TUZLARIJE - VIJESTI

25.05.2017.
Foto/Video: Prisjećanje na civilne žrtve rata u Tuzli
22 godine tuge i bola

Tuzlarije


Zločin nad mladošću Tuzle 25. maja 1995. godine, vrhunac je ponora patološkog izuzetka ljudske svijesti. Dublje, gore, stravičnije, monstruoznije – ne postoji. Ne postoji ni riječ kojim se da iskazati zločin nad mladošću Tuzle, nad gradom i ljudima rođenim da poštuju sve, bez obzira na različitost tuzlanskog jedinstva. I suze su nemoćne, jer je bol dublja od okeana suza.
Moćno je jedino pamćenje, jer jedino ono može biti brana protiv našeg dobrodušnog iluzionizma, protiv vjerovanja da je dobrota našeg okruženja istovjetna dobroti nas samih
, napisao je između ostalog, tadašnji gradonačelnik Tuzle Selim Bešlagić u knjizi "Ubistvo svitanja", koja je posvećena civilnim žrtvama rata u Tuzli.

Tuzlarije


U periodu od 15. maja 1992. pa do 25. augusta 1995. godine, Tuzla je gađana hiljadama projektila raznih vrsta i kalibara. Oko 90 posto tih projektila ispaljeno je sa lokaliteta Majevice, a ostalih 10 odsto sa Ozrena. Tuzla je granatirana minobacačima, haubicama, topovima, tenkovima i raketama zemlja – zemlja pa i kasetnim bombama.

Hrabrost zdravstvenih radnika U roku rata oko 2.500 zaposlenih u tuzlanskim klinikama zbrinuli su preko 16.000 civila sa područja Tuzle, povrijeđenih, nastradalih ili oboljelih od posljedica rata. Ako se ovom broju dodaju civilne žrtve rata s područja drugih opština i naših branilaca broj se udvostručuje.

U toku ratnog perioda u Tuzli je ubijeno 405 civila, 1.236 je lakše ili teže ranjeno, a 14.462 je oboljelo od posljedica rata.

U toku rata zdravstveni radnici radili su u veoma teškim uslovima, nedostajalo je svega, hrane, sanitetskog materijala, kreveta, na posao su najčešće dolazili pješke iz raznih krajeva grada, nije bilo plata, radilo se za poneki paket. Uz sve te poteškoće, često su bili izloženi opasnosti, i sam Klinički centar granatiran je preko 250 puta. Mnogi posebno pamte 25. maj 1995.godine. I oni koji taj dan nisu radili, nakon vijesti o strašnom masakru, požurili su u bolnicu. Uloženi su veliki napori da se što hitnije zbrinu ranjeni.
Početak rata u Tuzli obilježilo je granatiranje, počelo je odmah 15. maja 1992. godine, nakon toga, gotovo pune četiri godine, građani su osjetili hladnoću, glad, neimaštinu, a najgore od svega bilo je granatiranje grada. Dešavalo se da danima nema granatiranja, a nekad bi svakih sat ispaljivali po jednu. Broj, razmak, kalibar niko nije mogao predvijedjeti. A živjeti se moralo, i živjelo se, djeca su išla u školu, ljudi na posao, neki su dan provodili na otvorenom prodajući sve što mogu na tuzlanskim ulicama, parovi su sklapali brakove, djeca su se rađala, nastojalo se normalno živjeti u nenormalno vrijeme. Prije izlaska na ulicu govorilo se "valjda neće sad" ali htjelo je, nakon pada granate geleri bi se raspršili na sve strane, nanosili su teške, a često i smrtne povrede. Ljudi su ginuli u toku dana, noću, i stariji i mlađi. Ginula su djeca, trudnice, prekidani životi nedužnih ljudi.

U toku rata dešavalo se da isti dan pogine više ljudi, ali 25. maj 1995. godine je po broju ljudi koji su za vrlo kratko vrijeme smrtno stradali, te teže i lakše ranjeni, ostao posebno upamćen.

Te noći u 20:55 sat, kada je pala granata na mjesto gdje su mladi izlazili, gdje su stojali jedno pored drugog, u gužvi u samom centru grada, promijenilo se sve. Oni koji te noći nisu bili tu, po zvuku sirena automobila koji žure prema bolnici znali su da se desilo nešto strašno. I bilo je, najstrašnija noć u kojoj je poginula 71 osoba.

Tuzlake se ne treba podsjećati na 25.maj. Tuga se osjeti u zraku, i tako već 22 godine koliko je prošlo od strašnog masakra.

Tuzlarije


Taj dan, Dan žalosti, u Tuzli se građani prisjećaju svih civilnih žrtava rata. Od ranih jutarnjih sati mnogi dolaze na Banju, mjesto gdje su ukopane žrtve na Kapiji, a zatim na mjesto stradanja polažu cvijeće, vijence, prouče fatihu, pomole se ili na neki drugi prigodan način odaju poštovanje nastradalim sugrađanima.

Tuzlarije


Tako je bilo i danas roditelji, rodbina, katolički i muslimanski vjerski službenici, predstavnici Vlade FBiH, zvaničnici Kantona, Grada, političkih stranaka, predstavnici Armije BiH, policije, Crvenog križa/krsta, zdravstvenih radnika, Univerziteta, škola, boraca, sportista, bajkera, navijača svi na jednom mjestu s istom tugom u srcu.

Tuzlarije




Ubijeni civili u Tuzli
1992. ubijeni su:Emir Malohodžić, Fuad Mehinović, Hatidža Rizvanović, Bego Milkunić, Zineta Fišer, Mejra Kalfić, Muhamed Selimović, Afan Nalić, Mirsada Kamerić, Aiša Mešanović, Ismet Muslimović, Jasmin Softić, Zinka Tifić, Enisa Mitrović, Milica Terzić, Rado Nikolić, Vaskrsije Jovičić, Mevludin Đedović, Adem Dugalić, Admir Mujkanović, Zikret Brković, Amer Handanović, Drago Ćazić, Amir Sinanović, Vlado Pranjić, Jasmin Hasančević, Mirko Banović, Ejub Hodžić, Jasmin Bećirović, Šefket Palavrić, Nijaz Emkić, Ibrahim Sinanović, Ademir Salković, Sulejman Bašić, Sead Alečković, Abaz Bijedić, Alija Nukić, Zilija Avdić, Mehmed Fačić, Miralem Junuzović, Admir Džagić, Ševala Mujaković, Husein Arapović, Muhamed Pozderović, Hazim Fazlić, Sead Jugović, Zejneba Kumrić, Asim Huremović, Milan Janković, Nedžad Selimović, Edina Lolić, Mevlida Hodžić, Salih Hadžiselimović, Hanifa Kovačević, Fatima Bećirović, Selmir Smajlović, Ljiljana Marjanović, Izet Suljić, Anto Pečenko, Mira Pečenko, Mirjana Imamović, Adem Muratović, Refik Aljić, Fehim Avdić, Nedžad Altumbabić, Vera Mott, Leo Mott, Sead Sprečić, Danica Čekanović, Rizah Guber, Nura Topalović, Begajet Ahmetović, Osman Kupinić, Branko Grabovica, Zehra Pašić, Nevenka Ostojić, Hajrudin Hadžić, Senada Osmanović, Mirsad Memić, Damir Muharemović, Daniela Miholić, Šefika Bajić, Amir Mujačić, Amel Žunić, Ivica Bajtal, Emira Sarajlić sa nerodjenim djetetom, Milena Ljubojević, Faruk Šakambet, Hasnija Jusufović, Blagoje Jović, Almasa Omerčić, Esma Šljivić.

1993. ubijeni su: Nedim Demirović, Edin Dedić, Ivica Šimić, Aida Šimić, Muharem Feukić.

1994. ubijeni su: Dževida Feukić, Vahida Čičak, Elvira Jamaković, Nazif Sefedini, Nusret Hrnjić, Alis Hadžihrustić, Mevludin Huskić sa sinom, Sead Smajić sa sinom, Jusuf Hamidović, Nataša Čvrljak, Hajrudin Baraković, Emir Hadžić, Vezira Selimović, Suljo Džaferagić, Damir Plavšić, Sakib Babović, Azem Selimović, Zarifa Hašimović, Enes Hodžić, Asmir Hodžić, Suad Đelilović.

1995. ubijeni su: Hamdija Jelkić, Nedžad Gluhić, Pero Pekić, Fatima Zoletić, Mevludin Halilović.

25.maja 1995. godine, u 20 sati i 55 minuta, ubili su 71 građanina i građanku, a ranili njih 124. Prosječna dob ubijenih i ranjenih je 23 godine

Ubijeni su: Suzan Abo Ismail, Edina Ahmetašević, Elvis Alagić – Enko, Admir Alispahić, Lejla Atiković, Asmir Bakalović, Adnan Beganović, Damir Bojkić, Indira Borić, Ilvana Bošnjaković, Elma Brguljak, Lejla Bučuk, Sanja Čajić, Selma Čaušević, Amir Čekić, Samir Čirak, Almasa Ćerimović, Zada Dedić, Razija Djedović, Amir Đapo, Suzana Đušić, Amir Đuzel, Muris Fatušić, Ago Hadžić, Hamdija Hakić, Senad Hasanović, Šemsa Hasičić, Alem Hidanović, Nedim Hodžić, Hasan Hrustanović, Adnan Hujdurović – Kindže, Elvira Hurić, Almir Jahić – Bato, Azur Jogunčić, Sandro Kalesić, Franc Kantor, Damir Kurbašić, Vanja Kurbegović, Vesna Kurtalić – Veca, Sulejman Mehanović, Pera Marinović, Nenad Marković – Nešo, Amira Mehinović, Edin Mehmedović, Edisa Memić, Adrijana Milić, Nešet Mujanović, Edin Mujabašić – Mony, Samir Mujić, Elvir Murselović, Šaban Mustačević, Dijana Ninić, Selma Nuhanović, Indira Okanović, Rusmir Ponjavić, Raif Rahmani, Fahrudin RamićNedim Rekić, Jasminko Rosić, Nihad Šišić, Armin Šišić, Senahid Salamović, Edhem Sarajlić, Jasminka Sarajlić, Asim Slijepčević – Asko, Savo Stjepanović, Jelena Jezidžić – Stojičić, Ilinka Tadić, Azur Vantić, Mustafa Vuković, Adnan Zaimović – Garo.


Tuzlarije


Za zločin na Kapiji osuđen je Novak Đukić na sramotnih 20 godina zatvora, a ni to ne izdržava nego se krije u Srbiji. Za zločine nad civilnim stanovništvom Bosne i Hercegovine, te počinjeni genocid, na 40 godina zatvora u Hagu je osuđen Radovan Karadžić, a presudu čeka Ratko Mladić. Pored boli zbog gubitka najmilijih, boli i nepravda zbog mnogih koji su učestvovali u sistematskim ubijanjima, a danas žive kao slobodni ljudi.

Tuzlarije




Tuzlarije


Tuzlarije


Tuzlarije


Tuzlarije


Tuzlarije


Tuzlarije


Tuzlarije


Tuzlarije


Tuzlarije


Tuzlarije


Tuzlarije


Tuzlarije


Tuzlarije






S.M.