U RANU jesen 2015. godine njemačka kancelarka Angela Merkel, poznata po oprezu i politici malih koraka, povukla je za nju jedan nesvakidašnji potez - odlučila je u Njemačku primiti brojne izbjeglice koje su prethodno bile zarobljene u Mađarskoj, u kojoj ih je vlast Viktora Orbana tretirala poput životinja. Ta je Merkeličina odluka zakotrljala stotine hiljada ljudi na već postojećoj balkanskoj ruti za izbjeglice i migrante koji su iz Sirije, Iraka, Afganistana i brojnih drugih zemalja bježali od rata, siromaštva i raznih vrsta progona.
Ta humanitarna akcija njemačke kancelarke završila je na proljeće sljedeće godine zatvaranjem - pokazat će se privremenim - balkanske rute u režiji tadašnjeg austrijskog ministra vanjskih poslova Sebastiana Kurza te dogovorom Merkel-Erdogan po kojemu je Europska unija obećala mnogo više pomoći Turskoj, u kojoj se već godinama nalaze milijuni sirijskih izbjeglica. Njemačka je u oko pola godine primila oko milijun izbjeglica i migranata, što je izazvalo velike prijepore u njemačkom društvu, a na antimigrantskoj platformi je dotad marginalna nova stranka Alternativa za Njemačku (AfD) postala parlamentarna.
Kaos na početku
Merkel je u jeku izbjegličke krize izrekla sada već legendarnu rečenicu “Wir schaffen das”, odnosno “Mi to možemo”, no isprva se pokazalo da njemački državni aparat nije u stanju upravljati na zadovoljavajući način tolikim brojem izbjeglica. Mnogi su se Nijemci volonterski angažirali u pomoći izbjeglicama koje su došle u njihovu zemlju, no državne službe su na početku bile izgubljene. Trebalo je vremena i kadrovskih promjena da se počne zadovoljavajuće raditi, da se sve izbjeglice smjeste, da se organiziraju integracijski i edukacijski programi, da se uspostavi veza između izbjeglica i njemačkog gospodarstva kojemu očajnički trebaju radnici itd.
Istovremeno je, unatoč zaustavljanju dolaska izbjeglica i pooštravanju njemačkih zakona koji reguliraju azil, raslo antimigrantsko raspoloženje u njemačkom društvu pa je policija zabilježila ogromno povećanje desničarskih napada na izbjeglice i izbjegličke domove. Ksenofobni sentiment su podgrijali i teroristički napadi, poput onoga na božićnom sajmu na berlinskom Breitscheidplatzu, koje je ekstremna desnica iskoristila za širenje narativa u kojemu se izbjeglice i migranti izjednačavaju s ISIL-om.
Pohvale predsjednika njemačkog udruženja poslodavaca
Nakon tri godine od početka masovnog dolaska izbjeglica u Njemačku, pokazalo se da u mnogim aspektima njihova integracija u njemačko društvo napreduje bolje nego što se pretpostavljalo, ali da i dalje sve ne funkcionira savršeno, što i nije realno očekivati.
Nedavno se o ovoj temi oglasio i predsjednik njemačkog udruženja poslodavaca Ingo Kramer, koji je u intervjuu za Augsburger nachrichetn konstatirao da “integracija napreduje bolje nego što je očekivao”. Od milijun ljudi koji su od 2015. došli u Njemačku, njih više od 400 hiljada je u međuvremenu našlo radno mjesto ili je na dopunskom i praktičnom obrazovanju za neko radno mjesto, istaknuo je Kramer dodajući kako je pozitivno iznenađen tim rezultatima. S obzirom na to da njemačko gospodarstvo ima više od milijun nepopunjenih radnih mjesta, što usporava gospodarski rast Njemačke, jasno je i da ulazak izbjeglica na tržište rada igra važnu ulogu.
“Migranti su postali važan temelj njemačkog gospodarstva”, ističe Kramer i dodaje da su se mladi migranti vrlo brzo snašli na tržištu rada. Pronalazak radnog mjesta ključan je za integraciju u njemačko društvo jer podrazumijeva i svladavanje njemačkog jezika, kao i uspostavljanje socijalnih kontakata izvan svog migrantskog socijalnog kruga.
Premašene projekcije Savezne agencije za rad
Pozitivne podatke donosi i Savezna agencija za rad (BA), koja navodi da više od 30 hiljada mladih izbjeglica ima mjesto na praktikumu za neko zanimanje te da su njihove projekcije o integraciji izbjeglica u tržište rada premašene.