MOE li se istovremeno biti katolik i mason, odnosno slobodni zidar? Odgovor na to pitanje se kroz povijest mijenjao, kao i odnos masona prema javnosti, pie Deutsche Welle.
Loa i oltar naziv je nove knjige Michaela Heinricha Weningera, austrijskog svećenika i suradnika u vatikanskom Vijeću za međureligijski dijalog, koja je predstavljena prolog tjedna u Beču. On na oko 500 stranica objanjava zato je moguće istovremeno biti katolik i slobodni zidar. Priča da je putujući po svijetu uvijek iznova susretao slobodne zidare katolike: "Oni su mi govorili o svojim preispitivanjima savjesti i duevnim problemima u pogledu pitanja hoće li zbog svog članstva zaista biti ekskomunicirani. I ja sam im mirne savjesti saoptio da to neće biti slučaj."
Od 18. stoljeća naovamo pape su u 20 pravnih akata osudile masone, odnosno slobodne zidare kao pripadnike tajnog saveza, heretike i neprijatelje vjere. No činjenica je i da su mnogi antiklerikalno raspoloeni slobodni zidari igrali veliku ulogu u borbi protiv utjecaja Crkve na politiku, drutvo i obrazovanje. Weninger je naglasio da se mora razlikovati između različitih vrsta slobodnih zidara te da se on u svojoj knjizi poziva na "regularne" loe pod pokroviteljstvom Velike loe Engleske, kojoj pripadaju i Ujedinjene velike loe Njemačke.
Otvaranje prema javnosti
U Njemačkoj danas ima oko 500 loa s nekih 15.000 članova. Pet velikih loa udrueno je u Ujedinjenu veliku lou. U povijesti ove međunarodne organizacije mnogo toga se događalo u tajnosti. Pojedini aspekti su i dalje tajni, no organizacija posljednjih godina intenzivnije izvjetava javnost o svojim aktivnostima. Tako, primjerice, loe u Berlinu otvaraju svoja vrata za posjetitelje tokom "Duge noći muzeja". Zanimanje je veliko.
Matthias Pohlmann, savjetnik Evangeličke crkve Njemačke za sekte i svjetonazor, priča kako se u Njemačkoj postaje slobodni zidar: "Za prijam se prijavljuje u neku od lokalnih loa koja onda odlučuje glasanjem. Mora se raditi o mukarcu na dobrom glasu, koji ima dobrog zagovornika i koji je slobodan u financijskom smislu te, kako kau slobodni zidari, âslobodan od poroka i ovisnostiâ."
Pohlmann objanjava da postoje dva različita smjera u slobodnom zidarstvu: jedan se poziva na humanizam i naslijeđe prosvjetiteljstva, a drugi samog sebe vie smatra misterioznim savezom.
Ambivalentan odnos Katoličke crkve i masona
Crkva dugo nije pravila razliku između "regularnih" loa i onih drugih, u kojima su djelomično vladali sektatvo ili anticrkveno raspoloenje. Prema Weningeru, na svijetu ima oko dva milijuna katolika koji su članovi neke od "regularnih" masonskih loa.
U kasnim 60-ima prolog stoljeća tadanji je bečki nadbiskup, kardinal Franz Konig razgovarao s austrijskim, njemačkim i vicarskim slobodnim zidarima. Ti su razgovori 1970. rezultirali zajedničkom izjavom u kojoj stoji da slobodno zidarstvo nije nikakva religija te da mu je s Katoličkom crkvom zajednička ljubav prema braći i ljudima. Nakon toga su crkvena prokletstva ostala jo samo relikt iz povijesti.
Izmjene crkvenog prava iz 1983. vie nisu sadravale osudu slobodnih zidara, ali je dan prije njihovog stupanja na snagu Kongregacija za nauk vjere izdala deklaraciju u kojoj stoji da je stav Crkve prema slobodnim zidarima "nepromijenjen", pa time i dalje vrijedi ekskomunikacija katoličkih članova slobodnih zidara. Pročelnik Kongregacije tada je bio kardinal Joseph Ratzinger, kasniji papa Benedikt XVI.
Weninger napominje da je to uvelo pomutnju, jer deklaracija ne igra nikakvu pravnu ulogu, ali ima određenu teoloku teinu. Tako je crkveni stav prema slobodnim zidarima jo uvijek ambivalentan. Weninger se nada da će se to promijeniti. Primjerak svoje knjige je poklonio papi Franji.