Je li ovo godina u kojoj će desnica potpuno zavladati Europom?
*
Je li ovo godina u kojoj će desnica potpuno zavladati Europom?
SVJETSKI ekonomski forum u Davosu koji je odran prolog tjedna s ambicioznom temom âGlobalizacija 4.0", proao je u sjeni sve snanijeg i sve rairenijeg populističkog pokreta.
Iako su i 2018. i 2017. godina bile obiljeene populističkim valom koji prijeti protresti same temelje europskog i svjetskog političko-ekonomskog poretka, centar je ipak nekako odolio. U Francuskoj je na izborima pobijedio liberalni reformator i eurooptimist Emmanuel Macron, u Njemačkoj je, uza sve tekoće, kancelarka ostala Angela Merkel, a euroskeptičnim populistima je dolazak na vlast izmaknuo i u Nizozemskoj i vedskoj.
No 2019. bi mogla biti godina u kojoj će snage establimenta ipak izgubiti bitku s populistima. Pitanje koja će od ove dvije struje prevladati vjerojatno nikad nije bilo neizvjesnije, a ključni datum mogao bi biti 26. svibnja, kad se odravaju izbori za Europski parlament.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron, koji je uz Angelu Merkel posljednji stjegonoa europskog projekta, otkazao je dolazak u Davos u posljednji trenutak, vjerojatno zbog toga to bi nazdravljanje i dokono čavrljanje s milijarderima i prvacima globalizacije dok mu zemlja doslovno gori pod naletom utih prsluka, bio popriličan PR autogol.
Uostalom, Macron, koji u zadnje vrijeme prema anketama ima podrku manju od 30%, zaista ima prečih briga. Osim populističkog izazova koji predstavljaju prosvjednici, bijesni zbog njegovih âneoliberalnih" reformi i nejednakosti i zaputenosti francuske provincije, makar to bio problem koji see daleko prije njegova dolaska na vlast, Macronu bi izbori za EU parlament u svibnju mogli nanijeti posebno teak udarac.
Populisti bi na EU izborima mogli dobiti i do 20% glasova
Kako pie njemački Spiegel, ankete pokazuju da bi paneuropski savez desnih populista - ma koliko se internacionalna alijansa nacionalista činila kao contradictio in adjecto - mogao ove godine postati jači nego ikad. Analitičari smatraju da bi mogli dobiti i do 20% glasova. A iako prema posljednjem istraivanju Eurobarometra većina od 62% građana EU-a podrava da je članstvo njihove zemlje u EU dobra stvar, točno 50% ih misli da stvari idu u krivom smjeru, to je 8% vie nego u zadnjoj anketi prije pola godine. Najveći problem, prema miljenju ispitanika, je i dalje migracija.
Teoretski je moguće da na ovim izborima glasaju i građani Velike Britanije ako vlada Therese May u međuvremenu odgodi Brexit zbog nemogućnosti dogovora o uvjetima izlaska iz Unije. Takav scenarij bio bi ekstremna ilustracija zbrke u kojoj se EU trenutno nalazi, dok se njene elite uopće ne mogu sloiti kako bi budućnost Unije trebala izgledati ni kako odgovoriti na goruće izazove.
I dok se Macron i pred EU izbore, kao i pred francuske predsjedničke izbore na kojima je pobijedio, pokuava pozicionirati kao predvodnik pro-EU, anti-populističkih snaga, anse njegove planirane predizborne koalicije vrlo su upitne. Nije samo Francuska u stanju previranja sa utim prslucima koji, unatoč određenim ustupcima, i dalje divljaju i trae Macronovu glavu.
U Njemačkoj je sve otvoreniji revolt protiv âmutti" Merkel, unutar njezine stranke i izvan nje, zajedno s katastrofalnim rezultatima na regionalnim izborima, natjerao naizgled vječnu kancelarku na ostavku s odgodom - obećala je, naime, da se vie neće kandidirati. Europski izbori vjerojatno joj nisu visoko na listi prioriteta. A vodeća stranka u Europskom parlamentu, Europska pučka stranka, mogla bi se raskoliti zbog neslaganja oko stava prema mađarskoj crnoj ovci, Fideszu, vodećem europskom populistu i protivniku imigracije Viktora Orbana. Drugim riječima, savez populista i euroskeptika trenutno izgleda puno čvrće od saveza âeurofila".
A savez europskih nacionalističkih stranaka nije od jučer. Pokret za Europu nacija i sloboda predvođen francuskom Nacionalnom frontom (sada Nacionalnim skupom, novim imenom koji je Marine Le Pen dala u svom pokuaju rebrendiranja stranke i udaljavanja od njene ekstremističke reputacije), osnovan je jo 2014., a trenutno ga čine stranke iz 9 europskih zemalja. Dodue, samo pet od njih devet trenutno ima zastupnike u Europskom parlamentu (njih 20, od čega 15 otpada na stranku Marine Le Pen), ali to će se vjerojatno brzo promijeniti. Nacionalni skup, prema anketama za EU izbore, već stoji bolje od Macronove Naprijed, republiko.
"Mi smo na povijesnoj prekretnici. Divlja globalizacija primiče se kraju", proglasila je Le Pen dramatično na summitu desnice u Sofiji u studenom. Jednako melodramatičan bio je i talijanski zamjenik premijera iz krajnje desne Lige (bive separatičke Sjeverne lige) Matteo Salvini, kad je početkom siječnja bio na sastanku s predsjednikom poljske vladajuće stranke Pravo i pravda, Jaroslawom Kaczynskim. "Poljska i Italija bit će dio novog europskog proljeća, renesanse europskih vrijednosti", rekao je Salvini.
I Hillary Clinton upozorila Europu da mora postroiti imigracijsku politiku
Desničarski populisti, koji su do prije koju godinu bili potpuno marginalni u većini zemalja EU-a, postali su nezaobilazni element političke scene u gotovo cijeloj Uniji, s tim da su u zemljama poput Njemačke, Francuske, Nizozemske i vedske među tri najjače stranke, a u Italiji, Austriji, Poljskoj, Mađarskoj, Slovačkoj, Danskoj i Finskoj su ili na vlasti ili se vlada mora oslanjati na njihovu podrku. Populističke stranke su već na vlasti u 11 europskih zemalja. U svibnju bi pak u Europski parlament moglo biti izabrano vie populističkih zastupnika nego i u jednom dosadanjem mandatu ovog tijela.
Unatoč svim međusobnim razlikama i neslaganjima koja su očekivana kad se nacionalisti različitih zemalja nađu zajedno, primjerice, Mađarska i Italija imaju potpuno drukčiji pogled na rjeenje migrantske krize, budući da jedna nije glavna ulazna točka za ulaz migranata, a druga je, ujedinjuje ih bijes prema birokratima u Bruxellesu.
Ta "eurokratska" elita, prema populistima, potkopava nacionalni suverenitet i forsira sve dublju europsku integraciju, masovnu imigraciju, rodnu ravnopravnost, zatitu okolia, drugu regulativu medijima koji navodno preziru narodne mase i dre ljestve elitama i dravnicima poput Merkel i Macrona, kojima su njihovi âglobalistički" ideali navodno vaniji od nacionalnih interesa. A raspoloenje na cijelom kontinentu okreće se protiv elite u Bruxellesu, koja je sve disfunkcionalnija i distanciranija od građana Unije, njihovih aspiracija, strahova i prioriteta.
Stroom imigracijskom politikom protiv rasta desnog populizma
Zanimljivo je da je i Hillary Clinton, biva američka dravna tajnica i predsjednička kandidatkinja, u studenom upozorila europske lidere da moraju postroiti svoju velikodunu imigracijsku politiku ako ele zaustaviti rast desničarskog populizma na Starom kontinentu - to je okiralo neke migracijske aktiviste i ljevičarske političare i komentatore.
âMislim da Europa mora povući kočnicu na migraciju jer to je ono to je zapalilo vatru", primijetila je Clinton u intervjuu za Guardian, detektirajući izvor populizma. âDivim se vrlo velikodunom i suosjećajnom pristupu koji su poduzeli lideri poput Angele Merkel, ali mislim da je poteno reći da je Europa učinila svoj dio i mora poslati vrlo jasnu poruku - ânećemo biti u stanju nastaviti pruati podrku i skloniteâ - jer ako se ne pozabavimo pitanjem migracije, ono će nastaviti uzburkavati političko tijelo", zaključila je.
Clinton je primijetila i da su neočekivana pobjeda njenog protukandidata Trumpa i jednako neočekivani Brexit uvelike povezani s pitanjem imigracije u SAD, odnosno Veliku Britaniju. Clinton i bivi talijanski i britanski premijeri Matteo Renzi i Tony Blair, koje je je Guardian također intervjuirao, slau se da desni populisti dramatiziraju podjele u drutvu i koriste retorike krize, odnosno ugroenosti, uz emotivnu i pojednostavljenu retoriku, na to se političari s lijevog centra muče odgovoriti.
Populisti vladaju u zemljama s gotovo dvije milijarde ljudi
Istina, ilegalna imigracija je od vrhunca migrantske krize 2015. smanjena, kako pie New York Times, i do 90%, ali sve dramatičnije gomilanje migranata u susjednoj Bosni i Hercegovini, odakle raznim rutama ulaze u Hrvatsku na putu za zapadnu Europu - pri čemu ih, prema svjedočanstvima migranata i aktivista, hrvatska policija ponekad zaustavlja i vraća u zemlje iz kojih su doli na brutalne načine upitne legalnosti -upućuje da bi kriza mogla ponovo eskalirati. Osim toga, veliki broj traitelja azila jo uvijek nije deportiran,
Valja imati na umu da se populizam kao politička strategija ne svodi na emotivno, pojednostavljeno i oportunističko zastupanje navodnih interesa i volje naroda, već postavlja ânarod", magloviti entitet, za koji pretpostavlja da ima jedinstvenu âvolju", kao plemenitog protagonista u borbi s jednako maglovitom, ali zloćudnom i nepopravljivo iskvarenom elitom koja radi protiv tih narodnih interesa. Ovo je, u sutini, definicija koju je ponudio nizozemski politolog Cas Mudde, a koja je u međuvremenu postala općeprihvaćena. Mudde ističe i da populizam kao âtanki" ideoloki okvir moe biti i lijevog i desnog predznaka, budući da su nacionalizam i socijalizam âdebele" ideologije koje daju populizmu sadraj. Ipak, jasno je da je desni populizam, barem na Zapadu, posljednjih godina neusporedivo uspjeniji u odnosu na lijevi.
Kako pie Guardian, populisti danas vladaju zemljama s gotovo 2 milijarde ljudi (pri čemu najveći dio, dakako, otpada na Indiju kojoj je na čelu hinduski nacionalist Narendra Modi), a populističke stranke sve su jače u barem desetak demokratskih drava, uključujući gotovo karikaturalno populistički ivi zid kao sad već najjaču oporbenu stranku u Hrvatskoj. Koliko je ovaj trend ozbiljan, pokazuje istraivanje koje je Guardian proveo s tridesetak vodećih političkih znanstvenika, prema kojem svaki četvrti Europljanin glasa za populističke stranke, a podrka takvim strankama utrostručila se u zadnja dva desetljeća.
Salvini: "Europa elita, banaka i imigracije protiv Europe naroda i rada"
Moemo tumačiti ovaj trend rastućom ksenofobijom, rasizmom, histeričnim nepovjerenjem prema ekspertima, zavodljivoću populističke retorike ili utjecajem ruske propagande i lanih vijesti. I zasigurno u svemu navedenome ima istine. Ali kako pie Damon Linker za britansko-američki tjednik The Week, u korijenu populizma prije svega stoji osjećaj nepravde. Nepravde, prvenstveno, prema segmentu populacije izvan dinamičnih i bogatih metropola poput Londona, Pariza ili Berlina (ili New Yorka i Los Angelesa), onog segmenta populacije koji je najtee osjetio posljedice globalizacije, deindustrijalizacije i financijalizacije gospodarstva.
Stanovnici provincije, periferije, regija koje su u posljednjih trideset godina ekonomski i demografski opustjele, a koje je kriza prije desetak godina samo dotukla, od čega se ni danas nisu oporavili dok idu od jednog privremenog i slabo plaćenog posla do drugog. Kao i građani koji vide da im plaće i mirovine stagniraju, porezi i trokovi ivota rastu, koji idu od jednog, dok u isto vrijeme golema sredstva odlaze na socijalnu pomoć za imigrante koji doseljavaju u dramatičnim brojevima, transformirajući čitave zajednice. A iako je dobar dio njih, barem u Njemačkoj, počeo raditi ili krenuo na dopunsko obrazovanje u organizaciji drave, neki od njih očito ne uspijevaju ili se i ne pokuavaju integrirati, uz nasilni kriminal koji, bez obzira na to raste li ili pada po slubenim statistikama, stvara atmosferu nesigurnosti i razdora u samom drutvenom tkivu.
Salvini je prepoznao tu frustraciju i artikulirao je u svojoj najavi da će ovi izbori biti âreferendum između Europe elita, banaka, financija, imigracija i prekarnog rada" protiv âEurope naroda i rada". Njegov obračun s humanitarnim organizacijama koje su brodovima spaavale migrante na Mediteranu i dopremale ih u Italiju zgrozio je aktiviste i ljevicu, ali mu je donio dodatne simpatije desnih glasača i pozicionirao ga kao lidera europske desnice, uz Orbana i Le Pen.
Znači li to da će Salvini, Le Pen, Orban, austrijska i nizozemska Slobodarska stranka, vedski demokrati, poljski Pravo i pravda i ostali populisti trijumfirati? To je ipak teko predvidjeti. âNered je najvjerojatniji ishod", sugerirao je jedan visoki EU izvor za Guardian, opisujući ovo kao âsivu zonu" u kojoj âpopulisti napreduju, ali i dalje postoji snana većina od 400 pro-EU zastupnika". Ipak, manja većina lijevog i desnog centra, Pučana i Socijalista i demokrata značit će veći rizik od paralize parlamenta. Ba u trenutku kada je proaktivnost i odlučnost Bruxellesa potrebnija nego ikad.
Pogledajte vie: Blii li se svijet nuklearnom ratu? Putin je nedavno rekao to misli o tome