14.10.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Stiže i nedjelja, i za sada je fino vrijeme, kiše nema ali je dosta hladno. U kući je fino jer griju, a veš se i dalje suši na balkonima pa se ima utisak da je zima daleko.
Danas ima niz sportskih i kulturnih događanja pa ako šta možete uklopiti u svoje obaveze možete na koncert, premijeru filma ili pogledati neku utakmicu. Utakmice sigurno neću gledati, jer mi je malo šta nezanimljivo kao fudbal i prava mi je noćna mora kad vidim da je utakmica sve više i više na TV-u. Stvarno se za održavanje dobrih odnosa u braku, obavezno motaju imati bar dva televizora (ako se nema djece). Zato bi trebalo mladencima kupovati TV- prijemnike a ne neke servise koje nikada neće ni iskoristiti. TV bi trebalo praviti u roza i plavoj boji, mušku i žensku verziju kao i dječije igračke jer mnogi muškarci i žene, što se TV programa i gledanja TV su dva svijeta, bića s druge planete.
Vidjeli ste još jednu benzinsku koja se završava. Nekako nakon rata počele se praviti benzinske pumpe i to većina vlasnika privatnih pumpi, nema jednu nego više pumpi na našem kantonu a i šire. Jedno vrijeme po Tuzli se ironisalo oko izjave žene od jednog bogataša koji ima lanac benzinskih pumpi.Elem, na pitanje prijateljice je li otvaraju još jednu benzinsku pumpu gospođa koju nećemo imenovati je rekla «Pa šta ti misliš da se može od tri pumpe živjeti». Nema sumnje da joj nije bilo lako, jer su valjda za puko preživljavanje poslije otvorili još koju, pa se nadam da neće biti gladni, goli i bosi. Mislim, što se mene tiče neka otvara ko šta hoće ako može i ako je sve legalno, problem je kad se preduzeća, nekada i giganti kupuju za koju marku, privatizira na neobične načine a poslije i ako se šta otkrije nikome ništa. Očito da rupa u zakonu imamo više nego ementaler, a bosanska administracija dušu dala za prljavu rabotu.
Zaboravila sam spomenuti, prvi dan Bajrama se poklopio i sa početkom vašara u Puračiću, koji se evo održava preko 160 godina. Tradicija prava, nije šala. Pošto mene svugdje putevi odvedu, što mojom voljom što pod onim što spada u «zadatke ili teren» jedne godine odem i ja na taj vašar. Po baksuzluku, imala sam neki tehnički problem sa kamerom pa nisam mogla ništa snimiti, ali ono što sam snimala svojim očima ostade mi u sjećanju još dugo. Ne bih ja puno o tome, samo znam da mi je to bilo prvi i posljednji put da zavirim na neki vašar. Zanimljiv mi je bio zid smrti :), kupila sam i halvu, jagnjad se okretala na sve strane a mlade pjevaljke skupile nečiju godišnju platu u tanga gaćama, od sredovječnih nazovi gospodina.
Juče sam vam rekla da pravite zimnicu a danas bi mogli i da peglate i usisavate :), šetate, lezite, spavate, ljubite se, grlite i tako dalje i tako dalje.
Pozdrav uz Đibonija
