Foto: Hina

LUFTHANSA, tvrtka čiji je kopilot u rušenju zrakoplova Germanwingsa u francuskim Alpama ubio sebe i 149 putnika, ranije je objavila kako nije mogla znati da je Andreas Lubitz bio psihički nestabilan za upravljanje avionom.

No, Lufthansin izvršni direktor Carsten Spohr jučer je priznao da je Lubitz 2008. uzeo pauzu u letačkoj obuci. Kako je Lubitz kasnije položio sve testove sposobnosti, nastavio je s treningom.

"Položio je sve testove s odličnim rezultatima. Njegove letačke sposobnosti su bile bez greške. Lufthansa ima poseban sustav izvještavanja u kojima posada može bez straha od kazne prijaviti probleme ili ukazati na probleme kolega. Sve sigurnosne mreže koje smo imali, ili smo barem mislili da ih imamo, u ovom slučaju očito nisu radile", rekao je Spohr.

Cijeli slučaj naveo je stručnjake i javnost da se zapitaju kroz kakve zapravo testove prolaze piloti koji svakodnevno upravljaju sa životima hiljada ljudi koji koriste usluge aviokompanija.

Spohr je priznao kako nema nekog specifičnog testa koji vrijedi za cijelu Europu, prenosi BBC.

Većina pilota u zemljama Ujedinjenog Kraljevstva počinju svoj trening u školi letenja. No, škole ne provjeravaju i psihološku sposobnost pilota.

"Jednom kada pilot dobije posao, on u toj određenoj tvrtci bude medicinski testiran da se ustanovi njegova sposobnost da prevozi putnike", rekao je.

Rezultat testiranja uvelike ovisi o procjeni ispitivača

Kandidate se ispituje o njihovoj pozadini, poput obiteljskih te partnerskih veza, kao i jesu li ikada patili od depresije ili suicidalnih misli", opisuje Vivian. No, krajnji rezultat ovisi o odgovorima koje je kandidat dao, i procjeni ispitivača o tim odgovorima.

"Postoji određena doza koja se oslanja na povjerenje. Moramo biti uvjereni u njihove odgovore", dodao je.

Fokus ipak na fizičkoj spremi kandidata za pilota

Ispitivanja provode posebno istrenirani stručnjaci, a njima se pilote podvrgava svakih pola godine ili godinu, ovisno o dobi. Većina testiranja uključuje podatke o fizičkoj spremi kandidata za pilota - njegovoj težini, visini, tlaku i sastav urina. Mentalna provjera uključuje manje stavki od fizičke, i nije jako detaljna.

U dokumentu od tri i pol stranice smjernica o tome što uključuje provjera stoji svega šest crtica o psihološkom aspektu provjere.

"Liječnici procjenjuju općenito stanje kandidata, poput kvalitete sna, raspoloženja i učestalosti konzumiranja alkohola. Mentalno stanje procjenjuju na temelju procjene dojma koji kandidat ostavlja, njegova govora, razmišljanja, percepcije, najčešćih raspoloženja i općeg znanja.

Tristan Loraine s 20-godišnjim iskustvom u poslu pilota umirovljen je 2006. godine, i rekao je kako u 20 godina posla nije morao proći kroz sigurnosnu provjeru psihološkog stanja.

"Tada je provjera uključivala EKG, uzorak urina, pretragu krvne slike i slično", ispričao je i dodao kako prije fokus na provjerama sposobnosti nije bio na mentalnom stanju pilota.

Oslanjanje na opomene kolega

Svi piloti su prema obvezujućem ugovoru dužni prijaviti tvrtci ako imaju psiholoških ili emocionalnih poteškoća, kao primjerice kada prolaze kroz obiteljske probleme. Među pilotima vlada i nepisano pravilo tzv. "pritiska kolega", koji uvijek moraju prijaviti ako im se učini da njihov kolega ima neke emocionalne ili psihičke poteškoće. Piloti tako znaju svojim kolegama, ako su nešto primijetili kod njih, nakon leta savjetovati da to prijave ili da uzmu bolovanje.

Stručnjaci se slažu kako psihološka testiranja, ako se postrože nakon slučajeva nesreća koje su namjerno uzrokovali piloti, ne mogu uvijek biti garancija.

"Testiranja se provode sve više, i mogu pomoći, ali ne mogu riješiti ili predvidjeti baš svaku situaciju", smatra profesor psihologije Robert Bor.

"Neke ljudske osobine i postupke je gotovo nemoguće predvidjeti svaku put. Najbolje rješenje je i dalje da se u kabini uvijek nalaze dvije osobe", smatra Bor.