TUZLARIJE - PREPORUKA ZA ďż˝ITANJEPreporuka za čitanje: Pablo Neruda: 100 soneta o ljubavi Narav, temperament Pabla Nerude, bili su njegova pokretačka snaga za napisanih 30 zbirki poezije. Lakše je odgovoriti na pitanje o čemu nije, nego o čemu jeste pisao. Prvo je pisao o ljubavi, a kasnije o patnji, samoći, borbi, smrti. Čileanski pjesnik Pablo Neruda, pravog imena Ricardo Eliezer Neftalí Reyes Basoalto rodio se 1904. a umro 1973. godine. Osim kao pjesnik ostavio je traga i kao diplomata i političar. Dok je obavljao dimplomatske poslove u Madridu povezao se sa mnogim španskim pjesnicima, posebno s Lorkom, te je pristupio antifašističkom pokretu. Pisao je, takozvanu, angažiranu poeziju kojom ukazuje na ratne strahote, progon, patnju. Dvije godine prije smrti, 1971. godine, dobio je Nobelovu nagradu za književnost. Njegove pjesme su njegovo ogledalo jer je često pisao o proživljenom, doživljenom, njemu dobro poznatom. Djelo "Sto soneta o ljubavi", baš kako naslov i kaže, sadrži sto soneta čovjeka koji je osjetio čari zaljubljenosti, ljubav, čežnju, sreću i nesreću. Matilda Urrutia ime je žene kojoj su pjesme ispjevane. Posvećuje joj i posvetu: Gospođo moja ljubljena, mnogo patnje osjetih pišući za te ove pjesme koje nazvah sonetima, mnogo sam trpio, ali radost poklona veća je nego livada. Znao sam dobro i u početku da su po vlastitom izboru i radi otmjenosti pjesnici svih vremena odabirali rime što su zvonile poput srebra, kristala ili kanonada. Ja, s mnogo poniznosti, sagradih ove sonete od drveta, dodah im zvuk te opore i čiste tvari i takvi treba da stignu do tvog sluha. Ti i ja, hodajući šumom i pješčanom obalom, pored izgubljenih jezera, pepeljastim prostranstvima, skupili smo komade čista drveta, grede izložene ljuljanju vode i nevremena. Od takva najnježnijeg iverja sazdao sam sjekirom, nožem, perorezom ovu drvenariju ljubavi i podigao male kuće od četrnaest dasaka, da bi u njima živjele tvoje oči koje obožavam i pjevam. Tako utvrdivši svoje razloge ljubavi predajem ti ovaj centurion: sonete od drveta što su se uzdigli samo zato jer si im ti darovala život. Sonet 43 – Tražim tvoj znak među ostalima Tražim tvoj znak među ostalima, u oštroj i valovitoj rijeci žena, pletenice, oči te utonule, bjesne noge što posrću ploveći u pjeni. Odjednom mi se učini da spazih tvoje nokte, duguljaste, utakle, nećake neke trešnje, zatim tvoja je kosa što prolazi i čini mi se da vidim kako u vodi tvoj lik od lomače gori. Gledah, ali nijedna ne imade kucaj tvog srca, svjetlo i mračnu glinu iz šume koju si donijela, nijedna nije imala tvoje malene uši. Ti si jasna i potpuna i jedina među svima i tako s tobom idem prelazeći i ljubeći široki Mississipi ženstvenog ušća. Sonet 61 - Ljubav je vukla svoj rep od bolova Ljubav je vukla svoj rep od bolova, svoju dugu i statičnu munju od trnja zatvorismo oči da nas ništa, da nas nikakva rana ne rastavi. Za taj plač nisu krive tvoje oči: tvoje ruke ne zariše tu sablju: noge tvoje nisu tražile ovaj put: mračni med dostiže tvoje srce. Kad nas je ljubav kao beskrajni val bacila na tvrdi kamen, umijesila nas je jednim jedinim brašnom, i pade bol na dugo slatko lice i tako se u svijetu otvorenog doba posvetilo ranjeno proljeće. Sonet 25 - Prije no što sam te ljubio ništa ne biješe moje Prije no što sam te ljubio ništa ne biješe moje: teturao sam ulicama i stvarima: ništa ne biješe važno, a sve bez imena: svijet je bio od zraka koji je čekao. Upoznao sam salone pepeljaste, tunele nastanjene mjesečinom, hangare okrutne koji su se opraštali, pitanja što su ustrajala u pijesku. Sve biješe prazno, mrtvo i nijemo, palo, napušteno i propalo, sve biješe neotuđivo strano, sve biješe tuđe i ničije, dok tvoja ljubav i tvoje siromaštvo ne ispuniše jesen darovima. Sonet 73 - Možda ćes se jednom sjetiti ovog oštrog čovjeka Možda ćeš se jednom sjetiti ovog oštrog čovjeka koji je poput noža izašao iz tmine i koji je znao prije no što smo znali: vidje dim i odluči da bukve vatra. Blijeda žena crne kose izađe kao ulovljena riba iz bezdana i između to dvoje podigoše protiv ljubavi stroj naoružan bezbrojnim zubima. Čovjek i žena zatriješe planine i vrtove, siđoše k njivama, uzveraše se na zidove i podigoše na brda svoje grozne topove. Ljubav je tada znala da se zove ljubav i kada podigoh oči do tvog imena odjednom tvoje srce odredi moj put. Za ljubitelje poezije svakako dobar izbor. S.M. |