TUZLARIJE - PREPORUKA ZA ďż˝ITANJEOsvrt na pročitano: Michel Houellebecq ˝Serotonin˝ Teško je opisati osjećanja, subjektivan osjećaj sreće ili nesreće iz objektivne perspektive često nemaju dodirne tačke. Glavni junak knjige "Serotonin" francuskog pisca Michela Houellebercqa bi, gledano sa strane, trebao da bude zadovoljan čovjek koji ima preduslove za sreću. Relativno zdrav, bogat, bio je voljen i volio je, zaposlen i bez nekih posebnih problema ali on je duboko nesretan. Florent – Claude Labrouste je čovjek u romanu koji priča svoju životnu priču od mometna kada otkrije nevjeru svoje djevojke. Prisjeća se roditelja, starih ljubavi, neke posjećuje, seli se, napušta posao i usput piše o svemu.  Ne treba zaboraviti da je riječ o Houellebecqu kojeg mnogi smatraju za najprovokativnijeg pisca modernog vremena, pa će i u ovom romanu, nekim svojim dijelovima šokirati, posebno opisima seksulanih perverzija ali pored njegovog stila, zbog kojeg često podijeli javnost, u pitanju je pisac koji secira savremeno društvo. Opisuje usamljenost, čežnju, patnju, kombinovano sa duhovitim dijelovima koji daju romanu dinamičnost. Glavni junak nakon odlaska kod psihijatra dobija antidepresive koji ga donekle, ali samo privremeno, vraćaju u život. Dijelovi iz romana: (...) Možda bi u ovom trenutku bilo potrebno da razjasnim neke stvari u vezi s ljubavlju, i više bih to ženama namijenio, jer žene slabo razumiju šta je ljubav kod muškaarca, one su neprekidno usplahirene njihovim držanjem i njihovim ponašanjem, te gdjekad dolaze do pogrešnog zaključka da su muškarci nesposobni za ljubav, i rijetko zapažaju da ta ista riječ, ljubav, kod muškarca i žene opisuje dvije iz korijena drugačije stvarnosti.(...) (...) Jesam li ja, u osnovi, bio baš toliko nesretan? Da me je, nekim neobičnim slučajem, neka od ljudskih bića s kojima sam bivao u kontaktu, pitali kako se osjećam, ja bih to svoje stanje najprije opisao pridjevom "tužan", ali u pitanju je bila jedna mirna, stabila tuga, dakle, koja bi se i svemu, mogla smatrati konačnom. Nisam, ipak, upadao u tu zamku, znao sam da mi život još može prirediti sijaset iznenađenja, bilo grozomornih, bilo onih koja će me oduševiti. (...)  Michel Houellebecq (1958) svoje romane ne reklamira, želi da o njima pričaju i da ga preporučuju oni koji su ih pročitali. Da li mrzi muslimane, žene, svjetski poredak ili vješto provocira izazivajući reakciju, pitanja su koja se vežu za ovog pisca. S.M. |