TUZLARIJE - TUZLA DANAS 22.02.2006. Potraga za žirantima Srijeda je u Tuzli sunčana i lijepa, bar što se vremena tiče.
Ima jedna stvar zbog koje nije loše imati malu platu, penziju, ili biti nezaposlen. Ne možete nikome biti žirant. Jah, utjehe li.
Pisali smo kako se sada kupuju stanovi, e malo ko ima u „kešu“ oko 80 hiljada KM pa naravno da će morati podići kredit, a jedan od uslova je da nađe i najmanje dva žiranta. Žiranta nije lako naći, em nam to mora biti neko puno blizak, neko ko nas voli, neko ko nas cijeni, neko ko nas lažovom ne smatra, neko ko će vjerovati da ćemo biti živi i zdravi pa neće morati za nas plaćati kredit. Kad ispuni te uslove tek onda idu oni uslovi koje mu banka traži.
Elem, malo po malo postadoše žiranti kao neka neobična vrsta, pred izumiranje, koja se posebno pazi i izučava. Potraga za žirantom ravna je naučnoj fantastici sa elementima strave i užasa od pomisli da se neće ni naći. Ne bi me čudilo da se uskoro otvori šlola moljakanja ili bar da se objavi knjiga „ulizivanje u 100 lekcija“. Ko nema laže da ima, i dodaje li dodaje, a ko ima taj vam u priči jedva kraj s krajem sastavlja i samo što se nije pridružio u redu ispred Ekspres restorana za narodnu kuhinju.
Osim pomenute „škole“ možemo očekivati i osnivanje Udruženja prevarenih žiranta, to su vam oni baksuzi koju dobar dio plate daju da vrate nečiji dug a taj neko se sunča u Australiji, jer Australija je izgleda najčešća i ujedno i najudaljenija destinacija, za one koji odluče da dignu sidro, a svoj dug prebace na tuđa leđa. Njihov moto je, jednom se živi, pa kako god, ko kaže da mora biti pošteno. Poštenje svakako i nije neka osobina na cijeni, to je još malo pa ko neka stramota, gotovo sa zavišću kažemo, e što se čovjek lakta, a podrugljivo, ma on ti je ba pošten.
S.M.
|