NIJE trebalo proći dugo vremena da rezultat crnogorskog referenduma postavi brojna pitanja, a za koja se i prije odluke Crnogoraca da postanu posljednjom jugoslavenskom državom koja je prekinula savez sa Srbijom, znalo da će biti postavljena.
Špekulacija da nakon crnogorskog referenduma ne znaju koja će im himna svirati na Svjetskom nogometnom prvenstvu, budući se na njemu i dalje pojavljuju kao Srbija i Crna Gora, za Srbiju predstavlja najmanji u nizu sličnih problema, kada se u obzir uzme sva problematika s kojom se Srbija i Crna Gora do sada nosila kao jedna država.
Nekima od pitanja već se sada naziru rješenja, pa je tako odlučeno da će Srbija preuzeti dva spora koja se vode pred Međunarodnim sudom pravde, po tužbama BiH i Hrvatske protiv SiCG za genocid.
Kako je objavio srpski B92, Beograd "koji se i do sad gotovo bez miješanja Podgorice bavio sporovima pred Međunarodnim sudom pravde", i formalno će postati jedina strana koja će odgovarati na tužbe za pokušaj uništenja Muslimana i Hrvata u susjednim državama.
To također znači i da će se Srbija baviti i pitanjem eventualne odštete ukoliko izgubi sporove.
Podsjećamo, rasprava o sporu po tužbi BiH je završena te se o tom predmetu sada očekuje očitovanje suda, dok rasprava po tužbi Hrvatske još nije vođena.
Tu je i pitanje vojske. Naime, vrhovni zapovjednik vojske Srbije i Crne Gore do sada je bio Vrhovni savjet obrane, no s prestankom postojanja državne zajednice, kako izjavljuje srpski predsjednik Boris Tadić, prestaje postojati i Vrhovni savjet.
Tadić je izjavio kako će funkciju vrhovnog zapovjednika srpske vojske preuzeti upravo on, budući "tako nalaže Ustav Srbije".
Osim što je najavio kako će dosadašnja strategija obrane SiCG biti primjenjivana i u Srbiji, Tadić je ocijenio i kako se ljudi u Srbiji osjećaju pomalo iznevjerenima zbog odvajanja Crne Gore, "ali da se Srbija treba okrenuti sebi i razvijati što bolje odnose s Crnom Gorom".
Prema Tadićevim riječima, profesionalni pripadnici vojske, a koji su građani Crne Gore, dobit će mogućnost da rade u srpskoj vojsci.
Što se ustrojstva državne vlasti tiče, a o kojoj također mora donijeti odluku, Srbija se trenutno dvoumi oko monarhije i republike.
Naime, nakon poziva Aleksandra Karađorđevića da se kao ustrojstvo vlasti izabere monarhija, u Srbiji su mišljenja podjeljena.
Dok jedni smatraju kako im je samo monarhija još trebala, pa da, na čelu s kraljem Aleksandrom "koji je jedva u stanju pročitati tekst na srpskom jeziku", a kamoli ga tečno govoriti, "mirno zaplove prema srednjem vijeku", drugi monarhiju smatraju jedinim "načinom da se cijelom svijetu dokaže kako je Srbija raščistila s komunističkom prošlošću".
Srpski književnik i veleposlanik SiCG u Portugalu, Dušan Kovačević, smatra da je za Srbiju najbolje da bude kraljevina te da Srbija "u svijetu trenutno nema nikoga tko uživa veće poštovanje od Aleksandra Karađorđevića".
Za razliku od Kovačevića, koji smatra kako bi monarhističko uređenje Srbije za njezino predstavljanje kao jedne države i brenda značilo dobar marketing, profesor srpskog Filološkog fakulteta Ljubiša Rajić priče da će Srbija imati bolji "rating" samo zato što bi bila monarhija, naziva "običnim glupostima".
"Jedino gdje kraljevske porodice imaju neki utjecaj, i to po pravilu negativan, jeste tamo gdje vladaju kao samodršci - Saudijska Arabija, Emirati, Brunej ili Nepal. Nadam se iskreno da to nije ono što žele Karađorđević i oni oko njega." izjavio je Rajić.
"Koja smo mi močvara..." - jedan je od komentara ostavljenih na srpskom portalu B92, a koji se odnosi na trenutno stanje u Srbiji. I dok jedni smatraju da žive u močvari od države, drugi i dalje vjeruju u Srbiju te optimistično predlažu da se počne iz početka, te da se nastavi "s nečim što je započelo normalno i s legitimitetom naroda Srbije", predlažući pri tomu još jedan referendum, ovaj put s pitanjem kakvu državu srpski narod priželjkuje: modernu monarhiju ili republiku.
B.S. |