Novosađanin pucao zbog ljubomore: "Oni voze dobre automobile, a ja nemam ni posao"
Novosađanin pucao zbog ljubomore: "Oni voze dobre automobile, a ja nemam ni posao"
Youtube: Screenshot
"GLEDAO sam kuće susjeda, kako voze dobre automobile i imaju sve što im je potrebno, a ja nemam običan posao", rekao je Miloš Marić, koji je tjedan dana zbog ljubomore snajperom pucao po susjedstvu u novosadskom Petrovaradinu, piše Blic.
Izrešetao je pet kuća i dva automobila. Mladić svoje žrtve nije poznavao nego ih je birao nasumce.
Na ispitivanju u tužilaštvu 30-godišnjak, koji je uhapšen u petak, danas se branio šutnjom i određen mu je pritvor do 30 dana, kako ne bi ponovio isto djelo.
U stanu imao arsenal oružja
Marićevi roditelji tvrde da njihov sin nije kriv. Miloševa majka je novinarima rekla da je njen sin nedužan jer joj je cijelo vrijeme savjetovao da ne izlazi iz kuće, da je ne bi netko upucao.
Policija je u njegovom stanu pronašla automatsku pušku, pištolj "tetejac", dvije bombe, municiju različitog kalibra i detonatorsku kapislu.
Dačić: Srbija neće u NATO, želimo biti neutralni
Dačić: Srbija neće u NATO, želimo biti neutralni
Foto: Hina
SRBIJANSKI vicepremijer i ministar vanjskih poslova Ivica Dačić izjavio je u nedjelju da Srbija ne kani postati članicom NATO-a jer je opredijeljena za vojnu neutralnost, ali su njezini jedini interesi dobri odnosi s tim savezom.
“Mi smo vojno neutralni i nemamo namjeru postati članicom NATO-a, ali imamo interes biti u dobrim odnosima u svojstvu mira i dobrih odnosa u regiji”, rekao je Dačić za televiziju Pink u povodu potpisivanja Individualnog partnerskog akcijskog plana (IPAP) s NATO-om.
Prema ranijim izvješćima beogradskih medija, potpisivanjem IPAP-a vojnici NATO-a bi u budućnosti trebali imati slobodan tranzitni prolaz kroz Srbiju čijom bi se infrastrukturom mogli koristiti i bili bi zaštićeni “posebnim statusom” tokom tog tranzita.
Prema Dačićevoj ocjeni, taj sporazum je najviši stupanj suradnje koji sklapa zemlja koja ne želi biti članicom saveza.
Žele dobre partnerske odnose sa svima
Interes je srbijanske vlade graditi dobre i partnerske odnose sa svima, rekao je Dačić i zaključio da je "dobra međunarodna pozicija poštivanje principa vojne neutralnosti".
Prema objašnjenjima u beogradskim medijima, sporazumom IPAP što ga je prošli tjedan potpisala u Bruxellesu, Srbija se obvezuje omogućiti vojnicima NATO-a da u tranzitu rabe svu njezinu vojnu infrastrukturu, a time se ujedno regulira prelazak granice i visoka razina imuniteta kao i pristup vojnim objektima.
Pojedini vojni analitičari prokomentirali su sporazum tvrdnjom da se Beogradu omogućuje da sam odluči koju će razinu suradnje omogućiti vojnicima NATO u slučaju njihova tranzita teritorijem Srbije.
Breedlove: Ukrajinu treba naoružati bez obzira na destabilizirajući učinak
Breedlove: Ukrajinu treba naoružati bez obzira na destabilizirajući učinak
Foto: Hina
ZAPAD treba razmotriti sva sredstva kojima raspolaže kako bi pomogao Ukrajini, uključujući i slanje obrambenog oružja, rekao je u nedjelju zapovjednik NATO-a za Europu, američki general Philip Breedlove.
"Mislim da se nijedno sredstvo kojim raspolažu Sjedinjene Države, ili bilo koja druga zemlja, ne bi trebalo zanemariti", rekao je Breedlove na konferenciji za novinare, odgovarajući na pitanje je li pristalica slanja obrambenog oružja Ukrajini.
Američki zrakoplovni general rekao je da se protiv Ukrajine koriste diplomatska, informacijska, vojna i gospodarska sredstva, ali nije izrijekom spomenuo Rusiju.
"Zato smatram da bismo mi na Zapadu trebali razmotriti sva naša sredstva kao mogući odgovor. Bi li to moglo imati destabilizirajući učinak? Odgovor je - Da. Ali bi destabilizirajući učinak mogla imati i pasivnost, nepoduzimanje ničega", rekao je Breedlove.
"I dalje primjećujemo kako elementi protuzračne obrane, zapovijedanja, nadzora, opskrbe i opreme prelaze potpuno propusnu granicu. Zato postoji zabrinutost u pogledu toga da li se Minsk provodi ili ne", rekao je američki general, govoreći o mirovnom sporazumu između separatista i ukrajinske vlade, dogovorenom u glavnom gradu Bjelorusije.
Prijeti raspad sistema: Grčka ima novca za samo dva tjedna
Prijeti raspad sistema: Grčka ima novca za samo dva tjedna
Foto: Getty
DANAŠNJE izdanje renomiranog lista Frankfurter Allgemeine Sonntagszeitung (FAS) javlja da su stručnjaci Europske komisije potvrdili "kritično stanje" u grčkoj riznici u kojoj ima dovoljno novca za isplatu plaća i mirovina do 8. travnja.
Ukoliko Atena do navedenog datuma ne uspije ponuditi plan održivih reformi, Komisija pretpostavlja da će Ciprasova vlada morati posegnuti za fondovima socijalnog osiguranja i računima tvrtki u državnom vlasništvu da bi nastavila s isplatom plaća.
Premijer Cipras je u petak pokušao uvjeriti zajmodavce i europske partnere da će u "dolazećim danima" dostaviti prošireni prijedlog reformi s nadom da će one otključati posljednju tranšu pomoći u iznosu od 7.2 milijarde eura.
FAS piše da je strah oko potencijalno katastrofalnih posljedica po Grčku "opipljiv". Ukoliko se sporazum ne postigne do 8. travnja, kriza će imati negativan utjecaj na euro, a Grke očekuje egzistencijalna noćna mora.
Uz povike "ubit ćemo vas" gomila napala židovske vjernike u predgrađu Londona
Uz povike "ubit ćemo vas" gomila napala židovske vjernike u predgrađu Londona
Screenshot: YouTube
GRUPA od dvadesetak mladih ljudi napala je sinagogu u londonskom predgrađu Stamford Hill, uzvikujući prijetnje i fizički nasrćući na okupljene židovske vjernike.
Jedan od svjedoka iz "Ahavat Torah" kongregacije kaže da je pobješnjela gomila uzvikivala "ubit ćemo vas" dok je uništavala imovinu unutar i izvan sinagoge.
Mjesni Židov koji se našao na mjestu događaja je pohrlio pomoći vjernicima u opsadi, samo da bi završio s okrvavljenim licem i slomljenim zubom, piše Jerusalem Post.
Policija je izrazila zabrinutost zbog napada u dijelu grada s brojnom židovskom populacijom, zadržane su četiri osobe povezane s incidentom.
U Ujedinjenom Kraljevstvu postojano raste antisemitski sentiment, sugeriraju podaci židovske "Zaklade za sigurnost u zajednici" iz 2014. godine.
Oko 150,000 od 286,000 britanskih Židova koji žive u okolici Londona kaže da je na ovaj ili onaj način iskusilo antisemitizam.
Ljudi se vraćaju u Kobane: "Ovo je nekada bio prekrasan grad, IS ga je uništio"
Ljudi se vraćaju u Kobane: "Ovo je nekada bio prekrasan grad, IS ga je uništio"
Foto: FAH
STOTINE kurdskih civila nakon višemjesečnog življenja po raznim izbjegličkim kampovima vraćaju se u svoj Kobane, simbol borbe protiv brutalnih džihadista Islamske države (IS).
Islamska država četiri je mjeseca opsjedala taj sirijski grad na granici s Turskom i gotovo ga osvojila prošlog oktobara, ali je morala uzmaknuti pritisnuta žestokim protunapadom sirijskih Kurda i zračnim udarima međunarodne zajednice predvođene Amerikancima.
"Ovo je nekada bio prekrasan grad, pun života. Sada je prazan. Ništa nije ostalo u njemu", kaže Mohamed, trinaestogodišnjak koji se s obitelji upravo vratio nakon petomjesečnog boravka u izbjegličkom logoru u turskom gradu Surucu.
60 posto kuća morat će biti srušeno
"Vratili smo se prije nekoliko dana i pronašli svoj dom uništen bombama pa moramo živjeti kod ujaka, s cijelom njegovom obitelji", kaže dječak dok obilazi ruševine, lokve i blato oko uništenih kuća.
U najboljem slučaju oko 20 posto kuća u gradu ostalo je netaknuto, a čak 60 posto njih morat će biti srušeno nakon više mjeseci žestokih borbi.
Iako su oružani sukobi potisnuti na oko tridesetak kilometara od grada, u Kobaneu je i dalje teško živjeti. Nema struje, a samo oni koji su mogu priuštiti generator i gorivo navečer imaju svjetla.
Dostojanstveno podnošenje problema
Opskrba vodom stalno je ograničena, opskrba hranom oskudna i neredovita, a većina stanovnika živi na kruhu što ga dobavljaju lokalne vlasti. Da bi stvar bila gora, diljem grada i dalje su posijana brojna eksplozivna sredstva koja predstavljaju stalnu prijetnju.
"Više od 80 posto eksplozivnih naprava domaće izrade, koje su upotrebljavali pripadnici Islamske države, nije eksplodiralo i još uvijek u sebi nose smrtonosni naboj. Uz to, određeni broj minskih klopki postavljen je po kućama i ulicama", kaže Mustafa Bali, aktivist iz Kobanea. "Četrdeset posto žrtava koje sada imamo prouzročila su upravo ta eksplozivna sredstva", dodaje.
Unatoč svemu, stanovnici tog pograničnog grada spremni su dostojanstveno podnijeti probleme s kojima se suočavaju.
"Ovdje trebamo biti. To je naš dom i naša zemlja. Radije ću lošije živjeti ovdje nego li u jednom od logora u Turskoj", kaže 34-erogodišnja Džihan, krojačica koja se vratila s mužem i dvjema kćerima, od pet i osam godina, i u očajničkoj je potrazi za nekim tko će joj pomoći popraviti šivaći stroj.
Njezina obitelj vratila se odmah nakon istjerivanja džihadističkih snaga iz grada, no žive s roditeljima njezina muža i nemaju dovoljno hrane. "Jedino čega se bojim je da ne bi neka od tih podmetnutih bombi eksplodirala dok se moje djevojčice igraju. Stoga ih ne puštam van", kaže Džihan.
Djeca se miču s ulica
Početkom ožujka učitelji i volonteri počeli su održavati nastavu za više od 200 djece koliko ih je trenutno u Kobaneu.
"Većina škola je uništena i nema puno djece u gradu, no ipak mislimo da je za njih najbolje da se vrate u školu i ne provode puno vremena na ulicama, među minama i tijelima ubijenih džihadista", kaže Rohat, 17-godišnji volonter.
Muhamed svjedoči o tome kako, hodajući zajedno s rođakom gradskim ulicama, nailazi na ostatke ubijenih pripadnika IS-a. "Nikada ih prije nisam vidio tako izbliza", kaže.
Prema kurdskim procjenama, blizu 3.000 džihadista ubijeno je u borbama u Kobaneu, no taj broj teško je pouzdano utvrditi jer su mnoga tijela zarobljena u ruševinama, a mnoga druga raznesena bombama.
Prijeti opasnost od infekcija
Tijela poginulih, kao i infekcije koje bi mogla izazvati, trenutno su najveći problem Kobanea.
"Stotine raskomadanih tijela leži pod ruševinama i na ulicama. Kad stignu vrućine, Kobane će postati grad prepun infektivnih bolesti", kaže Sader Damer, šef gradskih timova za raščišćavanje. "Tijela su puna larvi iz kojih će se izleći muhe i početi širiti bolesti. Trebamo obaviti dezinfekciju pod ruševinama kako bi spriječili epidemiju dok ne bude prekasno", upozorava.
No problemi povratnika u Kobane tu tek počinju. Mnogi se vraćaju, zatiču porušene domove i zahtijevaju prikladniji smještaj.
"To će postati ozbiljan problem kada pravi vlasnici zatraže povrat. Razumijemo da ljudi žele živjeti u Kobaneu te stoga tražimo da se logori za raseljene osobe podižu na kurdskom radije nego li na turskom tlu", kaže Ibrahim Saleh, trenutno šef jedine gradske pekare koja osigurava kruh za 20.000 ljudi u gradu.
Strah je i dalje najveći uzrok pobačaja djece s Downovim sindromom
Strah je i dalje najveći uzrok pobačaja djece s Downovim sindromom
Foto: Hina
SVIJEST u društvu o osobama s Downovim sindromom iznimno je u novije vrijeme narasla, ali bez obzira na to što se "Downići" posvuda smiješe s plakata, prenatalno testiranje koje otkrije sindrom često je poticaj za pobačaj.
Kada je Susanne Schulz počela pretraživati internet u potrazi za informacijama o Downovu sindromu, par dana prije Svjetskog dana Downova sindroma 21. ožujka prošle godine, njezina kći tek se rodila.
Pronašla je gomilu informacija, ali malo joj je toga govorilo kako da se nosi s dijagnozom koju je upravo doznala.
"Možete se ubiti od guglanja", rekla je držeći Irmu u naručju. Djevojčica kojoj je sada godina dana, malo je umorna. Još uvijek ne može držati glavicu uspravno niti se okrenuti.
Njezini roditelji nisu prije rođenja znali da Irma umjesto dviju ima tri kopije kromosoma 21. Susane Schulz, sada ima 32 godine i nije bila u rizičnoj skupini majki starijih od 35. A ni sve majke iz te dobne skupine ne idu na probir test u prvome tromjesečju trudnoće ili na amniocentezu.
U Njemačkoj pobaci devet od deset žena čijoj se nerođenoj djeci dijagnosticira trisomija 21.
"Nevjerojatan je strah od kromosomske anomalije", kaže genetičarka Elisabeth Goedde, šefica pedijatrije u bolnici u Dattelnu. "Rizik je potpuno precijenjen", naglašava i dodaje da samo četiri posto svih beba ima anomaliju, a samo ih je djelić uzrokovan genetikom.
"Downov sindrom doživljava se kao katastrofa. Svijet se okreće naglavačke", kaže Goedde i objašnjava da je rizik rođenja djeteta s trisomijom 21 prenapuhan i da potiče strah budućih roditelja.
Na 81 milijuna stanovnika u Njemačkoj je evidentirano 50 hiljada ljudi s Downovim sindromom
Taj je strah teško pomiriti s činjenicom da se "Downići", kako se često sami nazivaju, često vide u spotovima i na plakatima kao promotori prihvaćanja i uključenosti osoba s poteškoćama u društvo, kaže Elzbieta Szczebak iz njemačkoga informativnog centra s Downovim sindromom.
Na 81 milijuna stanovnika u Njemačkoj je evidentirano 50 hiljada ljudi s Downovim sindromom. Visoka je razina socijalne prihvaćenosti i mnogo je integracijskih programa. Ali nije tako bilo uvijek.
"U usporedbi s nekim prošlim vremenima, sada živimo na otoku sreće", tvrdi Bernd Breidohr, koji je prije 15 godina osnovao radnu skupinu za Downov sindrom u Karlsruheu.
Breidohr (68) ima 41-godišnjeg sina s trisomijom 21. Rene može čitati i pisati. Ima posao i djevojku.
Vremena su se promijenila
Bernd ni u jednom trenutku nije htio dići ruke od sina, ali priznaje da je prvih godina nakon njegova rođenja bilo teško. "Nismo imali s kime razgovarati, nije bilo pomoći, ničega".
Vremena su se promijenila, tvrdi. "Svatko kome treba pomoć oko djeteta s Downovim sindromom, može mnogo toga pronaći".
Primjerice, Irma već u svojoj prvoj godini ide na govornu terapiju i na psihoterapiju. I dobila je mjesto u vrtiću po mjestu stanovanja.
Život želi živjeti
Dio stručnjaka skeptičan je prema sve sofisticiranijim metodama prenatalnog testiranja.
"Ne namjeravam iznositi moralne prosudbe, ali to sigurno nije želja djeteta. Život želi živjeti", rekao je pedijatar Matthias Gelb, otac 25-godišnjaka s Downom i šef odjela za trisomiju u bolnici u Stuttgartu.
Za roditelje čekanje rezultata može biti vrijeme tjeskobne neizvjesnosti, a mogući pobačaj nosi snažan osjećaj krivnje.
U Njemačkoj se trenutačno prakticira testiranje za trisomiju 21, kao i za trisomije 18 i 13, odnosno Klinefelterov i Turnerov sindrom te također za trisomiju X i za sindrom XYY.
S napretkom dijagnostike javlja se bojazan da će budući roditelji početi paziti na posebne genetske osobine u potrazi za "dizajniranom bebom". Stručnjaci kažu da treba postaviti jasna pravila kako bi se to spriječilo.
U Njemačkoj se na svakih 600 do 700 djece rodi jedno s trisomijom. Prenatalno skeniranje rezultira većim brojem pobačaja nego prije, ali veći je i broj starijih majki kod kojih je rizik od rađanja djeteta s genetskim abnormalnostima veći.
"Bit će kako bude"
U slučaju druge trudnoće Irmina majka nema se namjeru podvrći testiranju. Sada ima 12-mjesečno iskustvo sa svojom kćeri i na mobitelu ponosno pokazuje snimku na kojoj se njezina beba smije dok joj mijenja pelenu.
"Bit će kako bude", kaže. Ali ima jedna stvar koje se boji - da će se Irma u nekom trenutku prestati smijati.
