Upozorenje: Oboljeli od bolesti organa za disanje i srca, zatim stari, trudnice i djeca trebali bi smanjiti produžena ili veća naprezanja tokom boravka vani. Svi ostali trebali bi ograničiti produžena ili veća naprezanja tokom boravka vani.
Viktor Orban: Pred Europom je povijesna zadaća - moramo braniti kršćansku kulturu
Viktor Orban: Pred Europom je povijesna zadaća - moramo braniti kršćansku kulturu
Foto: FAH
OVE GODINE je pred europskim zemljama povijesna zadaća obrane kršćanske kulture, rekao je mađarski premijer Viktor Orban u razgovoru za list Magyar Idok objavljenom u subotu, prenosi mađarska novinska agencija MTI.
Mađari imaju sva prava sebe vidjeti kao kršćansku naciju, rekao je Orban i dodao da je "činjenica da smo kršćani i naša živa vjera održali su nas u središtu Europe više od hiljadu godina".
Mnogi nas pokušavaju kritizirati kada čuju da ljudi koji se izjašnjavaju kao kršćani ne puštaju ljude iz drugih dijelova da imigriraju u Europu, no Kristova zapovijed "voli bližnjega kao sebe" znači i "obvezati se i čuvati sve što jesmo", ustvrdio je Orban.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Europljani smatraju kršćansku kulturu izvorom njihovog ponosa i snage, a kršćanska kultura definira njihove svakodnevne vrijednosti, rekao je Orban.
"Ona definira naše viđenje prirode pravde i nepravde, odnosa između muškarca i žene, obitelji, uspjeha, rada i časti", nastavio je.
Bez obzira idemo li u crkvu "ne želimo da moramo slaviti Božić iza navučenih zavjesa kao ne bi povrijedili nečije osjećaje", rekao je Orban. "Ne želimo da se Božićni sajmovi preimenuju, i sigurno ih ne želimo staviti iza betonskih prepreka. Ne želimo našoj djeci uskratiti radost Svetog Nikole i tradicija darivanja".
*
Požar koji tjednima hara Kalifornijom jučer je postao najveći u povijesti te savezne države
Požar koji tjednima hara Kalifornijom jučer je postao najveći u povijesti te savezne države
Foto: FAH
POŽAR (službeno se prati pod nazivom Thomas) koji u Kaliforniji gori od 4. prosinca 2017. je u petak navečer postao najveći požar u znanoj povijesti (od 1932. godine) u toj američkoj saveznoj državi, prenosi Crometeo.
Opožarena površina je u okruzima Ventura i Santa Barbara prešla 1106 kvadratnih kilometara (za usporedbu, to je otprilike trećina površine Istre. U petak je pod kontrolom 65% opožarene površine. Procjenjuje se da se požar neće potpuno ugasiti još najmanje dva tjedna.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
U požaru su dvije osobe izgubile život, od čega je jedna žrtva vatrogasac. U požaru su dosad izgorjela 1063 objekta, uključujući i najmanje 750 domova. Procjenjuje se da je dosadašnja cijena gašenja požara dosegnula 110 milijuna dolara.
Požar se od početka prosinca širio zbog jakih vjetrova koji se u nekoliko navrata tokom prosinca zahvatili jug Kalifornije (tzv. vjetrovi Santa Ane). Početak kalendarske godine 2017. je bio izrazito kišan što je dovelo do bujanja vegetacije koja se tokom sušnog i vrućeg ljeta i jeseni osušila. Ti faktori su, uz kašnjenje kišne sezone pogodovali širenju najvećeg požara u povijesti Kalifornije, piše portal accuweather.
U Kaliforniji se 14 od 20 najvećih požara dogodilo nakon 2002. godine. U zadnjih 6 godina su zabilježena tri od pet najvećih požara. Dosad je najveći požar bio tzv. Cedar požar iz 2003 godine u kojemu je u okrugu San Diego izgorjelo tek nešto manje od 1106 kvadratnih kilometara površine. Taj je požar usmrtio 15 ljudi, a u njemu je izgorjelo 2820 objekata.
*
VIDEO Strašna oluja ubila najmanje 200 ljudi na Filipinima, nestala cijela sela, najgore tek dolazi
VIDEO Strašna oluja ubila najmanje 200 ljudi na Filipinima, nestala cijela sela, najgore tek dolazi
Screenshot: YouTube
NAJMANJE 200 ljudi poginulo je u poplavama i odronima zemlje koje je uzrokovala tropska oluja Tembin na jugu Filipina.
Najviše žrtava zabilježeno je u pokrajini Lanao del Norte sa 127 mrtvih i 69 nestalih, a pogođena su najmanje tri grada, rekla je policija.
U pokrajini Zamboanga del Norte poginulo je 47, u Lanao del Sur 18, a 8 u pokrajinama Bukidnon i Misamis Occidental kao i u Iligan Cityju, rekli su dužnosnici.
Oluja Tembin sručila se jučer na južno područje drugog po veličini filipinskog otoka Mindanaoa.
Pogodila je zapadnu pokrajinu Palawan u subotu, s vjetrovima najveće jačine od 105 km/h i naletima do 145 km/h, rekao je hidrometeorološki zavod. Najgore još nije prošlo - očekuje se da će oluja nastaviti harati ovim područjem još najmanje tri dana.
"Nestala su cijela sela. Nema više ničega", očajne su lokale vlasti.
*
SAD je ostao sam protiv svijeta i oštro zaprijetio UN-u. Hrvatska se sakrila ispod stola. Zašto?
SAD je ostao sam protiv svijeta i oštro zaprijetio UN-u. Hrvatska se sakrila ispod stola. Zašto?
Foto: Getty Images/Index
OPĆA skupština UN-a jučer je premoćnom većinom glasala za rezoluciju kojom se osuđuje američko priznanje Jeruzalema kao izraelske prijestolnice. 125 zemalja članica glasalo je za rezoluciju koja od predsjednika SAD-a Donalda Trumpa traži da povuče svoju odluku, dok je protiv rezolucije glasalo samo 9 zemalja.
Iako su sve zemlje članice UN-a, dakako, pravno jednake i njihov glas formalno vrijedi kao i svačiji drugi, nemoguće je ne primijetiti da su države koje su se na glasanju jasno svrstale uz Izrael i SAD na međunarodnoj sceni potpuno marginalne: Honduras, Gvatemala, Togo, Marshallovi otoci, Mikronezija, Nauru i Palau - uglavnom sitne zemlje koje uvelike ovise o financijskoj pomoći SAD-a.
Ono što je za nas važnije ipak je društvo u kojem smo se sami našli. Hrvatska je, naime, glasala suzdržano i tako ostala poslovično neutralna, ne bi li se zamjerila SAD-u i Izraelu s jedne strane ili regionalnim i globalnim silama sa Zapada i Istoka s druge: Rusiji, Iranu, Saudijskoj Arabiji, Turskoj, Egiptu, Indiji, Kini, Brazilu, Njemačkoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Italiji, Španjolskoj, skandinavskim zemljama… Zapravo, barem na prvi pogled, nevjerojatno izgleda složnost međunarodne zajednice u protivljenju Trumpovoj legitimaciji izraelske aneksije istočnog Jeruzalema, koji je prema svim rezolucijama UN-a teritorij i buduća prijestolnica suverene palestinske države, a tu državu priznalo je 136 zemalja članica.
Izolacija SAD po pitanju Izraela i Palestine nije od jučer
SAD se tako u ovom pitanju našao gotovo potpuno izoliran - njegovi tradicionalni saveznici okrenuli su mu leđa u još većoj mjeri nego kod katastrofalne odluke o invaziji na Irak. Štoviše, jučerašnje glasanje u Općoj skupštini gotovo je identična repriza onog iz 2012. o primanju Palestine kao države promatračice. I tada je samo 9 zemalja glasalo protiv; i tada su uz Izrael i SAD, stale samo oceanijske mikro-državice te Kanada, Panama i Češka. S Justinom Trudeauom na čelu ovog puta ni Kanada nije stala uz svog južnog susjeda.
Iako možda neočekivana, ovo je logična posljedica Trumpova kršenja višestrukih rezolucija UN-a i međunarodnog konsenzusa. Mirovni proces između Izraela i Palestine, koji je ionako već godinama na mrtvoj točki, ovime je dodatno potkopan. Koliko god palestinska vlada na čelu s Mahmudom Abasom i sama snosila odgovornost za taj neuspjeh, njegova ocjena da se SAD “sam diskvalificirao” iz konstruktivnog doprinosa mirovnom procesu načelno je točna - kao i ona palestinskog veleposlanika Rijada Mansura da je ovo “masivni neuspjeh” za tu svjetsku velesilu.
Stoga objašnjenje hrvatskog ministarstva vanjskih poslova da, “kad je riječ o bliskoistočnom mirovnom procesu, ništa se ne mijenja u stajalištu Republike Hrvatske koje je i dalje na liniji dogovorenoga unutar Europske unije te ostajemo predani dvodržavnom rješenju i pronalasku pravednog, održivog i sveobuhvatnog mirovnog dogovora između Izraelaca i Palestinaca”, zvuči prilično šuplje. Hrvatska je svojim glumljenjem neutralnosti ustvari izigrala taj dogovor i prešutno prihvatila Trumpov rizični i nepromišljeni potez.
Politički realizam i idealizam ne moraju biti suprotstavljeni
Jer što god mislili o izraelsko-palestinskom pitanju, jednom od najkontroverznijih i najmučnijih međunarodnih sporova u novijoj povijesti, valja priznati dvije stvari. Prvo, u tom sukobu - koji je odnio desetke hiljada palestinskih i izraelskih života, mahom civila - ni jedna strana nije potpuno nevina, što god nas propaganda s obje strane pokušavala uvjeriti. I drugo, jasno je da mira ne može biti bez pristanka obiju strana, a tog pristanka gotovo sigurno ne može biti bez zadovoljenja prava obaju naroda na samoodređenje.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Kao što je iluzorno i opasno očekivati od Izraelaca da odustanu od vlastite države, isto vrijedi i za traženje od Palestinaca da pristanu na status građana drugog reda na okupiranom teritoriju. Jedinstvena država naprosto ne bi mogla biti i židovska i demokratska, a rješenje s dvije samostalne države jednako je neprovedivo bez Jeruzalema kao zajedničke prijestolnice. Ovdje nije riječ o idealima društvene pravde nasuprot političkom realizmu - pristanak na status quo okupacije i izglednu aneksiju palestinskog teritorija i nerealan je i nepravedan u isto vrijeme. Bruxelles to očito shvaća, za razliku od Washingtona i Tel Aviva, odnosno Jeruzalema.
Doduše, ako i nije primjer principijelnosti i samostalnosti na međunarodnoj pozornici, odluka Hrvatske da "ne talasa" donekle je razumljiva - i sama je malena, politički slaba i gospodarski marginalna zemlja. Osim nas, suzdržana je bila još 31 zemlja, među kojima su i Poljska, Češka, Mađarska, Rumunjska, Bosna i Hercegovina, Kanada, Australija i Argentina. Osim njih, još 21 država odbila je sudjelovati u glasanju.
Visokom ukupnom broju od 52 zemlje koje se nisu svrstale ni na jednu stranu zasigurno su doprinijele prijeteće poruke Trumpa i njegove veleposlanice u UN-u, Nikki Haley. Trump, i inače neprijateljski raspoložen prema UN-u i drugim međunarodnim institucijama i savezima za koje misli da iskorištavaju SAD, zaprijetio je tako da zemlje koje glasaju protiv SAD-a više neće dobivati “stotine milijuna dolara” pomoći. Haley je to opisala kao “uvredu koju nećemo zaboraviti” i zlokobno poručila da će ga se "sjetiti kad nas se bude zvalo da doprinesemo". Tweet američke veleposlanice u kojem nabraja zemlje, među njima i Hrvatsku, koje "nisu potpale pod neodgovoran utjecaj UN-a" - kao da se radi o neprijateljskom entitetu, a ne o instituciji koju je upravo SAD osnovao, dovoljno svjedoči o tome koliko su tenzije eskalirale. Iako, ruku na srce, Hrvatska bi vjerojatno ostala suzdržana i sakrila se ispod stola i bez ovih nervoznih i neukusnih prijetnji iz Washingtona.
Stali smo uz Poljsku i Mađarsku, zemlje koje su zaratile s Bruxellesom
Pa ipak, samouvjerena najava izraelskog premijera Benjamina Netanyahua da će sve zemlje EU-a pokorno slijediti primjer SAD-a i preseliti svoja veleposlanstva u Jeruzalem, priznajući “Sveti grad” kao “vječnu i nedjeljivu prijestolnicu” Izraela, pokazala se kao patetično razmetanje bez ikakvog temelja. Ratobornom Netanyahuu ostalo je samo da proziva Opću skupštinu kao “kuću laži”.
Je li onda Hrvatskoj bilo političko mudro - o moralnoj hrabrosti da ne govorimo - ne stati uz veliku većinu (22 od 28) članica EU-a i umjesto toga se prikloniti zemljama tzv. Višegradske skupine koje su se, pod vlašću desničarskih populista i euroskeptika, u manjoj ili većoj mjeri zaratile s Bruxellesom? Mađarska, podsjetimo, već godinama ratuje i s europskim institucijama i s vlastitim civilnim društvom koje prokazuje kao “Soroševe plaćenike”, propagirajući popularne teorije zavjera i odbijajući prihvatiti sustav raspodjele kvota za azilante među članicama. Poljska je pak otišla toliko daleko u potkopavanju trodiobe vlasti i vladavine prava da je Europska komisija pokrenula proceduru uvođenja posebnih sankcija za tu zemlju, tzv. članak 7 Ugovora o EU.
Ovakvo pozicioniranje Zagreba u svakom je slučaju u skladu s vanjskopolitičkom inicijativom predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, odnosno njenom guranju Hrvatske u “uspravnicu” između triju mora, s Višegradskom skupinom, kao i u još čvršće okrilje Washingtona koji se sve više udaljava od Bruxellesa. Koliko je takav kurs dobar za našu zemlju, tema je za neki drugi tekst.
Možemo, naravno, odmahnuti rukom i reći da se cijeloj stvari pridaje prevelika važnost jer je ova rezolucija UN-a ionako neobvezujuća i ima uglavnom simboličan značaj. Ona iz Vijeća sigurnosti, koja ima obvezujuću snagu, blokirana je američkim vetom - kao što je i Rusija u više navrata učinila po pitanju rata u Siriji, u kojem sama sudjeluje.
Ali međunarodni odnosi nisu samo stvar vojne i ekonomske moći, gdje je SAD i dalje bez premca, već i percepcije i reputacije. Međunarodne institucije poput UN-a i dalje nemaju značaj koji bi trebale imati, ali Izrael neće moći vječno oponirati gotovo cjelokupnoj međunarodnoj zajednici i praviti se da problem okupacije Palestine ne postoji. Ponekad je zaista bitno stati na pravu stranu povijesti - a u ovom slučaju i SAD i Hrvatska pale su na tom testu, svaka na svoj način.
*
Potencijalni partneri u njemačkoj vladi imaju vrlo različite poglede na imigraciju
Potencijalni partneri u njemačkoj vladi imaju vrlo različite poglede na imigraciju
Foto: FAH
DOK njemački možebitni koalicijski partneri pripremaju za razgovore u novoj godini, vodeće osobe konzervativaca Angele Merkel i socijaldemokrata iznijele su različite poglede na to kako bi njihova moguća vlada trebala pristupati imigraciji.
U odvojenim intervjuima Thomas Strobl, drugi čovjek Merkelinih demokršćana (CDU), i SPD-ov ministar vanjskih poslova Sigmar Gabriel iznijeli su njihove smjernice za pridobivanje pristaša nezadovoljnih imigracijskom politikom.
Strobl je listu Heilbronner Stimme rekao bi Njemačka trebala ograničitiobroj useljenika na 65.000 godišnje, kao što je bilo 2012., što je mnogo manje od 200.000 koliko su konzervativci ranije zagovarali.
Neslaganja oko imigracijske politike
No Gabriel iz SPD-a, čije članstvo vjerojatno ne bi prihvatilo takvo drakonsko ograničenje, sugerirao je da bi općine u Njemačkoj i Europi trebale dobiti financijsku kompenzaciju ako pristanu prihvatiti izbjeglice.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
"Na taj način bi lokalne valsti same odlučile koliko će izbjeglica uzeti", rekao je za novinsku grupu Funke. "Time bi se izbjeglo da građani dobiju dojam da izbjeglice dobivaju sve a mi ništa".
"EU bi mogao ustanoviti program pomoći financiranjem općina u siromašnijim državama", dodao je.
Merkel, kojoj najbolje izglede za četvrti mandata nudi obnova "velike koalicije" sa SPD-om, za gubitke na izborima 24. rujna okrivila je zabrinutost građana zbog imigracije i sada zagovara oštriji stav u pogledu deportacija migranata optuženih za zločine.
Članstvo SPD-a, koje mora ratificirati bilo kakva dogovor o vladi, oprezno je spram ponavljanja iskustva velike koalicije zbog koje su tu stranku glasači kaznili na izborima.
Prvi razgovori između stranaka trebali bi početi 7. siječnja a Merkel se nada postići dogovor do sredine siječnja.
*
Američki veleposlanik vlastitu izjavu nazvao "lažnom" pa se crvenio pred kamerama
Američki veleposlanik vlastitu izjavu nazvao "lažnom" pa se crvenio pred kamerama
Screenshot: YouTube
AMERIČKI veleposlanik u Nizozemskoj zapanjio je televizijskog novinara proglasivši "lažnim vijestima" vlastiti citat za koji je ustvrdio da ga nije izrekao.
Izvjestitelj Wouter Zwart upitao je novoimenovanog veleposlanika Petea Hoekstru za komentar izjave o islamskom ekstremizmu koju je sam veleposlanik dao 2015., kada je rekao da u Nizozemskoj postoje "zone u koje se ne smije ući".
"To je netočna izjava. Mogli bismo reći lažna vijest, ja to nisam nikada rekao", odgovorio je Hoekstra u intervjuu koji su prenijeli portali.
Zwart je, međutim, raspolagao videoisječkom u kojem Hoekstra jasno kaže da u "Nizozemskoj vlada kaos", da se "pale automobili", a "političarima nanose opekline" te da u "Nizozemskoj postoje zone u koje se ne smije ući".
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Pošto mu je pokazao snimku, izvjestitelj Zwart iznervirao je Hoekstra zapitavši ga jesu li to "lažne vijesti".
''Nisam to nazvao lažnom viješću, nisam te riječi danas upotrijebio. Ne, mislim da nisam", rekao je veleposlanik i vidno zbunio novinara.
Američki predsjednik Donald Trump često je kritizirao medijsko izvještavanje kada mu nije išlo na ruku nazivajući takvo novinarstvo "lažnim vijestima", a u studenome je rječnik Collins tu riječ proglasio "Riječju godine".
Hoekstra je rođen u Nizozemskoj, ali je emigrirao u Sjedinjene Države kao dijete i prisegnuo je na dužnost 11. prosinca pred američkim potpredsjednikom Mikeom Penceom. Zastupnik Republikanca u Kongresu bio je 18 godina.
*
Puigdemont traži da mu se omogući povratak u Kataloniju: "Želim se vratiti odmah"
Puigdemont traži da mu se omogući povratak u Kataloniju: "Želim se vratiti odmah"
Foto: FAH
ČELNIK katalonskih separatista Carles Puigdemont zatražio je od španjoske vlade da mu dopusti da se vrati do prve sjednice katalonskog parlamenta kako bi mogao postati idući predsjednik te regije.
Puigdemont, koji je bio čelni čovjek Katalonije do oktobara, svojevoljno je otišao u egzil u Blegiju. Njemu u Španjoskoj prijeti hapšenje radi njegove uloge u organizaciji referenduma koji Madrid smatra nezakonitim i proglašenju republike Katalonije,
Separatističke stranke su na regionalnim izborima u četvrtak osigurale većinu u paralamentu, no još nije jasno hoće li Puigdemont i ostali uhapšeni čelnici separatista moći nazoćiti sjednicama parlamenta.
"Želim se vratiti u Kataloniju što prije. Želio bih se vratiti odmah. To bi bile dobre vijesti za Španjolsku", rekao je Puigdemont u razgovoru za agenciju Reuetrs.
Na pitanje hoće li stići na vrijeme za prvu sjednicu koja bi se trebala održati najkasnije do 23. siječnja, on je odgovorio da bi to "bilo prirodno". "Ako mi se ne dopusti da položim prisegu za predsjednika, bila bi to velika abnormalnost za španjolski demokratski sustav", rekao je.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
"Ja sam predsjednik i ostat ću predsjednik"
"Ja sam predsjednik regionalne vlade i ostat ću predsjednik ako će španjolska država poštivati rezultate glasovanja", dodao je.
Puigdemont je pozvao na dijalog sa španjolskom vladom kako bi se riješile sadašnje napetosti između Katalonije i vlasti u Madridu i rekao da je spreman saslušati svaki prijedlog premijera Mariana Rajoya, pa i ako ovaj ne nudi neovisnost.
"Ako španjolska država ima prijedlog za Kataloniju, trebamo poslušati", rekao je i zatražio da to bude dijalog jednakih.
Rajoy je u petak rekao da je otvoren za dijalog ali je implicitno odbacio Puigdemontov zahtjev da se ubrzo sastanu rekavši da će razgovarati s bilo kime tko će biti katalonski predsjednik tek kada ga izabere novi regionalni parlament.
Pregovori o formiranju katalonske vlade vjerojatno će početi nakon blagdana 6. siječnja. O novoj vladi parlament mora glasovati do 8. veljače.
