Iza Trumpa je tjedan iz pakla. Može li ovo biti njegov kraj?
*
Iza Trumpa je tjedan iz pakla. Može li ovo biti njegov kraj?
ČETRDESET peti i vjerojatno najkontroverzniji predsjednik SAD-a, Donald Trump, imao je najteži tjedan dosad. Odmah nakon što je The Washington Post objavio najsočnije odlomke iz nove knjige o njemu, nepotpisani autor kolumne u New York Timesu potvrdio je da onih koji misle da on nije sposoban obnašati dužnost predsjednika ima i u njegovoj Bijeloj kući.
U članku pod eksplozivnim, gotovo filmskim naslovom "Ja sam dio pokreta otpora unutar Trumpove administracije", anonimni visoki dužnosnik ove administracije priznaje da, kao što u svojoj knjizi "Strah" navodi i Bob Woodward, članovi administracije sabotiraju Trumpa kako bi zaštitili zemlju i njene demokratske institucije od njegovih "najgorih nagnuća" i "pogrešnih impulsa" dok ne ode iz Bijele kuće. Od krađe dokumenata o raskidanju slobodnotrgovinskih ugovora sa stola do tjeranja Trumpa da nevoljko potpiše sankcije protiv Rusije, "odrasli u kući" očito imaju pune ruke posla.
Stabilni genij ili amoralni idiot?
Je li onda Trump "stabilni genij", kako sam sebi tepa, ili "idiot" i osoba s "ponašanjem i razumijevanjem dječaka iz petog osnovne", kako su ga navodno nazvali njegov ministar obrane i šef kabineta, "jebeni debil", kako ga je nazvao bivši državni tajnik (prije nego što je otpušten), odnosno netko tko je "amoralan" (ne nemoralan - nego netko tko je potpuno ravnodušan prema bilo kakvom moralnom kodu) i "nevezan za bilo kakva prva načela koja bi ga vodila u odlučivanju"? Prema svemu što smo dosad imali prilike čuti i vidjeti, i od Trumpa i od onih oko njega, sve je manje mjesta za dvoumljenje.
Da, svi su Trumpovi dužnosnici porekli ono što im se stavlja u usta - ali što drugo da naprave s obzirom na situaciju u kojoj se nalaze? Bilo kako bilo, dosad bi moralo biti jasno da je Trump zaista potpuno ravnodušan prema istini, potpuno nedosljedan i nepredvidiv (ma koliko se razni pristaše trudili tu nestabilnost prikazati kao znak strateške genijalnosti), neviđeno nekompetentan i neupućen u probleme kojima se kao predsjednik mora baviti te da ga njegovi karakterni nedostaci, prije svega nekontrolirani narcizam i beskrupuloznost, čine ne samo neadekvatnim nego i opasnim za funkciju koju obnaša.
Moguće je, naravno, da su svi dosadašnji izvještaji u novinama, na televiziji i u knjigama, temeljeni na insajderskim svjedočanstvima, dio kolosalne dezinformacijske kampanje koja ima za cilj srušiti ovog samozvanog zaštitnika naroda i graditelja "ponovno velike" Amerike. Moguće je da su se mediji upustili u dosad nezamislivo kršenje novinarske etike i da su svi anonimni izvori na koje se pozivaju - uključujući autora kolumne iz New York Timesa - zapravo izmišljeni. Ako je zaista tako - a zavaravanje takvih razmjera mora se razotkriti prije ili kasnije - to će zaista biti udarac na kredibilitet mainstream medija od kojeg će se teško i nikako oporaviti.
Ali za sve ono što o Trumpu čujemo od tih anonimnih izvora, neizravnu potvrdu dobivamo u njegovim riječima i djelima koje sami možemo vidjeti i čuti - pred TV kamerama ili preko njegovog Twittera kao najizravnijeg uvida u njegovo zabrinjavajuće rastrojeno stanje uma.
Kome vjerovati - čovjeku koji je otkrio Watergate ili dokazanom lažljivcu?
Na svom posljednjem postizbornom skupu, jučer u Montani, Trump je ponovno branio svoje mentalno zdravlje i kapacitet, koji su sve češća tema spekulacija. "Jedan za drugim (analitičari kažu) - on je skrenuo. Znate da je prilično teško, stojim ovdje i dajem govore od sat i pol, mnogo puta bez bilješki, i onda oni kažu da sam skrenuo. A ipak imamo 25 hiljada ljudi koji dođu na govore. I usput, pogledajte sve ove lažne vijesti tamo iza... Je li on kompetentan? Mislim da sam prilično kompetentan, zar ne?", rekao je na ovom skupu, tražeći dozu samopouzdanja od svojih pristaša.
Samo što u to ne vjeruje više od polovice Amerikanaca - prema posljednjoj anketi - a sudeći prema dotičnoj knjizi i kolumni, ni njegovi najbliži suradnici. Rekordan broj odlazaka iz Bijele kuće samo je još jedna neizravna potvrda da ništa u vezi s Trumpovim predsjedništvom nije normalno.
Što se kredibiliteta tiče, s jedne strane imamo nekoga čija je glasnogovornica očite laži pravdala kao "alternativne činjenice" i čiji je odvjetnik priznao da je platio 130 hiljada dolara za šutnju porno glumice o navodnoj vezi s Trumpom (za što je on tvrdio da nije znao dok nije procurila snimka razgovora s bivšim odvjetnikom), da spomenemo samo dva primjera nebrojenih napada na istinu iz Bijele kuće. S druge strane imamo Boba Woodwarda, renomiranog novinara koji je zajedno s kolegom otkrio Watergate, najveću američku političku aferu 20. stoljeća, i otada napisao 18 knjiga i postao sinonim za pouzdano i pedantno insajdersko izvještavanje o Washingtonu. A kontrast između njih dvojice jednostavno ne može biti očitiji u snimci razgovora kad je Trump nazvao Woodwarda i pitao ga zašto nije od njega zatražio intervju za svoju knjigu o njemu. Dok mu Woodward objašnjava da ga je preko njegovih ljudi pokušao dobiti za intervju barem šest puta, Trump se izmotava kao tinejdžer koji nije odradio domaći rad.
Pitanje kome više vrijedi vjerovati stoga zvuči prilično izlišno. Čak ni istinitost notornog dosjea o kompromitirajućim materijalima koje Rusija navodno ima o Trumpu, zbog čega ga drži u šaci, dosad ničim nije pobijena, ma koliko to Trump ponavljao.
Trump apelira na pristaše da glasaju u studenom kako ne bi bio opozvan
Trump je objavu anonimne kolumne koju je napisao netko iz njegove administracije nazvao "subverzijom" ili čak "izdajom", ali se u isto vrijeme osvrnuo na mogućnost svog opoziva, što je procedura predviđena američkim Ustavom u slučaju izdaje, potkupljivanja ili "ozbiljnih zločina i nedjela".
A prema onome što je rekao, čini se da je Trump sve više uspaničen oko ove mogućnosti, a njegovi pokušaji da spriječi takav scenarij sve su očajniji, Ako bude opozvan, rekao je Trump pristašama u Montani, to će biti "vaša krivnja jer niste glasali". A nakon što je nedavno upozorio da bi pobjeda demokrata na izborima za Kongres i Senat u studenom mogla dovesti do nasilja - što zvuči kao prilično prozirna projekcija, budući da su obično gubitnici ti koji pribjegavaju nasilju kad ne mogu prihvatiti izborne rezultate - sad je na sličan način pokušao zastrašiti Amerikance tvrdnjom da će SAD postati zemlja trećeg svijeta ako on bude opozvan.
Iako se anoniman autor kolumne u načelu slaže s Trumpom po ovom pitanju - u kolumni je, naime, priznao da su on i njegovi kolege razgovarali o mogućnosti aktiviranja 25. amandmana Ustava kojim se predsjednika proglašava nesposobnim za funkciju, ali su zaključili da bi to dovelo do ustavne krize - ne treba posebno obrazlagati da bi upravo Trumpov ostanak na vlasti i toleriranje njegovih diktatorskih nagona mogli pretvoriti SAD u zemlju trećeg svijeta što se demokratskih standarda tiče. Demokratske institucije i trodioba vlasti mogu izdržati napad autoritarnih i populističkih vođa neko vrijeme, ali ni u najstarijoj demokraciji na svijetu one nisu neuništive.
60 % Amerikanaca ga ne podržava
Zabrinjavajuće za Trumpa, a utješno za njegove kritičare je to što posljednja anketa od kraja augusta pokazuje da čak 49 % Amerikanaca misli da Kongres treba započeti s procedurom opoziva, dok 46 % misli da ne treba. 53 % ih misli da je Trump zaista pokušao omesti istragu o ruskom uplitanju u američke izbore (i mogućem dosluhu s Trumpovom kampanjom) koju vodi specijalni tužitelj Robert Mueller, prvenstveno kad je otpustio šefa FBI-a Jamesa Comeyja nakon što mu je ovaj odbio obećati lojalnost.
Za njegovu budućnost u Bijeloj kući možda je najvažnije da čak 60 % Amerikanaca ne odobrava Trumpa kao predsjednika, naspram 36 % onih koji ga odobravaju. Da, to je samo jedna anketa, ali prema stranici FiveThirtyEight koja računa prosjek svih anketa o rejtingu, Trumpa odobrava 40 %, a ne odobrava ga čak 53,6 % Amerikanaca.
Dok Trump tupi, a njegov neslužbeni propagandni kanal Fox News i drugi desničarski mediji ponavljaju, da je Muellerova istraga ilegalna, namještena i "lov na vještice", optužnice i presude koje je Mueller već realizirao, uključujući onu za Trumpovog bivšeg šefa kampanje Paula Manaforta, govore za sebe. To što je Trumpov bivši odvjetnik Michael Cohen sada na optuženičkoj klupi još je znakovitije. Ali o ozbiljnosti istrage možda više nego išta drugo govori ono što drugi bivši Trumpov odvjetnik misli o njoj.
Izgube li republikanci većinu, Trumpu je odzvonilo
"Nemojte svjedočiti. Ili to ili narančasti (zatvorski) kombinezon", rekao je prema Woodwardovoj knjizi John Dowd svom bivšem klijentu, odgovarajući ga od toga da ode na razgovor s Muellerovim istražiteljima. Trump je, prema knjizi, nakon toga otišao kod samog Muellera i pokušao mu objasniti zašto neće dopustiti svom klijentu da svjedoči: "Neću sjediti tamo i pustiti ga da izgleda kao idiot. A vi ćete objaviti taj transkript, jer sve procuri u Washingtonu, i tipovi iz inozemstva će reći: 'Rekao sam ti da je idiot. Rekao sam ti da je prokleti panj. Zašto imamo posla s tim idiotom?'" Kad je Trump i nakon toga htio svjedočiti, tvrdeći u jednom od svojih napadaja komično neutemeljenog samopouzdanja da će biti "zaista dobar svjedok", Dowd mu je samo odgovorio da neće i da se "boji da mu ne može pomoći". Sutradan je dao ostavku.
Ipak, koliko god se i dosad spekuliralo o Trumpovom opozivu i sposobnosti za obnašanje funkcije, pa čak i eventualnom kaznenom progonu, toliko je bilo jasno da od toga neće biti ništa dok god njegovi republikanci drže većinu u Senatu i Kongresu i dok god im je zaštita svog predsjednika i ostanak na vlasti važniji od dobrobiti države. Ovo potonje je, očito, nepromjenjiva varijabla, ali ovo prvo - njihova većina - vrlo bi se lako moglo istopiti nakon 6. studenog. A tada bi muke po Trumpu mogle zaista početi. Šanse da će 45. predsjednik svoj kaotični mandat zaista odgurati do kraja nikad nisu bile manje - i smanjuju se iz dana u dan.
