TUZLARIJE - PREPORUKA ZA ČITANJE

02.01.2019.
Preporuka za čitanje:
Haruki Murakami - ˝Muškarci bez žene˝

Zbirka priča "Muškarci bez žena" koju je napisao Ernest Hemingway, inspirisala je Harukija Murakamija da napiše, također zbirku priča "Muškarci bez žene".

Tuzlarije


Zbirka sadrži sedam priča koje govore o muškarcima koji su ostali bez žene, svoje ljubavi. Neke priče su nastajale na osnovu istinitih djelova koje je pisac svojom maštom obogatio. Žene su na razne načine otišle ostavljajući muškarce da se pitaju šta se desilo. Zanimljivo je da su mnogi mislili da dobro poznaju ženu s kojom su u vezi ili braku, te su poslije ostajali zbunjeni, prisjećali se zajedničkog života pokušavajući odgonetnuti početak kraja.

U pričama su prikazana razmišljanja i osjećanja muškaraca, što priče čini dodatno zanimljivim.

Dijelovi iz knjige:

(...) Kafuku je neko vrijeme uporno ćutao. Htio je da taj muk otegne do krajnje granice, što je duže mogao. A zatim je rekao "Samo, na kraju sam ja nju ipak izgubio. Gubio sam je malo-pomalo još za života, i na samom kraju izgubio sve. Kao kada erozija postojano razara nešto i na kraju ga ogromni talas iščupa iz korijena i odnose... Razumiješ šta hoću da kažem?"
- Mislim da razumijem
Ne, ne razumijes ti to, mislio je Kafuku u sebi.
"Ono što mi pada najteže od svega, rekao je Kafuku, jeste to što ja nju – ili bar onaj vjerovatno najvažniji dio nje – nikad nisam stvarno uspio da razumijem. A sada, kada je umrla, vjerovatno će zauvijek i ostati tako neshvaćena. Kao mali zabravljeni sef na dnu mora. Stegne me u grudima kad pomislim na to" (...)

(...) U svakom slučaju, život doktora Tokaija praćen srećom nastavio se skoro čitavih trideset godina. Trideset dugih godina. A onda se on, jednog dana, sasvim neočekivano zaljubio. Duboko kao onaj bunar u koji je nepromišljeno upala lukava lisica iz basne (...)

(...) rekao je: U životu sam bio sa nekoliko žena koje su bile ili ljepše nego ona, ili su imale bolju figuru od njene, ili su imale više ukusa nego ona, ili su bile pametnije. Ali, takva poređenja nemaju nikakvog smisla jer je ona za mene jedno posebno biće. Trebalo bi da kažem: Jedno kompletno biće. (...)


U svojim djelima Haruka Murakami često spominje muziku, izvođače, pjesme, tako je i u ovoj knjizi. Muzika kao dio svakodnevnog života, čiji izbor donekle opisuje karakter likova.

S.M.