TUZLARIJE - PREPORUKA ZA ďż˝ITANJEPreporuka za čitanje: Šandor Marai “Svijeće gore do kraja” Roman Šandora Maraija “Svijeće gore do kraja”, priča je o prijateljstvu, ljubavi, moralu i izdaji.  Posebno je obrađano prijateljstvo, prvo dva dječaka, mladića, a onda odrasla muškarca. Tema prijateljstva, prije svega iskrenog, provlači se kroz roman. U poznim godinama, bivši general živi u dvorcu u kojem su živjeli i umirali njegovi preci. Izolovan od svijeta, nakon 41 godinu očekuje svog nekadašnjeg prijatelja. Dva stara čovjeka uz svijeće razgovaraju, odnosno general govori, a njegov nekadašnji najbolji prijatelj sluša i povremeno odgovara na neka pitanja. U toj noći istine, sve što je imao da kaže, o čemu je razmišljao 41 godinu, general izgovori. Kad svijeće izgore do kraja, bivši prijatelji se pozdravljaju. Više se nikada neće vidjeti. Posebno vješto napisan roman, zadire u slojevitost ljudske prirode i smisao života. Dijelovi iz romana: (...) Možda i ti misliš da smisao života i nije drugo osim strasti koja jednog dana prodre u naša srca, dušu i tijelo, onda gori do vječnosti, do smrti? Bilo šta da se desi u međuvremenu? I ako smo to doživjeli, nismo živjeli uzalud? Zar je strast zaista tako duboka, tako svirepa, tako veličanstvena, tako nečovječna? Možda i nije upućena biću, već samo čežnji? Pitanje je. Ili je ipak upućena biću, uvijek i zauvijek, samo onom tajanstvenom biću koje može da bude dobro, može da bude loše, ali dubina strasti koja nas za to biće veže ne zavisi od njegovog ponašanja i njegovih osobina? (...) (...) Čovjek polako stari, prvo mu ostari raspoloženje prema životu i ljudima, polako sve postaje tako stvarno, upoznaš smisao svega, sve se tako zastrašujuće i dosadno ponavlja. I to je starost. Kad već zasigurno znaš da čaša nije ništa više od čaše. I čovjek, siromah, nije ništa više od čovjeka i običan smrtnik, ma šta učinio. Onda ti ostari tijelo, ne odjednom, ne, prvo ti ostare oči, ili noge, ili želudac, srce. Tako ti stari čovjek, na dijelove. Onda odjednom počne da ti stari duša jer tijelo je uzaludno nemoćno i kvarljivo, duša još čezne i prisjeća se, traži i raduje se, čezne za radošću. Kada prestane ta čežnja za radošću, ne ostaje ništa drugo, samo uspomene ili sujeta, i tada zaista stariš, sudbonosno i konačno. (...)  Mađarski pisac i novinar Šandor Marai (Sándor Márai) rođen je 1900. godine u gradu Kassa, danas Košice, u tadašnjem mađarskom dijelu Austro-Ugarske. Puno je putovao, pisao na mađarskom i njemačkom. Prvi je književni kritičar koji je objavljivao prikaze Kafkinih djela. Napisao je 46 knjiga koje su poslije prevedena na preko 35 jezika. Zbog političkih stavova vlasti Mađarske su ga zamolile da napusti zemlju. U Americi je živio do kraja života, koji je sam odlučio okončati 1989. godine. Njegovo najpoznatije djelo je roman "Tri lica jedne ljubavi", a roman "Svijeće gore do kraja", iako napisan 1942. godine, otkriven je tek početkom ovog vijeka. Inače, kompletno djelo ovog pisca je naknadno, u punom svjetlu otkriveno. Sabina Mešić |