TUZLARIJE - PREPORUKA ZA ČITANJE

30.07.2017.
Preporuka za čitanje:
Viktorija Hislop: Ostrvo

Predrasude, strah od drugačijeg, nepoznatog, uvijek su vezani za neznanje, nedovoljno istraženo područje. Neki postupuci prema drugačijim, iako često bazirani na strahu, teško su shvatljivi, posebno u novije vrijeme.

Tuzlarije


Do 1957. godine ostrvo Spinalonga, pored sjeverne obale Krita, bilo je glavna grčka kolonija leproznih, gubavaca, kako su ih dugo zvali.

Oboljeli su dolazili prvo sa Krita, a onda iz cijele Grčke. U knjizi "Ostrvo", koju je napisala Viktorija Hislop, a poslije snimljena i serija, kroz pitko štivo opisan je život onih koji su bili upućeni na Spinalongu.

Piše o njihovom životu do prvih simptoma bolesti, a onda o odlasku na ostrvo. Ljudi se zbog raznih razloga često rastaju ali ovi rastanci si bili zauvijek. Spakovali bi stvari, te bi ih čamcima prebacivali na ostrvo. Stanovnicima Spinalogne dostavljala se hrana i lijekovi, a oni su sami uzgajali povrće te pokušali na što bolji način organizovati život. Imali su i školu, vremenom su poboljšavali život ali bili su totalno izlolovani i zauvijek odvojeni od zdravih.

Iz knjige

(...) To popodne su raspakovali kutije. Okružujući se poznatim predmetima trebalo je da im popravi raspoloženje, ali svaki put kad bi se neki predmet pojavio, podsjetio bi ih na protekli život i nije im donosio zaborav. Svaka nova stvarčica, knjiga ili igračka podsjetila bi ih još jače od prethodne na sve ono što su napustili. (...)

Iako je obrađena tužna, teška tema, spisateljica Hislop, inače novinarka, svojim prvim romanom "Ostrvo" uspjela je, kroz zanimljivu životu priču, protkanu borbom, ljubavlju i nadanjima, približiti jedan drugi svijet. Zavirila je u život nekadašnjih stanovnika ostrva, njihova srca i glave, budeći kod čitaoce suosjećanje i želju da znaju više.

Priča počinje kada Aleksis Filfin odluči da posjeti Krit i sazna više o prošlosti svoje majke Sofije koja je odrasla u Plaki, a poslije se preselila u London. Dolaskom u malo selo Aleksis počinje da otktiva niz zapanjujućih činjenica koje samoj knjizi daju dinamiku, te je mnogi pročitaju i dahu. Još jedna od knjiga koja pokazuje da život uvijek ide dalje. Bolest, mržnja, ljubav ga mijenjaju, poboljšavaju ili pogoršavaju ali ne zaustavljaju. Dok živi čovjek misli, želi i nada se.

Tuzlarije


Spinalonga, koja je bila kolonija bolesnih od 1903. godine, nakon 1957. godine, kada je kolonija zatvorena, postala je veoma zanimljiva turistima, koji to ostrvo i danas često obilaze. Na ostrvu se nalazi Minojska palata, mnoge kuće spomenici su minojske kulture, te je početkom 2017. godine predloženo da palata i ostrvo budu uvršteni u katalog spomenika svjetske kulturne baštine UNESCO.

Guba se u starim knjigama često spominje, znala je poharati cijele gradove. U 19. vijeku otkrivena je bakterija koja napada nerve ruku, nogu i lica. Vremenom dolazi do velikih deformacija zbog kojih ljudi postaju neprepoznatljivi. Sve to je doprinosilo posebnom odmaku od bolesnih, vjerovatno se ni od koga nije bježalo kao od gubavih. Bolest nije toliko zarazna kako se često predstavlja, liječi se antibioticima, a u Evropi je početkom prošlog vijeka iskorijenjena. Bolesnih još ima u Indiji i Africi.

S.M.