MAJKAMA Srebreničana stradalih u masakru počinjenom nakon pada grada, a koji se dogodio unatoč tomu što je isti od strane UN-a proglašen "zaštićenom enklavom", ponovo su postale metom prijetnji koje kažu da će i njima "s užitkom" biti oduzet život.

Kako javlja srpski B92, članice udruge "Majke Srebrenice i Žepe" i ranije su, neposredno po završetku rata u Bosni i Hercegovini, dobivale prijetnje iz Republike Srpske, no u posljednje vrijeme te prijetnje nisu bile tako česte.

Nakon što je nedavno ekskluzivno objavljen spisak s imenima 810 napadača na zaštićenu enklavu UN-a 1995. godine, prijetnje "da će biti ubijene s istim uživanjem kao i njihovi sinovi" su Srebreničankama ponovno upućene, najčešće s prikrivenih brojeva (iako su im prijetnje nemali broj puta upućene i s pozivnog broja 065).

"Nije me strah jer više nemam što izgubiti, zato prijetnje nikomu nisam prijavila." - objavio je B92 reakciju Munire Subašić, predsjednice udruženja "Majke Srebrenice i Žepe", a koja tvrdi kako je jedno vrijeme konstantno primala i prijetnje supruge bivšeg generala Vojske Republike Srpske i haškog osuđenika Radislava Krstića, čijom su presudom, kako B92 navodi, događanja u Srebrenici i službeno nazvana pravim imenom - genocidom.

General Radislav Krstić, zapovjednik Drinskog korpusa VRS, koji je rukovodio napadom na Srebrenicu, osuđen je na 46 godina zatvora i prvi je čovjek kojeg je Haški sud osudio zbog genocida.

Čelnici svih udruženja preživjelih Srebreničana, kao i bošnjački predstavnici vlasti Republike Srpske su, kako je javilo sarajevsko Oslobođenje, pozdravili objavljivanje popisa (kojega je, osim srebreničkih udruženja, zatražila i glavna haška tužiteljica Carla Del Ponte) te su zatražili smjene svih osoba s njega, a koje se još uvijek nalaze u državnim, entitetskim i općinskim organima vlasti u Bosni i Hercegovini.

Kako je list nedavno također objavio, čelnici Tužilaštva BiH i OHR bili su protiv objavljivanja imena u javnosti uz obrazloženje da bi objavljivanje spiska moglo ugroziti istrage koje se vode protiv osoba osumnjičenih da su sudjelovale u egzekuciji oko 8 hiljada Srebreničana koji su bez pružanja ikakvog otpora stradali od ruke pripadnika Vojske Republike Srpske pod zapovjedništvom Ratka Mladića te paravojnih formacija "Škorpioni" pod kontrolom Ministarstva unutrašnjih poslova iz Srbije. OHR je pri tomu naveo kako je tim osobama, između ostalog, zajamčena zaštita identiteta.

No, imena su ipak dospjela u javnost. Oslobođenje je, naime, posredstvom izvora u državnom Tužilaštvu dobilo nepotpuni popis, te je 24. augusta objavilo 69 imena, a dan poslije 59 imena s istoga.

Prilikom objave prvog dijela popisa, u Oslobođenju su naveli kako popis dobiven posredstvom Tužilaštva BiH objavljuju nakon što je prošlo više od mjesec dana od neispunjenog obećanja glavne haške tužiteljice da će se "osobno potruditi da popis bude objavljen".

U listu je tada objavljena i zanimljiva informacija da je isti popis prije dvije godine sadržavao 892 imena, no da su "nakon intervencije pojedinih obavještajnih službi" imena "najviših dužnosnika Srpske demokratske stranke i Republike Srpske" uklonjena s popisa.

B.S.

KONTROLOR leta koji je nekoliko minuta prije fatalnog rušenja Comairovog zrakoplova u nedjelju pilotu odobrio pilotu polijetanje, u kontrolnom tornju aerodroma Blue Grass tada je radio sam, nalazi su istrage američkog Nacionalnog odbora za sigurnost transporta (NTSB).

Podatak je zanimljiv stoga što je pogrešku danas priznala i američka Savezna zrakoplovna administracija (FAA) zadužena za donošenje ogromnog broja propisa vezanih uz sigurnost letenja.

FAA je naime priznala kako je donijela propis prema kojem je samo jedna osoba dovoljna za obavljanje poslova kontrole zračne plovidbe u tornju zračne luke Blue Grass u Kentuckyu, a što se pokazalo kao jedna od ključnih pogrešaka skupo plaćena smrću 49 ljudi.

Radi se o tome da je kontrolor leta koji je u nedjelju radio u tornju, u trenutku polijetanja Comairovog zrakoplova CRJ-100, najprije s pilotom prošao redovnu proceduru koju treba obaviti neposredno pred polijetanje, nakon čega mu je odobrio izlazak na pistu i uzlet prema Atlanti.

Kontrolor se tada okrenuo na drugu stranu kako bi obavio kraći administrativni posao vezan uz letove toga dana, te mu je Comairova letjelica ostala iza leđa, tj. nije ju vidio.

Da je kontrolor u tornju kojim slučajem ipak  gledao putnički zrakoplov vidio bi kako je pilot, zbog radova na prilaznoj rulnoj stazi koja vodi prema pisti, pogrešno skrenuo i pozicionirao se na početku manje pomoćne piste, duljinom nedovoljne za polijetanje zrakoplova kakvim je on u tom trenutku upravljao.

Comair 5191 je tako izašao na kraću pistu broj 22, umjesto da je produljio nekoliko desetaka metara dalje po prilaznoj rulnoj stazi kako bi došao na duplo dulju pistu 26, na koju ga je kontrola leta i uputila.

Zanimljivo da pilot i kopilot, koji je letjelicom upravljao dok je bila na zemlji i vodio ju prema pisti za polijetanje, uopće nisu primijetili kako se nalaze na pogrešnoj pisti. Nakon što je kopilot upravljao letjelicom do početka pogrešne piste, kontrolu nad zrakoplovom je predao kapetanu Jamesu Polehinkeu.

Polehinke je ništa zloga ne sluteći pokrenuo letjelicu niz pistu pokušavajući dobiti na brzini potrebnoj za sigurno polijetanje. No, nakon što je shvatio da se nalazi na prekratkoj pisti kapetan se nadljudskim naporima borio da se ipak nekako vine u visinu što mu nažalost nije uspjelo.

Inače, u situacijama kada pilot prilikom uzimanja zaleta vidi da iz bilo kojeg razloga ne može postići brzinu dovoljnu za sigurno polijetanje, tada može odustati od polijetanja. Za to mu je potrebna dovoljno dugačka poletno sletna staza koja bi mu osigurala da nakon neuspjelog zaleta ima još dovoljno vremena za zaustavljanje aviona.

Međutim, Comair 5191 je u trenucima polijetanja bio na stazi čija dužina može zadovoljit tek potrebe manjih sportskih zrakoplova, te pilot nije imao mogućnost odustajanja od polijetanja.

Nažalost, pokušaj polijetanja bio je zbog prekratkog zaleta neuspješan te se putnička letjelica srušila i zapalila pedesetak metara od kraja piste. 49 ljudi pri tom je izgubilo živote, a jedini preživjeli je kapetan James Polehinke koji se i dalje nalazi u kritičnom zdravstvenom stanju.

I.K.

KOLA BOOF je 37-godišnja sudanska spisateljica i aktivistica koja je svojim imenom kao autorskim potpisala već šest knjiga. No, najviše pažnje privukao je njezin posljednji uradak, knjiga pod nazivom "Dnevnik izgubljenje djevojke: Autobiografija Kole Boof", a u kojoj opisuje vrijeme koje je provela s militantnim islamskim vođom Osamom Bin Ladenom.

U svojoj autobiografiji spisateljica opisuje vrijeme koje je provela s najtraženijim svjetskim teroristom, način na koji ga je upoznala, o njegovom obožavanju pjevačice Whitney Houston te kako mu je jedna od omiljenih TV serija bila "Poroci Miamija".

Nakon što je u javnost izašla s pričom kako je tokom 1990-ih godina protiv svoje volje bila Bin Ladenova ljubavnica, njezina je priča narednih nekoliko godina postala glavnom temom novinarskih zapisa.

Kako to u većini slučajeva biva, nije trebalo proći puno vremena da se mediji zasite pričom sudanske spisateljice, te da ista svojevremeno postane i metom ismijavanja. Naime, nekolicina novina u posljednje je vrijeme 37-godišnju književnicu počela predstavljati kao Bin Ladenovu "bivšu seksualnu robinju". Na te je napise oštro reagirala izdavačka kuća Boofine autobiografije, te su mnoga uredništva primila i pismo Nafise Gome, urednice iz izdavačke kuće Door of Kush Books and Music.

"Kola Boof nikada se nije nazvala seksualnom robinjom te isti termin nalazi uvredljivim i rasističkim, a da ne spominjemo da je to laž...Kola Boof bila je Bin Ladenova ljubavnica, imala je sluškinju i nadzirala je osoblje na (Bin Ladenovu) imanju. Ne postoji način na koji bi itko mogao pročitati njezinu autobiografiju i iz nje zaključiti da je ona bila robinja".  - riječi su kojima se Gome obratila u svom priopćenju.

Neki mediji ovo su priopćenje našli krajnje smiješnim, budući termin "seksualna robinja", obzirom na neke opise iz spisateljičine knjige, smatraju opravdanim. To se prije svega odnosi na navode u kojima Boof spominje kako ju je Bin Laden "ubrzo nakon što ju je doveo na njegovo imanje u Marrakesh, počeo zlostavljati". U knjizi spisateljica navodi i to da ju je teroristički vođa "ponižavao tjerajući ju da pleše gola".

Tako u jednomu od svojih navoda Boof govori o svom seksualnom performansu pred grupom koja je uključivala Bin Ladena, "drugog čovjeka Al-Quaide" Aymana al Zawahiria, zatim Bin Ladenova mentora Abdullaha Azzama te egipatskog teoretičara Sayyida Qutba.

To je jedno od spisateljičinih svjedočenja koje je Peter Bergen, novinar i teroristički analitičar, a koji je proputovao Afganistan, Pakistan, Yemen, Egipat, Saudijsku Arabiju, Jordan i Indoneziju kako bi saznao što više o najtraženijem teroristu, nazvao lažnim. Naime, Boof kaže kako se opisani događaj dogodio u Maroku 1996. No, kako Bergen navodi, 1996. godine Bin Laden živio je u Sudanu, Ayman al Zawahiri bio je zatvoren u Dagestanu, Azzam je bio ubijen u Pakistanu trineast godina prije opisanog događaja, dok je Qutb tada među pokojnima bio već tri desetljeća.

Nazvavši knjigu samoprozvane bivše Bin Ladenove ljubavnice "najgorom knjigom godine", teroristički analitičar poručio joj je da se ostavi "književnosti" u kojoj tvrdnjama poput one da je bivša ljubavnica najtraženijieg terorističkog vođe nastoji povećati tiražu svojoj autobiografiji, te joj preporuča da se drži poezije.

Jedan od "sočnih detalja" kojim je književnica odlučila javnosti "približiti" osamu Bin Ladena je i taj da je islamski vođa obožavao Whitney Houston, te kako je govorio da je zbog nje bio spreman "prijeći" i preko svog mišljenja o tomu da je glazba zlo. Pričao je i o tomu kako bi "uklonio" njezina supruga Bobbyja Browna te pjevačicu, unatoč njezinoj boji kože, učinio svojom ženom.  Za njega, Houston je bila "najljepša žena koju je ikada vidio, s najljepšim osmjehom".

Od ostalih detalja vezanih uz islamskog vođu tu je i onaj da je često znao "gunđati" o svojim omiljenim TV serijama kao što su "Poroci Miamija", "The Wonder Years" i " MacGyver".

Boof u svojoj autobiografiji opisuje i način na koji je upoznala Bin Ladena. Prema njezinu opisu, terorističkog je vođu upoznala u jednom restoranu u Marrakechu, gdje je došla na večeru s jednim muškarcem. Bin Laden joj je prišao s nekoliko muškaraca koji su njezina pratioca odveli do izlaza, nakon čega ga nikada u životu više nije vidjela.

Bin Laden je neko vrijeme razgovarao s njom, a kasnije te večeri posjetio ju je u njezinoj hotelskoj sobi te ju brutalno silovao. Nekoliko dana nakon toga Bin Ladenovi "momci" došli su po nju i njezine stvari te ju odveli u Medinu u La Maison Arabe, gdje su je šest mjeseci držali u sobi nazvanoj po čuvenom britanskom premijeru Winstonu Churchillu.

Boof opisuje kako je tokom tih šest mjeseci Bin Laden dolazio na imanje nekoliko puta, a prilikom svog dolaska imao je spolne odnose s njom. Boof ga je, kako navodi, pratila kada je išao u lov i ribolov te je upoznala veliki broj njegovih prijatelja, uključujući i njegova liječnika Aymana al-Zawahiria.

Neki opisi u autobiografiji sudanske spisateljice doista više nalikuju fascinaciji jedne žene jednom od najtraženijih osoba na svijetu, a činjenica (ili barem imaginacija) da ga je upravo ona poznavala, ne samo da godi njezinu egu, nego i nedvojbeno podiže tiražu.

Nešto slično dogodilo se i u Hrvatskoj nedavno, u vrijeme kada je Ante Gotovina u medijima još uvijek bio opisivan kao "odbjegli general", pa je splitska autorica Sinaja Bui Šimunović u romanu "Generalova ljubav" opisala ljubavne susrete starije žene i mlađeg muškarca. Iako nije izrijekom navedeno o kojemu je "generalu" riječ, naslovnicu knjige krasila je fotografija Ante Gotovine.

Iako nije bilo riječi o nikakvoj autobiografiji, stvarnim događajima i inom, fotografija najtraženijeg Hrvata u to vrijeme bila je i više nego dovoljna da se izdavanje romana spomene u većini hrvatskih medija, u nadi da će pomamljena publika krenuti za trendom fascijacije "najtraženijima", a roman, bez obzira na svoju književnu vrijednost i katarzu koju bi kao umjetničko djelo u svojoj publici trebao izazvati, dobiti svoju zasluženu ili nezasluženu slavu.

B.S.

29-GODIŠNJI Amerikanac osumnjičen je za ubojstvo jedne i teško ranjavanje nekoliko osoba koje je namjerno pogazio sportskim terenskim automobilom. U kaotičnoj vožnji osumnjičeni Omeed A. Popal ozlijedio je ukupno 13 osoba i sebe, doznaje se od policije San Francisca.

Paklena vožnja usred dana otpočela je jučer oko podne u Fremontu, u kojem je SUV vozilo registrirano na Popalovo ime, nakon divljačke vožnje udarilo i usmrtilo jednu osobu. Poginuo je muškarac koji je hodao pored ceste, a koji je nakon udarca odbačen u obližnje polje.

Vozač SUV-a nakon toga velikom brzinom je pobjegao s mjesta događaja i prešavši preko zaljeva uputio se prema San Franciscu u kojem je tokom dvadesetominutne paklene vožnje ozlijedio 13 osoba, od kojih se jedan nalazi u kritičnom stanju.

Vozeći ulicama San Francisca, Popal je SUV-om namjerno prolazio preko pločnika i pješačkih prijelaza gazeći tako preko pješaka i motociklista koji su se zatekli na njegovoj ubilačkoj ruti.

Suluda vožnje je prekinuta tek nakon što je nekoliko policijskih automobila uspjelo uhvatiti i blokirati SUV koji je nakon vožnje bio znatno oštećen. Policija je izvijestila kako se tokom vožnje ozlijedio i vozač SUV-a, no nije precizirano o kakvim se ozljedama radi.

Nakon nemilih događaja policiji se javila ženska osoba koja se predstavila kao Popalova rođakinja. Ona je ustvrdila da je 29-godišnji Omeed uzimao lijekove, te  da dulje vrijeme pati od noćnih mora u kojima strahuje da ga netko hoće ubiti. Dodala je kako je Omeed mislio da đavao dolazi po njega.

Istraga o nemilom događaju još traje.

I.K.

SKRUŠENI američki presjednik posjetio je New Orleans povodom prve godišnjice prirodne katastrofe koja je pogodila obalu Louisiane i priznao da je odgovor njegove Vlade na posljedice uragana i potrebe ljudi bio neadekvatan.

"Građani su se utapali u podrumima, očajne majke su na nacionalnoj televiziji molile hranu i vodu. Svjedočili smo potpunom nepoštivanju reda i zakona. Vlada, na svim razinama, nije bila na razini svoje odgovornosti", posuo se Bush peplom u govoru u jednoj od srednjih škola u New Orleansu.

Nahvalio je spasilačke timove koji su spašavali preživjele iz poplavljenih četvrti i poručio kako se utvrđuje "što je pošlo po zlu": "Nažalost, uragan je donio užasne scene za koje smo mislili da ih nikad nećemo vidjeti u Americi.", rekao je nekoliko sati nakon što su se u gradu oglasila crkvena zvona koja su podsjetila na trenutak kada je provalila voda i potopila grad. Prema službenim podacima, poginulo je više od 1800 ljudi, od kojih većina u New Orleansu.

"Kada je kiša prestala, na televizijskim ekranima smo mogli vidjeti lica izmučen asiromaštvo i očajem, a za većinu vas, oluja je bila tek početak teškoća", podsjetio je Bush žitelje Louisiane na ono na što ih ne treba podsjećati.

Godinu dana nakon katastrofe i predsjednikovog obećanja kako će izgraditi "viši i bolji" grad, tek pola stanovništva se vratilo u gard, velika područja su potpuno pusta, a državna pomoć tek treba doći. Samo polovica grada ima struju, pola bolnica ne radi, a kriminal i ratovi bandi u gradu je u konstantnom porastu.

U međuvremnu, tropska oluja Ernesto se približava obali Floride, a postrojbe Nacionalne garde se raspoređuju na područja kojima prijeti vodeni udar. Očekuje se da će kiše i poplave u južnoj Floridi desetke hiljada ljudi ostaviti bez električne energije.

Z.A.

"NAŠ MOTO je: više akcija, veći napadi", poručila je na svojim stranicama kurdska skupina koja je preuzela odgovornost za bombaške napade u Istanbulu i turističkom centru Antalyji.

Napad u Antalyiji je bio najpogubniji. Bomba koja je eksplodirala u prepunom trgovačkom centru u središtu najvećeg turskog turističkog središta ubila je troje ljudi i ranila na desetke. O silini eksplozije svjedoče i oštećene fasade obližnjih zgrada.

Teroristička organizacija koja djeluje pod akronimom TAK upozorila je da će "strah od smrti vladati svuda u Turskoj", nakon što je prošlog vikenda izvela koordinirane bombaške napade. Eksplozija u istanbulskom predgrađu Bagcilar je ozlijedila šest ljudi.

"Naši ratnici koji su se zakleli na osvetu su obećali monstruoznu Tursku pretvoriti u pakao", prijete Kurdi koji si pripisuju "zasluge" i za ostale napade na takozvane "mekane" mete prošle godine. Napadi na turistička središta bitno ugrožavaju turizam, koji je bitno osnažio tursku ekonomiju i pomogao stvaranju imidža Turske kao zemlje prijateljski okrenute zapadu.

Analitičari tvrde da se skupina koja stoji iza napada sastoji od razočaranih pripadnika zabranjene Radničke Partije Kurdistana, koja je vodila dugu i brutalnu borbu za nezavisnost Kurda sa Turskom, tokom koje je, od kraja 70-ih do 90-ih godina prošlog stoljeća poginulo oko 300 hiljada ljudi.

Nakon napada postrožene su sigurnosne mjere u svim turskim turističkim destinacijama, a list Milliyet je objavio foto-robot dva muškarca koji su viđeni kako bježe sa mjesta eksplozija. Policija je objavila da se spremao i još jedan veliki napad u luci Izmir.

Z.A.