"BRITANIJA mora zaustaviti rat u Bosni, čak i silom ako je potrebno. Sada je vrijeme da povratimo svoje međunarodno poštovanje. Britanska vojska ne smije biti tek počasna straža na masovnom pogrebu. Bosanske bebe, djeca i žene strpljivo čekaju da političari učine ono što i sami znaju da trebaju - daju im zaštitu, vojnu zaštitu. Ne smijemo više gledati to sa strane. Dosta je bilo spaljenih leševa iz bombardiranih zgrada."
Tako je glasila posljednja poruka britanskog državljanina Grahama Bamforda koji se na današnji dan prije 31 godinu, 29. travnja 1993. godine, u Londonu protestno zapalio zbog rata u Bosni i Hercegovini i odbijanja britanskih vlasti da vojno interveniraju i zaustave taj rat.
Potaknuo ga je pokolj u Ahmićima
Bamford se zapalio na ulici nedaleko od britanskog parlamenta, u kojemu se u tom trenutku održavala rasprava o situaciji u BiH. Prema svjedočenju njegovih bližnjih, on nije imao neke direktne veze s BiH, ali je bio jako pogođen slikama i snimkama razaranja i ubijanja te je osjetio potrebu da mora nekako skrenuti pažnju na pasivnost britanske vlade prema svemu tome.
Naročito su ga potresle slike masakra u Ahmićima u kojem su snage HVO-a ubile 116 ljudi i koji se dogodio oko dva tjedna prije, između ostaloga i jer ga je jedna ubijena djevojčica podsjetila na njegovu kćer. Svjedoci njegova samospaljivanja kažu da je umro u teškim mukama, iako su ga neki prolaznici pokušali brzo ugasiti nakon što je zapalio svoju odjeću koja je bila polivena benzinom.
Dokumentarni film Graham i ja
Hrvatski dokumentarist Nenad Puhovski snimio je 1997. godine dokumentarni film Graham i ja, u kojemu se pozabavio ovim slučajem. "Vidio sam čovjeka kako gori, vrištao je, gorio je. Sjećam se kako se kretao, bila je to strašna agonija", rekao je jedan svjedok u dokumentarcu.
"Bilo je puno svjedoka. Mnogi od njih su govorili da je to možda protest zbog Bosne", ispričala je svjedokinja u dokumentarcu. Ovaj ekstremni protestni čin Grahama Bamforda nije ostavio veliki trag niti je utjecao na politiku britanske vlade prema BiH.
"Ovo je film o Grahamu, njegovim djelima, šutnji kojom su obavijena, ali i o autoru - pripadniku praktično iste generacije - i njegovom nastojanju da producira film o tom događaju. Verzija filma iz 2006. obogaćena je izjavama Grahamovog oca koji u vrijeme snimanja izvorne verzije još nije želio stati pred kameru. Godine 1998. film je prikazan i u britanskom parlamentu", navodi se u službenom opisu filma koji je producirala kuća Factum.
Gradska uprava Grada Sarajeva 2009. ustanovila je nagradu koja nosi ime Grahama Bamforda, a dodjeljuje se za iskazanu izuzetnu građansku hrabrost, solidarnost, humanost i altruizam.
