Muhamed ef. Lugavić
MOĆ SITNICE
«Bože, ne uzmi nam za zlo (nemoj nas kazniti) ako pogriješimo iz zaborava ili nehotice. Bože, ne optereti nas onim što ne možemo podnijeti. Bože, oprosti nam i smiluj nam se».
(Sura El-Bekare, zadnji ajet)
«Ni jedno djelo niti posao ne smatraj malim ni ništavnim, jer sutra to djelo može postati jako važno». (Lukman)
Ljudski život je kao lanac. Sastoji se iz karika – malih događaja. Od njih je satkan cio lanac, cio naš život. Veliki i dug naš život sastoji se od sitnih momenata. Svaki moralni pad počinje sa sitnim posrtajima. Ljudi se ne spotiču o veliko kamenje, o stijene već im se spotakne na sitnici, maloj koštici od trešnje ili kori od banane, pa tako cijelo ljudsko tijelo padne na sitnici. Neki kažu da su dosadni oni ljudi koji često upozoravaju na sitnice. Možda i jesu. Ali, zar nije sitnica ako zupčanici kod neke mašine samo za jedan dio milimetra ne liježu jedan na drugi. Šta bi se dogodilo? Sitnice imaju veliki uticaj na moralni život čovjeka. Napoleon je bio genijalan talent, ali je propao zbog svoje oholosti. Mnogi mladići padnu vrlo nisko na sitnicama i malenkostima da bi zarad prijatelja, kojima je do morala stalo «k'o do lanjskog snijega», slagali, prevarili, potkopali druge i podvalili. Da bi se uklopili u društvo zaniječu moralne vijednosti. Iz zlih dijela je samo zlo, iz dobrih je dobro. Ništa se na svijetu ne gubi bestraga. «Ko uradi koliko trun dobra vidjeće ga, ko uradi koliko trun zla, vidjeće ga». Svaka sitnica koja na oko izgleda mala i neznatna doprinosi svoj mali udio u stvaranju i kreiranju ljudskog života. Kako se može priviknuti na dobro, tako se može priviknuti i na zlo. Pa tako, ako se često ponavljaju grješna djela, čovjek se privikne na grijeh i tako sitni konci malih grijeha udruže se u ogormno uže, silom i snagom vuku čovjeka u blato nemoralnosti. Zato zapovijedajmo svom jeziku da šuti i ne kazujmo odmah kakvu zanimljivu novost na koju ljudi željno čekaju. Oslobađajmo svoju volju iz ropstva nagonskih čina. Ko se ne vježba u odricanju ne može biti pravi vjernik. Vjeran čovjek može biti samo onaj čiji duh pobjeđuje materiju. Da li je nešto maleno ili veliko, znatno ili neznatno, ne treba se čovjek truditi da odgonetne. Posljedice će to pokazati. Jer posljedica je kazalo tih neznatnih i malih stvari. Tako, na primjer, izgubljena je cijela bitka samo zbog sitnice, zbog eksera na potkovi generalovog konja. Malenkost! Zar se može bitka izgubiti zbog toga? DA. U bitci konju spadne potkova i spotakne se. General padne a neprijatelj ga sustigne i ubije. Vojska je primjetila generalovu pogibiju i dala se u bjekstvo. Time je bitka i završena. Vojska je pobijeđena, jer nisu pridavali važnosti jednom ispalom ekseru iz potkove.
Ljudska je duša kao klizište na cesti, prvobitno je hrapava i neizglađena, zatim se dugim klizanjem izglača i postaje sve glatkija. Isto je tako i sa ljudskim djelima. Što češće radimo, dobro ili zlo, sve se više privikavamo i sve nam lakše ide. Kada je već potpuno utrt put, kližemo se po njemu da se više ne možemo zaustaviti. Ko u malim stvarima popušta svojim neurednim nagonima, ni u velikim i ozbiljnim poslovima neće mnogo pitati svoju savjest. Dovoljno je pogledati sobu bilo kojeg čovjeka ili njegov radni stol, pa ćete vidjeti i njegovu dušu. Ako mu je u sobi takav nered da, na primjer, četka za cipele i rječnik stranih riječi su na istom mjestu, ili dugmad i komadi starog hljeba zajedno sa četkicom za zube, i sve to leži u «pjesničkom neredu» jedno preko drugog. Takav mu je onda, doista, i u duši nered. Zato je važno paziti na red u sobi, na stolu, u ormaru, na prvom mjestu zato jer vanjski red ne samo da je dokaz unutarnje sabranosti, već je i njen pomagač. Ko drži stvari u redu, taj drži i misli svoje u redu. Paziti na red je važno i zato što samo uredan čovjek može biti i tačan čovjek. Neuredan će potrošiti cijelo vrijeme tražeći svoje stvari, kasnije će i u životu svuda kasniti. Bilo bi zanimljivo istražiti i proučiti u tom pogledu knjige propalih učenika i studenata. Onome kome je svejedno za red i koji u životu za sve stvari kaže «haj' ba» taj će, ako i završi neku naučnu disciplinu, imati u poslu uvijek indolentan odnos. Zato, pripazimo da tanki, ali stisnuti konci, sitnih zala, loših običaja, malih neurednosti i površnosti ne zauzdaju i ne upravljaju našim odgojem. Mudri Lukman daje savjet riječima: «Svijet je duboko more i mnogo se ljudi u njemu utopi. Tvoja lađa neka bude: strah od Boga; kormilo: vjera u Allaha dž.š.; a veslo: čvrsto uzdanje u Stvoritelja svoga, Allaha dž.š.».
Zar su sitnice tako važne? Bože, uputi nas pravim putem.
Hutba održana u Čaršijskoj džamiji u Tuzli 03. januara, 2003. godine.
|