U CIJELOJ HALABUCI oko sudbine hercegovačke šestorke koja će sutra u Haagu saznati što je sud odlučio u vezi njihovih žalbi i prvostupanjske presude lako je zaboraviti da se iza svega toga nalaze i neki konkretni i dokazani zločini HVO-a, ubijeni civili, među njima čak i djeca, dokazano postojanje brutalnih logora za Bošnjake u Herceg-Bosni itd. Iako se mnogi trude fokus hrvatske javnosti usmjeriti na kvalifikaciju o “zločinačkom udruženom pothvatu” i činjenici da se kao dio istoga spominju Franjo Tuđman i Gojko Šušak, ili pak na navodno teško “uzništvo” Slobodana Praljka i ostale petorice optuženih, ne treba zaboraviti da su svi oni završili u Haagu, kao i da se Tuđmana i Šuška spominje jer su neprijeporno počinjeni brojni strašni zločini od strane HVO-a, što se u izvještavanju o ovom predugom suđenju lako izgubi iz fokusa.
No, jednaku, pa i veću pozornost javnosti zaslužuju žrtve, a ne samo optuženi, bez obzira smatralo ih se nacionalnim herojima ili ne. Stoga smo odlučili podsjetiti na neke od konkretnih zločina koji se navode u prvostupanjskoj presudi hercegovačkoj šestorki iz 2013., za koje je, između ostaloga, bivši predsjednik Vlade Hrvatske zajednice Herceg-Bosne Jadranko Prlić osuđen na 25 godina zatvora, a ministar obrane Bruno Stojić na 20 godina zatvora, te dvojica načelnika stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina, zapovjednik Vojne policije HVO-a Valentin Ćorić na 16 godina, a predstojnik Odjela za zatočene Berislav Pušić na 10 godina zatvora.
Kako se navodi u prvostupanjskoj presudi, HVO je 18. siječnja 1993. napao Gornji Vakuf i okolna sela, a borbe između HVO-a i Armije BiH trajale su nekoliko dana. HVO je zarobio između 40 i 60 lokalnih Bošnjaka koje je držao u tvornici namještaja. Zarobljenici su premlaćivani i svirepo mučeni od strane vojnika HVO-a, a jedan od najstrašnijih primjera je ono što se dogodilo Hasanu Behli: dvojica vojnika HVO-a su mu odsjekla uho, a onda su gazili po otvorenoj rani iz koje je curila krv.
Rušenje džamija u Mostaru
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Početkom svibnja 1993. godine HVO je započeo napad na stožer Armije BiH u Mostaru, koji je osvojen, a usput je srušena i jedna mostarska džamija. Tijekom višednevne operacije HVO je po Mostaru masovno počeo hapsiti Bošnjake te odvajati muškarce od žena i djece. Muškarci koji su bili pripadnici Armije BiH su zarobljeni i držani u jednoj zgradi u kojoj su divljački premlaćivani. One Bošnjake koji nisu bili u Armiji BiH se pak držalo zarobljene na drugoj lokaciji i oni su također zlostavljani. Žene i djecu se odvelo u logor na Heliodromu, odakle su kasnije pušteni. Od posljedica premlaćivanja umrlo je deset pripadnika Armije BiH.
Opsada istočnog Mostara u izvedbi HVO-a trajala je od ljeta 1993. do travnja 1994., a sastojala se od intenzivnog i trajnog granatiranja i mitraljiranja. To je rezultiralo brojnim civilnim žrtvama, ali i predstavnika međunarodnih organizacija. HVO je često potpuno prekidao dostavu humanitarne pomoći istočnom Mostaru u tom periodu. Mnoge žene koje su bile Bošnjakinje vojnici HVO-a su silovali, uključujući i jednu 16-godišnjakinju, prije nego bi ih protjerali na područje istočnog Mostara koje su držali pod opsadom, zbog čega su ljudi preživljavali u iznimno teškim uvjetima bez struje, vode i hrane. Granate HVO-a nanijele su i ogromnu štetu slavnom Starom mostu, koji se srušio 9. studenog 1993. Iako je Armija BiH Stari most koristila u vojne svrhe, presuđeno je da je njegovo uništenje predstavljalo neproporcionalno korištenje sile.
Specijalci HVO-a ubili trogodišnje dijete
Jedan od najstrašnijih zločina HVO-a dogodio se u selu Stupni Do, u koje su snage HVO-a ušle 23. oktobara 1993. Specijalci HVO-a ubili su 36 ljudi, među kojima su bila i djeca stara 13, 8 i 3 godine. Najmanje tri žene su silovane, cijelo je selo uništeno i njegovim preživjelim stanovnicima oteta je imovina.
Tu su još logori za Bošnjake Dretelj, Heliodrom i Gabela, u kojima su zatočenici držani u neljudskim uvjetima, izgladnjivani, premlaćivani, mučeni, te mnogi nisu preživjeli takav tretman. Sve to se neprijeporno događalo na teritoriju tzv. Herceg-Bosne dok su je vojno i civilno vodili Jadranko Prlić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić, Bruno Stojić i Berislav Pušić.
I za sve to je osuđena hercegovačka šestorka. Neovisno o tome hoće li se sutra u Haagu prvostupanjska presuda potvrditi, značajno revidirati ili posve ukinuti, ostaju nepobitne činjenice ovih zločina koje je HVO počinio, uz napomenu kako je ovo samo izbor onih najgorih, a nikako sveobuhvatan prikaz razmjera terora i ratnih zločina koji su vladali područjem tzv. Herceg-Bosne.
>> IZRICANJE PRESUDE MOĆI ĆETE PRATITI UŽIVO NA INDEXU
*
Što je zapravo hibridni rat?
Što je zapravo hibridni rat?
Foto: FAH, 123rf
HIBRIDNI rat je termin koji se posljednjih dana našao u središtu pozornosti u hrvatskoj javnosti, prvenstveno zbog tvrdnji premijera Andreja Plenkovića i ministra obrane Damira Krstičevića da su oni i Hrvatska, odnosno njihova vlada, mete hibridnog rata. U oba slučaja, izravno i neizravno, prozvan je i sam Index zbog pisanja o aferi Agrokor te Krstičevićevog prepisivanja dijelova svog završnog rada na američkoj vojnoj školi United States War College.
Ovi primjeri pokazuju kako je hibridni rat postao vrlo fleksibilan termin koji vladajući u Hrvatskoj sve više arbitrarno koriste u dnevnopolitičke svrhe. No što je zapravo hibridni rat u svom originalnom značenju, izvan konteksta domaće politike? Je li hibridni rat stvarna pojava koju se može definirati i prepoznati?
Cilj hibridnog ratovanja je destabilizacija i polarizacija društva
Odgovor na posljednje pitanje je - da. Iako ne postoji jedinstvena definicija ovog prilično apstraktnog pojma, radi se o stvarnom fenomenu koji je u posljednje vrijeme sve relevantniji u kontekstu novog 'hladnog rata' između Rusije i njenih saveznica s jedne strane, te zapadnog bloka predvođenog SAD-om s druge. Kako u časopisu NATO Review objašnjava slovački službenik ministarstva vanjskih i europskih poslova Peter Pindjak, hibridni rat uključuje višeslojni pothvat u cilju destabiliziranja i polariziranja društva na udaru. Za razliku od konvencionalnog rata, "centar gravitacije" u hibridnom ratu je ciljana populacija, a protivnik pokušava utjecati na donositelje odluka u ciljanoj zemlji, kombinirajući "kinetičke akcije" (drugo ime za vojne akcije) sa subverzivnim pothvatima.
A ako se u utvrđivanju njegove definicije poslužimo najvećom (i često nepravedno omalovažavanom) internet-enciklopedijom, Wikipedijom, vidjet ćemo da je hibridno ratovanje (koje se još opisuje i kao nelinearno ili specijalno ratovanje) vojna strategija koja kombinira konvencionalno, iregularno i cyber-ratovanje. Ono ima sljedeća obilježja:
1. Netipični, kompleksni i fluidni protivnik
Hibridni protivnik može biti država ili nedržavni entitet, koji opet može biti posrednik (eng. proxy) određene države, ali i imati neovisne interese. Primjeri se mogu naći u aktualnom ratu u Siriji, gdje sve zaraćene strane osim Islamske države imaju ključne inozemne saveznike - libanonski Hezbolah, njegov sponzor Iran i Rusija na strani sirijskog režima, Turska, Saudijska Arabija i Katar na strani određenih antirežimskih pobunjenika (SAD je nedavno potpuno prekinuo svoju podršku) i koalicija predvođena SAD-om na strani pretežno kurdskih Sirijskih demokratskih snaga koje se bore protiv ISIS-a i za autonomiju unutar Sirije.
Drugi reprezentativni primjer ovakvog ratovanja je aktualni rat u Ukrajini, gdje Rusija kao državni akter nije izvršila klasičnu invaziju na Ukrajinu, već hibridnu invaziju preko svog saveznika na terenu, ruskih separatista na istoku zemlje. Rusija, naravno, poriče sudjelovanje u ovom ratu, ali to je i glavni razlog ovakvog prikrivenog ratovanja - mogućnost plauzibilnog poricanja (eng. plausible deniability) vlastite uključenosti.
2. Hibridni protivnik koristi kombinaciju konvencionalnih i iregularnih tehnika
Osim konvencionalnih vojnih snaga mogu se koristiti iregularne taktike i formacije, subverzivne, prikrivene, kriminalne, pa čak i terorističke aktivnosti. Opet sirijski, ali i drugi nedavni ratovi na Bliskom istoku poput libijskog, libanonskog ili izraelsko-palestinskog, dobar su primjer. Formacije poput Hezbolaha, palestinskog Hamasa, turske Kurdistanske radničke partije (PKK), sirijskog Hajat Tahrir al-Šama (koji je nastao iz al-Nusre, sirijskog ogranka al-Kaide) pa i samog ISIS-a su u isto vrijeme i paravojske s vlastitim političkim krilom i teritorijem koji kontroliraju i terorističke organizacije. Čitav spektar njihovih aktivnosti dio je jedinstvene strategije.
3. Hibridni protivnik je fleksibilan i brzo se adaptira
Primjerice, ISIS se brzo prilagodio američkim zračnim udarima smanjenom prisutnošću na terenu u vidu kontrolnih točaka, velikih konvoja ili zapovjednih centara. Kao i Hamas u Palestini i Hezbolah u Libanonu, ISIS je u Siriji izgradio veliku mrežu podzemnih tunela i baza. Pobunjenici su na sličan način prebacili svoju infrastrukturu ispod zemlje zbog sirijskog i ruskog bombardiranja .
4. Hibridni protivnik koristi napredne oružane sustave i druge tehnologije za ometanje
Oružje, od pješačkog do naprednih artiljerijskih sustava i vozila, može se relativno lako nabaviti na crnom tržištu ili od država saveznica. Hezbolah je tako u ratu protiv Izraela 2006. imao navođene projektile kakve tipično imaju državne vojske, a u Siriji koristi i bespilotne letjelice, tzv. dronove. Al-Nusra i ISIS pak učestalo koriste improvizirane mine ili vozila s bombašima samoubojicama u svojim vojnim operacijama. Kriptirana mobilna komunikacija također omogućuje paravojnim i terorističkim skupinama izbjegavanje nadzora. Napredak i sve veća dostupnost ovakve tehnologije zasigurno će sve više mijenjati ravnotežu snaga u budućim hibridnim sukobima.
5. Hibridni rat odvija se na tri zasebna područja
Konvencionalno ratište, populacija u zaraćenoj zoni i međunarodna zajednica čiju podršku sukobljene strane žele pridobiti.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
6. Korištenje masovne komunikacije za propagandu.
Rast mobilnih komunikacijskih, odnosno društvenih mreža poslužio je hibridnim akterima kao moćno sredstvo za vrbovanje i propagandu. Ovaj je aspekt ključan u kontekstu u kojem se danas govori o hibridnom ratovanju, u smislu kombinacije ili čak zamjene konvencionalnih vojnih akcija takozvanim informacijskim i cyber-ratovanjem, kojim se uz neusporedivo manje troškove i rizik mogu postići slični strateški ciljevi.
Kontekst o kojem govorimo je, naravno, prvenstveno rusko uplitanje u stranim zemljama, bilo vojno djelovanje u Ukrajini i Siriji ili dezinformacijsko, propagandno i hakersko djelovanje s ciljem utjecaja na ishode izbora u zemljama poput SAD-a, Francuske te baltičkih, skandinavskih i balkanskih zemalja.
Takvo “informacijsko ratovanje” uključuje hakiranje i curenje tajnih ili privatnih dokumenata i širenje lažnih vijesti s ciljem diskreditiranja SAD-a, EU-a, NATO-a, UN-a i brojnih nevladinih organizacija koje su kritične prema Rusiji pomoću mreže alternativnih web-stranica i lažnih korisničkih računa, odnosno računalnih botova na društvenim mrežama. Međutim, ono se ponekad kombinira i s fizičkim subverzivnim aktivnostima koje sežu sve do atentata i puča: specijalno državno tužiteljstvo Crne Gore podiglo je optužnice protiv 25 osoba za pokušaj državnog udara na dan parlamentarnih izbora 16. oktobara, pri čemu je kao glavnog organizatora državnog udara”označilo pripadnika ruskih sigurnosnih službi Eduarda Širokova. Cilj puča bilo je odvraćanje Crne Gore od priključivanja NATO-u.
"Lov na vještice" ili aktivno podrivanje zapadnih demokracija?
Da se u slučaju ruskog hibridnog ratovanja ne radi samo o paranoji, “rusofobiji” i “lovu na vještice”, kako često tvrde ruski predsjednik Vladimir Putin, njemu naklonjeni američki predsjednik Donald Trump i njihovi brojni suradnici i pristaše, potvrđuju i drugi službeni dokumenti: izvještaj američke obavještajne zajednice u kojem je “s visokom pouzdanošću” utvrđeno da su se ruske vlasti, na nalog samog predsjednika Putina, uplele u američke predsjedničke izbore 2016. s ciljem smanjivanja šansi za pobjedu Trumpove protukandidatkinje Hillary Clinton i “umanjivanja povjerenja u američki demokratski proces”. Prema ovom izvješću u operaciji hakiranja sudjelovala je ruska Vojno-obavještajna služba (GRU), a istraga FBI-ja i specijalnog tužitelja Roberta Muellera već je rezultirala optužnicama za nekoliko članova Trumpova predizbornog stožera.
Druga ključna potvrda ruskih subverzivnih aktivnosti odnosi se na Europsku uniju: Europski parlament donio je u studenom prošle godine rezoluciju kojom je ozbiljno upozorio na “neprijateljsku propagandu” koja se provodi iz Moskve te koja “nastoji iskriviti istinu, izazvati sumnju, podijeliti EU i njezine sjevernoameričke partnere, paralizirati proces donošenja odluka, diskreditirati institucije EU-a i izazvati strah i nesigurnost među građanima EU-a”.
Rezolucija dalje navodi kako ruska vlada „agresivno koristi široki raspon alata i instrumenata, poput think tankova, višejezičnih televizijskih postaja poput Russsia Today, pseudo-novinskih agencija, društvenih mreža i internetskih trolova kako bi se dovele u pitanje demokratske vrijednosti, podijelila Europa, osigurala domaća potpora i stvorila percepcija o propalim državama u istočnom susjedstvu EU-a”. I društvene mreže poput Facebooka, Twittera i YouTubea pokrenule su vlastite inicijative za suzbijanje lažnih vijesti na svojim platformama.
U sve navedeno može se i sam uvjeriti svatko tko prati vanjskopolitičke teme na portalima i društvenim mrežama koje postaju sve važniji izvor (dez)informiranja i kreiranja javnog mnijenja. Pri tome posebno zabrinjava iznimno niska razina skepse, kritičnog pristupa i same medijske pismenosti pri konzumiranju sadržaja s vrlo upitnih “alternativnih” izvora, uz istovremeno gotovo histerično nepovjerenje prema izvještavanju etabliranih medija kada se radi o kontroverznim političkim ili znanstvenim temama. Na isti način, u isto vrijeme se kod znatnog broja korisnika može uočiti upadljivo neprijateljski stav prema institucijama SAD-a, EU-a i NATO-a, skupa s još upadljivijim nekritičnim i apologetskim stavom prema Rusiji i njenim saveznicama poput Sirije i Irana.
EU protiv dezinformacija
EU je, s ciljem suzbijanja sustavnih (pro)ruskih dezinformacija, pokrenula i stranicu EU vs Disinfo na kojoj je, uz pomoć više od 400 novinara i službenika, nabrojala i razotkrila više od 3 500 slučajeva dezinformiranja u zadnje dvije godine. Usto, još je u ožujku 2015. osnovana posebna radna skupina Stratcom za istočnu Europu: kao što i ime govori, cilj ovog tijela je strateško komuniciranje Bruxellesa na području istočne Europe kao protuteža ruskoj propagandi. EP je početkom godine prenamijenio dodatna sredstva za budžet Stratcoma, a nedavno je i naša vlada supotpisala zahtjev visokoj predstavnici EU-a za vanjske poslove i sigurnost Federici Mogherini za jačanje europskih kapaciteta u borbi protiv ruskog dezinformiranja i propagande.
Predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk također je upozorio da je strategija Rusije oslabiti Europu uz pomoć aktivnosti poput ulaska u zračni prostor, dezinformacijskih kampanja, cyber-napada do uplitanja u izborne procese EU-a. Ipak, bitno je napomenuti da se u navedenim slučajevima, barem u kontekstu djelovanja u EU-u, ne govori o “hibridnom ratovanju”, već o dezinformiranju, propagandi ili, u krajnju ruku, o “informacijskom ratovanju”. Distinkcija je možda suptilna, ali je vrlo bitna: za razliku od Ukrajine, Rusija protiv SAD-a i EU-a, uključujući Hrvatsku, ne provodi vojne operacije, bile one hibridne ili ne.
Na istom je tragu i SOA u nedavnom izvješću zaključila kako nije pronašla elemente za tvrdnju da se u Hrvatskoj vodi medijski hibridni rat. Stoga je razbacivanje našeg premijera i ministra obrane takvim terminima i aludiranje na rat, bio on hibridni ili ne, u najmanju ruku neodgovorno i kontraproduktivno. Naivno bi bilo misliti da Rusija, kao i druge svjetske sile, nema strateške interese u Hrvatskoj, uključujući Agrokor kao najveću hrvatsku tvrtku i jednu od najvećih u regiji. Međutim, radi se o ozbiljnom problemu koji se ne smije obezvrjeđivati olakim, dvosmislenim i optužbama bez pokrića.
*
Deseci hiljada ljudi umiru od krivotvorenih i lažnih lijekova
Deseci hiljada ljudi umiru od krivotvorenih i lažnih lijekova
Foto: FAH
SVAKI deseti lijek prodan u zemljama u razvoju je krivotvoren ili je ispod potrebnog standarda, zbog čega umiru deseci hiljada ljudi, a mnogi među njima su djeca u Africi kojima se daju neučinkoviti lijekovi protiv upale pluća ili malarije, rekli su dužnosnici zdravstvene organizacije.
U izvješću o problemu Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) kaže da su lažni lijekovi sve veća prijetnja jer rastuća farmaceutska trgovina, uključujući prodaju putem interneta, otvara vrata i ponekad toksičnim proizvodima.
Neki ljekari u Africi, primjerice, kažu da su prisiljeni nabavljati od najjeftinijih, ali ne nužno i najsigurnijih distributera kako bi mogli konkurirati ilegalnoj prodaji na ulici.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Lažni lijekovi mogu sadržavati netočne doze, krivo navedene sastojke ili čak nemati aktivne sastojke.
Razmjere problema teško je precizno kvantificirati, no WHO je analizirao 100 studija od 2007. do 2016. koje su pokrile više od 48 000 uzoraka te se pokazalo da je 10,5 posto lijekova u zemljama s niskim ili srednjim prihodima stanovništva lažno ili ispod standarda.
Po skupini s edinburškog sveučilišta koja je za WHO proučila utjecaj lažnih lijekova, 72 000 smrti djece od upale pluća može se pripisati uporabi antibiotika s reduciranom aktivnošću, odnosno ukupno 169.000 kad se pribroje slučajevi u kojima lijek nije imao aktivnih supstanci.
Druga skupina stručnjaka s londonske Škole higijene i tropske medicine procijenila je da se oko 116.000 smrti od malarije svake godine u subsaharskoj Africi može pripisati lošim lijekovima protiv te bolesti.
*
Opovrgnuti navodi da je otkriven identitet Putinove kćeri
Opovrgnuti navodi da je otkriven identitet Putinove kćeri
Foto: Screenshot
KOLEGA Katerine Tihonove iz svijeta akrobatskog rock'n'rolla prvotno je potvrdio da je ona mlađa kći ruskog predsjednika, no nakon što je agencija Reuters objavila vijest o tome, povukao je svoj komentar rekavši da nije dobro čuo pitanje.
Agencija Reuters je po drugi put u dvije godine pisala, navodeći izvor, o vezi Tihonove s predsjednikom, da bi potom izjave bile javno opovrgnute.
Potpredsjednik Svjetske rock'n'roll konfederacije (WRRC) za pravna pitanja Manfred Mohab rekao je agenciji Reuters u razgovoru u nedjelju da poznaje Tihonovu kroz njihovu suradnju u predsjedništvu WRRC-a.
"Da. Poznam je, naravno"
Na pitanje zna li je li Tihonova Putinova kći on je odgovorio: "Da. Poznam je, naravno." Na ponovljeni upit klimnuo je glavom i potvrdio rečeno.
Kremlj i Tihonova nisu odgovorili na zahtjeve za komentarom.
Nakon što je Reuters u utorak objavio članak Mohab je telefonirao Reutersu i rekao: "Ne mogu potvrditi da poznam Putinovu kćer. Nemam ništa s njima."
"Siguran sam da smo imali nesporazum"
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Na pitanje zašto je ranije rekao da je Tihonova Putinova kći Mohab je rekao: "Vjerujte mi, bilo je tako bučno u dvorani da mnoge stvari ne mogu razumjeti, a druge osjećam da nisam dobro razumio. Tako da nije sigurno da sam vam dao prave odgovore."
Mohab je rekao da ima problema sa sluhom. "Siguran sam da smo imali nesporazum."
U 2015. je Andrej Akimov, zamjenik predsjednika uprave ruske Gazprombanke, agenciji Reuters rekao da je Tihonova Putinova kći, ali je kasnije opovrgnuo izjavu.
Vodi projekte na moskovskom državnom sveučilištu
Putin, bivši obavještajac KGB-a, poznat je po čuvanju svog privatnog života i nastojao je da svoje dvije kćeri, Mariju i Katerinu, drži dalje od očiju javnosti.
Iako se o identitetu 31-godišnje Katerine naširoko pretpostavlja, to sama Tihonova, Kremlj ili njegovi predstavnici nikada nisu potvrdili.
Katerina Tihonova istaknuta je ličnost u svijetu akrobatskog rock'n'rolla i vodi javno financirane projekte na moskovskom državnom sveučilištu.
*
UZNEMIRUJUĆA SNIMKA Australija objavila video divljačkog ubijanja kitova u Južnom oceanu
UZNEMIRUJUĆA SNIMKA Australija objavila video divljačkog ubijanja kitova u Južnom oceanu
Screenshot: YouTube
AUSTRALIJA je objavila uznemirujuće snimke ilegalnog japanskog kitolova u području Antarktike nakon petogodišnje pravne bitke s aktivistima, javljaju svjetski mediji.
Brod australskih carinika snimio je ilegalni japanski kitolov u 2008. godini, ali Canberra je odbila objaviti snimke "jer bi one mogle narušiti odnose s Tokijom".
Australska vlada napokon je prisiljena objaviti šokantne snimke nakon dugogodišnje borbe za pravo na informacije organizacije Sea Shepherd.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Divljački lov u utočištu za kitove proglašen ilegalnim
Video snimljen 31. siječnja 2008. godine prikazuje japanske ribare kako harpunima gađaju kitove u Južnom oceanu, a zatim ih vuku na brodove dok su još živi. Direktor Sea Shepherda u Australiji Jeff Hansen naglasio je da se radi o "divljačkom lovu u utočištu za kitove, koji umiru sporom i bolnom smrću".
Japan je 1986. godine potpisao moratorij na kitolov Međunarodne komisije za kitolov (IWC), ali koristi rupu u zakonu koja dopušta ubijanje životinja u svrhu znanstvenih istraživanja. Objavljena snimka bila je dio dokaza prikupljenih za Međunarodni sud, koji je japanski kitolov proglasio ilegalnim.
*
U Laponiji otkriveno masovno spolno zlostavljanje i silovanje, među žrtvama i mala djeca
U Laponiji otkriveno masovno spolno zlostavljanje i silovanje, među žrtvama i mala djeca
Screenshot: YouTube
MALENU općinu u norveškoj Laponiji potresao je u utorak velik skandal masovnog spolnog zlostavljanja koje je izašlo na vidjelo zahvaljujući svjedočanstvima žrtava nakon dugogodišnjeg nepovjerenja prema vlastima.
Nakon godinu i pol istrage, policija je priopćila da je otkrila više od 150 slučajeva spolnog zlostavljanja, pa i sasvim malene djece, koje se događalo tokom više desetljeća u Tysfjordu, općini s manje od 2000 stanovnika, iznad arktičkog polarnog kruga.
Većina žrtava i zlostavljača pripada domorodačkom stanovništvu
Afera je u toj nordijskoj monarhiji pokrenula udarni val po svojim razmjerima, ali i po tome što je otkrila rascjep između norveškog društva i Samija (prije su se nazivali Laponci), domorodačkog naroda kojemu pripada većina žrtava i zlostavljača.
Istraga je počela kada su u lipnju 2016. u listu Verdens Gang objavljena svjedočanstva 11 žena i muškaraca koji su rekli da su bili spolno zlostavljani na tim velikim i zabačenim prostranstvima, gdje se još uglavnom živi od uzgoja sobova i ribolova.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
151 slučaj spolnog zlostavljanja, žrtve dobi između 4 i 75 godina
U izvješću objavljenom u utorak policija navodi da je otkrila 151 slučaj spolnog zlostavljanja, među kojima 43 silovanja. Stotinjak ih je zatvoreno, najčešće zbog zastare, jer su se neki događaji zbili 1953.
Istražitelji su identificirali 82 žrtve u dobi od 4 do 75 godina i 92 osumnjičenika - među kojima tri žene - a neki pripadaju objema skupinama. Oko 70 posto ih pripada zajednici Samija, a dobar broj su pripadnici lestadijanizma, konzervativne grane protestantizma.
*
VIDEO Ministar obrane SAD-a upozorava: "Sjeverna Koreja predstavlja globalnu prijetnju"
VIDEO Ministar obrane SAD-a upozorava: "Sjeverna Koreja predstavlja globalnu prijetnju"
Screenshot: YouTube
AMERIČKI ministar obrane upozorio je nakon novog ispaljivanja rakete da Sjeverna Koreja predstavlja globalnu prijetnju.
Američki predsjednik Donald Trump i ministar obrane Jim Mattis komentirali su na konferenciji za novinare najnovije ispaljivanje balističkog projektila Sjeverne Koreje.
"Raketni program Sjeverne Koreje predstavlja globalnu prijetnju"
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Trump je izjavio da je to "problem koji će oni riješiti": "Mi ćemo se pobrinuti za to. Dugo sam razgovarao s generalom Mattisom. To je situacija koju ćemo mi riješiti."
Mattis je izjavio da je raketa ispaljena prema Japanu letjela najviše od bilo koje prethodne te naglasio da "raketni program Sjeverne Koreje predstavlja globalnu prijetnju".
