TUZLARIJE - PREPORUKA ZA �ITANJE

27.09.2017.
Preporuka za čitanje:
Jasmin Imamović: ˝Molim te, zapiši˝

Otežavajuća okolnost čitanja knjige je kada se pisac direktno ili indirektno poznaje. Teško je napraviti odmak, ne vezati napisano sa autorom. Kada je u pitanju javna ličnost, još je teže ali ako je štivo dovoljno zanimljivo prestane se misliti ko ga je napisao.

Tuzlarije


Roman "Molim te, zapiši" napisao je dugogodišnji i aktuelni gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović. Radi se o historijskom romanu baziranom na konkretnim činjenicama iz srednjevijekovne Bosne. Jasno je da Imamovića ta tematika jako zanima, te da se dobro pripremio prije pisanja romana.

Niz podataka, imena, događaja, uklopio je u dinamičnu priču, prožetu ljubavlju, prijateljstvom, borbama, što romanu daje potrebnu zanimljivost.

Dijelovi iz knjige:

(...) Na jesenjem turniru, 1332. godine, moje strijele su bile najpreciznije. Imao sam devetnaest godina i već bio poznat po vičnosti oružju i peru. U zimu 1333. godine pozvaše me da služim banu Stjepanu II Kotromaniću. A bio sam se tek zagledao u lijepu Kaliju. Još je nisam stigao ni poljubiti kad otmjeno obučeni dvorjani dođoše po mene. I sad pamtim miris majčine pogače, sušenog voća, toplinu doma i hladnoću zimskog jutra kad me iz doline Soli povedoše u Srebrenik. Na rastanku otac je bio ponosan i sretan, a majka zabrinuta. (...)

(...) Govorila je o ocu. Između ostalog, zadihano mi reče da je otac prije nekoliko godina, pred polazak u jednu opasnu misiju, napisao riječi za vlastiti stećak. Stadosmo pred očev stećak u obliku kamene kuće. Na njemu je lijepo urezanom bosančicom, pisalo:

A se leži Kulduk iz Soli
Da mi se ispod biljega dići
Svaki bi mi novi dan
Bio po jedan pravi život
Proljeća 1338., kad su cvjetale šljive. (...)

(...) U proljeće 1350. godine bilo je sasvim jasno da će car Dušan napasti Bosnu. Ja, Pribil i ostali momci iz Soli, bili smo kod kuće, na kratkom odmoru pred borbu. Dok smo boravili u Soli do nas dođe lijepa vijest da su Vladislav i Jelena Kotromanić dobili još jednog sina. Da li su mu ime Vlk. (...)


Sam naslov romana nosi određenu simboliku, važnost pisanja, odnosno zapisivanja. Ne kaže se bez razloga da ono što nije zapisano, kao da se nije ni dogodilo.

S.M.