18.09.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Utorak je prekrasan, temperatura polako raste pa možda dosegne i do najavljenih 33 stepena. Ljeto nam se vratilo, ali samo za kratko jer se već u popodnevnim satima očekuje naoblačenje, a sutra zahlađenje i kiša, poslije bi opet valjda trebalo sunce da nam sija.
Sa lijepog vremena prelazim na ružnu svakodnevnicu, jučer sam posjetila Međunarodnu komisiju za nestale osobe (ICMP) u Tuzli, i kao uvijek kada nešto svojim očima vidimo, pojača se onaj opšti dojam i čovjek valjda spozna stvarnu dimenziju neke tragedije. Svi oni skeletni ostaci u vrećama, nedužnih ljudi, civila, koji su ubijeni u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu, blago rečeno su stravični. Da nema tog karakterističnog neugodnog mirisa, koji se, čini mi se uvuče u svaku poru na koži i dugo ga poslije osjetimo, još bi se moglo pomisliti da te kosti nisu ljudske nego neke od plastike. Ali na žalost jesu, ljudske su, i dugo će još čekati da se otkrije kome su tačno pripadale pa da se mogu sahraniti kako i dolikuje čovjeku. Ne čudim se ljudima koji su rat proveli u rovovima, ili su sticajem okolnosti bili svjedoci ratnih strahota, da i ne mogu da prestanu da o tome razmišljaju. Isti je slučaj kada se ode u Srebrenicu, gdje normalan čovjek ostaje nijem na sve one silne nišane.
Da ne bi i vas i sebe rastužila prelazimo na neke druge teme. Neki dan sam pisala o dugoročnim planovima izgradnje Tuzle pa spomenula i eventualno rušenje malih zgrada uz sjevernu saobraćajnicu. E, dok to sve ne bude, valja i živjeti, pa se na par tih zgrada uz stadion Tušanj renoviraju fasade. Kako je krenulo, izgleda da će uz jednu ružičastu, neku neobičnu nijansu narandžaste, biti i jedna bijela. Pomalo se navikavamo na to šaranilo fasada i iako nekad boje izgledaju kao da se neko šali, to šarenilo osvježi neke sumorne ulice. Baš da vidimo da li će srediti i zgradu u Batvi koju mnogi zovu «pod zenicom», e sad, što se ta zgrada tako zove, duga je priča, a neki kažu da su tu nekada živjeli ranici iz Zenice. Uradili svoje, otišli svojim kućama, a ime ostade da se prenosi s generacije na generaciju kojoj više nije jasno zašto se zove baš tako.
Obišla sam Tuš centar i ima tu svašta, fino to Slovenci rade, i dobro će vjerovatno da zarade. Da njima nije loše u Bosni govori i podatak da je Merkator zakupio i objekte Omege. Ta naša najveća robna kuća, koja osamdesetih bi kao neko čudo od veličine i ponude, nazvana Tuzlanka, mijenja vlasnike i namjene, pa eto došao red i na Slovence. Pa mi nešto krivo što se baš Tuzlanka zove, kako ide iz ruke u ruku.
