KAO DIJETE Wishma Rathnayake bila je fascinirana Oshinom, popularnom televizijskom dramom iz '80-ih godina o mladoj djevojci koja se uzdiže iz siromaštva i dolazi na èelo japanskog lanca supermarketa.
Otac ju je poticao da oponaša svoju televizijsku heroinu pa je Rathnayake poèela uèiti japanski i sanjati da se jednog dana iz malog šrilankanskog grada Gampahe, sjeveroistoèno od Colomba, preseli u Japan.
Preselila se u Naritu, nedaleko od Tokija
Kad joj je otac umro, Wishma je uvjerila majku kako može zaraditi dovoljno novca u inozemstvu kao profesorica engleskog da financira i sebe i obitelj. Tako je obitelj stavila svoj dom pod hipoteku, a 2017. godine Rathnayake se preselila u Naritu, na periferiji Tokija, uz studentsku vizu. Umrla je u roku od tri godine, piše CNN. Buduæi da je u zemlji ostala dulje nego što je viza dopuštala, Rathnayake je zadržana u japanskom migracijskom sustavu, gdje je umrla 6. ožujka 2021. u dobi od 33 godine.
Njen sluèaj dospio je na naslovnice u Japanu i potaknuo debatu o postupanju prema strancima u zemlji u kojoj je od 1997. umrlo 27 imigracijskih zatoèenika. Njezina smrt takoðer je razotkrila nedostatak transparentnosti u sustavu u kojem ljudi mogu èamiti godinama bez izgleda na oslobaðanje - sustav koji njezine sestre sada žele promijeniti.
"Nikad nam nije rekla niti nam dala znak da stvari ne idu dobro"
Rathnayake je imala 29 godina kada je stigla u Naritu, a njezin se Facebook ubrzo napunio slikama turistièkih mjesta i novih prijatelja. U Šri Lanki njezine mlaðe sestre Wayomi i Poornima èule su da pohaða teèajeve jezika i èinilo se da je sretna. "Nikad nam nije rekla niti nam dala znak da stvari ne idu dobro", rekla je danas 29-godišnja Wayomi Rathnayake.
Njezine sestre nisu znale da je Rathnayake prestala pohaðati nastavu jezika u svibnju 2018. i da je kasnije izbaèena iz škole. Istog mjeseca poèela je raditi u tvornici, da bi u rujnu zatražila azil. Njezin zahtjev odbijen je u sijeènju 2019. i od tada je smatrana ilegalnom imigrantkinjom. Telefonski pozivi kuæi postali su rjeði, a u augustu 2020. postalo je jasno i zašto.
Tog mjeseca Rathnayake se obratila policijskoj postaji u prefekturi Shizuoka, daleko od kuæe, tražeæi pomoæ da napusti svog partnera. Rathnayake je rekla policajcima da joj je viza istekla i da je htjela otiæi u Regionalni imigracijski ured u Nagoyi, ali nije imala dovoljno novca da stigne tamo, kaže Yasunori Matsui, direktor START-a, neprofitne organizacije koja pomaže stranim državljanima zatoèenima u Japanu. U poèetku je Rathnayake pristala vratiti se u Šri Lanku, ali se predomislila nakon što je njezin partner napisao dva pisma u kojima je prijetio da æe je pronaæi i kazniti ako se vrati kuæi, istièe Matsui.
Problemi s partnerom
"Vjerovala je da æe je on ubiti", rekao je Matsui, koji je Rathnayake upoznao u uredu za imigraciju u prosincu 2020. godine. Njene sestre su prvi put saznale da je u nevolji u ožujku 2021., kada ih je veleposlanstvo Šri Lanke u Tokiju nazvalo i obavijestilo da je preminula. Njena obitelj tražila je izvještavanje i fotografske dokaze, ali na zahtjeve nije odgovoreno, a u svibnju su njezine mlaðe sestre otputovale u Japan tražiti istinu. Kad su stigle, vidjele su Rathnayake u pogrebnom sanduku u Nagoyi.
"Izgledala je tako drugaèije, tako slabo i neprepoznatljivo. Koža joj je bila naborana kao kod starije osobe i èvrsto stisnuta za kosti", rekla je 27-godišnja Poornima Rathnayake. Tijekom sedam mjeseci pritvora izgubila je 20 kilograma. Njezine su sestre željele saznati zašto. Najviše od svega željele su vidjeti videosnimku njezinih posljednjih tjedana u pritvoru.
Tajnovite vlasti
No, vlasti im nisu dopustile pristup. Tri mjeseca su sestre i njihovi odvjetnici skupljali odgovore, sastajali se s dužnosnicima i zahtijevali objavljivanje snimke. Njihove su apele prihvatili aktivisti i neki politièari koji se zalažu za jaèa prava stranih državljana u Japanu, a poèetkom ove godine odluka o tome hoæe li se objaviti snimku postala je glavni fokus rasprave u japanskom parlamentu. U to su vrijeme japanski zastupnici raspravljali o nacrtu zakona koji bi revidirao pravila o pritvoru stranaca, ukljuèujuæi odredbe o deportaciji ljudi nakon dvije neuspjele molbe za azilom.
Svrha zakonskog prijedloga bila je smanjiti broj migranata u japanskim zatoèenièkim objektima, koji se popeo na 1054 u 2020. godini. No, organizacije za ljudska prava, ukljuèujuæi skupinu struènjaka Ujedinjenih naroda, rekle su da neki elementi zakona krše meðunarodne standarde ljudskih prava. Na primjer, rekli su da bi klauzula o deportaciji mogla kršiti naèelo da se azilante ne deportira u zemlje u kojima im prijeti progon.
"Kontroverza oko zakona pomogla je pokretanju nacionalne debate oko njezine smrti i pitanja tretmana stranaca u Japanu", rekla je Kosuke Oie, imigracijska odvjetnica koja radi za Wishminu obitelj. Zakonski prijedlog je na kraju odbaèen. Japan tradicionalno prima malo migranata, iako je posljednjih godina poèeo prihvaæati sve više stranih radnika.
Pred Japanom dug put
Japanski parlamentarni zastupnici su 2018. godine odobrili promjenu politike koju je predložio bivši premijer Shinzo Abe, a kojom su stvorene nove kategorije viza kako bi se omoguæilo zapošljavanje oko 340.000 stranih radnika na visokokvalificiranim i niskoplaæenim poslovima. A u velikom pomaku prošlog mjeseca, japanska vlada je rekla da razmatra dopuštanje strancima na odreðenim kvalificiranim poslovima da ostanu na neodreðeno vrijeme i to veæ od 2022. godine.
No neki kažu da je pred Japanom još dug put i da je Wishmina smrt u središte pozornosti stavila imigracijski sustav kojem je prijeko potrebna reforma. Sanae Fujita, istraživaèica na Pravnom fakultetu Sveuèilišta u Essexu, kaže da je glavni problem to što japanski imigracijski ured ima veliku moæ i nikome nije odgovoran: "Za razliku od drugih zemalja, u Japanu procesom useljavanja upravlja iskljuèivo imigracijski ured. Sudovi nisu ukljuèeni. Ovaj nedostatak sudske revizije rezultirao je procesom koji su neki nazvali 'crnom kutijom', bez nadzora".
Pravna reforma
Human Rights Now je 2019. godine pozvao na zabranu proizvoljnog pritvora u japanskim imigracijskim objektima i pozivao na pravnu reformu, nakon štrajka glaðu 198 zatvorenika u japanskim imigracijskim objektima. U priopæenju je ova organizacija za ljudska prava rekla da bi se centri za zadržavanje trebali koristiti samo kao posljednja mjera.
Fujita tvrdi da se Wishmina smrt mogla izbjeæi da je japanska vlada poslušala preporuke UN-a o ljudskim pravima. Preporuke su ukljuèivale odreðivanje maksimalnog razdoblja pritvora i dopuštanje pritvorenicima da traže neovisnu reviziju svog sluèaja. Glasnogovornik imigracijske službe odbio je komentirati Fujitine tvrdnje. U augustu je izvještavanje koje je donijela japanska imigracijska služba, zajedno s neovisnim struènjacima, pokazalo da je Regionalni ured za useljeništvo u Nagoyi zanemario pružiti odgovarajuæu medicinsku skrb Wishmi Rathnayake.
Stravièna snimka
Visoki dužnosnici i nadzornici ove ustanove dobili su opomene, a japanski ministar pravosuða i ravnatelj imigracijske službe isprièali su se za njezinu smrt. Prvi put kad je rijeè o smrtnom sluèaju u imigracijskom sustavu, dužnosnici su dopustili Wishminim sestrama da pogledaju montirani dvosatni video koji prikazuje njezina posljednja dva tjedna u pritvoru.
Uspjele su pogledati samo pola. Poornima Rathnayake kaže da joj je od videa pozlilo. Wayomi Rathnayake rekla je novinarima odmah nakon gledanja da se na snimkama vidi kako njezina sestra pada s kreveta i kako se èuvari smiju dok joj mlijeko curi iz nosnica.
"Na snimci se vidi kako èuvari govore Wishmi da sama ustane. Njezini ponovljeni pozivi za pomoæ ostali su bez odgovora, jer su je èuvari uvjeravali da se sama vrati u krevet. Pokušala je privuæi njihovu pozornost, ali je bila ignorirana", rekla je Wayomi Rathnayake za CNN. Odreðeni su dijelovi snimke ureðivani, što sugerira da dužnosnici skrivaju istinu, rekla je Wayomi: "Ono što sam vidjela toliko me uznemirilo da sam osjeæala kako postoji i nešto još gore."
Odugovlaèenje s pozivanjem hitne pomoæi
Sestre su na kraju u oktobru vidjele duže dijelove nemontiranog videa. Prikazano je osoblje koje pokušava nahraniti Rathnayake, iako ona više nije mogla zadržavati hranu. A dan prije nego što je umrla, osoblje nije nazvalo hitnu pomoæ, iako ona više nije bila pri svijesti. Izvješæe imigracijske službe pokazalo je da se Rathnayake mjesecima prije smrti žalila na bolove u trbuhu i druge simptome.
U izvještaju se navodi da je prošla lijeènièke preglede kao što su analiza urina, krvne pretrage i rendgenske snimke prsnog koša kako bi se utvrdio uzrok problema. Meðutim, na dan smrti, osoblje je odugovlaèilo pozvati hitnu pomoæ, iako se èinilo da se njezino stanje pogoršalo. U izvještaju se navodi da je mjesecima prije smrti Rathnayake suraðivala s imigracijskim vlastima, ali se njezino ponašanje promijenilo kada je odluèila da želi ostati u Japanu.
U izvještaju se navodi da su joj njeni pomagaèi rekli kako je vjerojatnije da æe biti puštena na privremenu slobodu bude li bolesna. Ovu tvrdnju pobija aktivist za prava pritvorenika Matsui.
"Imigracijska služba nikad prije nije pokazala video jednoj obitelji"
Privremeno puštanje na slobodu omoguæuje zatvorenicima da žive u zajednici dok èekaju deportaciju. Matsui je rekao kako je u sijeènju pozvao dužnosnike da prebace Rathnayake u bolnicu ili da je privremeno puste na slobodu, kako bi ju pomagaèi mogli odvesti lijeèniku. Još jedan zahtjev upuæen je u februaru, kada je Rathnayake postala toliko slaba da više nije mogla držati olovku, istièe Matsui. No ti su zahtjevi odbijeni bez navoðenja razloga.
Yoichi Kinoshita, bivši imigracijski službenik koji sada vodi neprofitnu organizaciju za reformu imigracijskog sustava, kaže da su stražari odbacili njezine pritužbe: "Vjerojatno je da su neki ljudi koji rade u pritvoru možda mislili da preuvelièava svoje simptome jer je htjela ishoditi privremeno puštanje na slobodu."
U studenom su Wishmine sestre podnijele kaznenu prijavu protiv visokih dužnosnika u Regionalnom uredu za imigraciju u Nagoyi navodeæi namjerni nemar. Iako je ranija imigracijska istraga otkrila nedostatke unutar sustava, nije utvrðeno zašto je umrla i tko je kriv. Dosad je obiteljska kampanja za pravdu postigla male, ali znaèajne pobjede za druge ljude uhvaæene u sustavu.
"Imigracijska služba nikad prije nije pokazala video jednoj obitelji, a ni šef službe nije se isprièao za smrt pritvorenika. Sve se to dogodilo prvi put", rekao je Kinoshita za CNN.
Bolja medicinska skrb
Kaže da je potreban veæi nadzor nad službom koja kontrolira svaki aspekt sudbine pritvorenika.
"Imigracijska služba kontrolira sve, od viza za strance, njihovog pritvaranja i deportacije, do njihovog privremenog puštanja na slobodu. Treba postojati treæa strana koja æe pružiti drugaèiju perspektivu, a to bi mogao biti sud", rekao je Kinoshita.
Imigracijska služba predložila je neke promjene nakon smrti Wishme Rathnayake. U izvještaju iz augusta navodi se da æe nastojati pojaèati medicinsku skrb koja se nudi u imigracijskim pritvorskim objektima i potencijalno omoguæiti privremeno puštanje bolesnih pritvorenika. Takoðer postoje planovi za procjenu ponašanja imigracijskih službenika.
"Sutra bi to mogli biti neèiji brat, sestra, prijatelj, majka ili otac"
Za Wishmine sestre psihièki napor borbe za pravdu uèinio je svoje. Wishmina mlaða sestra Wayomi vratila se u Šri Lanku krajem oktobra zbog psihièkog stresa uzrokovanog gledanjem snimke iz pritvora. Ali Poornima Rathnayake je ostala u Japanu i nastavlja borbu.
"Želimo da oni koji su doveli do Wishmine smrti budu proglašeni odgovornima. Nadamo se da se ova vrsta prerane smrti više nikad nikome neæe dogoditi. Sutra bi to mogli biti neèiji brat, sestra, prijatelj, majka ili otac", zakljuèila je Poornima.
