U sjeni samoubojstva generala Slobodana Praljka pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju dovršeno izricanje pravomoćne presude u predmetu "Prlić i ostali" i žalbeno vijeće potvrdilo je nepravomoćne presude bivšem načelniku Glavnog stožera HVO-a Milivoju Petkoviću od 20 godina zatvora, bivšem zapovjedniku vojne policije Valentinu Ćoriću 16 godina zatvora i načelniku Ureda za razmjenu zarobljenika Berislavu Pušiću 10 godina zatvora.
Prije prekida ročišta zbog toga što je general Praljak popio otrov u haškoj sudnici nakon što mu je potvrđena kazna od 20 godina zatvora, bivšem predsjedniku vlade Herceg Bosne Jadranku Prliću potvrđeno je 25 godina zatvora i bivšem ministru obrane Bruni Stojiću 20 godina zatvora.
Vijeće je objavilo da je uvažilo dio žalbenih osnova obrane i tužiteljstva no istodobno je poručilo da su civilni i vojni čelnici bosanskih Hrvata, unatoč prihvaćanju nekih žalbenih osnova obrane, "i dalje krivi za brojne i teške zločine u BiH".
Žalbeno vijeće zaključilo je da je udruženi zločinački pothvat postojao, da je postojao međunarodni oružani sukob uz umiješanost Hrvatske kao i stanje okupacije odbacujući žalbe obrane te da je rušenje starog mosta u Mostaru bilo vojno opravdano prihvaćajući žalbe obrane.
Udruženi zločinački pothvat
U pogledu žalbenih osnova obrana šestorice kojima su se osporavali ciljevi udruženog zločinačkog pothvata i sudjelovanja hrvatskog državnog vrha u udruženom zločinačkom pothvatu "žalbeno vijeće utvrdilo je da nisu pokazali da je prvostupanjsko vijeće pogrešno interpretiralo relevantne dokaze ili pogriješilo u donošenju zaključaka". Žalbeno vijeće zaključilo je da obrane nisu pokazale da je prvostupanjsko vijeće počinilo "pogreške pravne ili činjenične prirode" u pogledu udruženog zločinačkog pothvata i uloge Hrvatske.
Žalbeno vijeće odbilo je većinu žalbenih osnova obrana šestorice bosanskih Hrvata, a uvažilo je nekoliko zbog kojih ih je primjerice oslobodilo krivnje za pojedina ubojstva i razaranja te za neka saznanja o zlostavljanjima i zatočenjima.
Vijeće je uvažilo i neke žalbene osnove tužiteljstva pa je zaključilo da je prvostupanjsko vijeće primjerice trebalo utvrditi i zapovjednu odgovornost optuženih osim što je razmatralo njihovu krivnju u okviru udruženog zločinačkog pothvata. No odbilo je zahtjeve tužiteljstva da izrekne presudu po tačkama za koje je prvostupanjsko vijeće oslobodilo šestoricu.">
