TUZLARIJE - PREPORUKA ZA �ITANJE

25.10.2020.
Preporuka za čitanje:
Elif Shafak ˝Čast˝

Roman "Čast" jedan je od ljepših koje je napisala Elif Shafak, a govori o životu jedne porodice koja se u potrazi za boljim životom, preselila iz Instabula u London.

Tuzlarije


Muž i žena, Adem i Pambe, vjenačali su se a da nisu ni znali šta je ljubav, bez posebne naklonosti prema drugom, bez posebnog poštovanja, vremenom su dobili troje djece. Nisu ni znali da može biti i drugačije, prihvatali su svoj život onakav kakav jeste, ne tražeći ni više ni drugačije. Život im je donosio prepreke i izazove, nakon što Adam poklekne, nakon što počne da se kocka, zaljubi se u pjevačicu, njegov ali i život njegove porodice, kreće nizbrdo.

Kroz priču porodice Toprak saznaju se jasne razlike između ljudi sa istoka i zapada, posebno je izražen različit odnos prema ženama. Roman je to koji i pored niza neobičnih, tužnih sudbina, donosi ljepotu pisane riječi koja osigurava čitaocu zadovoljstvo.

Dijelovi iz knjige:

(...) Jednom prilikom, poslije oluje, naišao je na nekoliko stvorenja iz morske dubine koje je more izbacilo na obalu. Za njega je to bio pravi šok, čudni organizmi bespomoćni, izvan svog životnog okruženja. Poslije toga, godinama, radeći u različitim gradovima zapada i posmatrajući živote prve generacije imigranata, sjetio bi se tog prizora. Oni su ga neodoljivo, podsjećali na stvorenja istrgnuta iz svog prirodnog okruženja. U svom novom okruženju, teško su disali, bili su ranjivi, čekajući okean da im vrati njihove živote ili da ih plaža prihvati, da ublaži njihovu nelagodu, da im pomogne da propadaju. Elias je potpuno razumio te osjećaje jer se oduvijek osjećao čovjekom koji živi na rubu, na granici između kultura. Ipak, suštinski, razlikovao se od tih ljudi. Mogao je preživjeti bilo gdje, ne vezujući se naročito ni za šta, pogotovo ne za zemlju. (...)

(...) Moja sjećanja su, međutim, bila pomiješana. Pretpostavljam da od zajedničke prošlosti djeca nikada ne pamte isto što i njihovi roditelji. (...)

(...) Uživala je izgovarati takve stvari – nagovještaje oštre kao slomljeno staklo. Ogorčenost, gotovo osvetoljubivost, bila je njen nerazdvojivi dio. Grubost komentara nije bilo to što je Adama vrijeđalo, nego uopštenost s kojom mu se obraćala. Svaki put kada bi Roxsana držala predavanje, Adem je imao utisak da se obraća svim muškarcima koje je poznavala. To je boljelo. Biti dio galerije likova, bez ikakve razlike među njima u njenim očima, činilo ga je upravo onim što jeste, njenim privremenim ljubavnikom. Želio je biti jedinstven, njen jedan i jedni. Nije bilo važno što je prije njega bilo drugih. Ustvari, bilo je, ali, kad bi makar mogao biti siguran da je na bilo koji način poseban bilo bi mu manje neugodno
.(...)

Tuzlarije


Elif Shafak rođena je 1971. godine u Strasbourgu, a živi u Londonu i Istanbulu. Smatra se najčitanijom turskom spisateljicom. Napisala je trinaest knjiga koje se čitaju širom svijeta.

S.M.