočnih šala koja su vječni lajtmotiv njegovih nastupa. Čitajući s papira, za razliku od Petersona koji se samo povremeno služio laptopom, Žižek je povezao sreću, kapitalizam i marksizam na primjeru Kine.
Žižek pričao o opasnostima kapitalizma - ali ne i o marksizmu
Kako je Kina izvukla stotine milijuna svojih građana iz siromaštva u srednju klasu? Tako što je kombinirala“ dvije fundamentalne tendencije modernosti” protiv kojih se ljevica 20. stoljeća navodno borila: “vladavinu kapitala sa svojim agresivnim tržišnim natjecanjem i autoritarnu birokratsku moć države”. No nakon toga se fokusirao na “problematične” koncepte sreće, jednakosti i slobode.
“Moramo pronaći neki svrhoviti cilj iznad puke borbe za ugodnim preživljavanjem”, rekao je Žižek, potvrđujući još jednom da njegova ideološka pozicija nije toliko nepomirljiva s Petersonovom. Obojica na svoj način nastupaju protiv, u nedostatku boljeg termina, vulgarnog liberalizma i hedonizma koji vide kao slijepu ulicu. Ali modernost, prema Žižeku, znači da “se ne možemo jednostavno referirati na nepropitivi autoritet da nam dodijeli misiju ili zadaću”.
Iako su uvidi koje je iznio bili, kao i uvijek u njegovim nastupima, zanimljivi i oštroumni, nisu imali previše veze s obranom marksizma koju smo od njega, u skladu s temom debate, očekivali. Razočarenje je tim veće što su ideje i argumenti koje je iznio već poznati onima koji su imalo pratili njegove članke i predavanja posljednjih godina.
“Čuo sam kritiku kapitalizma, ali nisam čuo obranu marksizma”, mogao je kasnije samo zaključiti Peterson, dodavši kako sam ne smatra kapitalizam, već širu osobnu odgovornost, ključnim rješenjem za društvena zla.
Žižek je ipak, još jednom, potvrdio da je kao filozof i javni intelektualac prije svega branitelj nedovršenog projekta modernosti i ljudske emancipacije koja je započela s Francuskom revolucijom - a tek onda, i to u vrlo specifičnom smislu, marksist. Čak je i marksistički poziv za dokidanjem kapitalizma zamijenio apelom za njegovu regulaciju i ograničenje tržišta kako bi se spriječila katastrofa.
Žižek i Peterson slažu se oko licemjerja političke korektnosti
Njegove tvrdnje da “bijeli multikulturalni liberali utjelovljuju laž politike identiteta” i da “rješenje nije da zapadne zemlje prime sve imigrante, već da nekako promijene situaciju koja stvara masovne valove imigracije” Peterson bi vjerojatno bez oklijevanja potpisao.
No Žižek ne bi bio Žižek da odmah nije podbo i populiste i nacionaliste koji zamišljaju društvo kao “harmoničnu cjelinu” i kojem stoga treba “vanjski uljez” - konkretno, imigranti - “kako bi objasnio podjele i antagonizme u društvu”. Na isti način predstavljaju moralnu degradaciju društva kao proizvod “zavjere kulturalnih marksista” - što sigurno nije promaklo Petersonu, kojem su “kulturalni marksisti” omiljena meta. Naravno, ništa nije moglo proći bez spominjanja Hitlera i usporedbe njegovog antisemitizma s desničarskom teorijom o kulturalnom marksizmu.
“Sloboda i odgovornost bole. Zahtijevaju napor. A najviša funkcija autentičnog gospodara je da nas probudi za našu slobodu. Nismo spontano slobodni”, zaključio je u svom hegelovskom stilu Žižek. Međutim, u logičkom obratu po kakvima je dobro poznat, okrivio je upravo kapitalizam za “pretjerano izjednačavanje” ljudi, ne ljevicu, koja je u biti u uzmaku - upravo suprotno od Petersonova narativa.
A onda se okomio na posebno kontroverznu Petersonovu tezu koja je već postala izvor bezbrojnih memova - njegove usporedbe hijerarhijskog društvenog ustroja među ljudima s hijerarhijom koja vlada među jastozima. Unatoč milijunima godina evolucije koji nas dijele, tvrdi Peterson, ta hijerarhija ima u suštini jednaki neurološki temelj, što pobija teorije o čovjeku kao “praznoj ploči” i kapitalizmu i patrijarhatu kao pravim izvorima nejednakosti. No iako jastozi imaju hijerarhiju, nemaju autoritet u onom smislu koji je za ljudsko društvo od vitalnog značaja.
Komunizma se Žižek dotaknuo tek ovlaš, na kraju svog izlaganja. “Zašto se i dalje držim ovog prokletog imena, kada znam kako je komunistički projekt u 20. stoljeću propao”, zapitao se retorički. Njegov odgovor je da kapitalizam u sebi nosi antagonizme zbog kojih naprosto nije održiv a koji se tiču našeg zajedničkog dobra: ekološku prijetnju, posljedice biogenetske tehnologiji i nove oblike aparthejda.
Posebno zanimljiv trenutak u naknadnoj raspravi bio je onaj u kojem je Žižek izravno suočio Petersona s njegovom tvrdnjom da "postmoderni neomarksisti" dominiraju zapadnim sveučilištima. "Dajte mi neka imena, gdje su ti marksisti ovdje?" pitao ga je Žižek, inzistirajući da su zagovornici "hiper-moralizirajuće" političke korektnosti ustvari suprotstavljeni marksistima. Peterson na to nije imao izravan odgovor. No to ne znači da njegov argument o vezi između postmodernizma i marksizma kao "magičarskom triku koji je zamijenio ideju potlačenosti proletarijata od strane buržoazije idejom da jedna identitetska grupa tlači drugu" bezvrijedan. Dapače, i Žižek se odmah složio s njim.
Debata nije ispunila očekivanja - ali nije bila ni promašaj
Publika je od početka debate, očito podijeljena na dva filozofska fan-kluba, napola komičnim, a napola iritantnim entuzijazmom podržavala svog favorita. No jedan od posebno upečatljivih trenutaka debate bio je onaj u kojem je Petersonovo upozorenje na Marxovo zagovaranje “krvavo nasilne revolucije i rušenja svih postojećih društvenih struktura” naišlo na oduševljeno klicanje nekolicine posebno fanatičnih komunista iz publike. Šokirani Peterson je na to ostao bez teksta i samo ih nijemo prostrijelio zgađenim pogledom. Prema Žižeku je, doduše, bio mnogo ljubazniji, a ta su ljubaznost i uvažavanje bili obostrani, možda na razočaranje navijački nastrojenih gledatelja.
Sve u svemu, teško se oteti određenom osjećaju razočaranja. I Peterson i Žižek kao da su, iz različitih razloga, došli na raspravu nespremni za međusobno sučeljavanje. U određenom smislu naprosto nisu dovoljno upoznati s radom sugovornika, što pogotovo vrijedi za Petersona, i nisu se bavili istim problemima. S druge strane, u određenim se pitanjima jednostavno previše slažu da bi debata zadovoljila visoka očekivanja. Iz istih je razloga teško, a vjerojatno i besmisleno, reći tko je "pobijedio" u ovoj debati.
No bilo bi ne samo cinično, već i pogrešno reći da je debata ove dvojice intelektualnih zvijezda bila uzaludna. Kao što je moderator debate rekao na početku: “Malo je toga danas hitnije nego ikad, u vrijeme stranačke odanosti i degradiranog građanskog diskursa, nego pravo razmišljanje o teškim pitanjima". Unatoč tome što je njihova debata mogla biti kvalitetnija, i Peterson i Žižek pokazali su da tu misiju zaista shvaćaju ozbiljno i da obojica imaju što reći o gorućim problemima suvremenog društva. Svaki iz svoje pozicije. A neviđena fama oko njihove debate pokazala je da postoji ozbiljan, možda nikad veći apetit za intelektualnim dijalogom i debatom. Da je to dobra stvar, trebali bi priznati i oni koji smatraju da su Peterson i/ili Žižek obični šarlatani, a ne velikani suvremene misli.
0 ( + )
*
Britanska policija uhitila preko 700 ekoloških aktivista u proteklih šest dana
Britanska policija uhapsila preko 700 ekoloških aktivista u proteklih šest dana
HINA
Foto: EPA
BRITANSKA policija priopćila je kako je tokom zadnjih šest dana uhapsila više od 700 aktivista za zaštitu okoliša koji su blokirali ceste oko najpoznatijih znamenitosti u Londonu.
Prosvjedi, koje organizira pokret Extinction Rebellion, nekoliko dana ometaju promet u središtu Londona.
Extinction Rebellion pozvao je na nenasilni građanski neposluh kojim bi se britansku vladu prisililo na smanjivanje emisija stakleničkih plinova na nulu do 2025. i zaustavljanje onoga što nazivaju globalnom klimatskom krizom.
"U 10,00 sati prijepodne u subotu... više od 718 uhapšeno je od ponedjeljka. Optuženo je 28 ljudi", priopćila je londonska policija.
Policija je ponovila kako je nastavak prosvjeda dozvoljen samo kod Marble Archa, no nisu kazali kako namjeravaju raščistiti druge lokacije od stotina protestanata.
Poznata glumica Emma Thompson pridružila se u petak prosvjedima kod Oxford Circusa, središtu jedne od najpoznatijih londonskih trgovačkih četvrti, čitanjem poezije koja hvali Zemljine darove.
U Velikoj Britaniji Extinction Rebellion ima tri zahtjeva: proglašenje "izvanrednog ekološkog i klimatskog stanja", izrada akcijskog plana kako bi se "na ništicu" svele emisije stakleničkih plinova do 2025. i osnutak "građanske skupštine" koja će odlučivati o klimatskoj pravdi.
0 ( + )
*
Prosvjednici u Parizu palili smeće, bacali kamenje. Policija odgovorila suzavcem
Prosvjednici u Parizu palili smeće, bacali kamenje. Policija odgovorila suzavcem
HINA
Foto: EPA
SUKOBI su izbili između nekoliko desetaka protestanata i policije u Parizu danas, na 23. prosvjedu "žutih prsluka", nakon što su vlasti upozorile da bi se na demonstracijama moglo ponoviti nasilje.
Deseci protestanata s crnim kapuljačama bacali su kamenje na policiju, a neki su zapalili motocikle u središtu Pariza, pokazuju Reutersove snimke. Zapaljeno je i nekoliko koševa za smeće i skutera.
Policija je odgovorila bacanjem suzavca i granata koje proizvode tzv. topovski udar. Dio policije krenuo je prema prosvjednicima kako bi kontrolirali gomilu i pogurali ju prema pariškom Trgu Republike na kojem je prosvjed dozvoljen.
Pritvoreno više od 100 ljudi
Do 13 sati je uhapšeno i pritvoreno oko 110 ljudi, otkrio je ured pariškog tužitelja.
Dio "žutih prsluka" kritički se osvrnuo na dirnutost međunarodne zajednice sudbinom katedrale Notre-Dame, napose zbog velikodušnih obećanja vodećih francuskih poslovnih ljudi da će izdvojiti milijunske donacije za njezinu obnovu. Zbog toga su brojni pohrlili pozdravili humorističnu objavu kojom se na Twitteru oglasio romanopisac Ollivier Pourriol.
Dan nakon požara on je na društvenoj mreži napisao "Victor Hugo zahvaljuje svim velikodušnim donatorima na donacijama za spas pariške Notre-Dame i predlaže im da jednako učine za 'Jadnike'", što je naslov drugog velikog djela francuskog pisca iz 19. stoljeća koji je svojim djelom "Zvonar crkve Notre-Dame" upisao tu katedralu u legendu.
Grad je bio pod visokim mjerama sigurnosti nakon što je ministar unutarnjih poslova Christophe Castaner rekao da su ga obavještajne službe izvijestile o mogućem povratku nasilnih protestanata koji žele stvoriti kaos u Parizu, Toulouseu, Monptellieru i Bordeauxu, kao na nasilnim prosvjedima 16. ožujka.
Velik dio pariške podzemne željezničke mreže je zatvoren, a na ulice francuskih gradova poslano je 60 hiljada policajaca.
Prosvjedi "žutih prsluka" izbili su sredinom studenoga, u početku zbog najavljenog poreza na gorivo i visokih troškova života, no evoluirali su u širi pokret protiv ekonomskih reformi predsjednika Emmanuela Macrona.
Macron je trebao u ponedjeljak navečer održati obraćanje naciji nakon tromjesečne nacionalne rasprave i iznijeti svoj plan odgovora na krizu izazvanu prosvjedima "žutih prsluka", ali ga je odgodio zbog katastrofalnog požara u Notre-Dameu. Očekuje se da će imati obraćanje idući četvrtak.
0 ( + )
*
Njemačka poslala avion s medicinskom opremom po stradale u autobusnoj nesreći
Njemačka poslala avion s medicinskom opremom po stradale u autobusnoj nesreći
HINA
Foto: EPA
PETNAEST njemačkih državljana, koji su preživjeli nesreću autobusa na portugalskom otoku Madeiri, na putu su kući nakon što je Berlin poslao po njih vojni zrakoplov iz Koelna.
Zrakoplov, posebno opremljen Airbus A310 njemačkih zračnih snaga, poletio je iz madeirske prijestolnice Funchala s ozlijeđenim Nijemcima i medicinskom ekipom, priopćilo je ministarstvo vanjskih poslova u Berlinu. Taj je avion zapravo leteći odjel intenzivne njege.
Jedna osoba još nije dovoljno stabilizirana za transport i ostat će u bolnici u Funchalu.
29 poginulih
Dvadeset i devet ljudi, većinom njemačkih turista, poginulo je a 27 je ozlijeđeno u srijedu kada je njihov autobus sletio s ceste u Canicu na otoku Madeiri.
Vlada u Berlinu još nije potvrdila koliko je njemačkih građana poginulo priopćivši da prvo želi obavijestiti njihove obitelji.
Turistički autobus u kojem je bilo 55 putnika, vodič i vozač, uletio je među kuće i prevrnuo se na bok. Vozač je navodno izgubio kontrolu nad vozilom.
Ozlijeđeni su prebačeni u bolnicu i dio njih je relativno brzo otpušten.
Među ozlijeđenima su vozač autobusa i vodič, obojica Portugalci. Oni su zadržani u bolnici.
0 ( + )
*
Sjeverna Koreja SAD-ov poziv na razgovor nazvala besmislenim
Sjeverna Koreja SAD-ov poziv na razgovor nazvala besmislenim
Foto: EPA
SJEVERNA KOREJA nazvala je "besmislenim" poziv američkog savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona da pokaže kako je ozbiljna u pogledu odustajanja od svog nuklearnog oružja, čime je Pjongjang već drugi put u manje od tjedan dana kritizirao nekog američkog visokog dužnosnika.
Američki predsjednik Donald Trump rekao je da je otvoren za treći sastanak na vrhu sa sjevernokorejskim liderom Kim Jong-unom, no Bolton je u srijedu za Bloomberg News kazao kako najprije treba postojati "jasan pokazatelj da je Sjeverna Koreja donijela stratešku odluku o odustajanju od nuklearnog naoružanja".
"Bolton, savjetnik Bijele kuće za nacionalnu sigurnost, u razgovoru za Bloomberg nadmašio je samoga sebe izjavivši takvu besmislicu", rekla je Choe Son-hui, zamjenica sjevernokorejskog ministra vanjskih poslova, prenijela je državna novinska agencija KCNA.
"Zbog Boltonovog istupa zapitala sam se je li to posljedica nerazumijevanja namjera između vodećih američkih i sjevernokorejskih lidera ili se on samo pokušao našaliti", kazala je Choe Son-hui.
"Sve u svemu, njegove riječi nisu simpatične, a on mi se čini nejasnim", dodala je.
Ranije kritizirali i Pompea
Sjevernokorejska zamjenica ministra vanjskih poslova upozorila je kako američko "razbacivanje takvim ocjenama bez diskrecije i smisla" neće donijeti dobro.
Mike Pompeo poručio je u petak kako će američki diplomati nastaviti djelovati u cilju postizanja denuklearizacije Sjeverne Koreje, na koju se, kako kaže, sjevernokorejski vođa Kim Jong-un obvezao prošlog lipnja.
Državni mediji u četvrtak su objavili kako Sjeverna Koreja više ne želi da Pompeo sudjeluje u nuklearnim pregovorima te želi nekoga tko je "pažljiviji i zreliji u komunikaciji".
"Bojim se da će atmosfera biti loša i da će razgovori ponovno zaglibiti ako Pompeo nastavi sudjelovati u raspravama", rekao je Kwon Jong-gun, viši dužnosnik u sjevernokorejskom ministarstvu vanjskih poslova, a prenijela KCNA.
0 ( + )
*
Prije točno 20 godina svijet je potresao masakr u američkoj školi
Prije točno 20 godina svijet je potresao masakr u američkoj školi
HINA
Foto: EPA
TJEDAN događanja kojima se obilježava 20. godišnjica masakra u američkoj srednjoj školi Columbine svoj vrhunac ima danas kad se održava ceremonija odavanja počasti 13 žrtava te pucnjave koja je šokirala svijet.
Dva učenika srednje škole Columbine su 20. travnja 1999., samo tri tjedna prije mature, upali u školu u predgrađu Denvera naoružani sačmaricama i poluautomatskim oružjem i ubili 12 kolega i jednog učitelja, a potom izvršili samoubojstvo.
Betty Shoels, teta ubijenog učenika Isaije Shoelsa, rekla je kako je njezin 18-godišnji nećak bio sportaš koji se volio zabavljati i uvijek je bio nasmijan usprkos tome što se nije osjećao uklopljen, kao jedan od nekolicine afroameričkih učenika u školi.
"Najviše mi nedostaje njegov smijeh", kazala je Shoels.
"Bio je dobro dijete koje se voljelo šaliti."
Ovogodišnje sjećanje na pucnjavu ovaj je tjedan obilježila i smrt floridske tinejdžerke za koju su vlasti rekle da je bila "opsjednuta" Columbineom. Ona je doputovala u saveznu državu Colorado gdje je umrla od prostrjelnih rana koje si je navodno nanijela sama.
"Zahvalan sam što sam preživio"
Evan Todd je 1999. bio učenik drugog razreda. Bio je ozlijeđen u školskoj knjižnici u kojoj je ubijeno 10 učenika. Todd ističe da se svaki put kad čuje o nekoj školskoj pucnjavi ili drugim tragedijama koje su nekako povezane s Columbineom sjeti da je bio "dio nečega toliko jezivog i javnog".
Masakr u toj srednjoj školi inspirirao je dokumentarni film "Bowling for Columbine" u kojem redatelj Michael Moore traži odgovor na pitanje zašto se u Sjedinjenim Državama bilježi veći broj pucnjava u odnosu na ostatak svijeta.
Todd ističe kako se često sjeti svog kolege iz nogometne momčadi Matta Kechtera koji je upucan u glavu samo nekoliko metara od njega.
"Nekad se pitam što bi Matt radio danas, kakav bi mu bio život", rekao je 35-godišnjak, otac jednogodišnjeg sina.
Naglasio je kako su mu u mjesecima nakon tragedije znatno pomogli obitelj i vjera.
"Jednostavno sam zahvalan što sam preživio", zaključuje.