Zvali su ga Bog koji je hodao Zemljom, a obilježio je zlatnu eru muževnosti
*
Zvali su ga Bog koji je hodao Zemljom, a obilježio je zlatnu eru muževnosti
JOHN DILLINGER je pobjegao iz zatvora služeći se drvenim pištoljem, opljačkao policijsku stanicu, preživio oružani okršaj s FBI-em, napravio plastičnu operaciju da bi promijenio lice i operaciju prstiju kako bi izmijenio otiske, ne bi li na kraju natjerao vladu SAD-a na jednogodišnju potjeru za njim koja ih je koštala šest puta više od sume koju je on ukupno ukrao. A Warren Oates, glumac koji ga je tumačio u filmu... Pa, bio je također velika faca.
Odigrao je naslovnu ulogu u Dillingeru Johna Miliusa na način na koji bi je vjerojatno i sam Dillinger odigrao i taj film se s današnje točke gledišta smatra djelom na nivou ili skoro na nivou Bonnie i Clydea. Ali to čak nije njegov vrhunac karijere.
Kentuckyjevski "brat po majci" Josipa Katalinskog jedan je od onih ljudi za koje se u vrijeme trajanja određene ere nije znalo da je zapravo oni stvaraju. Bio je marinac u mladosti, stigao do ranga drugog vojničkog čina, ali se, srećom, na vrijeme prešaltao u filmsku struku pa u vrijeme '60-ih i '70-ih postao cijenjen sporedni glumac kojem su tek u nekoliko snažnih autorskih filmova dali slobodu da se snažno pomami. Ali kakva je to snaga bila i kakvi samo autori...
Najčuveniji i najbolji njegov film, naravno, je Divlja horda, gdje je Sam Peckinpah znao ovladati njime, Holdenom, Borgnineom, Ryanom, Johnsonom i ostalim teškim gromadama kako bi zajedno stvorili krvavu vestern poeziju čija ubojitost nikada neće izblijedjeti. Danju karabin, prašina u kosi, znoj na čelu, banka na vidiku, potjera za petama, a noću krčma, lomljava, bordeli, viski, kartanje pa opet nanovo. To je bio život, a ne reklama i to su živjeli antiheroji ovog filma, među njima i Warrenov lik, a nekako ih je pod kodeksom muškosti okupio Peckinpah i napravio od njih legende.
U nizu što poznatih mainstream izdanja, što kultnih klasika, filmografija Warrena Oatesa broji slavne naslove kao što su U vrelini noći, Badlands, Race With the Devil, 1941, Stripes, The Hired Hand, kao i preporođeni road filmčić Two-Lane Blacktop, koji je poput Dillingera danas daleko priznatiji nego u vrijeme izlaska.
"Jedan Bog koji je hodao Zemljom"
Čuveni redatelj Richard Linklater, kada je navodio razloge zašto publika mora voljeti Two-Lane Blacktop, imao je njih 16, a na šestoj poziciji se zapravo našao najbitniji:
"Zato što je jednom postojao jedan Bog koji je hodao Zemljom, čije je ime Warren Oates." Sve rečeno.
Suradnja koja je donijela najviše ostavštine pored Oatesovog imena je ona sa spomenutim Samom Peckinpahom. Izvan Horde tu su još bili Major Dundee, Ride The High Country i film za koji je Sam smatrao da najiskrenije predstavlja sve što je ikad stvorio i ono što on jest, u kojem je glavna uloga prekaljenog, ciničnog, ali i iscrpljenog od borbe sa samim sobom, tragičnog Bennieja povjerena jedinom čovjeku koji je mogao iznijeti samog, ogoljenog Peckinpaha na platnu.
Film je rijetko koloritnog naslova Donesite mi glavu Alfreda Garcije, a junak priče, čovjek u potjeri za spasonosnom, smrdljivom vrećom s odsječenom glavom, je naravno opet on - Warren Oates. Možda mu je Bennie ipak životna uloga.
I da jest i da nije, Warren je nesumnjiva ikona američkog filma koja nije dočekala duboku starost, srčani udar ga je snašao 1982. kada je imao tek 53 godine, ali je u svom vijeku učinio dovoljno da mu možemo skinuti kapu i za njegovu dušu prosuti viski po suhom pijesku u kakvom je sam ostavio litre znoja i krvi tokom svojih filmskih dana. Imale su '60-e godine Eastwooda, Bronsona, McQueena, Van Cleefa, Coburna i te nešto poznatije kauboje, ali kao da im je to bilo malo, imale su i Warrena Oatesa.
"Zlatno doba muževnosti", mnogi bi rekli i, između ostalog zbog Warrena, bili bi u pravu kada bi to rekli.